REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4554/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, L. Jägera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 34, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate iznosa od 1.949,29 eur, odlučujući tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-254/2023-10 od 9. listopada 2024., 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-254/2023-10 od 9. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-254/2023-10 od 9. listopada 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.949,29 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.347,04 eur sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je potrošač RG kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 178-50-3905581 od 2. veljače 2007. Ugovorom o ustupu tražbine od 12. rujna 2019. potrošač RG ustupio je tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz ugovora o kreditu. Sud je utvrdio da se radi o tražbini nastaloj po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, a na temelju pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja se tražbina može ustupiti. Nadalje sud je saslušanjem svjedoka IG utvrdio da se utvrđenja suda iz pravomoćne presude iz potrošačkog kolektivnog spora odnose i na konkretni slučaj, budući da valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva. O toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ista je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je ta odredba nepoštena i posljedično ništetna. Isto tako prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Na utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odredbe članaka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09; dalje: ZZP/07) te članaka 80. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/15 i 126/22; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine„ broj 118/18).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu u pobijanom dijelu. U žalbi navodi da u konkretnom slučaju sud nije mogao primijeniti odredbu članka 502.c ZPP-a jer tuženik kao trgovačko društvo ne može imati sva prava kao korisnik kredita i smislu zajamčenih prava potrošačima. U tom smislu ostaje kod prigovora aktivne legitimacije istaknutog tijekom prvostupanjskog postupka. Pobija i pravno stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli tvrdeći da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive i da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o valuti. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da je pogrešno odbijen njegov prigovor zastare, da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, a eventualno ništetne odredbe ugovora manjeg značaja pa je prvostupanjski sud trebao po članku 326. stavku 2. ZOO-a odbiti tužbeni zahtjev. Smatra da se sud pogrešno poziva na odredbu članka 1115. ZOO-a o nesavjesnom stjecatelju. Pobija o odluku o parničnom trošku. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 446,50 eur.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
8. Predmet spora je povrat iznosa koji je tuženik primio u okviru otplate kredita koji je obračunavan temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i švicarskim francima, koja je tražbina ustupljena tužitelju od strane potrošača IG.
9. Među strankama nije sporno da je tuženik kao kreditor s korisnikom kredita sklopio 2. veljače 2007. Nije sporno da je korisnik kredita sklopio s tužiteljem 12. rujna 2019. Ugovor o ustupu tražbine nastale po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine te osnova tužbenog zahtjeva.
11. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 80. stavka 1. ZOO-a odbio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, prijenos potrošačkih prava nije prijenos prava strogo osobe naravi te se tražbina iz potrošačkih ugovora može ustupom prenijeti na drugu osobu (tako ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-5366/2021 od 25. siječnja 2023.).
12. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor zastare, ovaj sud smatra neosnovanim, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2018. riješio pitanje zastare obrazlažući da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj SU-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13. Kako je 14. lipnja 2018. presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. veljače 2023. to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare.
14. Nisu osnovani žalbeni navodi o (ne)ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, jer je prvostupanjski sud ne samo pozivom na postupak kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, već i izvođenjem dokaza saslušanjem korisnika kredita utvrdio da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne budući da se s korisnikom kredita nije pojedinačno pregovaralo.
15. Tuženik ne osporava visinu tražbine, već njenu osnovanost te tijek zateznih kamata. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilo ocijenio da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem (članak 1115. ZOO-a), jer je predmetnu tražbinu stekao na temelju ništetnih valutnih klauzula.
16. Neosnovano tuženik navodi da je odluka o trošku nepravilna.
17. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Sutkinja
Nevenka Marković
