Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-419/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja ABRASIV MUTA d.o.o., Koroška cesta 49, Muta, Slovenija, OIB: 88721072843, zastupanog po zakonskom zastupniku SK, a ovaj po punomoćniku Mariju Beziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE SPLIT d.d., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, OIB: 18556905592, zastupanog po zakonskom zastupniku ĐK, a on po punomoćnici Smiljenki Buljan, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Bezića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke i punomoćnice tuženika Smiljenke Buljan, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra, broj Ovrv-434/2020 od 6. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI SPLIT d.d. da tužitelju ABRASIV MUTA d.o.o. isplati 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17.904,00 EUR-a od 26. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 17.904,00 EUR-a od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

po stopi koja je utvrđena u članku 2. Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata (Službeni list RS br. 11/07.) kao ključna kamatna stopa Europske središnje banke povećana za 8% za razdoblje od 26. veljače 2019. do 31. siječnja 2023. , 10,50% za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., 12,00% za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., 12,50% za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., 12,25% za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., 11,15% za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.466,31 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. studenog 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu kamatnu stopu od pet postotnih poena koje teku na trošak ovršnog postupka zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI SPLIT d.d. da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju ABRASIV MUTA d.o.o. trošak postupka u iznosu od 4.317,48 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.087,25 EUR-a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 20. listopada 2020. javnom bilježniku Dinku Martinoviću iz Supetra podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, protiv ovršenika BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE SPLIT d.d., radi naplate iznosa od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra, poslovni broj Ovrv-434/2020 od 6. studenog 2020. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-135/2021-2 od 8. veljače 2021., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim.

3. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih računa i to računa broj 00512 i računa broj 01555. Nadalje, tužitelj je naveo kako je tuženik 8. veljače 2019. od tužitelja zatražio dostavu ponude vezano za isporuku visokougljične termički obrađene čelične sačme. Tužitelj da je tuženiku dostavio ponudu koju je tuženik prihvatio te da je tuženiku po prihvaćanju ponude isporučena naručena roba, a koju robu da je tuženik zaprimio u svom skladištu 19. veljače 2020. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženiku za isporuku te robe dostavljen i račun broj 00512 od 28. veljače 2019. na iznos od 17.904,00 EUR-a kojeg tuženik nije platio. Međutim, neovisno o tome tužitelj je tuženiku sukladno njegovom zahtjevu od 8. svibnja 2019. ponovno isporučio 24 tone čelične sačme SM 318 i to 20. svibnja 2019. te da mu je za tu narudžbu izdao račun broj 01555 od 17. svibnja 2021. na iznos od 17.904,00 EUR-a kojeg tuženik također nije platio. Dakle, prema navodima tužitelja, tuženik tužitelju duguje ukupno 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene. Stoga, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra i obveže tuženika da tužitelju podmiri taj iznos. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza.

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporio potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka te je naveo kako tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Osim toga, istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) proizlazi kako se tuženik protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osim toga, tuženik je naveo i kako račun ne može biti vjerodostojni knjigovodstveni dokument, odnosno da isti nije dokaz da je nekakva usluga izvršena.

5. Ovaj sud je 9. studenog 2021. donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 135/2021-12 kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Povodom izjavljene žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-3775/2024-2 od 15. listopada 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, odnosno o međunarodnoj prodaji robe između tužitelja sa sjedištem u [adresa] i tuženika sa sjedištem u [adresa], državama članicama Europske unije. Za odluku o mjerodavnom materijalnom pravu se primjenjuje Uredba (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba). Odredbom članka 3. stavak 1. Uredbe određeno je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, dok je člankom 4. stavak 1. (a) Uredbe određeno da ako nije odabrano mjerodavno pravo u skladu sa člankom 3., ne dovodeći u pitanje članke od 5. do 8. te Uredbe, ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište. Prema odredbi članka 19. stavak 1. Uredbe uobičajenim boravištem za trgovačka društva i druga tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje, smatra se mjesto središnje uprave.

7. Dakle, kako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo za sklopljeni ugovor, u konkretnom slučaju je valjalo primijeniti slovensko pravo.

8. Stoga, kako je Republika Slovenija potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe ("Službeni list SFRJ" Međunarodni ugovori broj 10/84, "Narodne novine" broj – Međunarodni ugovori broj 15/98; dalje: Bečka konvencija) koja se primjenjuje uvijek kada se radi o međunarodnoj prodaji robe, osim u slučaju kad su stranke izričito isključile njenu primjenu, odnosno kad su ugovorile primjenu materijalnog prava pojedine države kao isključivo mjerodavnog za ugovor, u konkretnom slučaju treba primijeniti navedenu konvenciju, a ne odredbe Zakona o obveznim odnosima.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za isporučenu visokougljičnu termički obrađenu čeličnu sačmu, sukladno računima broj 00512 od 18. veljače 2019. i 01555 od 17. svibnja 2019.

10. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: ovjereni prijevod računa broj 00512 od 18. veljače 2019. (listovi 7 i 8 spisa), ovjereni prijevod računa broj 01555 od 17. svibnja 2019. (listovi 13 i 14 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 27-36 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave za tužitelja (list 37 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 54-56 spisa), ovjereni prijevod potvrde narudžbe od 13. veljače 2019. (listovi 58 i 59 spisa), Međunarodni tovarni list (listovi 62-64 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 66-67 spisa), ovjereni prijevod potvrde narudžbe od 9. svibnja 2019. (listovi 69-72 spisa), Međunarodni tovarni list (listovi 75-77 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 79-84 spisa) te je od Porezne uprave pribavio podatak o tome je li tuženik za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza (list 92 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje ukupan iznos od 35.808,00 EUR-a, na ime kupoprodajne cijene za isporučene visokougljične termički obrađene čelične sačme, sukladno računima broj 00512 od 18. veljače 2019. i 01555 od 17. svibnja 2019.

15. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li stranke ikada bile u ugovornom odnosu, odnosno je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao i to je li tuženik pasivno legitimiran. Nadalje, u svezi s tim, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 35.808,00 EUR-a.

16. Stoga, kako prema navodima tužitelja ugovor kojeg su stranke sklopile predstavlja ugovor o kupoprodaji (ugovor o prodaji robe), a stranke nisu ugovorile primjenu mjerodavnog prava, prilikom određivanja mjerodavnog prava primjenjuje se odredba članka 4. stavak 1. točka a. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008.

17. Odredbom članka 4. stavak 1. točka a. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze propisano je da ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište, dok se prema odredbi članka 19. stavak 1. te Uredbe uobičajenim boravištem za trgovačka društva smatra mjesto središnje uprave.

18. Kako tužitelj ima sjedište na području Republike Slovenije, to je za ugovorni odnos između stranaka mjerodavno slovensko materijalno pravo sukladno članku 4. stavak 1. točka b. Uredbe broj 593/2008 s obzirom na to da je upravo tužitelj prodavatelj.

19. Tužitelj je u prilogu podneska od 29. siječnja 2025. dostavio ovjereni prijevod slovenskog Zakona o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata – službeni pročišćeni tekst (SL 11/2007) te Objave o visini propisane kamatne stope zateznih kamata za utuženo razdoblje.

20. Sukladno članku 30. Konvencije prodavatelj je dužan, na način predviđen ugovorom i tom Konvencijom, isporučiti robu kupcu i predati mu dokumente koji se odnose na robu te mu prenijeti u vlasništvo robu, a prema članku 53. Konvencije kupac se obvezuje isplatiti cijenu i preuzeti isporuku robe onako kako je predviđeno ugovorom i tom Konvencijom.

21. S obzirom na to da se u ovom predmetu radi o sporu s međunarodnim elementom, najprije je za navesti da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Uredbe (EZ) br. 5983/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) s obzirom na to da je sjedište tužitelja i tuženika u različitim državama Europske unije.

22. Člankom 4. stavak 1. Uredbe da je propisano da u onoj mjeri u kojoj pravo koje je mjerodavno za ugovor nije odabrano u skladu s člankom 3. te ne dovodeći u pitanje članke od 5. do 8., pravo kojem podliježe ugovor utvrđuje se kako slijedi: a) ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište,

b) ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište.

23. Stoga, kako je sjedište tužitelja, koji je u ovom odnosu prodavatelj, u Republici Sloveniji, u slučaju spora između stranaka da se imaju primijeniti odredbe slovenskog materijalnog prava.

24. Ugovor o kupoprodaji je po svojoj naravi dvostranoobvezni ugovor i kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane.

25. Obveza na strani prodavatelja, u ovom slučaju tužitelja, sastojala se u tome da je isti bio dužan kupcu, u ovom slučaju tuženiku, predati naručenu robu u vlasništvo, dok je tuženik kao kupac bio u obvezi preuzeti tu robu i za istu tužitelju kao prodavatelju platiti ugovorenu cijenu.

26. S obzirom na to da je tuženik istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, najprije je trebalo utvrditi jesu li takvi prigovori osnovani.

27. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

28. Uvidom u isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu (e-mail korespondenciju stranaka, ponudu, narudžbu, potvrdu narudžbe, račune) utvrđeno je kako je tuženik od tužitelja u dva navrata naručio po 24 tone termički obrađene čelične sačme, da mu je tužitelj iste isporučio i dostavio račune koji sadrže sve potrebne specifikacije (predmet, cijena, rok dospijeća), koje račune tuženik je zaprimio te iste u roku za dospijeće nije platio. Stoga, suprotno navodima tuženika, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari od tuženika kao pasivno legitimiranog zahtijevati isplatu utuženog iznosa od 35.808,00 EUR-a.

29. Po provedenom postupku, uzimajući u obzir sve dokaze izvedene tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku i istom predao naručenu robu.

30. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio ovjereni prijevod računa broj 00512 od 18. veljače 2019. i računa broj 01555 od 17. svibnja 2019. , dok je tijekom postupka (do zaključenja prethodnog postupka) u spis dostavljen ovjereni prijevod e- mail korespondencije stranaka, kao i ovjereni prijevod međunarodnih tovarnih listova.

31. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 55/2016., 73/2017. i 131/2020. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

32. Prema tome, nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava vjerodostojnost računa na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

33. Međutim, neovisno o tome, kako je ovaj postupak po prigovoru tuženika nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

34. Naime, uvidom u e-mail korespondenciju stranaka koja je sadržana u spisu (a čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije osporavao) utvrđeno je kako se ovlaštena osoba tuženika KK sa službenog e-maila (čija domena nosi oznaku brodosplit.hr) 8. veljače 2019. obratio tužitelju s molbom da mu dostavi ponudu za čelične sačme, oznake pobliže navedene u tom e-mailu te da mu je tužitelj e-mailom od 11. veljače 2019. dostavio ponudu za 24 tone visokougljične termički obrađene čelične sačme po cijeni od 746,00 EUR/t, a datum plaćanja da je naveden u roku od 30 dana od datuma fakture ili avans.

35. Nadalje, uvidom u dopis koji je poslan tužitelju od strane tuženika putem telefaksa 12. veljače 2019. utvrđeno je kako tuženik od tužitelja naručuje 24 tone visokougljične termički obrađene sačme po cijeni od 17.904,00 EUR-a, kao i to da je taj prihvat ponude poslan na poslovnom papiru tuženika.

36. Uvidom u potvrdu narudžbe broj 00409 od 13. veljače 2019. utvrđeno je kako je tužitelj potvrdio narudžbu tuženika.

37. Uvidom u ovjereni prijevod međunarodnog tovarnog lista utvrđeno je kako je tuženiku predmetna roba isporučena 19. veljače 2019., a što je tuženik potvrdio svojim pečatom i potpisom ovlaštene osobe.

38. Nadalje, uvidom u e-mail korespondenciju stranaka koja je sadržana u spisu (a čiju vjerodostojnost tuženik također nije osporavao tijekom postupka) utvrđeno je kako se ovlaštena osoba tuženika KK ponovno 8. svibnja 2019. sa službenog e-maila (list 66 spisa), obratio tužitelju sa zahtjevom da mu dostavi ponudu za čelične sačme, oznake pobliže navedene u tom e-mailu. Uvidom u e-mail tužitelja koji je poslan tuženiku 8. svibnja 2019. utvrđeno je da mu je tužitelj dostavio ponudu za 24 tone visokougljične termički obrađene čelične sačme po cijeni od 746,00 EUR/t, a datum plaćanja da je naveden u roku od 30 dana od datuma fakture ili avans.

39. Uvidom u ovjereni prijevod prihvata ponude (list 70 spisa) utvrđeno je kako je tuženik prihvatio tu ponudu tužitelja te da je od tužitelja naručio 24 tone visokougljične termički obrađene sačme po cijeni od 17.904,00 EUR-a, kao i to da je taj prihvat ponude poslan na poslovnom papiru tuženika.

40. Uvidom u ovjereni prijevod međunarodnog tovarnog lista utvrđeno je kako je tuženiku predmetna roba isporučena (datum je napisan nečitko), a što je tuženik potvrdio svojim pečatom i potpisom ovlaštene osobe.

41. Uvidom u račune broj 00512 od 18. veljače 2019. i 01555 od 17. svibnja 2019. utvrđeno je da su isti ispostavljeni tuženiku u iznosu od po 17.904,00 EUR-a svaki.

42. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka koja je sadržana na listovima 79-85 spisa utvrđeno je kako se tužitelj u više navrata obraćao ovlaštenim osobama tuženika sa zahtjevom i molbom za plaćanje predmetnih računa, kao i to da je 10. veljače 2020. tužitelj zaprimio e-mail od strane GK, poslan s domene tuženika, a za kojeg je u opisu navedeno kako je isti direktor, kojim obavještava tužitelja da će računi biti plaćeni najkasnije u prvom tjednu ožujka 2020.

43. Uvidom u dopis Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Ispostava za velike porezne obveznike Split (list 92 spisa) utvrđeno je kako je tuženik u Prijavi za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članice Europske unije iskazao račune tužitelja koji su predmet ovog postupka, kao i to da je na iskazanu vrijednost usluga tuženik primijenio mehanizam prijenosa porezne obveze.

44. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji visokougljične termički obrađene čelične sačme, kao i to da je tužitelj tuženiku u dva navrata isporučio po 24 tone visokougljične termički obrađene sačme (isto proizlazi iz međunarodnih tovarnih listova, kao i e-mail korespondencije stranaka) te da mu je za isporučenu robu ispostavio račune i to 18. veljače 2019. račun broj 00512 u iznosu od 17.904,00 EUR-a, a 17. svibnja 2019. račun broj 01555 u iznosu od 17.904,00 EUR-a, a koje račune tuženik nije platio.

45. Stoga, nije osnovan prigovor tuženika vezan za nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, kao ni prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika.

46. Naime, ocjenom svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka jasno proizlazi kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji, kao i to da je tužitelj tuženiku isporučio naručenu robu na način kako je to ugovoreno i ispostavio tuženiku račune koje tuženik nije platio.

47. Prema tome, kako je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženik je kao kupac bio u obvezi ispuniti svoju obvezu i platiti tužitelju cijenu za isporučenu robu.

48. Ovaj sud je navode tuženika, kojima je osporavao dugovanje prema tužitelju, ocijenio kao paušalne i usmjerene isključivo na odugovlačenje postupka.

49. Naime, tuženik kao pravna osoba je kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). To bi u konkretnom slučaju značilo da je tuženik odmah nakon što je zaprimio ispostavljene račune trebao iste vratiti tužitelju ako je smatrao da tužitelju nije dužan platiti iznos koji je naveden u računima na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, a ne iste evidentirati u Prijavi za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članice Europske unije. Prema tome, kako tuženik nije dokazao da je postupio na navedeni način to navedene prigovore tuženika sud nije mogao uzeti u obzir.

50. Nadalje, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao niti da je tužitelju platio isporučenu robu, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

51. Prema tome, kako je iz računa koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tuženik preuzeo robu od strane tužitelja, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj kao prodavatelj ispunio svoju ugovornu obvezu predaje stvari kupcu (ovdje tuženiku). Stoga, kako je tužitelj ispunio svoju obvezu koja se sastojala u isporuci robe koja je pobliže navedena u računima, to je tuženik kao kupac predmetne robe dužan platiti tužitelju kupovnu cijenu robe. Međutim, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju platio cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu od 35.808,00 EUR- a i ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

52. Osim toga, za naglasiti je kako iz dopisa Porezne uprave od 17. lipnja 2021. (list 92 spisa) proizlazi kako je tuženik na iskazanu vrijednost usluga po utuženim računima tužitelja iz ovog postupka koristio mehanizam prijenosa porezne obveze, pa se sukladno odredbi članka 221.a stavak 1. ZPP-a smatra da tražbina tužitelja iz utuženih računa postoji, ako tuženik ne dokaže protivno.

53. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je osporio predmetne račune, niti je osporio da je iste zaprimio i evidentirao u svojim poslovnim knjigama, odnosno da ih je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, ovaj sud smatra da je tuženik predmetne račune prihvatio kao valjane.

54. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

55. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

56. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

57. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj tuženiku isporučio naručenu robu, a da tuženik tužitelju nije platio kupoprodajnu cijenu, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, po stopi koja

58. U odnosu na kamatnu stopu, za navesti je kako je za provedbu Direktive 2000/35/EZ o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama Republika Slovenija donijela Zakon o propisanoj kamatnoj stopi zateznih kamata – službeni tekst (SL 11/2007).

59. Člankom 1. tog Zakona propisano je da je propisana kamatna stopa zateznih kamata godišnja kamatna stopa po kojoj se obračunavaju kamate od novčanih obveza od dana dužnikovog zakašnjenja do dana plaćanja. Propisana kamatna stopa se ne primjenjuje ako su se vjerovnik i dužnik tako dogovorili.

60. Člankom 2. stavak 1. istog Zakona propisano je da propisana kamatna stopa zateznih kamata, uzimajući u obizr odredbu članka 3. stavak 1. točke (d) Direktive 2000/35/Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv zakašnjenja u plaćanju u trgovačkim transakcijama (SL L br. 200., od 8. kolovoza 2000., str. 35.), ključna je kamatna stopa, uvećana za 8 postotnih poena. Iz stavka 4. istog članka proizlazi da će ministar nadležan za financije utvrđenu visinu kamatne stope zateznih kamata i sve promjene objaviti u Službenom listu Republike Slovenije.

61. Promjena kamatne stope je vidljiva u svakom trenutku i na stranicama Europskog portala e-pravosuđe.

62. Prema tome, kako dužnik dolazi u zakašnjenje ako u roku za dospijeće ne podmiri dugovanje, a propisana zatezna kamata prema slovenskom pravu je u razdoblju od kada je tuženik bio u obvezi platiti utužene račune pa do 31. siječnja 2023. iznosila 8%., u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. – 10,50%, u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. – 12,00%, u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. – 12,50%, u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. – 12,25%, u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. – 11,15%, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos glavnice, uvećan za zatezne kamate koje teku na taj iznos na način kako je to pobliže određeno pod točkom I. izreke ove presude.

63. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra, poslovni broj Ovrv-434/2020 od 6. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.808,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

64. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.466,31 EUR-a / 11.047,92 kune. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 500 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa/12), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 5.000,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife/12), uvećano za 25% PDV- a (1.250,00 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 3.046,34 kuna, sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 139/10.), uvećano za 25% PDV-a (761,58 kuna), odnosno ukupno 10.057,92 kuna. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i iznos od 990,00 kuna na ime troškova prevođenja po računu koji je priložen spisu.

65. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.047,92 kuna.

66. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) koja teče od 6. studenog 2020. pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

67. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata koje teku na trošak ovršnog postupka (preko tri postotna poena do osam postotnih poena). Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od pet postotnih poena (preko tri postotna poena do osam postotnih poena).

68. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

69. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

70. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

71. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

72. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 500 bodova za sastav podneska od 23. travnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: T arifa/23), po 500 bodova za zastupanje na ročištima održanim 11. lipnja 2021., 24. rujna 2021. i 31. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) te 250 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 7. svibnja 2021. (Tbr. 9.2. Tarife), odnosno ukupno 2.250 bodova. Kako je tužitelj vrijednost boda do izmjene Tarife zatražio po vrijednosti boda iz ranije Tarife (10,00 kuna), tužitelju je prilikom određivanja nagrade za zastupanje za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife/23 vrijednost boda određena po 10,00 kuna, a za kasnije radnje po 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife/23), uvećano za 25% PDV-a. Stoga, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 4.153,31 EUR-a.

73. Tom iznosu valjalo je pridodati i trošak prijevoda dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis u ukupnom iznosu od 164,17 EUR-a / 1.237,00 kuna, sve sukladno računima koje je tužitelj dostavio u sudski spis. Naime, upravo je tuženik svojim radnjama i osporavanjem postojanja pravnog odnosa između stranaka tužitelju prouzročio te troškove.

74. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 4.317,48 EUR-a.

75. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak postupka u iznosu od 2.087,25 EUR-a, a koji trošak se odnosi na više zatraženi troška za zastupanja na ročištu koje je održano 7. svibnja 2021., kao i na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, kako je ročište koje održano 7. svibnja 2021. odgođeno iz razloga što tuženik nije zaprimio podnesak tužitelja od 23. travnja 2021., tužitelju je za zastupanje na tom ročištu priznato 250 bodova umjesto zatraženih 500, sve sukladno Tbr. 9.2. Tarife, dok tužitelju trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije priznat jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište. Tužitelju nije priznat ni trošak sastavljanja podneska od 29. siječnja 2025. u prilogu kojeg dostavlja ovjereni prijevod relevantnih odredaba slovenskog prava, kao ni trošak prijevoda tih odredaba. Naime, taj podnesak nije dostavljen sudu u skladu s člankom 299.a ZPP- a, a sud je visinu kamatne stope čiji prijevod je tužitelj dostavio u spis mogao utvrditi pregledom stranica Europskog portala e-pravosuđe.

76. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 25. veljače 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presuda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Mariju Beziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. iz Rijeke

- tuženiku po punomoćnici Smiljenki Buljan, odvjetnici u Splitu

- u spis