REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-109/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa Lea Erak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877), zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025., poslovni broj: 17-P-2560/2023-23, ispravljena rješenjem istog suda od 14. siječnja 2025, poslovni broj: P-2560/2023-26, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovane i potvrđuju se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025., poslovni broj: 17 P-2560/2023-23, ispravljena rješenjem toga suda od 14. siječnja 2025., poslovni broj: P-2560/2023-26 i rješenje toga suda od 14. siječnja 2025., poslovni broj: P-2560/2023- 26.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su dijelovi Ugovora o kreditu od 12.07.2005. pod brojem 016- 1366/2005 između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora u članku 1. i 7. Ugovora u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni i ne proizvode pravni učinak.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.832,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 1,78 eura počev od 13.9.2005.

-na iznos od 6,15 eura počev od 13.10.2005.

-na iznos od 4,15 eura počev od 12.11.2005.

-na iznos od 4,16 eura počev od 10.12.2005.

-na iznos od 4,65 eura počev od 13.1.2006.

-na iznos od 3,16 eura počev od 11.2.2006.

-na iznos od 1,17 eura počev od 11.3.2006.

-na iznos od 5,03 eura počev od 15.11.2008.

-na iznos od 14,17 eura počev od 17.1.2009.

-na iznos od 14,01 eura počev od 17.2.2009.

-na iznos od 7,75 eura počev od 21.3.2009.

-na iznos od 9,49 eura počev od 17.4.2009.

-na iznos od 9,24 eura počev od 16.5.2009.

-na iznos od 6,52 eura počev od 16.6.2009.

-na iznos od 7,14 eura počev od 16.7.2009.

-na iznos od 4,15 eura počev od 15.8.2009.

-na iznos od 7,79 eura počev od 16.9.2009.

-na iznos od 4,65 eura počev od 16.10.2009.

-na iznos od 6,49 eura počev od 17.11.2009.

-na iznos od 6,14 eura počev od 16.12.2009.

-na iznos od 11,58 eura počev od 16.1.2010.

-na iznos od 15,03 eura počev od 16.2.2010.

-na iznos od 14,28 eura počev od 16.3.2010.

-na iznos od 17,87 eura počev od 16.4.2010.

-na iznos od 24,36 eura počev od 18.5.2010.

-na iznos od 25,71 eura počev od 16.6.2010.

-na iznos od 33,19 eura počev od 16.7.2010.

-na iznos od 32,94 eura počev od 17.8.2010.

-na iznos od 48,02 eura počev od 16.9.2010.

-na iznos od 39,28 eura počev od 16.10.2010.

-na iznos od 41,28 eura počev od 16.11.2010.

-na iznos od 49,66 eura počev od 13.12.2010.

-na iznos od 54,90 eura počev od 15.1.2011.

-na iznos od 48,57 eura počev od 16.2.2011.

-na iznos od 50,66 eura počev od 16.4.2011.

-na iznos od 50,76 eura počev od 17.5.2011.

-na iznos od 57,16 eura počev od 16.6.2011.

-na iznos od 70,78 eura počev od 16.7.2011.

-na iznos od 86,26 eura počev od 17.8.2011.

-na iznos od 103,17 eura počev od 16.9.2011.

-na iznos od 76,48 eura počev od 15.10.2011.

-na iznos od 68,84 eura počev od 16.11.2011.

-na iznos od 68,10 eura počev od 17.12.2011.

-na iznos od 70,95 eura počev od 17.1.2012.

-na iznos od 77,08 eura počev od 16.2.2012.

-na iznos od 79,41 eura počev od 16.3.2012.

-na iznos od 76,88 eura počev od 17.4.2012.

-na iznos od 76,49 eura počev od 16.5.2012.

-na iznos od 77,78 eura počev od 16.6.2012.

-na iznos od 80,02 eura počev od 17.7.2012.

-na iznos od 77,15 eura počev od 9.8.2012.,

sve do isplate, sve za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnim dijelovi ugovora o [broj kredita] koji je sklopljen 12.7.2005. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, i to u čl. 3. kojim je ugovorena obveza tužitelja da predniku tuženika plati jednokratnu naknadu u visini od 1,50% od iznosa odobrenog kredita, koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj.

IV. Nalaže se tuženiku da plati tuženiku 235,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.7.2005. do isplate, i to za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 1.983,85 eura sa zateznom kamatom od 8.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Ispravlja se presuda ovog suda P-2560/2023-22 od 7. siječnja 2025. u stavku IV. izreke na način da u prvom redu umjesto pogrešno napisanog teksta: „Nalaže se tuženiku da plati tuženiku“ treba pravilno pisati „Nalaže se tuženiku da plati tužitelju“.

3. Protiv presude i rješenja tuženica je pravovremeno uložila žalbu.

4. U žalbi protiv rješenja tuženica navodi da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 342. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) jer je u stavku IV. izreke prvostupanjske presude počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, koja izreku presude čini nerazumljivom. Predlaže da se žalba prihvati i ukine pobijano prvostupanjsko rješenje, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Tužitelj se u odgovoru na žalbu koja je izjavljena protiv rješenja prvoga stupnja protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjsko rješenje potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

6. Protiv presude tuženica je žalbu podnijela zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. ZPP-a. Tuženica u žalbi ističe da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka poslovni broj: P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, bez razloga o odlučnim činjenicama, te da je stoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Tuženica osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor zastare, te da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate, obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženica bila nepošten stjecatelj, pa da zatezne kamate, sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), ne bi mogle teći prije podnošenja tužbe. Nadalje tvrdi da je odredba Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita bila jasna i transparentna. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

7. Odgovor na žalbu protiv presude nije podnesen.

8. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi protiv rješenja

9. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije postupio protivno članku 342. ZPP-a, jer je ispravak presude napravio obzirom da se u izreci presude radi o očitoj pogrešci u pisanju, jer naravno da tuženica ne može ispuniti obvezu sama sebi već suprotnoj strani, odnosno tužitelju, a što proizlazi i iz razloga prvostupanjske presude.

10. Slijedom navedenoga žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

11. Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela.

O žalbi protiv presude

12. Suprotno tvrdnji iz žalbe, presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i obrazloženje, zbog čega je zaključeno da se o odredbama o valutnoj klauzuli i odredbama o jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj nije pregovaralo, a obrazloženje nije u suprotnosti s provedenim dokazima.

13. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

14. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

15. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i naknadu za odobrenje kredita.

16. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba. S obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodom i svrhom, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.

17. Iz navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj, te da tuženica vrati tužitelju preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 1.832,43 eura s kamatom i iznos od 235,10 eura s kamatom.

19. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke 12. srpnja 2005. sklopile Ugovor o [broj kredita] i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 25.153,00 CHF;

- da je rok otplate iznosio 84 mjeseca u anuitetima od 325,66 CHF;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da je kredit podignut zbog kupnje novog osobnog vozila;

- da više uplaćeni iznos tužiteljeve obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF iznosi 1.832,43 eura;

-da je člankom 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 1,5% od iznosa odobrenog kredita koja se naplaćuje jednokratno, unaprijed prije korištenja kredita i da je tužitelj po ovom osnovu prilikom isplate kredita platio tuženici iznos od 235,10 eura;

- da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, te da od strane tuženice nije tužitelju dano objašnjenje na što se odnosi 1,5% iznosa od cjelokupne isplate kredita i kako se izračunava, a da je tužitelje bio uvjeravan da je kredit u valuti CHF najpovoljnije za uzeti;

- da je presuda Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. vezano za valutnu klauzulu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a navedenom presudom odlučeno je da su povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF.

20. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i jednokratne naknade koja je naplaćena prilikom stavljanja kredita u tečaj.

21. Zaključak prvostupanjskog suda u pogledu valutne klauzule u CHF skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

22. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

23. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednokratnoj naknadi koju je tužitelj platio prilikom uplate kredita i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 1.832,43 eura i iznos od 235,10 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetnih ugovornih odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen. 25. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

26. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari za isplatu stečenog bez osnove zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF je podnesena 12. travnja 2023., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu iznosa od 1.832,43 eura nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Nije zastarjelo niti zahtijevati potraživanje u iznosu od 235,10 eura, jer je tek u ovom postupku utvrđeno da je ništetna odredba o jednokratnoj naknadi iz Ugovora o kreditu (članak 3. Ugovora).

27. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

28. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

29. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

Slavonski Brod, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak