Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-7/2025-2

Šibenik, S. Radića 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zbog maloljetnosti zastupa majka ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a nju punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika MR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Smodlaka, odvjetnica u Zagrebu, radi povećanja iznosa uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P Ob-159/2024-10 od 10. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P Ob-159/2024-10 od 10. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Sisku broj P Ob-12/2018 od 2. srpnja 2018. godine i to na način da se nalaže tuženiku da s osnova uzdržavanja maloljetnog tužitelja mjesečno doprinosi iznos od 229,60 eura, i to počev od 23. srpnja 2024. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski razlozi, uplatom najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom najkasnije u roku 15 dana, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana zakašnjenja pa do isplate, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbene razloge presudu preinači smanjenjem dosuđenog mjesečnog iznosa doprinosa za uzdržavanje na iznos od 150,00 eura, podredno da presudu u tom dijelu (iznad dosuđenog mjesečnog iznosa od 150,00 eura) ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je „izreka presude proturječna sama sebi i razlozima iznesenim u istoj radi čega se ne može sa sigurnošću ispitati“ pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), jer upravo suprotno navodima žalbe izreka presude je razumljiva te ne proturječi niti samoj sebi a niti razlozima koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju presude, pa kako presuda nije donesena uz tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a kako ovaj sud ispitujuću pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je u presudi ili postupku koji je prethodio njenom donošenju od strane prvostupanjskog suda počinjena koja druga bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.1. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje i to da je tuženik po ranije pravomoćnoj odluci suda iz srpnja 2018. godine u obvezi doprinositi za uzdržavanje sina, maloljetnog tužitelja iznos od 132,72 eura (tada 1.000,00 kuna), da su se od tada, protekom više od šest godina i odrastanjem djeteta promijenile okolnosti povećanjem potreba djeteta, kako u prehrani, odijevanju, održavanju higijene tako i u troškovima za namirenje tih potreba djeteta, dok je utvrđeno da tuženik sa svojim redovnim primanjima i mogućnošću dodatne zarade svakako može doprinositi za uzdržavanje maloljetnog sina s iznosom većim od onog određenog ranijom odlukom.

5.2. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud zaključio da su se u međuvremenu okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju tužitelja izmijenile u mjeri koja opravdava zahtjev tužitelja za povećanjem obveze plaćanja zakonskog uzdržavanja pa je, imajući u vidu sadašnje potrebe tužitelja, uz obvezu i mogućnosti tuženika, povećao obvezu tuženika, kao roditelja koji ne živi s njim, na plaćanje zakonskog uzdržavanja tužitelju povećanjem mjesečnog iznosa od 132,72 eura (1.000,00 kuna) na iznos od 229,60 eura, dok za to postoje zakonske pretpostavke.

6. Tuženik žalbenim navodima u bitnome ističe da je u mogućnosti doprinositi mjesečno s iznosom od 150,00 eura, pa u odnosu na to povećanje je suglasan s presudom, dok za iznos poviše toga da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i to u pogledu izmijenjenih okolnosti, kako potreba maloljetnog tužitelja tako i njegovih, tuženikovih mogućnosti, a razlozi kojima sud opravdava povećanje da su općeniti i nedokazani.

6.1. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer nedvojbeno je da su potrebe djeteta s obzirom na dob porasle od vremena kada je donesena ranija odluka (srpanj 2018. godine) do vođenja prvostupanjskog postupka i donošenja pobijane odluke, a isto tako je nedvojbeno da je tuženik sa svojim primanjima i mogućnošću dopunske zarade u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos koji je u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/24), dok ne postoje razlozi, ili ih tuženik nije isticao koji bi opravdali dosudu ispod minimuma iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

7. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbe članka 285., 288. i 290. ObZ i prihvatio zahtjev maloljetnog tužitelja za povećanjem iznosa doprinosa za uzdržavanje koji je dužan tuženik plaćati majci i zakonskoj zastupnici s kojom tužitelj živi mjesečno dok za to postoje zakonske pretpostavke.

8. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da je odluka o troškovima postupka donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer da tuženik nije sporio iznos povećanja do 150,00 eura, čime da uspjeh tužitelja u sporu nije u cijelosti, pa da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Svakako valja reći da je tužitelj, bez obzira na navode tuženika u pogledu visine zahtijevanog iznosa, opravdano pokrenuo ovaj postupak u kojem je sud temeljem odredbe članka 366. stavak 1. ObZ ovlašten slobodno odlučiti o troškovima postupka vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjske odluke o troškovima postupka.

9. Slijedom navedenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženika to je njegovu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti (članak 368. stavak 1. ZPP) i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, te neosnovano tuženik a s obzirom da nije uspio u žalbenom postupku od tužitelja zahtijeva naknadu troškova koji su mu nastali u povodu žalbe pa je o tom zahtjevu tuženika valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 25 veljače 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić