REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-237/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IND - EKO industrijska ekologija i zaštita okoliša d. o. o., Rijeka, Korzo 40/2, OIB 60067885527, kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ENERGOSPEKTAR d. o. o., Zagreb, Matije Divkovića 71, OIB 40966163739, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 168.160,30 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3266/2018-82 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3266/2018-82 od 6. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3266/2018-82 od 6. prosinca 2024. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj Ovrv-141/2018 od 20. rujna 2018. i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.896,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 14.792,43 eura, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) ukinuo citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući ju u točkama I. i II. izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

4. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer se pobijana presuda ne može ispitati, budući da u njoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Ističe da sud počinio i povredu odredaba parničnog postupka postupivši protivno odredbi iz čl. 8. ZPP-a, odnosno nije o dokazanosti određenih činjenica odlučio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog prvostupanjskog postupka. Ističe kako u konkretnom slučaju vještak kojeg je angažirao sud nije izradio nalaz i mišljenje uz obrazloženje da mu za to nije dostavljena dostatna dokumentacija. Međutim, tužitelj navodi da je sudu i vještaku dostavio svu dokumentaciju kojom raspolaže. Zbog toga je tužitelj angažirao drugog stalnog sudskog vještaka za ekološke akcidente Branka Holzera, dipl. inž. kemije tehnologije, za naftu, plin i petrokemiju koji je izradio nalaz i mišljenje, koje je tužitelj dostavio u spis. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja proizlazi se temeljem dostavljene dokumentacije može izvršiti od strane suda postavljeni zadatak, pa je zbog toga sud bio dužan odrediti provođenje novog vještačenja. Budući da prvostupanjski sud uopće nije cijenio dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka, a izostali su i razlozi zašto je tomu tako, tužitelj smatra da je pobijana presuda nezakonita. Konačno, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom prijedlogu za određivanjem prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 3.163,52 eura i sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 165,91 eura. U bitnom navodi kako je nalaz i mišljenje vještaka Holzera u cijelosti izrađen po željama nalogodavca, nekritički, neobjektivno, nepotpuno i netočno, zanemarivši pritom sve činjenice koje tužitelju ne idu u prilog. Čak i kada bi se takav nalaz i mišljenje sveo na dokaznu snagu isprave, tuženik smatra da je sadržajno ona potpuno irelevantna za utvrđenje činjenica o kojima ovisi osnovanost zahtjeva.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je nepravilna i nezakonita.

8. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 168.160,30 eura s osnove izvršene sanacije eko-incidenta uslijed nastalog uslijed izlijevanja euro diesel goriva nakon prometne nezgode koja se dogodila 3. ožujka 2018. u mjestu Rupa, a u kojoj je sudjelovalo vozilo u vlasništvu tuženika na temelju odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos zakašnjelo plaćene glavnice od 39.816,84 eura teku od 27. srpnja 2018. do 28. rujna 2018.

9. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze sljedeće činjenice, koje među strankama nisu sporne:

- da je tuženik angažirao tužitelja radi obavljanja poslova sanacije eko-incidenta do kojeg je došlo 3. ožujka 2018. na državnoj cesti 8 u blizini graničnog prijelaza Pasjak, a uslijed izlijevanja dizel goriva iz vozila u vlasništvu tuženika;

- da su radovi sanacije trajali od 3. ožujka 2018. do 23. ožujka 2018.;

- da je tužitelj izvršio radove sanacije na navedenoj dionici;

- da je tuženik na ime izvedenih troškova sanacije tužitelju nakon podnošenja prijedloga za ovrhu uplatio iznos od 39.816,84 eura / 300.000,00 kuna.

10. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da su stranke na sastanku održanom 6. ožujka 2018. dogovorile iznos naknade za predmetnu sanaciju u rasponu od 26.544,56 eura / 200.000,00 kuna do 39.816,84 eura / 300.000,00 kuna, da je na istom sastanku zakonski zastupnik tužitelja potvrdio da cijena sanacije neće prelaziti iznos od 39.816,84 eura / 300.000,00 kuna te da ga tužitelj nikada nije obavijestio o povećanju ugovorene cijene.

11. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja sporne činjenice cijene i količine izvedenih radova, rješenjem od 12. ožujka 2021. odredio izvođenje dokaza vještačenjem po društvu Ožanić d.o.o. Podneskom od 14. srpnja 2021. sudski vještak je obavijestio sud da je dopisom od 2. lipnja 2021. zatražio od tužitelja dostavu dodatne dokumentacije za dovršetak nalaz i mišljenja međutim istu od tužitelja nije zaprimio. Podneskom od 24. lipnja 2024. tužitelj je naveo da je sudskom vještaku dostavio više nego dovoljno dokumentacije kojom raspolože za izradu nalaza i mišljenja te je predložio sudu da imenuje drugog vještaka za ekološke incidente, a da vještaka Ožanića oslobodi dužnosti vještačenja u ovom predmetu. Budući da do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije dostavio vještaku dostatnu dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja, sud je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, zaključio glavnu raspravu, ukinuo citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na pravilo o teretu dokazivanja.

12. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao odrediti izvođenje novog dokaza vještačenjem. Naime, u procesnoj situaciji kao što je ova, kada, s jedne strane, vještak kojeg je sud odredio da izradi nalaz i mišljenje navede kako zbog nedostatne dokumentacije ne može izraditi nalaz i mišljenje, dok, s druge strane, iz nalaza i mišljenja vještaka kojega je angažirao tužitelj proizlazi da se traženo vještačenje može obaviti, sud je bio dužan odrediti izvođenje novog vještačenja. Drugim riječima, prvostupanjski sud nije mogao primijeniti pravilo o teretu dokazivanja na štetu tužitelja, a da prethodno nije postupio sukladno odredbi čl. 261. st. 2. odnosno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatskeu odluci poslovni broj Rev-127/24 od 1. veljače 2024.). Postupajući na taj način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužitelj.

13. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je sud trebao cijeniti nalaz i mišljenje vještaka Holzera. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka pročitao nalaz i mišljenja vještaka Holzera, ali je u cijelosti izostala ocjena tog dokaza. Postupajući na taj način, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Sud, dakle, nije o dokazanosti određenih činjenica odlučio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog prvostupanjskog postupka, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

14. Ovdje se dodatno ukazuje da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud (čl. 251. st. 1. ZPP), ali to sud ne oslobađa obveze da po svojoj slobodnoj ocjeni ispita i ocjeni dokaznu snagu isprave koju je stranka priložila u spis neovisno o tome što je takva isprava nazvana „nalaz i mišljenje vještaka“. Uostalom, najveći dio isprava koje stranke prilažu kao dokaz su jednostrane isprave izdane od njih samih ili od trećih osoba.

15. Uz navedeno, budući da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a, sud je trebao obrazložiti i je li ili nije o tome mogao odlučiti prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

16. Zbog svega navedenog, prvostupanjsku presudu za sada nije moguće ispitati pa ju je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a trebalo ukinuti u pobijanim točkama I. i II. izreke (točka I. izreke ove presude).

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno provesti postupak i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku u kojoj će ocijeniti provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a i za koju će dati razloge o odlučnim činjenicama.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.

20. Ovdje se ukazuje prvostupanjskom sudu da je dužan odlučiti o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a.

21. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović