REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1544/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šverko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CENSUS d.o.o., OIB: 18924910792, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 2, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Poljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić&Poljak d.o.o iz Splita, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-338/2022 od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-338/2022 od 24. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.716,25 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Ispravlja se pogrešni upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5680/1 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta ZADARSKA ULICA ORANICA, površine 1115 m2, na način da se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.“ (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.148,75 EUR.

2. U obrazloženju pobijane presude, u bitnom se navodi, da u trenutku kada je tuženik zatražio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (10. ožujka 2021), kao vlasnici su bili uknjiženi D, K, J i DU koji su kao vlasnici temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. ožujka 2021. svoje pravo vlasništva prenijeli na tuženika. Tužitelj tvrdi da je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine jer rješenjem Općine Trešnjevka, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 28. siječnja 1980. u cijelosti eksproprirana nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od tadašnjeg korisnika Đ i KU i to u korist prednika tužitelja. Rješenjem Općine Trešnjevka, komisije o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje od 27. veljače 1980. predmetna nekretnina deposedirana je od tadašnjih korisnica P i JU. Također navodi da je prijašnjim korisnicima predmetne nekretnine isplaćena naknada te im je u zamjenu za istu dodijeljen stan na korištenje. Prvostupanjski sud unatoč tim tvrdnjama, utvrđuje kako iz povijesnog izvatka za nekretninu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je razvidno da u trenutku kada je tuženik podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nije bio proveden niti jedan upis ili aktivna plomba koja bi upućivala tuženiku da netko treći polaže pravo na predmetnu nekretninu. Tuženik je temeljem pravnog posla (ugovora o kupoprodaji) stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Tuženik je podnošenjem prijedloga za uknjižbu postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige u smislu članka 122. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugi stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) i uživa zaštitu tog povjerenja.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 5/23; dalje: ZPP).

3. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka. Navodi da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju sadržajno opisuje. Bitnu povredu nalazi u tome da sud nije obrazložio iz kojih razloga je odbio izvođenje dokaza saslušanjem direktora tuženika te osoba s kojima je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2021., a na okolnost da je tuženik kod sklapanja navedenog Ugovora znao ili morao znati da se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu tužitelja, a ne navedenih osoba odnosno da tuženik nije bio savjesni stjecatelj. Žalitelju nije jasan zaključak da prvostupanjski sud bez saslušanja svjedoka i direktora tuženika je mogao utvrditi da je tuženik bio savjesni stjecatelj nekretnine. Smatra da se sud u potpunosti nepotrebno osvrće na načelo odgode povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige budući da tužitelj nije temeljio svoj zahtjev na navedenom načelu, već na nesavjesnosti tuženika. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 9.058,92 EUR.

4. Odgovor na žalbu je dao tuženik osporavajući sve žalbene navode i predlaže potvrditi pobijanu odluku. Traži trošak na ime sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.716,25 EUR.

5. Žalba je neosnovana.

6. Ispitavši presudu, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna te ju je valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a. Za navesti je da je pravilan izneseni stav prvostupanjskog suda o načelu povjerenja u zemljišne knjige, te primjeni odredbe članka 388. stavka 5. ZV-a, u odnosu na nesporne činjenice trenutka upisa vlasništva, kao i primjena odredbe članka 122. stavka 3. ZV-a.

7. Radi obrazloženja primjene materijalnog prava prvenstveno je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom traži - ispravak pogrešnog upisa prava vlasništva, tako da se briše vlasništvo tuženika uz istovremeni upis vlasništva u korist tužitelja. Time je riječ o tužbi radi ispravka pogrešnog upisa koji ima svoj pravni temeljem u odredbi čl. 135. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24). Dakle, raspravljanje parničnog suda u postupku radi ispravka pogrešnog upisa je ograničeno samo na utvrđenje je li izvršen pogrešan upis u zemljišne knjige i jesu li ispunjene pretpostavke za ispravak, dok sud nije ovlašten i neće raspravljati o načinu stjecanja prava vlasništva po bilo kojoj osnovi. Nastavno na to, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, ne navodi da je nastala pogreška u upisu koja je opažena nakon provedenoga upisa, a čiji bi ispravak dovodio u pitanje već stečena prava i dovodio u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige ili da je upućen od strane zemljišnoknjižnog suda za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa.

8. Tužitelj činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine koja je Rješenjem Općine Trešnjevka, komisije o uzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i o davanju tog zemljišta na korištenje od 27. veljače 1980., deposedirana od tadašnjih korisnica P i JU a u korist prednika tužitelja. Također, navodi da je prijašnjim korisnicima predmetne nekretnine isplaćena naknada te im je u zamjenu dodijeljen stan na korištenje. Tužitelj navodi da predmetna rješenja nisu provedena u zemljišnoj knjizi. Nadalje, tužitelj u činjeničnim tvrdnjama navodi da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine na način da je sklopio ugovor o kupoprodaji s nasljednicima kojima je predmetna nekretnina oduzeta u zakonom propisanom postupku te im je za to isplaćena naknada, a što je tuženik morao znati s obzirom na to da je u katastru zemljišta kao nositelj prava upisan ovdje tužitelj.

9. Razmatrajući činjenične navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev jasno je da činjenični navodi iz tužbe ne daju osnovu za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za ispravak pogrešnog upisa, i pravilno je prvostupanjski sud odlučio da neće provoditi dokaze koje su stranke predložile već da će donijeti odluku temeljem stanja spisa. Nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a time što je sud odlučio da neće izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka, zakonskih zastupnika (na činjenicu – ne/savjesnog stjecanja nekretnine), i tome je dao jasan razlog.

10. Također, imajući u vidu činjenične navode tužbe (da je izvanknjižni vlasnik temeljem rješenja tadašnje Općine Trešnjevka), za navesti je da vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano (članak 127. stavak 2. ZV-a). Nije sporno da tužitelj u zemljišne knjige nije upisao svoje izvanknjižno pravo na nekretnini, niti je u trenutku upisa tuženika postojala ikakva plomba ili neki drugi upis koji bi publicirao pravo trećeg na nekretnini. Tuženik je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, i to je pravilno ocijenio prvostupanjski sud primjenjujući odredbe članka 122. stavka 2. i stavka 3. ZV-a. Pravilno navodi prvostupanjski sud kako se nedostatak dobre vjere ne može pripisati nikome, samo iz razloga jer nije istražio izvanknjižno stanje, konkretno katastar jer je za upis vlasništva relevantno i odlučno stanje u zemljišnim knjigama.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja, i to prvenstveno iz razloga jer je tužitelj tražio ispravak pogrešnog upisa prava vlasništva, dok činjenični supstrat tužbe ne daju osnovu za primjenu tog instituta. Pored toga sud je razmotrio činjenične tvrdnje, u smislu da je tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji znao ili morao znati kako tuženima ne pripada vlasništvo, i zaključio da je tuženik temeljem pravnog posla stekao vlasništvo nekretnine jer zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine (članak 122. ZV-a)

12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dosudivši ih tuženiku koji je uspio u parnici, odmjerivši troškove u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12), navodeći pri tom vrijednost svake pojedine radnje, koje tužitelj u žalbi konkretno nije ni osporavao.

13. Valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, temeljem odredbe članka 368. stavka. 2 ZPP-a. Također, valjalo je odbiti zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na žalbu kao nepotreban i odlučiti kao u izreci rješenja (članak 155. u svezi s člankom 166. ZPP-a).

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec