Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-240/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radovanu Periću, odvjetniku iz Bakarca, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 13. prosinca 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Rijeci, OIB: 54382731928 da tužitelju OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.654,46 EUR (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centa) na ime neimovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i da isplati iznos od 1.128,81 EUR (tisuću sto dvadeset osam eura i osamdeset jedan cent) na ime imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.959,12 EUR (tisuću devetsto pedeset devet eura i dvanaest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 08. srpnja 2022. podnio tužbu navodeći kako je tužitelj 14. studenog 2020. oko 12,00 sati, prolazio [adresa] u [adresa], hodajući desnim nogostupom u smjeru ulice Bulevar oslobođenja, te je dolaskom kod kućnog broja 45, zbog rupe na cesti, koja je bila prekrivena suhim lišćem, pao i tom prilikom zadobio distorzionu ozljedu desnog gležnja a što je utvrđeno u Ortopedskoj bolnici Lovran, te mu je postavljena postkoljena sadrena udlaga. Tužitelj je, po uputi liječnika odlazio na specijalističke preglede a 30. prosinca 2020. skinuta mu je sadrena udlaga. Od 07. siječnja 2021. do 19. veljače 2021. odlazio je na fizikalnu terapiju u Ortopedsku bolnicu u Lovranu. Tužitelj je također obavio i fizikalnu terapiju u Thalassotherapiji u Opatiji, u koju je otišao ukupno 11 puta, jednom na specijalistički pregled, te 10 dana na terapiju od 05. svibnja 2021. do 18. svibnja 2021. Zbog naprijed opisane ozljede tužitelj je trpio jake bolove, strah zbog neizvjesnosti ishoda liječenja odnosno eventualnih trajnih posljedica. Dok je nosio sadrenu udlagu nije se mogao praktično kretati, a i nakon što je istu skinuo, morao je koristiti štake, a kasnije hodalicu, te je cijelo to vrijeme trpio strah da može pasti i ponovo se ozlijediti. Iako je liječenje završeno, zaostala je ograničena dorzalna fleksija, te mu je preporučeno izbjegavanje provocirajućih pokreta i radnji, a po potrebi i ponavljanje fizikalne erapije, zbog čega mu je smanjena opća životna sposobnost. Pretrpio je i imovinsku štetu, jer je na sve preglede, kao i na fizikalnu terapiju morao ići automobilom i to na način da je netko od članova obitelji vozio njegov automobil. Tuženik je odgovoran za predmetni štetni događaj i štetu koju je tužitelj pretrpio i trpi iz razloga jer je propustio održavati pločnik u stanju koje bi omogućavao siguran i nesmetan prolaz pješaka, odnosno šetnju pješaka. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplata iznosa od 28.505,00 HRK na ime naknade imovinske i neimovinske štete kao i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, ne osporava pasivnu legitimaciju ali osporava postojanje štetnog događaja na način kako je opisan tužbi, odnosno osnov i visinu potraživanja. Osporava da bi vrijeme štetnog događaja bilo oštećenja koja bi mogla uzrokovati ili skriviti pad kakav je doživio tužitelj. Do pada tužitelj došlo je isključivo zbog neuobičajenog izostanka minimalne pažnje tužitelja kao pješaka koji očito navedenim područjem i inače prolazi pa onda zna ili bi morao znati i za eventualne neravnine na mjestu pada i za potrebu pažnje prilikom prolaženja tim mjestom. Osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 03. studenog 2022. umješač HOK-osiguranje d.d., Zagreb je stupio u parnicu i u potpunosti se pridružio navodima tuženika, odnosno osporavao je osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u sačinjene fotografije sa mjesta štetnog događaja (list 8-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-25, 84-95 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 38 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 70-83 spisa), saslušan je svjedok MŠ (list 51-52 spisa), saslušan je tužitelj (list 52-53 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željko Cesarcu (list 103-108 spisa), te je proveden očevid na licu mjesta (list 143-147 spisa).

5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovom postupku je nesporno da je tužitelj bio liječen u Ortopedskoj bolnici Lovran te da je zadobio tjelesne ozljede različite težine i obujma, niti je sporna pasivna legitimacija tuženika.

7. Sporna je osnov tužbenog zahtjeva, način nastanka štetnog događaja, kao i visina imovinske i neimovinske štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i presliku zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo je da je tužitelj pretrpio određene tjelesne ozljede te je isti bio liječen. 9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

10. Saslušan je tužitelj koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je tog dana išao iz Parisa (predio grada) prema kući koja je 150 m niže. Ne prolazi inače tom cestom svaki dan, a ne naročito tom stranom. Kretao se kod kućnog broja 55 te je odjednom propao, odnosno desna noga mu je propala. Probao se podići ali kako nije uspio onda je sjeo. Pogledao je o čemu se radi i vidio je da se radi o rupi koja je bila pokrivena suhim lišćem. Bio je suh dan, na nogama je imao tenisice. Ta rupa i dalje postoji. Zazvao je prolaznika, te mu je on pomogao doći do zgrade, išli su do pješačkog i prešli cestu, cijelo se vrijeme držao za njega. Potom je otišao u Lovran u ortopedsku bolnicu. Tamo su ga slikali, doktor ga je pregledao i stavili su mu gips. Prvo su mi stavili longetu 15 dana a potom pravi gips koji je držao do Nove godine. Ta desna noga nije kao lijeva. Zaboli ga kada malo duže hoda, kao i kod promjene vremena. Ukupno je bio na fizikalnoj u Lovranu 5 tjedana i još 2 tjedna u Opatiji. Tamo je odlazio svaki dan osim subote i nedjelja, a vozili su ga članovi obitelji. Ta desan noga boljela ga je naročito nakon rehabilitacije. Bila mu je potrebna tuđa pomoć, naročito kada je imao gips, kretao se samo za odlazak na WC. Na tom djelu ceste i s lijeve i desne strane uvijek su parkirana vozila. Širina između zida i parkiranog vozila je možda 70, 80 cm, metar, jedan čovjek može nesmetano proći, a kada bi dvoje prolazilo jedan bi morao stati uza zid. Navodi da je problem što ta rupa zauzima veliku površinu od zida pa na dalje. Ta rupa je dosta duboka, moguće 15-20 cm. Navodi da je propao sa jednom nogom i onda da je pao i da je bio potresen i probao je sjesti.

11. Saslušan je svjedok MŠ koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je oko 11 sati ujutro išao iz smjera Vojaka prema gradu, kada je sa desne strane sjedio tužitelj. Pozvao ga je i zamolio ako ga mogu podići jer da je zapeo u rupu, podigao ga je, a uz njegovu pomoć prešli su cestu do jedne zgrade za koju je on rekao da u njoj živi. S desne strane je bila jedna rupa on mu je to pokazao. Tužitelj nije mogao hodati, on ga je vukao jer se nije mogao oslanjati na tu desnu nogu, nije bio mobilan. Tužitelj živi u odnosu na mjesto pada na udaljenosti od oko 200 metara. Kraj tog mjesta na kojem je tužitelj zapeo bila su parkirana vozila. Tako da se moglo proći kroz uski prolaz, ili zaobići automobile. Prohodno je bilo za proći, ali su bila parkirana vozila.

12. Sud je ocijenio iskaze tužitelja i svjedoka ZŠ kao istinite i životne smatrajući kako su u skladu sa medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu a posebice izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka.

13. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željko Cesarcu koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva do tri dana, bolove srednjeg intenziteta 12 do 15 dana te bolove slabijeg intenziteta ukupno 30 do 40 dana. Trpio je i primarni strah jačeg intenziteta od kojih 5 do 10min, odnosno sekundarni strah jačeg intenziteta 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta 5 do 7 dana i slabijeg intenziteta 3 do 4 tjedna. Također je naznačio potrebu za tuđom pomoći i njegom u periodu od 6 do 8 tjedana po 3 sata dnevno a narednih 4 do 5 tjedana po 1 do 2 sata dnevno, sve u vidu tuđe nestručne pomoći i njege. Povremeni bolovi ulaze u sastav SOŽE pa je tako vještak naveo kako trajne posljedice proizašle iz predmetnih ozljeda utječu na umanjenje SOŽE od negdje 7 do 8%.

14. Sukladno čl. 21. st. 1. Zakona o komunalnim djelatnostima (NN 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG) komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave. Sukladno čl. 22. st. 1. toč. 2. komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture jesu održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a predmetne komunalne djelatnosti provode jedinice lokalne samouprave (čl. 27. ZKG-a). Provedenim očevidom utvrđeno je da na mjestu na kojem se tužitelj ozlijedio odnosno gdje je pao postoji rupa koja je u vrijeme održavanja očevida bila djelomično prekrivena lišćem, čime je razvidno da tuženik nije poduzeo odgovarajuće radnje kako bi na toj površini bio omogućen siguran i nesmetan prolaz. Tužitelj i svjedok su u svojim iskazima istaknuli kako su vozila parkirana na nogostupu na kojem se dogodio štetni događaj sa jedne i druge strane ceste, čime je prolazak tom ulicom dodatno ograničavajući. Obzirom je tužitelj upao u rupu koja nije bila sanirana, odnosno prolazio je nogostupom glede kojeg tuženik nije poduzeo odgovarajuće radnje sukladno odredbama ZKG-a to je razvidna odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Neosnovano tuženik ističe kako tužitelj nije upotrijebio minimalnu pažnju kao pješak budući nije obveza tužitelja, niti je moguće očekivati od istog da prilikom prolaska nogostupom koji je namijenjen za prolazak pješaka, pazi na svaki svoj korak, veće je obveza tuženika da osigura da takav prolaz bude nesmetan i siguran. Stav je ovoga suda kako je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za nastanak štetnog događaja.

15. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

16. Tuženik je osporavao visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući je previsoko postavljenu i neprimjerenu obzirom na okolnosti nastanka štetnog događaja.

17. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od dva do tri dana, bolove srednjeg intenziteta 12 do 15 dana te bolove slabijeg intenziteta 35 do 40 dana. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice uzimajući u obzir da bolovi jakog intenziteta potječu od same ozljede, odnosno kratki period do adaptacije na primarno postavljenu imobilizaciju, te kasniju promjenu iste kroz cirkularni gips, a što je vještak pravilno zaključio. U potpunosti je životno da bi tužitelj uslijed takve ozljede trpio veći stupanj bolova sve dok se njegova ozljeda ne sanira, a što je u ovom slučaju bilo kroz stavljanje gipsa na desnu nogu. U odnosu na bolove srednjeg intenziteta ovaj sud smatra kako je vještak pravilno izračunao duljinu trajanju predmetnih bolova, posebice imajući u vidu kako ozlijeđena noga bude opterećena te da uslijed takvog opterećenja tužitelj osjeća određeni srednji stupanj intenziteta bolova, odnosno kako to vještak i sam navodi da one predstavljaju početnu fazu opterećenja te aktivacije, mobilizacije GNZ-a u sklopu kućnih vježbi i početne faze AFT – kineziterapije. Sud dijeli mišljenje vještaka da su bolovi slabijeg intenziteta mogli biti prisutni kroz duži vremenski period u kasnijoj fazi liječenja kao i prolongiranu sanaciju prijeloma kućnih vježbi i postupno progresivno opterećenje i razgibavanje zgloba, kao i neugodnosti tijekom samog procesa liječenja, te da je njihovo trajanje bilo u ukupnosti od 35 do 40 dana.

18. Tužitelj je nadalje naveo kako je pretrpio strah zbog neizvjesnosti ishoda liječenja odnosno eventualnih trajnih posljedica. Ujedno je i naveo kako dok je nosio sadrenu udlagu nije se mogao kretati a i nakon njezina skidanja koristio je štake a kasnije i hodalicu, te je cijelo vrijeme trpio strah da može pasti i ponovo se ozlijediti. Vještak je u svom mišljenju naveo kako primarni strah jačeg intenziteta treba gledati kroz doživljaj tužitelja u načinu nastanke nezgode te da je isti trajao 5 do 10 min, dok je u odnosu na strah sekundarnog intenziteta naveo kako je strah jačeg intenziteta mogao potrajati 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta 5 do 7 dana i slabijeg intenziteta 3 do 4 tjedna. Mišljenje vještaka ovaj sud ocjenjuje objektivnim i u skladu sa provedenim dokazima budući je vještak obrazložio svoje mišljenje u pogledu da je sekundarni strah jačeg intenziteta vezan uz neposrednu reakciju na stresnu situaciju, te spoznaju o karakteru ozljede. Životno je i logično da tužitelj u situaciji kada nije u saznanju kakve točno posljedice mogu ostati zbog nastanka predmetne ozljede, kao i ne znanje da li će takve ozljede doprinijeti nastanku trajnih teškoća, to je stav ovoga suda kako je vještak pravilno ocijenio tu razinu intenziteta straha. Također je vještak pravilno ocijenio i trajanje sekundarnog straha srednjeg intenziteta obrazlažući kako se radi o produženoj reakciji na stres i zadobivenu ozljedu, dok je strah slabijeg intenziteta ocijenjen kroz opravdanu zabrinutost za ishod liječenja i trajne posljedice. Također je potrebno napomenuti kako je vještak sukladno čl. 250. ZOO-a stručna osoba koja je svoj nalaz i mišljenje izradila sukladno pravilima struke i vještina uzimajući u obzir cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu kao i sam pregled tužitelja, te je po mišljenju ovoga suda pravilno cijenio svaki aspekt i razinu pretrpljenog straha.

19. U odnosu na smanjenje općeg životnog aktiviteta vještak ocjenjuje isto u visini od 7-8% a koju ocjenu ovaj sud smatra u potpunosti pravilnom i odmjerenom. Naime, iz provedenog vještačenja utvrđeno je kako je štetni događaj odnosno štetne posljedice koje su proizašle iz štetnog događaja dovele do otežanog obavljanja aktivnosti svakodnevnog života s potrebom dužeg i jačeg funkcijsko-fizičkog opterećenja zgloba, a u vidu dugog stajanja, hoda na duže relacije, posebno zahtjevnije aktivnosti na neravnoj i nesigurnoj podlozi kao što su stepenice, nagle promjene položaja, eventualne doskoke, duže čučanje i neke druge svakodnevne aktivnosti. Potpuno je logično i životno da kod osobe koja ne može normalno obavljati svakodnevne radnje dolazi do smanjenja kvaliteta života odnosno posljedično do smanjenja životnog aktiviteta tužitelja. Vještak je istaknuo kako tužitelj u tom omjeru mora ulagati pojačane napore u odnosu na stanje prije nastanka predmetne ozljede, i to sve prilikom obavljanja svih navedenih ali i sličnih aktivnosti svakodnevnog života, slijedom čega je ovaj sud u cijelosti prihvatio ovakvo mišljenje vještaka smatrajući da je vještak podrobno i cjelovito uzeo u obzir sve posljedice koje je tužitelj pretrpio i na temelju takvih ozljeda dao svoju konačnu ocjenu.

20. Vještak je ujedno naveo kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata dnevno kroz prvih 6 do 8 tjedana a kroz narednih 4 do 5 tjedana po 1 do 2 sata dnevno. Ovakav stav vještaka ovaj sud smatra osnovanim i životnim budući je tužitelju za vrijeme oporavka bila potrebna pomoć u pogledu odlazaka na WC, kupanje/tuširanje odnosno održavanje cjelokupne higijene, obavljanje različitih kućanskih poslova, prijevoz na liječničke preglede, te je tužitelj trebao imati značajnije rasterećenje desne noge pa je stoga bilo potrebna pomoć drugih osoba. Sud smatra kako je vještak detaljno obrazložio potrebu i trajanje za tuđom nestručnom pomoći i njegom.

21. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužitelja. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

22. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove strah i smanjenje životnog aktiviteta tužitelja.

23. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužitelja a posebice nalazom i mišljenjem vještaka, kao i iskazom tužitelja. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpio tužitelj izračunavaju se na način da objedinjuju bol jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u vremenu od 12 do 15 dana, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 35 do 40 dana, odnosno po ocjeni ovoga suda tužitelju bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 1.000,00 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

24. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah jačeg intenziteta trajao 5 do 10min, sekundarni strah jačeg intenziteta 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta 5 do 7 dana i slabijeg intenziteta 3 do 4 tjedna, što bi po ocjeni ovoga suda tužitelju sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadalo iznos od 750,00 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.

25. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja ovaj sud izražava visinom od 904,46 EUR smatrajući kako je dosuđeni iznos primjeren utvrđenom smanjenju životnog aktiviteta koje po ocjeni ovoga suda u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka iznosi 8%, a ujedno uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije.

26. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je tužitelju bila potreba tuđa pomoć i njega prvih 6 do 8 tjedana po 3 sata i potom 4 do 5 tjedana po 1 do 2 sata dnevno, odnosno sveukupno oko 210 sati. Budući se radi o nestručnoj pomoći i njezi to je ovaj sud ocijenio 1 sat u visini od 2,65 EUR, što bi ukupno iznosilo 556,50 EUR na ime tuđe nestručne pomoći i njege. Obzirom tužitelj u postupku potražuje i iznos imovinske štete u odnosu na troškove prijevoza vozilom radi liječničkih pregleda i odlaska na fizikalne terapije, a što tuženik nije sporio da tužitelj ne bi odlazio na liječenje, to ovaj sud ocjenjuje pravilnim iznos od 1.128,80 EUR na ime imovinske štete.

27. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 3.783,26 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete, odnosno iznos od 2.654,46 EUR na ime naknade neimovinske štete te iznos od 1.128,81 EUR na ime naknade imovinske štete, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

28. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 42,14 EUR te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 84,28 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 100,00 EUR (25. listopada 2022. i 18. svibnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (07. studenog 2022., 09. veljače 2023., 28. lipnja 2024., 23. listopada 2024. i 13. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), uz pripadajući PDV u iznosu od 162,50 EUR, trošak očevida u iznosu od 40,20 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 330,00 EUR,

30. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva za naknadom troška iznad dosuđenog u odnosu na sastav podneska od 25. listopada 2022. i 18. svibnja 2024. budući se radi o neobrazloženim podnescima koji se računaju sukladno Tbr. 8. toč 4 Tarife, kao i trošak za sastav podneska od 12. prosinca 2024. u kojem se ne iznose nikakve nove činjenice niti novi navodi. Neosnovan je preostali dio zatraženog troška.

31. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.959,12 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

32. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

33. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

34. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,28 EUR ▪ Naložiti računovodstvu da tužitelju izvrši povrat više uplaćenog predujma