REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4615/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191 B/I, protiv tuženika REMEX d.o.o., OIB: 75823619300, Ključ (Grad Novi Marof), Marofska ulica 9/1, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Ostrognaj, odvjetnica u Varaždinu, Optujska 99A, radi isplate iznosa od 1.244,28 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-215/2023 od 4. studenog 2024., 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-215/2023 od 4. studenog 2024. u točkama I., II. i IV. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-215/2023 od 4. studenog 2024. u točki III. njezine izreke.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 234,38 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je ukinut u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-410/2016 kojeg je 1. travnja 2016. donio javni bilježnik Lana Mihinjač iz Varaždina, Braće Radić 6, kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti pravnom predniku tužitelja novčanu tražbinu u iznosu od 1.244,28 EUR (tada 9.375,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od 21. prosinca 2015. pa do isplate na iznos od 1.244,28 EUR (tada 9.375,00 kn) te kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 188,27 EUR (tada 1.418,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja rješenja do naplate te kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,35 EUR (tada 846,51 kn), te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.558,79 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.639,14 EUR (točka III. izreke) te je odbijen u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.750,67 EUR (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio u ponovljenom postupku, nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-396/2021 od 8. veljače 2023. ukinuo presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/2019 od 9. prosinca 2020. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud je nakon ponovljenog postupka odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer nije mogao utvrditi visinu potraživanja, a nakon što je u provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke ugovorile različite iznose mjesečnih naknada za pružanje usluga u Zahtjevu za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 23. rujna 2013. te u Ponudi broj P-1001-036123/2013.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka I., II. i IV. izreke presude pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da obrazac naziva „Tarifne opcije s uključenim minutama“ ne može biti osnova ugovornog odnosa, ukazujući na to da se radi o tipskom ugovoru koji se poziva na opće uvjete. Nadalje, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz dostavljene dokumentacije nije moguće sa sigurnošću zaključiti koji iznos mjesečne naknade su stranke ugovorile. Također, ukazuje da se u Zahtjevu za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa, kao i na obrascu Tarifne opcije s uključenim minutama pod posebnim uvjetima navodi ista ponuda broj P-1001- 036123/2013 te da je sud propustio uzeti u obzir činjenicu da se radi o tipskim ugovorima i da prema odredbi članka 295. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe, a u slučaju neslaganje općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu osporavajući njezinu osnovanost.

5. Nadalje, tuženik je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude. Iznosi da je sud donio pogrešnu odluku kada tuženiku nije priznao trošak benzina, cestarine kao i zatraženi trošak suglasno Tbr. 35. Tarife pa da stoga pogrešno shvaćanje suda da je tuženik mogao angažirati odvjetnika na području Grada Zagreba ili je mogao dati zamjensku punomoć drugom odvjetniku na tom području da ga zamijeni na navedenim ročištima.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Međutim, bitne činjenice među strankama moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu (članak 373.a stavak 3. ZPP-a).

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.244,28 EUR za koji tužitelj tvrdi da se odnosi na ostatak naknade za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od studenog 2014. do studenog 2015., a s obzirom na to da je tuženiku u tom razdoblju izdavao mjesečne račune u manjem iznosu od ugovorenog.

9. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem kojeg je tužitelj ispostavljao tuženiku račune u kojima je na ime mjesečne naknade za uslugu Tarifne opcije s uključenim minutama zaračunavao iznos od 16,59 EUR (tada 125,00 kn) uvećan za iznos PDV-a. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik utuženi račun vratio tužitelju.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- uvidom u presliku dokumenta „Tarifne opcije s uključenim minutama“ sud je utvrdio da je na predmetnom dokumentu, a koji je ovjeren pečatom i potpisom odgovorne osobe tuženika i tužitelja, specificirana mjesečna naknada u ukupnom iznosu od 50,00 kn, 60,00 kn i 15,00 kn, i to za šest kanala/linija na usluzi, dok je pod rubrikom „ukupno“ navedeno 99,54 EUR (tada 750,00 kn) te da je pod rubrikom ''posebni uvjeti'' naveden broj ponude P-1001-036123/13,

- da je iz ponude broj P-1001-036123/2013 razvidno da je ista izdana od strane pravnog prednika tužitelja tuženiku te da ista sadrži, između ostaloga, i tarifne opcije s uključenim minutama u ukupnom iznosu mjesečne naknade od 99,54 EUR (tada 750,00 kn) s popustom, i to: 420,00 kn za tarifnu opciju „Fiksne minute 500“, 530,00 kn za „Mobilne minute 100“ i 132,00 kn za „Međunarodne minute 50“.

- uvidom u Zahtjev za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa (šifra usluge 4034490) od 23. rujna 2013. utvrdio da je isti ovjeren pečatima i potpisan od strane odgovornih osoba tužitelja i tuženika, da su na istome navedeni brojevi linija na koje se odnose te da je naznačen iznos mjesečne naknade 70,00 kn, odnosno 60,00 kn te 20,00 kn i 30,00 kn, dok je pod rubrikom „posebni uvjeti“ naznačeno „P-1001- 036123/2013“

- uvidom u dostavljene račune od studenog 2014. do listopada 2015. utvrdio je da je u istima na ime „all2Connect“ usluge zaračunavan iznos u rasponu od 408,69 kn do 516,38 kn, dok je na ime mjesečne naknade za uslugu „Tarifne opcije s uključenim minutama“ u svim računima zaračunat iznos od 125,00 kn.

11. U odnosu na spornu činjenicu je li pretplatnički zahtjev zasnovan temeljem obrasca Tarifne opcije s uključenim minutama, prvostupanjski sud je uvidom u Opće uvjete poslovanja za davanje i korištenje elektroničkih i komunikacijskih usluga pravnog prednika tužitelja utvrdio da je se sukladno članku 2.2.1. pretplatnički odnos za pojedinu uslugu zasniva podnošenjem zahtjeva/pretplatničkog ugovora pa je zaključio da obrazac Tarifne opcije s uključenim minutama ne može biti osnova ugovornog odnosa i da stoga stranke temeljem tog obrasca nisu zasnovale pravni odnos. Ovaj sud se na slaže sa takvim stajalištem prvostupanjskog suda. Naime, iz obrasca Tarifne opcije s uključenim minutama proizlazi da je pod točkom 5. navedeno da potpisivanjem tog zahtjeva pretplatnik potvrđuje da je ispunjen u skladu s njegovim željama te da se o svakoj njegovoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dok su u obrascu također naznačeni Posebni uvjeti P-1001-036123/2013. Prema odredbi članka 295. stavka 1. ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dok je stavkom 5. istog članka propisano da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Prema tome, u konkretnom slučaju obrazac Tarifne opcije s uključenim minutama predstavlja ponudu u smislu odredbe članka 253. ZOO-a, odnosno prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Prema tome, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, s obzirom na to da isti obrazac sadržava potpise ugovornih strana, obrascem Tarifne opcije s uključenim minutama od 23. rujna 2013. je zasnovan ugovorni odnos između stranaka. Isto tako, ugovorne stranke su isti dan zasnovale ugovorni odnos i temeljem Zahtjeva za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 23. rujna 2013., a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12. Međutim, s obzirom na to da je predmet ovog postupka potraživanje s osnove ostatka naknade za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od studenog 2014. do studenog 2015., prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da spisu prileži i Zahtjev za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 4. veljače 2014.(all2Connect), a kojim je također ugovoreno korištenje paketa FLEX 6, kao i Zahtjevom za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 23. rujna 2023. (all2Connect) i obrascem Tarifne opcije s uključenim minutama. Iz Zahtjeva za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 4. veljače 2014. proizlazi da je isti ovjeren pečatima i potpisan od strane odgovornih osoba tužitelja i tuženika, da su na istome navedeni brojevi linija na koje se odnose te da je naznačen iznos mjesečne naknade 70,00 kn, odnosno 60,00 kn te 20,00 kn i 30,00 kn, dok je pod rubrikom „posebni uvjeti“ naznačeno „P-1001-039536-2014“. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dostavio posebne uvjete P-1001-039536-2014 te stoga nije moguće utvrditi visinu naknade koju su stranke ugovorile tim zahtjevom. Naime, posebni uvjeti naznačeni pod P-1001-039536-2014, a koji su naznačeni u Zahtjevu za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa od 4. veljače 2014. predstavljaju odlučnu činjenicu za utvrđivanje visine naknade za pružanje ugovorenih usluga, a iz razloga što sukladno odredbi članka 295. stavka 2. ZOO-a opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, kao i da je stavkom 3. istog članka propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje. S obzirom na to da spisu ne prileže posebne pogodbe, odnosno posebni uvjeti P-1001-039536-2014, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi visinu naknade koju su stranke ugovorile za pružanje ugovorenih usluga pa je stoga tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim u cijelosti.

13. Isto tako, neosnovano tužitelj u žalbi upire da naknada za uslugu „all2Connect“ uopće nije predmet ovog postupka pa da je stoga zaključak suda o predmetu spora u suprotnosti s ispravama u spisu. Naime, prvostupanjski sud je uvidom u dostavljene račune od studenog 2014. do listopada 2015. utvrdio da je u istima na ime „all2Connect“ usluge zaračunavan iznos u rasponu od 408,69 kn do 516,38 kn, a koje utvrđenje je u skladu s ispravama u spisu.

14. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi visinu utuženog potraživanja, valjalo je primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Navedenom odredbom je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Jedno od načela parničnog postupka je načelo stranačke istine, a koje se očituje u tome da su sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Nadalje, neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak za benzin i cestarinu (benzin 432,00 x 5, cestarina 56,00 x 5) u ukupnom iznosu od 2.440,00 kn niti mu je priznat zatraženi trošak u iznosu od 5.000,00 kn sukladno Tbr. 35. tarife u visini četiri sata za pet ročišta jer je ocijenio da predmetni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Navedeno iz razloga jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao angažirati odvjetnika na području Grada Zagreba, odnosno da je njegov punomoćnik mogao dati zamjensku punomoć drugom odvjetniku na tom području da ga zamijeni na ročištima.

16. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 373.a. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude, dok je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17. S obzirom na to da trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak