Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-657/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1175/2024-3 od 30. siječnja 2025., dana 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1175/2024-3 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koja glasi:
“1.Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], spram tuženika/protivnika osiguranja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 45.559,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 28. prosinca 2023. do dana 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se zabrana tuženiku/protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja nekretnine u njegovom vlasništvu označene kao: 2. Suvlasnički dio: 143/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (... u prizemlju, koji se sastoji od dva hodnika, kupaonice, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, sobe, kupaonice, natkrivene terase, sveukupne površine 56,10 m2, u nacrtima označen plavom kockastom šrafurom, kojem pripada dio okućnice, te jedno parkirno mjesto označeno oznakom 4 u površini od 12,50 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom, koji se nalazi u zgradi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u ovosudnim zemljišnim knjigama – Zemljišno-knjižni odjel Krk.
2.Zabilježba zabrane u odnosu na nekretninu iz točke 1. ovog rješenja nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Krk.
3.Zabrana se smatra provedenom dostavom rješenja navedenom zemljišno knjižnom odjelu.
4.Ova privremena mjera trajat će do proteka roka od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.”
2.Protiv citiranog rješenja žali se tužitelj/predlagatelj osiguranja, sadržajno iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba je neosnovana.
5.Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365 st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje U tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Sud prvog stupnja je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere uz utvrđenja i zaključke:
-da je tužitelj/predlagatelj osiguranja protiv tuženika/protivnika osiguranja podnio tužbu radi izdavanja tabularne isprave, podredno radi isplate uz prijedlog za određivanje privremene mjere kojom će se tuženiku/protivniku osiguranja zabraniti otuđiti ili opteretiti, ili da na drugi način raspolagati nekretninama naznačenim u prijedlogu za osiguranje,
- da je odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012 i dr., dalje: OZ) propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ali ne treba dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu,
- da se, dakle, privremena mjera određuje ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke a) vjerojatnost postojanja novčane tražbine i b) vjerojatnost postojanja opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ili (alternativno) vjerojatnost da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu te da ukoliko nije ispunjena jedna od kumulativno postavljenih pretpostavki nema ni potrebe razmatrati drugu pretpostavku,
- da u konkretnom slučaju tužitelj/predlagatelj osiguranja dokumentacijom priloženom uz tužbu nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere tuženik/protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati te da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja/predlagatelja osiguranja kako određivanjem predložene privremene mjere tuženik/protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu.
7.Slijedom navedenog sud prvog stupnja je utvrdio kako nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere.
8.Pobijano rješenje je pravilno i zakonito.
9.Odredbom čl. 344. OZ propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (st. 1.), a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (st. 2.).
10.U konkretnom slučaju tužitelj/predlagatelj osiguranja predlaže određivanje privremene mjere na temelju odredbe čl. 344. st. 1. i 2. OZ pa je za odlučivanje o osnovanosti prijedloga bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj/predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine (st. 1.) i da li je učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (st. 2.).
11.Ocjena vjerojatnosti tražbine dokazuje se po pravilima o sumarnoj kogniciji; dovoljno je postojanje nižeg stupnja uvjerenosti suda u postojanje pravno relevantnih činjenica, npr. da ima više argumenata koji govore u prilog postojanja tih činjenica od onih koji govore protiv njihovog postojanja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1823/10-2 od 26. studenoga 2010.).
Zadaća suda u parničnom postupku je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, odnosno kako postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Međutim, u određenim slučajevima, kao što je to kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje, sucima je kod izvođenja zaključaka u tom pravcu dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice koji dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-5635/07-2 od 5. prosinca 2007.).
12. Međutim, privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja prava vlasništva ograničavaju se vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1291/16-4 od 9. siječnja 2018.).
13.Naime, kada bi tražbina predlagatelja i bila vjerojatna, mjera bi morala biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika. Proporcionalnost mjere uključuje u sebi učinkovitost i nužnost mjere. Svrha privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine sastoji se u konzerviranju postojećih stanja glede protivnikovog vlasništva na predmetu osiguranja, kako bi predlagatelj osiguranja u slučaju uspjeha u sporu mogao svoju tražbinu u ovršnom postupku naplatiti upravo unovčenjem predmeta osiguranja. Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina po svojoj je prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja. Ako vjerovniku stoje na raspolaganju druga sredstva osiguranja koja u dovoljnoj mjeri osiguravaju njegovu novčanu tražbinu, nema mjesta određivanju takve mjere. O nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-5297/08-3.).
14.U prethodno iznesenom pravnom i činjeničnom kontekstu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da predlagatelj nije dokazao niti postojanje drugih pretpostavki koje moraju postojati kumulativno u smislu čl. 344.OZ te je za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 15.Žalbeni navodi da bi određivanjem predmetne mjere protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Iz navedenog razloga za konkretan slučaj nije od utjecaja pozivanje predlagatelja na odluke koje navodi u žalbi.
16.Navedeno zato jer predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, u kojem slučaju sukladno odredbi čl. 344. st. 2. OZ ne mora dokazivati opasnost da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine.
17.Vezano za žalbene navode da postoji opasnost od otuđenja nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja valja kazati kako je, sukladno odredbi čl. 344. OZ opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju.
18.Osim toga, predlagatelj osiguranja mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine (npr. prikrivanje, uništenje ili oštećenje imovine).
19.Jednako tako, u situaciji da je žalitelj i dokazao, a što nije, da protivnik osiguranja nekretninu u njegovom vlasništvu koja je predmet osiguranja namjerava prodati, samo za sebe, nije dovoljno za zaključak postojanja subjektivne opasnosti iz čl. 344. OZ.
20.Naime, opasnost u smislu citiranog čl. 344. OZ znači poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja svjesno poduzetih radi ugrožavanja namirenja tražbine predlagatelja. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu tražbine predlagatelja odnosno žalitelja, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njemu.
To, nadalje, znači da se ne može smatrati da je opasnost učinjena vjerojatnom već samo zbog toga što bi protivnik osiguranja i prodavao predmetnu nekretninu u svojem vlasništvu, a što ne proizlazi iz stanja spisa, ukoliko ta prodaja nije poduzeta radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine.
21.Stoga, kako žalitelj ni na koji način nije ukazao na konkretne radnje protivnika osiguranja, a niti na te radnje upućuje u prijedlogu za određivanje privremene mjere niti su adekvatnim dokaznim sredstvima potkrijepljene tvrdnje o otežanoj naplati i s time u vezi solventnosti protivnika osiguranja kao i prodaja nekretnine, a niti kako je to navedeno, da bi protivnik osiguranja privremenom mjerom trpio samo neznatnu štetu, to ne postoje uvjeti da sud odredi predloženu privremenu mjeru zabrane protivniku osiguranja otuđiti ili opteretiti nekretninu, pa nisu ostvareni žalbeni razlozi.
22.U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, a budući uvjeti trebaju biti ispunjeni kumulativno, to nisu ispunjenje pretpostavke određivanje privremene mjere iz čl. 344. OZ kako je to naprijed navedeno.
23.Stoga ostali žalbeni navodi nisu relevantni i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
24.Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti kao neosnovanu žalbu predlagatelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Sutkinja:
Vlasta Mrzljak
