REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-88/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB 31982620821, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, koga zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-86/2024-3 od 5. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1424/2022-30 od 23. listopada 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 86/2024-3 od 5. ožujka 2024. i sudi:

"Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1424/2022-30 od 23. listopada 2023. "

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 375,00€ u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, isplatiti tužiteljici KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 3.897,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 96,10 eur od dana 15.06.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 105,12 eur od dana 15.07.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 105,69 eur od dana 15.08.2017. godine, pa do isplate

-na iznos od 107,70 eur od dana 15.09.2017. godine, pa do isplate.

-na iznos od 107,70 eur od dana 15.10.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 107,69 eur od dana 15.11.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 109,79 eur od dana 15.12.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 109,93 eur od dana 15.01.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 109,89 eur od dana 15.02.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 109,79 eur od dana 15.03.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 109,79 eur od dana 15.04.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 97,30 eur od dana 15.05.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 54,65 eur od dana 15.06.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 60,73 eur od dana 15.12.2018. godine, pa do isplate

-na iznos od 121,30 eur od dana 15.01.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 125,04 eur od dana 15.02.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 125,08 eur od dana 15.03.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 125,09 eur od dana 15.04.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 124,97 eur od dana 15.05.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 107,92 eur od dana 15.06.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 122,71 eur od dana 15.07.2019.godine, pa do isplate

-na iznos od 125,52 eur od dana 15.08.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 131,14 eur od dana 15.09.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 143,22 eur od dana 15.10.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 127,97 eur od dana 15.11.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 127,99 eur od dana 15.12.2019. godine, pa do isplate

-na iznos od 128,01 eur od dana 15.01.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,65 eur od dana 15.02.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,60 eur od dana 15.03.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,58 eur od dana 15.04.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,58 eur od dana 15.05.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,66 eur od dana 15.06.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 130,58 eur od dana 15.07.2020. godine, pa do isplate

-na iznos od 85,83 eur od dana 15.08.2020. godine, pa do isplate,

po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak 1.696,35 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 5. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen je tužbeni zahtjev. Naložen je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00€.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3806/2024-2 od 16. listopada 2024. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Koji kolektivni ugovor se primjenjuje na obračun plaća radnika u situaciji kada je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti istu kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (zaposlenice tuženika) za isplatu bruto iznosa od 3.897,01€ na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od lipnja 2017. do kolovoza 2020.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju na temelju ugovora o radu bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u njezi,

- da tuženik, uz djelatnost socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod toč. XXI. 1.1. pod brojem škole 58. naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je u čl. 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 51/18 - dalje: KU/18), kao i čl. 17. ranijeg Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 72/2014, 39/2017) propisano da Sporazum, kojim su u čl. 2. propisni dodaci za povećanje obujma i složenosti poslova, sadržajno predstavlja sastavni dio KU/18 i primjenjuje se na način i u rokovima određenim Sporazumom,

- da je čl. 10. ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 28. rujna 1998. ugovoreno da se dodatak na plaću određuje u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o plaćama službenika i namještenika u javnim službama te Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne zaštite, dok je Aneksom ugovora o radu s primjenom od 1. ožujka 2013. navedeni članak izmijenjen na način da je utvrđeno da se obračun osnovne plaće vrši sukladno čl. 8. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama,

- da je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da bi, prema utuženoj osnovi, dodaci za povećanje obujma i složenosti poslova koje tužiteljica potražuje prema KU/18 i Sporazumu, a koji joj nisu obračunavani niti isplaćeni, iznosili 3.897,01€.

10. Prvostupanjski je sud zaključio kako se u ovom sporu radi o primjeni Kolektivnog ugovora, a ne o primjeni povoljnijeg prava kako smatra tužiteljica i da tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva, ili više kolektivnih ugovora, jer je Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR/14) čl. 203. st. 8. propisano, da se u slučaju spora primjenjuje onaj Kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Prema službenoj statističkoj klasifikaciji ovdje tuženik je razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe, i osobe s invaliditetom. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da sukladno čl. 203. st. 8. ZR/14, treba primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i njemu pripadajuće sporazume, i dodatke. Prvostupanjski sud se pozvao i na pravno shvaćanje iznijeto u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1763/10-2 od 13.11.2013. da se na obračun plaće tužitelja ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i pripadajući Sporazumi o dodacima, na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika-poslodavca prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi sa primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da bez obzira što tuženik obavlja i djelatnost obrazovanja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 51/18) i pripadajućih Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika-poslodavca tužitelja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi na koju se primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine", broj 51/18). Slijedom iznesenog prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši da ima mjesta primjeni KU/18 koji propisuje posebne dodatke za povećanje obujma i složenosti poslova, i iz kojeg KU/18 je vidljivo da se isti odnosi na zaposlenike srednjoškolskih ustanova. Drugostupanjski je sud zaključio da dodaci propisani KU/18 odnosno Sporazumom na kojeg isti upućuje, druga vrsta dodataka, koji su prihvaćeni u svrhu reguliranja zaostajanja plaće u sustavu obrazovanja i znanosti te predstavljaju dodatke za povećanje obujma i složenosti poslova. Naime drugostupanjski sud je zaključio da je djelatnost tuženika, iako je ustanova socijalne skrbi, između ostalog i obavljanje odgojno obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, na što upućuje i sam naziv tuženika, uzimajući u obzir da se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i športa Republike Hrvatske. Stoga je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Prema ocjeni revizijskog suda, ne može se prihvatiti shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi.

13. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

13.2. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je moguća pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud u odlukama broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024., Rev-1106/24 od 1. listopada 2024. i druge).

14. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

15. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju revizijskog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

17. Prema ocjeni revizijskog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao izreci ove odluke.

18. Preinačenjem drugostupanjske presude tuženiku je valjalo, sukladno odredbama čl. 166. st. 2. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove revizijskog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu od 375,00€ prema Tbr. broj 10. toč. 5. uz Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), kako je i zatražio te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

19. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužiteljici nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao niti trošak odgovora na reviziju jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić