REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3126/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Švedl i Vedrana Švedl Blažeka, iz Osijeka, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-751/2021-2 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 966/2018-49 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Pravno pitanje u prijedlogu naznačeno pod „a.“, koje se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, polazi od premise da je ugovor protumačen protivno zajedničkoj namjeri. S obzirom na utvrđenje ništetnim nekih od ugovornih odredbi, ne može se govoriti o tumačenju ugovora (od stane nižestupanjskih sudova) protivno zajedničkoj namjeri, pa time to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.
6. Odgovor na pravno pitanje u prijedlogu naznačeno pod „b.“, koje se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, će ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja, između ostalog - o tome koji su to konkretni „parametri određeni od strane treće osobe“ te se na to pitanje, sagledavajući ga upravo onako kakvo je postavljeno, ne može dati jedinstven i jasan odgovor za sve buduće situacije i tako uspostaviti pravni standard za buduća postupanja. Stoga to pravno pitanje nije pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP.
7. Protivno implikacijama pravnog pitanja koje je naznačeno u prijedlogu pod „c.“, a koje se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nema utvrđenja nižestupanjskog suda da bi se radilo o trgovačkom ugovoru, pa to pitanje nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.
8. Pravna pitanja u prijedlogu naznačena pod „a.“ i „b.“, koja se odnose na odredbu o nakadi za prijevremenu otplatu kredita, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava, s obzirom na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-112/18 od 9. ožujka 2022. s kojom je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno.
9. Pravno pitanje u prijedlogu naznačeno pod „c.“, koje se odnosi na odredbu o nakadi za prijevremenu otplatu kredita, ne može utjecati na promjenu odluke u ovoj pravnoj stvari jer su nižestupanjski sudovi, i neovisno o pravu Europske unije, a primjenom nacionalnih propisa, ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim. Osim toga i u pogledu ovoga pitanja je za uputiti na obrazloženje iz prethodne točke.
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
11. Tužena povredu prava na pravično suđenje obrazlaže time što nižestupanjski sudovi „nisu proveli predložene personalne dokaze“. Međutim, drugostupanjski je sud naveo da je prvostupanjski sud proveo „one dokaze koji se su relevantni za pitanje valjanosti spornih ugovornih odredbi“ (toč. 18. obrazloženja), a tužena u prijedlogu nije određeno navela koji bi to, predloženi, a neizvedeni, personalni dokazi uopće bili (saslušanje svjedoka ili vještačenje).
11.1. Ako bi se uzelo da se spori neizvođenje personalnog dokaza saslušanjem svjedoka, moralo bi se zaključiti da u prijedlogu tužena nije određeno navela koje je to konkretne svjedoka predložila, a koji nisu saslušani.
11.2. Ako bi se uzelo da se spori neizvođenje personalnog dokaza vještačenjem, prethodno bi se odnosilo i na to, ali bi u tom slučaju valjalo i uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa redovnih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
11.3. Jednako je bitno za obrazložiti da tužena nije prijedlogu za dopuštenje revizije priložila žalbu (čl. 387. st. 3. ZPP) iz koje bi bilo razvidno u kojem je smislu pred drugostupanjskim sudom problematizirala neizvođenje (i kojih) personalnih dokaza (na koju konkretnu okolnost je predložila koje konkretne dokaze i je li navela konkretno određene svjedoke). Stoga ovaj sud nije mogao utvrditi je li se na takve (dakle, neutvrđene) žalbene razloge, žalbeni sud u pobijanoj odluci (valjano) očitovao, pa nije mogao ni ocijeniti da je učinjeno vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje (i jednakost oružja).
12. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
