REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-782/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja TPK ARMATURA d.o.o., OIB 30817831374, Zagreb, Slavonska avenija 20b, kojeg zastupa punomoćnik Luka Matković, odvjetnik iz Zagreba, Slavonska avenija 20b, protiv tuženika OŠ INDUSTRIJSKA RJEŠENJA d.d. u stečaju, OIB 30530221804, Ulica 108. brigade ZNG 40, (ranijeg naziva tvrtke ĐURO ĐAKOVIĆ INŽENJERING d.d., Slavonski Brod sa sjedištem na poslovnoj adresi Dr. Mile Budaka 1), radi isplate iznosa od 159.267,37 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-374/2024-44 od 29. studenog 2024., 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-374/2024-44 od 29. studenog 2024. u točki I. njegove izreke.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-374/2024-44 od 29. studenog 2024. u točki II. njegove izreke i rješava:
Odbacuje se tužba u ovom predmetu kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-374/2024-44 od 29. studenog 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke), te je utvrđeno da se smatra kako je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedenog rješenja utvrđeno je da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-46/2018-4 od 27. veljače 2024. ukinute presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9350/2014-2 od 20. rujna 2017. kao i presuda toga suda poslovni broj P-376/2013-2 od 6. listopada 2014. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Osim toga, utvrđeno je kako iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-46/2018-4 od 27. veljače 2024. proizlazi da je nad tuženikom rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-858/2019 od 30. siječnja 2020. otvoren predstečajni postupak te je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi je li tužitelj izgubio procesnu legitimaciju voditi ovaj postupak i sukladno tome donijeti odgovarajuću odluku.
2.2. Budući da je nad tuženikom, u međuvremenu, pravomoćnim rješenjem toga suda, poslovni broj St-928/2021-10 od 20. prosinca 2021. otvoren stečajni postupak po sili zakona nastupio je prekid postupka što je prvostupanjski sud utvrdio pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-232/2024-40 od 17. rujna 2024.
2.3. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio kako se stečajni upravitelj tuženika podneskom od 11. studenog 2024. očitovao da tužitelj nije prijavio tražbinu koja je predmetom ovoga spora u stečajni postupak koji se provodi nad tuženikom te ona nije mogla biti utvrđena niti osporena niti je tužitelj mogao biti upućen na nastavak parnice te je priložio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama.
2.4. Stoga je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 215. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) donio pobijano rješenje.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovan postupak, pozove stečajnog upravitelja da postupak preuzme, naloži tuženiku da dostavi u spis ugovor o konzorciju i da stečajni upravitelj prihvati ovu žalbu kao prijavu tražbine.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske nakon sedam godina donio rješenje kojim je ukinuo presudu prvostupanjskog suda i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske čime je potvrdio tužiteljeve tvrdnje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer da je bilo drugačije, sigurno bi reviziju odbio i potvrdio pobijane presude.
4.1. Tužitelj u žalbi ponavlja detaljne razloge zbog kojih smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan.
4.2. U odnosu na pobijano rješenje navodi da je prvostupanjski sud 6. listopada 2014. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9350/2014 od 2. studenog 2017. čime je prestala postojati predmetna tražbina i tek donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2024. je tražbina ponovno postala „pravno živa“ i osnovana. Isto tako, navodi da je stečajni upravitelj znao za predmetnu tražbinu koja je morala biti zavedena u poslovne knjige tuženika i morala biti dio priznatih tražbina.
4.3. Tužitelj navodi i da je stečajni postupak reguliran Stečajnim zakonom, a postupak predstečajne nagodbe odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te odredbu članka 215. stavka 2. Zakona o parničnom postupku nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi o postupku predstečajne nagodbe.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje djelomično doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Odredbom članka 215. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. tog Zakona nastaviti kad nasljednik ili skrbnik ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
8. U konkretnom predmetu utvrđen je prekid postupka zbog toga što je nad tuženikom otvoren stečajni postupak (članak 212. točka 5. Zakona o parničnom postupku), a prvostupanjski sud je pozvao stečajnog upravitelja očitovati se je li tužitelj predmetnu tražbinu prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom iz čega proizlazi kako je sud stečajnog upravitelja (po službenoj dužnosti) pozvao da preuzme postupak.
9. Budući da je ostvaren razlog iz navedenog članka 215. stavka 1. Zakona o parničnom postupku pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ovaj parnični postupak nastavljen te je pobijano rješenje djelomično potvrđeno kao u točki I. izreke ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku.
10. Međutim, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.) u članku 117. stavku 1. propisuje da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
11. Budući da je postupak u ovom predmetu započeo 2013. godine, prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbu članka 215. stavka 2. Zakona o parničnom postupku koja je uvedena navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine.
12. Neovisno o tome, predmetno se radi o tražbini koja podliježe prijavi u stečajnom postupku.
13. Odredbom članka 140. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) je propisano kako nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka.
14. Prema odredbi članka 165. stavka 1. Stečajnog zakona parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.
15. Odredbom članka 167. Stečajnog zakona je propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku.
16. Odredbom članka 269. Stečajnog zakona je propisano da ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice iz stavka 1. toga članka može podnijeti vjerovnik čija je tražbina osporena u roku osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, a ako ne predloži nastavak parnice u roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice (članak 269. stavak 3. Stečajnog zakona).
17. Iz navedenog proizlazi da ako je prije otvaranja stečajnog postupka već bila u tijeku parnica, tada u slučaju osporavanja tražbine koja je predmet te parnice, vjerovnik treba u roku podnijeti prijedlog za nastavak prekinutog postupka u smislu odredbe članka 269. stavka 1. Stečajnog zakona.
18. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovoga suda, unatoč postojanju pravomoćne presude kojom je zahtjev tužitelja odbijen, suprotno shvaćanju žalitelja, nije bilo zapreke da on prijavi svoju tražbinu u stečajnom postupku (tako i sudska praksa, npr. u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 819/2021).
19. Budući da tužitelj nesporno nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, a stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati samo u stečajnom postupku, to znači da nije ostvarena osnovna procesna pretpostavka za raspravljanje o tužiteljevoj tražbini u ovoj parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, odluka u predmetu poslovni broj Revr-578/2015 i dr.).
20. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je odlučujući o tužbi pogrešno primijenio odredbu članka 215. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, te je primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkom 14. Zakona o parničnom postupku valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
21. Pritom se napominje kako suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju nije izrazio shvaćanje da je žaliteljeva žalba bila osnovana, nego je ukazao na potrebu ispitivanja procesne legitimacije tužitelja za vođenje postupka s obzirom na činjenicu otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom.
22. Također, nad tuženikom je vođen predstečajni postupak koji je reguliran Stečajnim zakonom (a ne postupak predstečajne nagodbe) te tuženik u žalbi pogrešno smatra da je u ovom predmetu moguće primijeniti odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
23. Zbog toga je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
