REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-355/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Ulica Nikole Tesle - Via Nikola Tesla 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1218/2024-7 od 28. studenoga 2024., 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1218/2024-7 od 28. studenoga 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 24. veljače 2024. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 28. studenoga 2024. do isplate.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da je Ugovorom o ustupu potraživanja od 21. veljače 2024. oštećenik RP ustupio tužitelju tražbinu koju ima prema tuženiku na temelju računa br. 18-P1-2 za popravak vozila u iznosu od 29,41 EUR. Navodi i da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima (što proizlazi i iz mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020.). Zaključno, smatra da tužitelj ima pravo potraživati neplaćenu razliku cijene sata rada, sa zateznim kamatama od dospijeća računa za popravak.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je isplatom iznosa od 584,02 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu. Ističe da je razvidno kako je oštećenik RP otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio je da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a) jer nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa na ime neplaćene razlike cijene sata rada. Navedenu tražbinu tužitelj je stekao od oštećenika RP na temelju ugovora o cesiji (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), pri čemu je tuženik osiguratelj osobe odgovorne za štetu.

8. Tuženik žalbom osporava činjenično stanje iz prvostupanjske presude u odnosu na utvrđenu cijenu rada za popravak predmetnog vozila. Imajući u vidu da ovaj drugostupanjski sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), to nisu ispitivani žalbeni navodi kojima se osporava utvrđena cijena rada za popravak predmetnog vozila. Iz istog razloga nije ispitivan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

9. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo i to po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima. Također, okolnost što eventualno postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe iz čl. 1092. ZOO-a. Naime, imajući u vidu da je oštećenik slobodan u izboru radionice u kojoj će popraviti vozilo, to se izbor radionice koja naplaćuje veću cijenu sata za određene radove ne može smatrati neprihvatljivim ponašanjem oštećenika, koje u sebi sadržava kvalifikaciju određene nepažnje u postupanju jer navedeno ponašanje oštećenika u pogledu zaštite vlastitih interesa nije neadekvatno u odnosu na životno iskustvo i standarde pravnog prometa, s obzirom na to da nije riječ o cijeni rada koja bi bila neuobičajena za tu vrstu posla, pri čemu je cijena bila važeća prema tužiteljevom cjeniku u vrijeme izdavanja računa. Pritom se ukazuje da račun tužitelja br. 18-P1-2 glasi na iznos od 613,43 EUR, a da je tuženik oštećeniku RP priznao odštetni zahtjev u iznosu od 582,02 EUR (list 11. spisa), a što zapravo predstavlja neznatnu razliku u cijenama u iznosu od samo 5%.

9.1. Odgovorna osoba je u smislu odredbe iz čl. 1085. ZOO-a dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a to znači da je tuženik u obvezi podmiriti cijeli iznos štete bez odbitaka po nahođenju tuženika u vidu vrijednosti rada obračunate po nižoj satnici.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na neplaćenu razliku cijene sata rada, s obzirom na to da je od oštećenika RP na temelju ugovora o cesiji stekao tražbinu u iznosu od 29,41 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća računa za popravak, koju je oštećenik RP imao prema tuženiku (koji je osiguratelj osobe odgovorne za štetu).

11. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjski presudu.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio