REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-51/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Marije Sošić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DH, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i optuženika DH, podnesenoj putem branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-199/2022-4 od 2. studenog 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 25.veljače 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli- Pola, optuženika DH i branitelja optuženika Tomislava Filakovića, odvjetnika iz [adresa]

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i optuženika DH, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-199/2022-4 od 2. studenog 2022. optuženik DH oglašen je krivim da je počinio: pod toč.1) kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja - krivotvorenjem službene ili poslovne isprave opisano u čl. 279. st. 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11; pod toč.2) i toč.3) dva kaznena djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja - krivotvorenjem isprava iz čl. 278. st. 1. KZ/11; pod toč.4), toč.5) i toč.6) tri kaznena djela krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11.

1.1. Optuženiku DH je: za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 279. st. 2. i 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, opisana pod toč.1); za kazneno djelo 256. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, opisana pod toč.2); za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, opisana pod toč.3); za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, opisano pod toč.4); za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, opisano pod toč.5); za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, opisano pod toč.6), te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku DH je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 77. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 25.025,00 kuna, iznos od 54,945,62 kuna i iznos od 52.524,29 kuna predstavljaju imovinsku korist koju je optuženik DH ostvario kaznenim djelima utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a koji iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku DH da novčani iznos od 25.025,00 kuna, MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] da novčani iznos od 54.945,62 kuna i GH, OIB: [osobni identifikacijski broj] da novčani iznos od 52.524,29 kuna uplate u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na račun broj IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj 64 6084-4399-1301919, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. ZKP/08 optuženiku DH je naloženo plaćanje troškove kaznenog postupka u iznosu od 25.382,20 kuna i paušalne naknade u iznosu od 500,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora bez primjene čl. 56. KZ/11.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik DH putem branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskoj koristi i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se prihvati žalba te preinači prvostupanjska presuda i optuženika oslobodi od optužbe. U žalbi je branitelj je zatražio da bude izvješten o sjednici drugostupanjskog sjednici vijeća.

3. U odgovoru na žalbu optuženik DH podnesenom putem branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka ističe navodi da je optuženik platio svoja dužna dvanja poreznoj upravi RH pa da u postupku nema oštećenika. Općinsko državno odvjetništvo da je krivo kvalificiralo optužnicu optuživši za kaznena djela u stjecaju, a ne jedno produljeno kazneno djelo. Stoga predlaže da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici kao neosnovana i prihvati žalba optuženika DH, te da ga sud oslobodi od optužbe.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-464/2024-3 od 3. rujna 2024. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 25. veljače 2025. temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, optuženika DH i branitelja optuženika Tomislava Filakovića, odvjetnika iz [adresa].

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici i optuženika DH nisu osnovane.

7. Žalitelj optuženik DH navodi da prvostupanjski sud nije naveo temeljem kojeg Zakona o kaznenom postupku je vođen postupak. To smatra važnim jer da je već ukinuta presuda kojom je optuženik DH oglašen krivim poslovni broj K-19/2019-45 od 4. veljače 2021. Nakon ukidanja presude da je prvostupanjski sud donio gotovo identičnu presudu, te da je razlika samo pod toč.18. obrazloženja, da je navedena rečenica jedini dodatak obrazloženju presude. Stoga smatra da prvostupanjski sud nije razmotrio sva sporna pitanja i nije postupio po odluci drugostupanjskog suda. Prvostupanjski sud da nije pribavio račune koje je obrana predlagala, a iz kojih je vidljivo da je redovito optuženik DH nabavljao gnojivo kod PZ Prvča.

8. Primjedbe žalitelja optuženika DH koje se odnose na Zakon o kaznenom postupku nisu od značaja obzirom su jasno naznačene odredbe kaznenog zakona koji se primjenjuje dok prvostupanjski sud primjenjuje procesni zakon koji je na snazi u vrijeme postupanja. U žalbi žalitelj ne obrazlaže od kakvog bi značaja uopće navedeno bilo vezano uz protupropisno postupanje. Nakon ukidbene presude prvostupanjski sud je na odgovarajući način proveo postupak i donio pobijanu odluku u kojoj je dao razloge otklonivši nedostatke na koje mu je bilo ukazano ukidbenom odlukom. Prvostupanjski sud nije postupio protivno odredbi čl. 489. st. 3. ZKP/08.

9. Okolnost što nisu pribavljeni računi koje je obrana predlagala biti će razmotrena s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer neprihvaćanjem tog dokaznog prijedloga obrane nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da je presuda proturječna razlozima. U pobijanoj presudi dani su potpuni i jasni razlozi vezano uz sve odlučne činjenice. Žalitelj ni ne navodi u čemu bi se proturječje sastojalo. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 kako to tvrdi žalitelj.

10. Žalitelj optuženik DH smatra da se presuda temelji na nezakonitim dokazima iz čl. 10. ZKP/08, a na kojima se sudske odluke ne mogu temeljiti. Pri tom citira čl. 10. ZKP/08 vezano uz to koji se dokazi smatraju nezakonitim. Smatra da je prvostupanjski sud prekršio odredbe čl. 432. st. 2. ZKP/08 jer dokazna radnja ispitivanja svjedoka nije provedena na način propisan čl. 234. ZKP/08 i čl. 235. ZKP/08. Smatra da su zapisnici o saslušanju privilegiranih svjedoka u prethodnom postupku koji su na raspravi koristili blagodat nisu mogli pročitati jer su na raspravi koristili blagodat. Drži da je povrijeđeno i načelo kontradiktornog ispitivanja jer svjedoci nisu ispitani od strane optuženika i branitelja.

11. Suprotno navodima žalitelja izjave svjedoka ĐH (str. 92-94, 98 spisa), MH (str.114, str.116) i DH (str.97 i str.115) pravilno je prvostupanjski sud pročitao. Oni su naime upozoreni kada su davali iskaz da će se njihove izjave moći koristiti kao dokaz, te su valjano upozoreni kao privilegirani svjedoci sukladno odredbama čl. 285. st. 1. i 3. ZKP/08. Načelo kontradiktornosti nije povrijeđeno jer se presuda ne temelji isključivo samo na tim dokazima. Prvostupanjski sud prvenstveno činjenice utvrđuje temeljem iskaza knjigovodstvenog vještaka i financijske dokumentacije, kao i zapisnika i punomoći koju je imao optuženik DH za zastupanje nositelja obrta članova njegove obitelji u poreznom postupku, ali i iskaza knjigovodstveno-financijske vještakinje te izuzete dokumentacije i iskaza svjedoka TH koja je zaposlena u knjigovodstvenom servisu vodila knjige OPG-ova za OPG Boško Bošković, OPG Dragan Bošković, OPG Dražen Bošković i OPG ĐH u inkriminiranom periodu, a iz čijeg iskaza proizlazi da je za sve obrte račune koje je knjižila donosio upravo optuženik DH.

12. Ni žalba optuženika DH podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. Prvostupanjska presuda nije osnovana na hipotetskim tvrdnjama optužbe i bez dokaza kako to tvrdi žalitelj.

14. Prvostupanjski sud je činjenice pravilno utvrdio temeljem provedenog knjigovodstvenog financijskog vještačenja temeljem kojih je utvrdio da je optuženik DH priložio nevjerodostojne račune u namjeri da neosnovano umanji obvezu plaćanja PDV-a za svoj OPG DH i time na štetu državnog proračuna pribavi nepripadnu materijalnu dobit. Na osnovu 26 fiktivnih računa u kojima je sadržan porez na PDV od 25.025,00 kuna neistinito je prikazao kao pretporez navedeni iznos te ga odbio od PDV koji je OPG bio dužan platiti iako je znao da se radilo o fiktivnim računima, te da je postupao s ciljem da izbjegne plaćanje poreza i pri tom dao netočne podatke o dohocima i unio neistinite podatke u poslovne isprave. Također pravilno utvrđuje u pobijanoj presudi da je optuženik DH u inkriminiranom razdoblju vodio i poslovanje za OPG MH, te da je postupao s istom namjerom, te da je na temelju 24 fiktivna ulazna računa PZ Prvča Nova Gradiška neistinito prikazao kao pretporez iznos od 23.135,00 kuna, a što je umanjilo porez na dohodak u iznosu od 31.810,62 kune. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud kao osoba koja je stvarno vodila OPG GH umanjio obvezu plaćanja PDV za iznos od 25.025,00 kuna i umanjio osnovicu poreza na dohodak na osnovu 26 pribavljenih fiktivnih ulaznih računa i neistinito prikazao pretporez te umanjio poreznu obvezu u iznosu od 27.499,29 kuna na osnovu fiktivnih računa.

15. Da se radilo o fiktivnim računima pravilno prvostupanjski sud utvrđuje temeljem iskaza svjedoka HH i PH koji su izvršili provjere u računovodstvu PZ Prvča i utvrdili uz pomoć informatičara ŽH da specificirani računi nisu vjerodostojni. Informatičar je izvukao podatke iz sustava i utvrdio da se radi o krivotvorenim računima jer je pisao krivi broj maloprodaje uz ime prodavačice, ali i zbog drugih neispravnosti na računima koji su odmah uočeni pa tako i imena prodavača koji nije radio u trgovini gdje je račun izdan. Svjedok ŽH je provjerio svaki pojedini račun te utvrdio i naznačio brojeve računa koji nisu bili vjerodostojni i koje nije izdala PZ Prvča. Također je naveo da se i font računa razlikovao te da su bili naznačeni krivi brojevi prodajnog mjesta.

16. Nije osnovana tvrdnja žalitelja optuženika DH da su činjenice pogrešno utvrđene jer je vještak knjigovodstvene struke rekao da prosječan čovjek ne razlikuje fontove slova i da po samom izgledu se nije moglo znati da su isti krivotvoreni, trebao drugačije utvrditi činjenice. Tvrdnja žalitelja da informatičar ŽH nije stručna osoba koja može svjedočiti o činjenici da li je optuženik DH mogao primijetiti da li se radilo o vjerodostojnim računima ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Iskaz navedenog svjedoka prvostupanjski sud je koristio radi utvrđenja da se ne radi o računima koje je izdala tvrtka na koju glase, a sud treba utvrditi da li je optuženik znao da se radi o neistinitim računima i sa kakvom je namjerom postupao. Upravo razlog zbog kojeg su oni uporabljeni upućuje da je optuženik DH znao da se ne radi o stvarnim računima već o računima kojima je trebalo umanjiti poreznu obvezu jer su u tom cilju pribavljeni i uporabljeni.

17. Žalitelj ističe kako optuženik DH nije znao da se radi o neistinitim računima. Takvu obranu pravilno je otklonio prvostupanjski sud cijeneći je neuvjerljivom da optuženik DH ne bi znao od koga kupuje i gdje nabavlja jeftinije gnojivo te da bi davao značajne novčane iznose svom zetu za kupnju gnojiva, a da prije toga ne bi znao s kim posluje. Uz to cijeni da je i u obrani naveo da nije ni želio znati od koga njegov zet nabavlja robu, te da je ista bila jeftinija 25% do 30%, te zaključuje da je optuženik DH znao da se radi o nevjerodostojnim računima koje nije izdala PZ Prvča. Uz to sama okolnost da su takvi nevjerodostojni računi uporabljeni pri knjiženju ulaznih računa proizlazi za OPG DH OPG MH, OPG GH i OPG ĐH pravilno zaključuje da je upravo optuženik DH kao stvarni voditelj navedenih OPG-ova i osoba koja je jedina račune predavala knjigovođi znao da su lažni, a da su uporabljeni u cilju uvećanja troškova poslovanja OPG-ova odnosno u cilju neosnovanog odbijanja pretporeza, a sve kako bi se u konačnici djelomično izbjeglo plaćanje poreza. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik DH postupao s izravnom namjerom te da je znao da su isprave koje prilaže neistinite, a sve sa ciljem da umanji porezne obveze, djelomično izbjegne plaćanje poreza tj. umanji iznos, te da je znao da bez zakonske osnove povećava troškove poslovanja i neosnovano odbija pretporez.

18. Nije osnovana ni tvrdnja žalitelja optuženika DH da je prvostupanjski sud činjenice utvrđivao na štetu, a ne u korist optuženika, te da nije namjera dobro obrazložena. Prvostupanjski sud je u presudi u dovoljnoj mjeri i jasno obrazložio da je optuženik DH postupao s izravnom namjerom, da je znao da uporabljuje lažne isprave kao prave, te da je znao da bez osnove uvećava troškove poslovanja i neosnovano odbija pretporez, te da je i uporaba lažnih računa bila u cilju neosnovanog odbijanja pretporeza. Upravo zato što se radilo o većem broju računa i značajnom iznosu istih tvrdnje žalitelja kako optuženik BH nije bio svjestan da se radilo o neistinitim računima nisu prihvatljive.

19. Žalitelj smatra da se radilo o jednoj produljenoj aktivnosti optuženika DH, te da je prvostupanjski sud pogrešno u radnjama optuženika utvrdio elemente više kaznenih djela kako je optuženik DH postupao s istom namjerom kao nositelj OPG Boško Bošković te kao osoba koja je stvarno vodila poslovanje OPG-ova. Ne radi se samo o jednoj produljenoj aktivnosti optuženika DH imajući u vidu da se radilo o različitim vremenskim periodima u kojem su radnje poduzete, kao i okolnosti da se radilo o različitim iznosima poreza različitih OPG-ova koji su zasebni porezni obveznici.

20. Prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio da se ne radi samo o jednom kaznenom djelu uporabe lažnih isprava obzirom na vrijeme inkriminacije tj. kada su isti računi predani računovođi te različite OPG-ove, tako djelo pod toč.VII.4. obuhvaća period od 8. ožujka 2017. do 28. lipnja 2017. odnosi se na račune knjižene vezano uz OPG ĐH; djelo pod toč.IX.5 uporaba neistinitih računa u periodu od 3. veljače 2017. do 25. listopada 2017., u odnosu na OPG Bošković Dragana, te djelo pod toč.XI.6. vremenski period od 1. veljače 2017. do 30. lipnja 2017. u odnosu na račune OPG GH.

21. Pravilno je prvostupanjski sud u radnjama optuženika DH utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja - krivotvorenjem službene ili poslovne isprave opisano u čl. 279. st. 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 279. st. 1. KZ/11 opisano pod toč.1.; djelom pod toč.2. i djelom pod toč.3 dva kaznena djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine po čl. 256. st. 1. KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom krivotvorenja - krivotvorenja isprave opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11, te djelom pod toč.4. toč.5. i toč.6. tri kaznena djela krivotvorenja isprave opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11, a sve uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11.

22. Ni žalba Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici ni žalba optuženika DH, vezano uz odluku o kaznenoj sankciji, nisu osnovane.

23. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici smatra da je prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost, a nije cijenio otegotne okolnosti društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela, svrhu kažnjavanja, te duljinu trajanja radnje počinjenja kaznenih djela i iskazanu upornost. Djela da su počinjena u razdoblju od početka kolovoza 2016. pa do kraja listopada 2017. pri čemu je za počinjenje djela optuženik DH koristio svoj OPG, kao i OPG-ove sina GH, supruge ĐH i brata MH, te uporabio veći broj krivotvorenih računa. Također da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo iznimno nekritičan odnos optuženika DH prema djelima koji uporno negira počinjenje predmetnih kaznenih djela. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici ističe kako se radi o 9 kaznenih djela koja su počinjena sa izravnom namjerom stjecanja nepripadne materijalne dobiti na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske, te smatra da se radi o izrazito visokom stupnju krivnje, zbog čega izrečena jedinstvena kazna nije primjerena općem pravilu o izboru i vrsti mjere kazne sadržane u čl. 56. KZ/11.

24. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je olakotno cijenio neosuđivanost optuženika DH, te otegotnih okolnosti nije utvrdio. Okolnost što optuženik DH nije priznao djelo ne predstavlja otegotnu okolnost kako to tvrdi žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, jer optuženik nije dužan sebe teretiti, a priznanje kaznenog djela može predstavljati olakotnu okolnost. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vodio računa o svim okolnostima koje su značajne za odmjeravanje sankcije stupnju krivnje, svrsi kažnjavanja, jačini ugrožavanja, povrede zaštićenog dobra, posljedice, stupanj krivnje, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i imovinskim prilikama, te ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela.

25. Za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna od 6 mjeseci do 5 godina dok je za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11 zapriječena kazna od 6 mjeseci do 5 godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora do 3 godine.

26. Prvostupanjski sud je uz svako kazneno djelo utvrdio pojedinačnu kaznu koja je primjerena. Kaznena djela jesu počinjena sa izravnom namjerom pa je stupanj krivnje visok. Obzirom da je za postojanje kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 smanjena porezna obveza mora priječi iznos od 2.654,46 eura to je izbjegnut iznos plaćanja poreza, kod djela pod toč.1., je tek nešto veći od traženog iznosa. O brojnosti računa, radnji i ukupno umanjenom iznosu poreza prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vodio računa budući je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iako je optuženik DH u stjecaju počinio više kaznenih djela te iskazao upornost u protupravnom postupanju, primjenom uvjetne osude moguće je zadovoljiti zahtjeve individualne i generalne prevencije obzirom da optuženik DH do sada nije osuđivan, a relativno je visoke životne dobi, te njegov dosadašnji život ne upućuje da je optuženiku potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora kako bi se na nj djelovalo da ubuduće ne čini kaznena djela. Dodatno na to upućuje i to što je od počinjenja kaznenih djela prošlo više godina u kojima nema podataka da bi optuženik DH činio nova kaznena djela.

27. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika DH da dosuđenu imovinsku korist prvostupanjski sud nije mogao dosuditi na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke. On je stručna osoba koja je vještačila na temelju dokumentacije i ovlašten je utvrđivati visinu porezne obveze optuženika, a vještak je raspolagao svom potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom koja mu je bila potrebna za izračun. Temeljem navedenog nalaza utvrdio je visinu imovinske koristi koja je ostvarena kaznenim djelima utaje poreza te je određeno da isti predstavlja imovinu Republike Hrvatske sukladno odredbi čl.77.st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08. Sukladno odredbama navedenog članka naloženo je optuženiku DH da uplati novčani iznos od 25.025,00 kuna, MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] da uplati novčani iznos od 54.945,62 kuna i GH, OIB: [osobni identifikacijski broj] da uplati novčani iznos od 52.524,29 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na račun broj IBANHR1210051005186 3000160, poziv na broj 64 6084-4399-1301919, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

28. Druge obvezane osobe na koje je korist prenesena na presudu nisu podnijele žalbu. Visina imovinske koristi utvrđena je sukladno iznosima naznačenih u izreci, a vezano uz kaznena djela za koja je optuženik DH oglašen krivim, time da je prvostupanjski sud primijenio i odredbe čl. 560. st. 2. ZKP/08 kojima je propisano da će sud naložiti drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena da isplati ostvarenu imovinsku korist.

29. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja kako je optuženik DH poreznoj upravi platio sva dužna davanja i da nema oštećenika obzirom je upravo počinjenjem kaznenih djela utvrđeno da je došlo do izbjegavanja plaćanja poreza na način što su dani netočni podaci o činjenicama od značaja za utvrđenja porezne obveze, a optuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da bi naknadno te porezne obveze bile namirene. Takvi navodi žalitelja optuženika DH su u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka, kao i zapisniku o poreznom nadzoru porezne uprave, te izdanim poreznim rješenjima, te očitovanju porezne uprave s lista 339 spisa.

30. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

31. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna