Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-29/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, UŽ, BŽ, EŽ i TŽJ, [adresa], protiv tuženice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici u Bjelovaru, Milana Šufflaya 15a, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-367/2023-9 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-367/2023-9 od 27. svibnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud naloži tuženici, isplatiti mu, na ime uzdržavanja zajedničke djece stranaka, 3.185,28 Eur sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos (199,08 Eur) teku od dospijeća pa do isplate (toč. I), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II).

2. Tužitelj pobija presudu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ju drugostupanjski sud ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Osobito ističe bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su nejasni zaključci suda u točki 12.7. obrazloženja; te pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da je sud pomiješao pravne osnove iz čl. 287. i čl. 298. ObZ.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi kako je predmet spora zahtjev tužitelja da mu tuženica, na ime uzdržavanja zajedničke djece LŽ i JŽ, u razdoblju od studenog 2018. zaključno s veljačom 2020., plati po 199,08 Eur mjesečno (po 99,54 Eur za svako dijete), ukupno 3.185,28 Eur, sa zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na tvrdnji da tuženica, nije doprinosila za uzdržavanje djece od prestanka bračne zajednice 6. siječnja 2016. pa do veljače 2020., od kad joj je pravomoćnom presudom tog suda, naloženo doprinositi za uzdržavanje djece. Poziva se na odredbe čl. 287. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ). Visinu iznosa da je odredio u skladu s odlukom o minimalnim novčanim iznosima za to razdoblje, odnosno u skladu s kasnije donesenom presudom istog suda i u skladu s potrebama djece.

5.1. Nadalje proizlazi, kako tuženica osporava da je tuženik snosio trošak uzdržavanja umjesto nje, za što da nije priložio dokaze, te ističe da se uzdržavanje ne može tražiti za prošlo vrijeme (čl. 306. ObZ), ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare, te da je ona djeci omogućila dom i stanovanje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su stranke roditelji LŽ, rođenog **.**.2005. i JŽ, rođenog **.**.2006.

- da je tuženici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru POb-24/2020- 27 od 30. srpnja 2020. naloženo plaćati za uzdržavanje svakog djeteta po 750,00 Kn od 3. veljače 2020. pa dok za to budu postojali uvjeti; a da je sudskom nagodbom pod posl.br. POb-357/2023 tuženici naloženo za uzdržavanje maloljetnog JŽ umjesto 750,00 Kn (99,54 Eur), plaćati 220,00 Eur počev od 31. listopada 2023.;

- da tužitelj od 2016. s djecom živi u kući koja je vlasništvo tuženice, koju je ona djeci ostavila za stanovanje;

- da tužitelj nije osporio tvrdnje tuženice da su od njega učinjeni troškovi uzdržavanja, učinjeni s namjerom da obdari osobu koja je bila obvezna uzdržavati;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju za zajednički život s djecom imao trošak drva za ogrjev od oko 3.000,00 Kn godišnje, ostale je režije plaćao oko 100,00 Eur, imao je vrt, uzgajao svinje, kokoši i zečeve za vlastite potrebe, a kruh i ostale namirnice je kupovao, što je koštalo oko 50,00 kn dnevno; da je plaćao ''tetu čuvalicu'' 150,00 Kn tjedno, kad bi on radio; da je LŽ 2018., imao 13 godina, trenirao nogomet, a trošak sportske odjeće i obuće iznosio je po 400,00 Kn tri do četiri puta godišnje; da se isto odnosi i na JŽ koji je 2018. imao 11 godina; da je za oba plaćao školsku kuhinju po 75,00 Kn mjesečno; da im je u osnovnoj školi davao džeparac od 5,00 Kn dnevno, a u srednjoj su dobivali po 20,00 Kn, kao i da su, u srednjoj školi, svaki plaćali za prijevoz po 40,00 Eur,

- da je tuženica u razdoblju do 2018. do 2020. primala minimalac; živjela u sobi koju je plaćala 1.000,00 Kn i da nije imala druge obveze uzdržavanja; a djeci je tek povremeno nešto kupila;

- da tuženica u utuženom razdoblju nije doprinosila za uzdržavanje djece, već bi im tek povremeno nešto kupila.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev obrazlažući kako iz tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj, plaćanje uskraćenog uzdržavanja, traži umjesto djece, a da se pritom poziva na odredbu čl. 287. ObZ, no ne navodi koje je stvarne, dospjele i učinjene troškove plaćao umjesto tuženice, već je predložio vještačenje na okolnost visine naknade za uzdržavanje, a u tužbi navedeni iznos postavio je prema iznosima uzdržavanja iz kasnije donesene odluke. Stoga da tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen, jer se odnosi na uskraćeno uzdržavanje za što su aktivno legitimirana maloljetna djeca (čl. 289. st. 3. ObZ), radi čega je odbijen.

8. Osnovano tužitelj u žalbi iznosi da je prvostupanjski sud pogriješio smatrajući da je tužbeni zahtjev podnesen sukladno odredbama čl. 289. ObZ, budući tužitelj u tužbi i tijekom postupka izričito navodi kako je umjesto tuženice snosio trošak uzdržavanja zajedničke djece (navodeći određeno pojedine troškove u iskazu), pozivajući se pritom na odredbe čl. 287. ObZ, na što nije od utjecaja što je naveo kako je ovaj postupak pokrenuo da djeca ne bi od majke tražila naknadu za uskraćeno uzdržavanje.

9. Stoga je, iako ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje se žalitelj poziva, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno, radi čega je temeljem odredaba čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, temeljem provedenih dokaza, po potrebi ponovnim saslušanjem stranaka i saslušanjem predloženih svjedoka utvrditi je li i u kojem je iznosu tužitelj plaćao uzdržavanje zajedničke djece umjesto tuženice, a time i prigovor tuženice da je zajedničkoj djeci stranaka omogućila dom, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

11. Sukladno odredbama čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

U Šibeniku, 25. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić