REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2688/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelena Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nela Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.d., Zagreb, Kupska ulica 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi nepotpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2722/2023-9 od 19. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2722/2023-9 od 19. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943- 04/21-01/250, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 17. studenoga 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe UD, poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Delnice, KLASA: UP/I-944-17/19-01/100, URBROJ: 2170/1-03-03/6-21-9 od 28. travnja 2021., te se odbacuje prijedlog tužitelja za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem prava služnosti na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] od 547 m (površina služnosti 82 m zračnog voda), upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjskim rješenjem od 28. travnja 2021. utvrđen je interes Republike Hrvatske za rekonstrukciju postojećeg dalekovoda DV 110 kV Delnice- Moravice, te prihvaćen prijedlog tužitelja za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem služnosti na opisanom zemljištu, radi rekonstrukcije postojećeg dalekovoda, uz obvezu isplate naknade utvrđenom vlasniku zemljišta Republici Hrvatskoj, na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, daje kratki pregled upravnog postupka i upravnog spora, smatrajući da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude, odnosno da je odlučne činjenice pogrešno utvrdio, te je, suprotno članku 60. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), propustio obrazložiti kako je ocijenio dokaze priložene uz tužbu, osobito priložena mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Ministarstva financija, a niti se izjasnio o tužiteljevom prigovoru prema kojem se na njega ne primjenjuje Zakon o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina ("Narodne novine", broj: 80/11.). Smatra da je osporena presuda donesena temeljem pogrešne primjene Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19. – dalje u tekstu: ZION), pri čemu citira odredbe članka 2. stavka 1., članka 3. i članka 4. ZION-a, zaključujući kako ZION jasno razlikuje u čijem interesu se provodi izvlaštenje, a u čiju korist i upravo zato niti tim, a niti bilo kojim drugim propisom nije određeno da se nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske ne može izvlastiti. Upire na činjenicu da je svrha ovog postupka izvlaštenja bila da ovdje tužitelj HOPS stekne pravo služnosti na teret prava vlasništva Republike Hrvatske, a ne da Republika Hrvatska stekne pravo služnosti na teret svog prava vlasništva, jer bi takvo što svakako predstavljalo pravni apsurd. Drži da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbe ZION-a, čime je grubo povrijedio načelo zakonitosti propisano odredbom članka 5. ZUS-a, a samim time i tužiteljeva prava na pravično (pošteno) suđenje, djelotvoran pravni lijek i sudsku kontrolu zakonitosti, sve zajamčeno odredbama članka 29., članka 18. i članka 19. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, u predmetnom postupku nije bilo sporno da je nekretnina, koja je bila predmetom nepotpunog izvlaštenja, u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo fizičkih osoba, dok je u katastarskom operatu upisana u posjedu Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, te da je tek prvostupanjsko upravno tijelo Republiku Hrvatsku utvrdilo stvarnim, izvanknjižnim vlasnikom iste nekretnine, a koje obrazloženje je prihvatio i prvostupanjski upravni sud. Pritom je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj, upravo iz toga razloga, morao pokrenuti postupak izvlaštenja u odnosu na tu nekretninu, nakon što se na njegov javni poziv za sporazumno rješenje osnivanja služnosti nije nitko odazvao. Stoga tužitelju ostaje nejasno na koji način i temeljem kojih obveza/ovlaštenja bi uopće mogao utvrđivati stvarne, izvanknjižne vlasnike nekretnina obuhvaćenih njegovim projektima, jer takvih ovlaštenja nema, pa je imovinskopravne odnose za potrebe svojih projekata, nakon što izostane odaziv na poziv da se isti riješe sporazumnim putem, prisiljen rješavati kroz postupke izvlaštenja. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra osporenu presudu nezakonitom, tužitelj predlaže ovom Sudu istu poništiti.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. citirane odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni relevantni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, za zakonito i pravilno rješenje ove stvari odlučna je činjenica da se ovdje radi o izvlaštenju nekretnine koja je u stvarnom (izvanknjižnom) vlasništvu Republike Hrvatske te da se izvlaštenje provodi u svrhu izgradnje (rekonstrukcije) infrastrukturne građevine, a što posljedično znači da su u konkretnom slučaju, kao lex specialis, mjerodavne odredbe Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina, kojim je uređeno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i oslobođenje od plaćanja naknada za stjecanje prava vlasništva, prava služnosti i prava građenja, pored ostalih, i na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.

10. Slijedom navedenog, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari okolnost što se prvostupanjski sud nije očitovao na priložena mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 20. svibnja 2019. i Ministarstva financija Republike Hrvatske od 25. srpnja 2019., a na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, jer je predmet ovog spora nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem služnosti u svrhu gradnje infrastrukturne građevine na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne u vlasništvu tužitelja, zbog čega je irelevantno da li je tužitelj, ovdje korisnik izvlaštenja, osoba javnog prava u smislu toga Zakona.

11. S obzirom da se odredbama citiranog Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina, imovinsko-pravni odnosi između vlasnika zemljišta i vlasnika infrastrukturne građevine uređuju ugovorom koji je osnova za provedbu prava stečenih prema tom Zakonu u zemljišnim knjigama i drugim pravnim registrima, kako je to propisano odredbom članka 5. toga Zakona, to se u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne provodi postupak izvlaštenja temeljem odredaba ZION-a, kako to pravilno tumače i tuženik i prvostupanjski sud, osnovano se pozivajući na ustaljenu praksu ovoga Suda s tim u vezi. Pritom nije pravno odlučna napomena tužitelja da mu ovosudne presude na koje ukazuje prvostupanjski sud nisu dostupne, kraj činjenice da su donesene u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je ovaj Sud izrazio identična stajališta kao i ovdje.

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović