Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-21/2024-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DEG OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega, OIB 40589450667, Požega, Osječka 107 koju zastupa ZOU Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba i punomoćnik DE, radi isplate razlike plaće, nakon glavne rasprave održane 17. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Velimira Galić, odvjetnika iz Požege i punomoćnika tuženika LE i presude objavljene 25. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB 40589450667, Osječka ulica 107, Požega isplatiti tužiteljici LEG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 789,38 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i to za siječanj 2016.godine na iznos od 80,57 EUR od 16. veljače 2016., za veljaču 2016.godine na iznos od 68,80 EUR od 16. ožujka 2016., za ožujak 2016.godine na iznos od 77,82 EUR od 16. travnja 2016., za travanj 2016. godine na iznos od 66,12 EUR od 16. svibnja 2016., za svibanj 2016. godine na iznos od 45,12 EUR od 16. lipnja 2016., za lipanj 2016.godine na iznos od 83,10 EUR od 16. srpnja 2016., za srpanj 2016. godine na iznos od 68,65 EUR od 16. kolovoza 2016., za kolovoz 2016. godine na iznos od 71,00 EUR od 16. rujna 2016., za rujan 2016. godine na iznos od 56,23 EUR od 16. listopada 2016., za listopad 2016. godine na iznos od 45,84 EUR od 16. studenog 2016., za studeni 2016. godine na iznos od 66,14 EUR od 16. prosinca 2016., za prosinac 2016. godine na iznos od 59,99 EUR od 16. siječnja 2017. do 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

II S preostalim zahtjevom radi isplate u iznosu od 38,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2016. do isplate tužiteljica se kao s neosnovanim odbija.

III Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici DEG, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.812,32 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužiteljica se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DEG podnijela je tužbu protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. bila zaposlena kod tuženika i obavljala poslove medicinske sestre. Plaća tužiteljice u navedenom razdoblju bila je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama. U spornom razdoblju osnovica za plaću regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama. U navedenom vremenskom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila je 5.415,37 kn. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. je određeno privremeno smanjenje osnovice za plaće u javnim službama sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. listopada 2011. je u članku 3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg BDDP-a dva uzastopna tromjesečja. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske je dana 27. studenog 2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8% iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor i Sporazum o osnovici kojim je visina osnovice za obračun plaće za 2016. bila određena na 5.415,37 kn sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tome tuženik je sve plaće u 2016. i u siječnju 2017. obračunavao po osnovici od 5.108,84. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja se u spornom razdoblju primjenjivao prilikom obračuna plaće tužiteljice prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj i osnov za obračun svakog djela plaće (za redovan rad, prekovremeni rad, obračun ugovorenih dodataka, za naknadu plaće i ostalo) pa je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunavao strukturu plaće odnosno svaki element plaće tužiteljice za rad u 2016. Na temelju navedenog ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom vremenskom razdoblju pa iz toga proizlazi razlika bruto plaće tužiteljice za sporno razdoblje iznos od 12.000,00 kn. Tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2026. do siječnja 2017 na način da je sve plaće pogrešno obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn odnosno umanjio za 6%. Predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 12.000,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2016. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu po odluci suda zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima obračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu naveo je da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava njegov osnov i visinu. Iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio paušalno, jer ne raspolaže točnim iznosima plaće koje je primio. Tako je tužitelj vrijednost predmeta spora označio iznosom od 11.000,00 kn, a tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 12.000,00 kn. Nesporno je da je tuženik za svaki mjesec utuženog razdoblja tužitelju izdao obračunsku ispravu za isplatu plaće – naknade, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu, a iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi tužitelj tu činjenicu poricao. Obzirom na navedeno, tužitelj je bio dužan uz tužbu priložiti obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, kako bi se mogla utvrditi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Budući da tužitelj za sporno razdoblje uz tužbu nije dostavio obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, a tužba nije podnesena sukladno odredbi čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku, onda tužba nije podobna za raspravljanje, pa istu treba odbaciti. Ukoliko nadležni sud ne odbaci tužbu, onda tuženik ističe prigovor zastare potraživanja za sva ona potraživanja koja su u zastari sukladno odredbama Zakona o radu, a u svezi navedenog tuženik prigovara tijeku zatraženih zakonskih zateznih kamata na utuženo potraživanje. Obzirom na pravni osnov tužbenog zahtjeva tuženik predlaže sudu da sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku, o ovom parničnom postupku obavijesti nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, koje zastupa interese Republike Hrvatske, za koju tuženik smatra da ima pravni interes uključiti se u ovaj parnični postupak – u svojstvu umješača na strani tuženika. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da je tuženik plaću i sve dodatke na plaću tužitelju isplaćivao sukladno Ugovoru o radu i pozitivnim propisima. Tuženik nije bio ovlašten, a niti dužan samoinicijativno izvršiti uvećanje plaće na način kako se to navodi u tužbi. Za navedeno uvećanje je bila ovlaštena isključivo Vlada Republike Hrvatske, a kako to u tužbi zaključuje sam tužitelj, pa stoga tuženik za isto ne može niti biti odgovoran. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09), propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja se sukladno odredbama citiranog Zakona utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi. Ukoliko kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, sukladno odredbi članka 2. citiranog Zakona, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) utvrđena je osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 Kn bruto, a ista je u primjeni od 01. travnja 2009., sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. godine (NN 123/16) povećane na 5.211,02 kn, koja se primjenjivala od 01. siječnja 2017., pa su neosnovani i oni navodi tužitelja, u kojima tvrdi da bi osnovica plaće u javnim službama u siječnju 2017. iznosila 5.108,84 Kn. U odnosu na pravni osnov tužbe, tuženik se očituje kako slijedi: Točan je navod tužitelja da je dana 23. studenog 2006. godine zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno da je dana 13. svibnja 2009. godine zaključen Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama .Nastavno, točno je da su dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi zaključene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u nastavku teksta: IDDS). Međutim, u odnosu na IDDS od 26. listopada 2011. sporna je pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, pa iste ne mogu proizvesti valjane pravne učinke, a naročito ne na način da bi u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. utjecale na to da osnovica za obračun plaće iznosi 5.415,37 kn. Nije sporno da je IDDS od 26. studenog 2011. potpisan od 7 (sedam) potpisnika sindikata javnih službi, a da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske isti nije potpisao, dok su prethodni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. potpisani od 8 (osam) potpisnika. Slijedom navedenog proizlazi da nisu svi potpisnici sindikata javnih službi, koji su prethodno prihvatili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sudjelovali i prihvatili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada.2011., što IDDS čini pravno nevaljanim, tako da isti ne može proizvesti valjane pravne učinke. Identična pravna situacija odnosi se i na kolektivni ugovor. Da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane, bez obzira na njegov naziv, potrebno je da u njegovom zaključenju sudjeluju sindikati svih javnih službi, koji su zaključili izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjene i dopune kolektivnog ugovora su pravno nevaljane, jer u njegovom zaključenju nisu sudjelovali svi oni sindikati javnih službi, koji su zaključili izvorni kolektivni ugovor, pa je takva izmjena i dopuna nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora. Ovakav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u slijedećim odlukama: presuda VSRH, poslovni. broj: Gž-5/05 od 27. travnja 2005.; Iz navedenog proizlazi da su pravno nevaljane – ništetne Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., stoga ne postoji nikakva utuživa obveza, pa tako niti obveza uvećanja iznosa osnovice plaće u javnim službama, kao i drugih usklađivanja plaća sadržanih u IDDS. U odnosu na pravnu valjanost: Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, na koje se tužitelj poziva, ne predstavljaju kolektivne ugovore, koji bi obvezivali tuženika, niti su isti zaključeni sukladno važećim odredbama Zakona o radu, dakle na zakoniti način. Zaključenju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori propisani odredbama Zakona o radu. Poslodavac o zaključenju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, već samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata javnih službi sa područja za koje se kolektivni ugovor zaključuje. Izneseni pravni stav je prihvaćen u sudskoj praksi. Tuženik se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu, poslovni. broj: Gž R- 425/13 od 16. travnja 2013. u kojoj se navodi da je odredbom članka 254. stavak 1. ZR određeno da poslodavac o zaključenju kolektivnog ugovora može pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca to je kogentna norma – prisilni propis, pa kada poslodavac u postupku pregovaranja sa sindikatima nije poštivao citiranu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, te kada je izostao sporazum sindikata o imenovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća, niti se odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, proizlazi da je KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu, pa je sukladno članku 322. ZOO, pravilno utvrđeno da je tako zaključen kolektivni ugovor – ništetan. Predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore. Zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, citirani Sporazum, Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune, kao kolektivne ugovore čini ništetnim, jer nisu zaključeni na zakonom propisani način. Budući da se ne radi o kolektivnim ugovorima, ne postoji niti subjektivno utuživa obveza uvećanja iznosa osnovice plaće i drugih usklađivanja plaće u javnim službama. Tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke iz članak III IDDS, te da je u utuženom razdoblju došlo do uvećanja osnovice plaće, čak i onda kada bi IDDS bio pravno valjan. Svrha i smisao temeljnog Sporazuma je bio osigurati očitovanje postojeće razine plaća u javnim službama, u okolnostima gospodarskih poteškoća i ekonomske krize, te otkloniti mogućnost rasta osnovice. Prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (u nastavku teksta: DZS), bruto domaći proizvod Republike Hrvatske (u nastavku teksta: BDP), promatran na tromjesečnoj razini, u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio je 12 (dvanaest) uzastopnih negativnih stopa rasta, odnosno pad počev od četvrtog tromjesečja 2011, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine. U članku. VII točka 1. IDDS je navedeno da „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. IDDS, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna“. Iz prethodno citirane odredbe nesporno proizlazi da se odgoda uskladbe odnosi i na citirani članku III, koji tužitelj navodi kao pravni osnov svojeg tužbenog zahtjeva. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu javno dostupne podatke DZS o padu BDP-a, nesporno je da se uskladba prema članku III do V. IDDS treba odgoditi za 12 tromjesečja, pa stoga u razdoblju važenja IDDS od 26. listopada.2011. nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice plaće u iznosu kako to navodi tužitelj. Pri tome tuženik posebno ističe da citirani IDDS ima vremensko važenje od 5 godina, pa je njegovo trajanje isteklo 26. listopada 2016. godine, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja IDDS za godinu dana, u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna, a zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježeni realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 posto. Jednogodišnje produljenje nije ugovoreno, pa je ugovoreno važenje IDDS, prema Vjerodostojnom tumačenju bilo do 26.10.2016., što ima za posljedicu da do „uskladbe“ nije došlo u razdoblju važenja IDDS. Temeljem prethodno navedenog tuženik predlaže tužbu u ovoj pravnoj stvari odbaciti, podredno, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO, tekućom od dana donošenja odluke do isplate.

3. Tužiteljica se u podnesku od 12. travnja 2021. očitovala na odgovor na tužbu tuženika te je navela da je vrijednost predmeta spora koji tužiteljica ističe u tužbi i izražen je u novcu. Tužba sadrži glavni zahtjev tužiteljice zbog kojeg se vodi parnica i sporedni zahtjev koji se ističe povodom i u svezi s glavnim zahtjevom ( kamate, parnični trošak i dr.) Tužiteljica je zaprimila izračun od svog sadašnjeg poslodavca a koji iznosi 8.684,92 kn. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i navodi da je tuženik isplaćivao plaću sukladno Ugovoru o radu, a zatim navodi da je Vlada RH bila ovlaštena za uvećanje osnovice. Prema takovom zaključku tuženika, tužiteljica je bila u obvezi sklopiti ugovor o radu s RH Vladom, ali u konkretnom slučaju ipak nije već je sklopila ugovor s tuženikom, tako da je navod tuženika neosnovan i krajnje neprihvatljiv za ugovorni odnos tužiteljice. Tuženik predlaže da se o ovom parničnom postupku obavijesti ODO RH, a zatim da se uključi, što smatramo da je neosnovano bez obzira tko je osnivač ,jer iz prakse se pokazalo da njihova uloga u ovakovim sporovima u kojima imamo Odluku VSRH je suvišna, i generira troškove. Osnovicu za izračun plaće u javnim službama do 2006. godine donosila je Vlada posebnim zakonom, a iznos se dogovarao sa sindikatima javnih službi pri sastavljanju državnog proračuna. Osnovica je, kako je i dogovoreno, narasla 2007., 2008. i 2009. godine. Međutim, nakon prvog kvartala 2009., Vlada je uredbom smanjila osnovicu na razinu iz 2008. godine jer je tvrdila da nema novaca za povećanje u situaciji krize, pada zaposlenosti i pražnjenju proračuna. Sindikati javnih službi su žestoko napali Vladu zbog takve odluke tražili povratak veće osnovice i poštivanje sporazuma. Potpisan je Dodatak sporazumu: tim Dodatkom sindikati su pristali da osnovica ostane na razini iz 2008. godine, ali samo dok se ne ostvari rast BDP-a od prosječnih dva posto tijekom dva uzastopna kvartala. Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007.,2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108, 84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka . IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i, (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100 [ tj. da vrijednost pod točkom (a) bude 8% manja od vrijednosti pod točkom (b).]. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čanka. 199. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, glasi kako slijedi: „Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Dana 2. lipnja 2016. godine sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno članku.

IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka. Vlada RH se oglušila na poziv sindikata javnih službi, te nije ispunila svoju obvezu iz članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka. Odredbom članka IV. stavak 2. Izmjena dodatka ugovoreno je: „U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Kao što je gore navedeno, kvocijent pariteta iz članka IV stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2.lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz članka IV. stavak. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka 297. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je: „Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen“ Utvrđenje kvocijenta pariteta iz članka IV. stavak. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog članka. IV. stavak 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. godine, time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno članku 297. stavak 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu članka 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno članku VII. b stavak 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici i smatra ih ništetnim, što je neosnovano i pogrešno jer tuženik ne poznaje način provođenja izmjena kolektivnih ugovora niti je upoznat s Odlukom Vrhovnog suda RH, Poslovni broj Revr-408/12 i Odluku Ustavnog suda broj U-III/3535/12. Iz navedenih odluka proizlazi da izmjene i dopune kolektivnog ugovora ,ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU-a. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čanka. VII stavak. 1 Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečno BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjet iz članka III nije preduvjet primjene članka IV, a ispunjenje uvjete iz čanka. III i IV nije preduvjet primjene članka V, a članka VII, na članka III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009. vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezina dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članak VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključnog 26.listopada 2011., nije odgođena primjena odredba članka III o “povratu” osnovice, jer se odredba članka VII IDDS-a odnosi na način “usklađivanje pariteta. Tuženik ne poznavajući tijek događaja kao i način primjene Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu navodi da nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice. Ali upravo članka VII. Stavak 1 Izmjena i dopuna Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u članku III-IV bio zabilježen negativan rast BDR-a. iz članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DSZ RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP- a, nego je BDP stalno rastao. Slijedom navedenog tužiteljica ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U podnesku od 14. travnja 2021. tužiteljica je predložila donošenje presude kojom se nalaže tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB:40589450667, Osječka 107, Požega, isplatiti tužiteljici DEG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 6.770,00 kuna, bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi: za siječanj 2016. godine, na iznos od 607,04 kuna od 16. veljače 2016., za veljaču 2016. godine na iznos od 518,33 kuna od 16. ožujka 2016., za ožujak 2016. godine na iznos od 586,37 kuna od 16. travnja 2016., za travanj 2016. godine na iznos od 498,15 kuna od 16. svibnja 2016., za svibanj 2016. godine na iznos od 599,28 kuna od 16. lipnja 2016., za lipanj 2016. godine, na iznos od 626,12 kuna od 16. srpnja 2016., za srpanj 2016. godine, na iznos od 517,25 kuna od 16. kolovoza 2016., za kolovoz 2016. godine, na iznos od 550,03 kuna od 16. rujna 2016., za rujan 2016. godine, na iznos od 504,25 kuna od 16. listopada 2016., za listopad 2016. godine, na iznos od 479,79 kuna od 16. studenoga 2016., za studeni 2016. godine, na iznos od 498,30 kuna od 16. prosinca 2016., za prosinac 2016. godine, na iznos od 450,90 kuna od 16. siječnja 2017., za siječanj 2017. godine, na iznos od 334,86 kuna od 16. veljače 2017. i to do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana. Nalaže se tuženiku, Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka 107, Požega da tužiteljici, ime prezime, OIB: adresa, naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu prema odluci suda zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

5. U podnesku koji je kod suda zaprimljen 4. lipnja 2021. tuženik se očitovao na podnesak tužiteljice od 14. travnja 2021. te je naveo da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava njegov osnov i visinu. Iz činjeničnih navoda tužbe i priloženih dokaza proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan. Iz činjeničnih navoda podneska tužiteljice od 14. travnja 2021. proizlazi da „ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva“. Iz sadržaja tužbe od 18. veljače 2021. proizlazi da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 12.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 15. veljače 2016. do isplate. Podneskom od 14. travnja 2021. tužiteljica smanjuje tužbeni zahtjev na način da novopostavljenim tužbenim zahtjevom sada zahtijeva isplatu iznosa od 6.770,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, tako da na najstarije potraživanje kamata teče od 16. veljače 2016. do isplate. Obzirom na prethodno navedeno postavlja se pitanje kod kojeg od navedenih tužbenih zahtjeva tužiteljica „ostaje“. Pod pretpostavkom da tužiteljica „ostaje“ kod novopostavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 14. travnja 2021., onda proizlazi da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 5.230,00 kn. Tuženik pristaje na povlačenje tužbe, te predlaže sudu donijeti rješenje kojim se tužba tužiteljice za navedeni iznos smatra povučenom, uz naknadu parničnog troška tuženiku za odgovor na tužbu od 08. ožujka 2021., te pristup pripremnom ročištu održanom 21. travnja 2021., za svaku poduzetu radnju u iznosu od 937,50 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor da u ovoj pravnoj stvari tužba nije bila pogodna za raspravljanje, jer je iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila paušalno, bez dokaza iz kojih bi se mogao utvrditi njezin radno– pravni status, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a u ovoj pravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe sukladno člankom 186. b., stoga je istu trebalo odbaciti. Nastavno, tužiteljica je vrijednost predmeta spora označila iznosom od 11.000,00 kn, a neutemeljenim tužbenim zahtjevom je potraživala isplatu iznosa od 12.000,00 kn, i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče unatrag. Budući da naslovljeni sud tužbu nije odbacio, bez obzira na njezinu osnovanost, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice za razdoblje od siječnja do ožujka 2016., budući da je određeni tužbeni zahtjev za označeno razdoblje tužiteljica postavila tek podneskom od 14. travnja 2021. godine, a kao što je prethodno navedeno, u konkretnoj pravnoj stvari tužba nije bila pogodna za raspravljanje. Iz podneska tužiteljice od 13. travnja 2021. je evidentno da nije razumjela „ratio legis“ istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, pa onda potpuno iracionalno i sarkastično zaključuje da iz sadržaja prigovora tuženika proizlazi da je „tužiteljica bila u obvezi sklopiti ugovor o radu s RH vladom, ali u konkretnom slučaju ipak nije već je sklopila ugovor s tuženikom“. Zaključak tužiteljice je neosnovan, pa tuženik pojašnjava da je osnovica plaće u javnim službama uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, koji predstavlja apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje –ius cogens– od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Odredbom članka 2. citiranog zakona je uređen način utvrđivanja osnovice plaće u javnim službama, i to: a) Kolektivnim Ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, onda osnovicu plaće u javnim službama određuje b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom prema prijelaznim i završnim odredbama ZID Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđenja nove osnovice plaće u javnim službama na osnovi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, u konkretnom slučaju se primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi od 13. svibnja 2009., do kojega je došlo zbog recesije u RH, a osnovica je utvrđena bruto iznosom od 5.108,84 kn. Osnovica plaće je promijenjena 29. prosinca 2016. Odlukom Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama na bruto iznos od 5.211,02 kn, koja je bila u primjeni od 01. siječnja 2017. Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da je članak 2. citiranog zakona propisano da Vlada Republike Hrvatske u svim zakonom predviđenim varijantama učestvuje u određivanju osnovice plaće u javnim službama, pa otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja osnovice plaće, na način kako ga interpretira tužiteljica, bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Nastavno, tuženik ističe da iz činjeničnih navoda tužbe i dokaza koje je tužiteljica uz istu priložila, nije razvidan radno-pravni status tužiteljice, niti čiji je ona bila zaposlenik u utuženom razdoblju. To tim više što tužiteljica u činjeničnim navodima podneska od 13. travnja 2021. navodi da je „zaprimila izračun od svog sadašnjeg poslodavca“ (o.p. neovjereni list papira na kojem je kao ustanova navedena: Opća županijska bolnica Pakrac i BHV), a tužbom kao tuženika označava: „Opću županijsku bolnicu Požega“. Iz svega prethodno navedenog jasno proizlazi da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. U prilog osnovanosti tuženikovih tvrdnji iz odgovora na tužbu i ovog podneska, dostavljaju se odluke više različitih sudova u Republici Hrvatskoj, koje su donesene u sporovima jednake činjenične i pravne osnove. Isto tako tuženik dostavlja „Zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. godine“, u kojem je iznesen stav profesora pravnih fakulteta u RH, katedre radnog prava, koji se odnosi na pravnu valjanost zaključenih Sporazuma. Tužiteljica se u podnesku od 13. travnja 2021. protivi „uključivanju ODO RH bez obzira tko je osnivač, jer je njihova uloga u ovakovim sporovima u kojima imamo Odluku VSRH suvišna“, a potom u preostalom dijelu podneska od 13. travnja 2021. od strane 2 – 5 se tužiteljica u povijesnom prikazu promjena osnovice plaće, isključivo bavi ulogom Vlade Republike Hrvatske. Obzirom na podnesak Republike Hrvatske od 23. travnja 2021., očitovanje tuženika na kronološki prikaz i genezu promjena osnovice plaće iz podneska tužiteljice, ukazuje se bespredmetnim. Tuženik ne vidi svrhu dostavljanja identičnih podnesaka tužiteljice u parnični predmet, kojima se ponavljaju već izneseni pravni stavovi. Tako je npr. potpuno besmisleno očitovanje tužiteljice iz podneska od 08. svibnja 2021. u kojem navodi: „Tužiteljica ustraje u navodima iznesenim u odgovoru na tužbu kao i u ranije dostavljenom podnesku“. Prije svega tužiteljica u ovom parničnom postupku nije izjavila odgovor na tužbu, ali ustraje u navodima koji su u njemu izneseni. Budući da je predmet zatrpan nizom podnesaka tužiteljice, ne može se zaključiti kod kojeg podneska tužiteljica ustraje, a kao što je prethodno navedeno, sporno je i kod kojeg od više tužbenih zahtjeva tužiteljica „ostaje“. Istog dana, 08. svibnja 2021. tužiteljica dostavlja još jedan podnesak od 06. svibnja 2021., koji je identičnog sadržaja kao i podnesak od 13. travnja 2021. Na opisani način tužiteljica ne može povećati iznos svojih troškova postupka, jer sukladno odredbi članka 154. ZPP preduvjet naknade troškova postupka tužiteljici je da tuženik izgubi parnicu, a sud bi potom sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP prilikom odlučivanja o troškovima, tužiteljici bio dužan odrediti naknadu samo onih troškova, koji su bili potrebni za vođenje parnice. Dostavljanje identičnih podnesaka tužiteljice u parnični predmet, kojima se ponavljaju već izneseni pravni stavovi, nikako nisu oni troškovi koji su potrebni za vođenje ovog parničnog postupka. Temeljem prethodno navedenog tuženik predlaže sudu da tužbu u ovoj pravnoj stvari odbaci, podredno, da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. ZOO, tekućom od dana donošenja odluke do isplate.

6. Tuženik je predložio da se u ovaj parnični postupak na strani tuženika umiješa Republika Hrvatska, a podneskom koji je kod ovoga suda zaprimljen 26. travnja 2021. ODO u Požegi je izvijestio sud da Republika Hrvatska nema pravni interes da se u ovom parničnom postupku umiješa na strani tuženika.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u isplatne liste plaće tužiteljice, izvršen je uvid u ugovor o radu od 16. studenog 2015. te je pročitan nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Dajane Hart od 11. studenog 2024..

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužiteljica LEG bila zaposlena kod tuženika OŽB Požega na radnome mjestu prvostupnica sestrinstva, Odjel za anesteziju s centralnom jedinicom intenzivnog liječenja, a ugovor o radu sklopljen je 16. studenog 2015. i tužiteljica je bila zaposlenica tuženika kroz utuženi period, dakle u periodu od prosinca 2015. do prosinca 2016.

9. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu sukladno članku 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) koji je vrijedio u utuženom razdoblju jer je tuženik javna ustanova kojoj se sredstva za plaću osiguravaju u državnom proračunu.

10. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Sud nalazi da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

12. Uvidom u ugovor o radu kao i uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće utvrđeno je da je tužiteljica bila kroz utuženo razdoblje zaposlenica tuženika s kojim je sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a tuženik je tužiteljici kroz utuženo vrijeme isplaćivao plaću.

13. Nesporno je utvrđeno uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće te temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn. 14. Tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje razliku plaće prema osnovici za obračun plaće u visini od 5.415,37 kn, a temeljem odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

15. Tuženik u ovom postupku osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a osporava da bi te izmjene i dopune predstavljale kolektivni ugovor koji bi bio obvezujući za tuženika, kao i da bi sadržaj Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. kao i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. predstavljao kolektivni ugovor. Nadalje, tuženik osporava da su se ispunili uvjeti za primjenu članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pod uvjetom da su naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama pravno valjane.

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama u Hrvatskoj, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., u 2008. i u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

16.1. Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati javnim službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

16.2. Vlada Republike Hrvatske te sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirani, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. Dodatka koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajalo, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. Izmjena i dopuna.

16.3. 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela je arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način kako je naprijed navedeno opisano.

16.4. Vlada Republike Hrvatske, te sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2011. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

16.5. Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja se isplaćuje u veljači 2018.

17. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji je u članku 51. regulirao da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenog 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2%, od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %, od dana 1. srpnja 2009. 2,2 %, od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %, od dana 1. srpnja 2011. 2,1 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3 %. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine. Osim toga, u članku 9. stavak 3. Zakona o radu (NN 93/14) regulirano je da će se primjenjivati za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa je različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom osim Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Člankom 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine. U članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. Izmjena i dopuna je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Člankom IV. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu uređen je i način usklađivanja pariteta.

18. Obzirom na sve navedeno sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno zakonu. Osim toga, sud nalazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Sud ne nalazi da je bilo isključenje iz kolektivnog pregovaranja bilo kog od predstavnika sindikata, te nije niti od jedne od strana potpisnika Temeljenog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovnici za plaće u javnim službama.

19. Temeljem izvedenih dokaza, uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od 4. tromjesečja 2011. do zaključno 3. tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno. U drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,2 %, a u 3. tromjesečju 2015. od 2,8 % što daje aritmetičku sredinu od 2 %. Iz navedenog sud zaključuje da je za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 % tako da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto.

20. Dakle, sud je utvrdio da su se uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama ispunili krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naime, odredbom članka III. navedenih izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.

20.1. Stoga je tuženik i to od siječnja 2016. pa nadalje bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjena i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno po osnovici od 5.415,37 kn.

21. Radi utvrđenja postojanja razlike plaće tužiteljice kroz utuženo razdoblje provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke.

22. Knjigovodstveni vještak Dajana Hart u svom nalazu i mišljenju navela je da način obračuna plaće tužiteljice uređuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Zakon o plaćama u javnim službama kao propis koji uređuje plaće i druge naknade zaposlenih u javnim službama također uređuje primjenu Zakona o radu kao općeg propisa iz područja rada, odnosno u skladu s njim sklopljenim kolektivnim ugovorima na sva pitanja iz tog područja. Pitanje plaća regulirano je člankom 51. TKU, pri čemu je pod točkom 4. navedenog članka propisano, citiram: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ U spomenutom Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenom dana 13. svibnja 2009. godine, pod točkom III. definiran je način povrata osnovice, citiram: „ U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.“ Državni zavod za statistiku dao je Priopćenje za javnost dana 27. studenoga 2015. u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. U ovom Priopćenju za javnost (preslika u prilogu nalaza) DZS objavljuje procjenu tromjesečnoga BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kome se navodi da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te je potvrđeno da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isto je potvrđeno na stranicama DZS-a u kasnijim objavama realnih stopa rasta, odnos prema istom tromjesečju prethodne godine. Ukoliko se dakle uzme porast BDP-a ova dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) od 1,2% i 2,8%, njihova aritmetička sredina je 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), proizlazi da su time nastupili uvjeti za povećanje osnovice za obračun plaća u javnim službama.

22.1. Knjigovodstveni vještak dao je izračun visine razlike plaće tužiteljice prema osnovici od 5.415,37 kn temeljem koje je isplaćena plaća tužiteljice za period od 1. prosinca 2015. do 1. siječnja 2017. u odnosu na obračunatu osnovicu 5.108,84 kn temeljem koje je isplaćena plaća tužiteljici za period od 1. prosinca 2015. pa do 1. siječnja 2017.

22.2. Tužiteljici je manje isplaćena bruto plaća i to za mjesec prosinac 2015. u iznosu od 38,11 eura, za mjesec siječanj 2016. u iznosu od 80,57 eura, za mjesec veljaču 2016. u iznosu od 68,80 eura, za mjesec ožujak 2016. u iznosu od 77,82 eura, za mjesec travanj 2016. u iznosu od 66,12 eur, za mjesec svibanj 2016. u iznosu od 45, 12 eura, za mjesec lipanj 2016. u iznosu od 83,10 eura, za mjesec srpanj 2016. u u iznosu od 68,65 eura, za mjesec kolovoz 2016. u iznosu od 71,00 eura, za mjesec rujan u iznosu od 56,23 eura, za mjesec listopad 2016. u iznosu od 45,84 eura, za mjesec studeni 2016. u iznosu od 66,14 eura i za mjesec prosinac u iznosu od 59,99 eur. Knjigovodstveni vještak naveo je da je razlika za navedeni period iznos od 789,38 eura ukoliko se primijeni osnovica za obračun od 5.415,37 kn.

22.3. Knjigovodstveni vještak dao je kako tabelarni prikaz nalaza i mišljenja.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka ocjenjujući da je isti dan u skladu i pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka.

24. Dakle, sud je utvrdio da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period jer je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn, a temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka sud je utvrdio visinu razlike plaće tužiteljice za utuženi period, dakle za period od mjeseca prosinca 2015. do mjeseca prosinca 2016. iznos od 827,49 eur. Naime, zbroj manje isplaćene plaće tužiteljice po mjesečnim iznosima koje je utvrdio knjigovodstveni vještak iznosi 827,49 eur, a ne kako je to vještak pogrešno izračunao iznos od 789,38 eura.

25. Tužiteljica je u podnesku od 25. studenog 2024. zatražila da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 827,49 eura bruto sa zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i to za prosinac 2015. iznos od 38,11 eura od 16. siječnja 2016., za siječanj 2016.godine na iznos od 80,57 EUR od 16. veljače 2016., za veljaču 2016.godine na iznos od 68,80 EUR od 16. ožujka 2016., za ožujak 2016.godine na iznos od 77,82 EUR od 16. travnja 2016., za travanj 2016. godine na iznos od 66,12 EUR od 16. svibnja 2016., za svibanj 2016. godine na iznos od 45,12 EUR od 16. lipnja 2016., za lipanj 2016.godine na iznos od 83,10 EUR od 16. srpnja 2016., za srpanj 2016. godine na iznos od 68,65 EUR od 16. kolovoza 2016., za kolovoz 2016. godine na iznos od 71,00 EUR od 16. rujna 2016., za rujan 2016. godine na iznos od 56,23 EUR od 16. listopada 2016., za listopad 2016. godine na iznos od 45,84 EUR od 16. studenog 2016., za studeni 2016. godine na iznos od 66,14 EUR od 16. prosinca 2016., za prosinac 2016. godine na iznos od 59,99 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate, a sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka po mjesečnim iznosima manje isplaćene plaće tužiteljice za utuženi period.

26. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice radi isplate razlike plaće u iznosu od 827,49 eura bruto za period od siječnja 2016. do prosinca 2016. i prihvatio budući da sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka razlika plaće za taj period iznosi 827,49 eur, a sud je i prihvatio i zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate koja teče od dospijeća plaće pa do isplate te je odlučeno kao u izreci.

27. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice odnosno tuženik navodi da je u zastari potraživanje tužiteljice za razdoblje od siječnja do ožujka 2016. jer je tužiteljica tužbeni zahtjev za označeno razdoblje postavila tek podneskom od 14. travnja 2021.

28. Sud je našao da je prigovor zastare tuženika djelomično osnovan. 29. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

30. Tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom iz tužbe zatražila razliku neisplaćene plaće za period od siječnja 2016. do prosinca 2016., a podneskom od 14. travnja 2021. zatražila je isplatu razlike plaće i za mjesec prosinac 2015. s dospijećem plaće u siječnju 2016.

31. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužitelja za mjesec prosinac 2015. dospjela 15. siječnja 2016.

32. Kako je tužba tužiteljice podnesena preporučenom pošiljkom 15. veljače 2021. to za potraživanje tužiteljice na ime razlike plaće za mjesec prosinac 2015. nastupila zastara dok za ostali utuženi period zastara potraživanja tužiteljice nije nastupila.

33. Stoga je sud dio tužbenog zahtjeva tužbe tužiteljice radi isplate razlike plaće za mjesec prosinac 2015., a koji je dospio 15. siječnja 2016. u iznosu od 38,11 eura kao neosnovan odbio i odlučio kao u točki II izreke.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Sud nalazi da je tužiteljica s većim dijelom tužbenog zahtjeva uspjela, a da je s neznatnim dijelom odbijena zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Sud je kao osnovan priznao trošak tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, zatim za sastav dva obrazložena podneska i to podneska od 7. svibnja 2021. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika i podneska od 25. studenog 2024. kojim je uredila tužbeni zahtjev za svaki iznos od 150,00 eura, zatim za pristup na pripremno ročište održano 21. travnja 2021. u iznosu od 75,00 eura budući je pripremno ročište bilo odgođeno, za pristup na pripremno ročište, odnosno glavnu raspravu održanu 11. lipnja 2021. u iznosu od 150,00 eura, za sastav žalbe u iznosu od 187,50 eura, za pristup na pripremno ročište održano 3. rujna 2024. u iznosu od 150,00 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 17. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura te za pristup na ročište radi objave presude u iznosu od 75,00 eura. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 1.237,50 eura i PDV na taj iznos od 309,37 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 1.546,87 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužiteljice na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura pa je priznao ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 1.812,32 eur. Sud je tužiteljicu s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, a koji se odnosi na sastav drugih podnesaka koje sud nije prihvatio i za pristup na ročište od 15. srpnja 2021. i ročište za objavu presude od 26. kolovoza 2021. kao neosnovan odbio budući da ročište dana 15. srpnja 2021. kod ovoga suda nije niti održano, a na ročištu za objavu presude nije pristupjela niti tužiteljica niti njen punomoć.

35. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 25. veljače 2025.

S u d a c

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude.

DNA:

1. Odvjetnica Margita Plažanin, Zagreb, Počiteljska 5

2. Zajednički odvjetnički ured Damir Švec i Hanibal Hunjek, Zagreb, Petrinjska 26

3. Opća županijska bolnica Požega, Požega, Osječka 107

4. Porezna uprava, Područni ured Požega – po pravomoćnosti

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte