REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3941/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja ZŠ, državljanina Sirijske Arapske Republike, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica NŠ, pravnica iz ABC", [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, ABC, [adresa], ..., radi međunarodne zaštite, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/54336, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 19. kolovoza 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati NŠ, pravnici iz ABC", pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 EUR (slovima: tisućueura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/54336, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 19. kolovoza 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je zemlju podrijetla bio prisiljen napustiti zbog zahtjeva za služenje vojnog roka, što nikako nije želio, a niti je htio nositi oružje i upotrijebiti ga. U slučaju povratka u zemlju podrijetla, morao bi ići na vojni sud koji je strog, a potom bi uslijedilo zlostavljanje u zatvoru i nakon toga prisilno služenje vojske, iz koje vrlo vjerojatno ne bi izašao. U ispitnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja tužitelj je izjavio kako zbog rata postoji mogućnost da njegov vojni rok nikada ne završi, a ima saznanja i o osobama koje su išle na služenje vojnog roka te im je odmah dano oružje i poslani su u rat. Tužitelj je postao vojni obveznik 2018. te je istu obvezu u nekoliko navrata odgađao i to u svrhu putovanja. Tužitelj je prilikom saslušanja 7. lipnja 2024. izjavio kako je primio poziv za služenje vojnog roka za vrijeme dok je radio na brodu, s obzirom da mu je istekla prethodno odobrena odgoda služenja vojnog roka te da se po isteku odgode nije javio u vojsku. Ističe da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno utvrđuje kako se u posljednjem izvješću Europske agencije za azil o situaciji u zemlji podrijetla za Sirijsku Arapsku Republiku koje je objavljeno od strane od travnja 2024. ne navode razlozi koje je tužitelj iznio. Tužitelj je prilikom saslušanja izjavio kako mu je odobrena odgoda služenja vojnog roka i to 4 puta, a odgodu je dobio u svrhu putovanja, a ujedno je za to vrijeme i radio u inozemstvu. Izvješće EUAA-a od travnja 2024. navodi situacije u kojima je moguće ishoditi izuzeće od služenja vojnog roka, odnosno odgodu služenja istog, pa primjerice navodi kako zakon dopušta izuzeće od služenja vojnog roka za određene kategorije pojedinaca, među kojima su osobe koje su prethodno platile naknadu za izuzeće. U citiranom izvješću navodi se kako se pravila u pogledu plaćanja redovito mijenjaju te da su osobe koje žele dobiti odgodu služenja vojnog roka često puta izložene ucjenama i iznudama u situacijama kada žele dobiti ili obnoviti odgodu služenja vojnog roka. Tužitelj ujedno ukazuje i na dokument naziva „Sirija - Vojna obveza", koji je pripremljen od strane Centra za dokumentaciju i borbu protiv ekstremizma u siječnju 2024. te izdan od strane danske imigracijske službe, a u kojem je detaljno analizirano zakonodavstvo i primjene istog u praksi od strane sirijske vlade u pogledu služenja vojnog roka i odgode istog, kao i posljedica u slučaju nepoštivanja obveza. Navedena izvješća potvrđuju kako su osobe u usporedivoj situaciji poput tužitelja u mogućnosti ishoditi odgodu odobrenja služenja vojnog roka, ali ne i potpuno izuzeće od služenja vojnog roka. Nadalje, izvješće potvrđuje kako se osobe koje izbjegavaju služenje vojnog roka šalje izravno na frontu i područja s borbenim djelovanjima, a također postoji i rizik od zatvaranja prije nego budu poslani u vojsku. Izvješće EUAA-a od travnja 2024. navodi kako su prijavljena djela zlostavljanja koja su počinjena protiv osoba koje su izbjegavale služiti vojni rok, a ista su se odvijala proizvoljno, a što ukazuje da bi opravdani strah od progona u tom slučaju također bio osnovan, a također potvrđuje kako su prijavljena djela koja su počinjena protiv osoba koje izbjegavaju regrutaciju u vojsku takve težine da predstavljaju progon (npr. proizvoljno uhićenje zajedno s drugim oblicima zlostavljanja poput fizičkog nasilja i rizicima povezanim s tretmanom u pritvorskim ustanovama, uključujući mučenje). Tužitelj ističe kako je navedene aktualne činjenice o situaciji u zemlji podrijetla tuženik propustio utvrditi, slijedom čega je pobijano rješenje nezakonito. Tužitelj u prilogu tužbe dostavlja i presliku vojne knjižice koja mu je izdana 2018., a koja potvrđuje njegove navode u pogledu činjenice da je vojni obveznik i da je dobio poziv za služenje vojske. U vojnoj knjižici ujedno se navode i odobrene odgode služenja vojnog roka, a što sve potvrđuje istinitost njegovih tvrdnji. Vojna knjižica se dostavlja u preslici na arapskom jeziku, a tužitelj će naknadno u sudski spis dostaviti i prijevod predmetnog dokumenta na hrvatski jezik.

2.1. Tužitelj opisuje kako je od posljednjeg napuštanja zemlje podrijetla bio zaposlen na teretnom brodu koji je prevozio robu te je prilikom saslušanja 5. prosinca 2023. detaljno opisao svoj put od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske. Tvrdi da nije tražio zaštitu u nekoj od drugih država, jer je radio i nije razmišljao o tome, a kao što je izjavio prilikom saslušanja. Ističe da je poziv za služenje vojnog roka zaprimio dok je radio na brodu u rujnu 2023., a poziv je zaprimio jer mu je istekla odgoda služenja vojnog roka koja mu je ranije bila odobrena. S tim u vezi, navodi kako nije ni bio u mogućnosti zatražiti međunarodnu zaštitu u niti jednoj od zemalja u čije su luke pristajali putem, jer mu u niti jednoj od država nije bilo omogućeno napuštanje broda. Stoga nije o istome ni razmišljao, jer za isto nije bilo niti mogućnosti. Hrvatska je bila prva zemlja u kojoj mu je bio omogućen izlazak iz broda na kojem je radio za vrijeme dok je brod bio u luci te je vrlo brzo potom, nakon što je stupio na teritorij Republike Hrvatske, izrazio i namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Stoga tvrdi da je pogrešan zaključak tuženika u kojem navodi kako je tužitelj zatražio zaštitu u zemlji koja mu je odgovarala zbog svoje potražnje za stranim radnicima i članstvu u Europskoj uniji i Schengen zoni.

2.2. Nadalje ističe kako se situacija u Siriji nije promijenila u odnosu na razloge zbog kojih je bio primoran napustiti zemlju podrijetla, jer vojna obveza i dalje postoji, a rat i dalje traje. Okolnost da se u određenim dijelovima zemlje podrijetla navodno smanjio broj sigurnosnih incidenata je irelevantan za razloge zbog kojih je napustio zemlju podrijetla i zbog kojih je zatražio međunarodnu zaštitu. Dodaje kako je irelevantno utvrđenje tuženika o navodnom otvaranju zračnog prometa prema glavnom gradu te je nerazumljivo iz kojeg razloga navedenu okolnost tuženik navodi u pobijanom rješenju kao pokazatelj mogućeg sigurnog i legalnog načina povratka u zemlju podrijetla, jer mu upravo zbog okolnosti da se nije odazvao pozivu na služenje vojnog roka prijeti uhićenje, vojni sud te potom vrlo izgledan odlazak na ratište, a što je sve jasno istaknuo prilikom saslušanja. Stoga tvrdi da je tuženik bio dužan ispitati s kojim rizicima se u zemlji podrijetla suočavaju osobe koje izbjegavaju služenje vojnog roka i koje se ne odazovu pozivu za služenje vojnog roka, a što je tuženik propustio učiniti. Tužitelj ističe kako prema Izvješću EUAA-a od travnja 2024., prigovor savjesti, uzimajući u obzir da ne postoje odredbe o alternativnoj službi, ne postoji te bi stoga u tim situacijama utemeljeni strah od progona bio osnovan. Dodaje kako je prilikom saslušanja 5. lipnja 2024. izjavio kako su tri njegova prijatelja izgubila živote nakon što su pozvani na služenje vojnog roka, budući da su odmah poslani na ratište, a što potvrđuje njegov opravdani strah da bi odlaskom na služenje vojnog roka bio poslan izravno na ratište. Tužitelj podsjeća kako u Sirijskoj Arapskoj Republici građanski rat i dalje traje te su dijelovi teritorija i dalje pod okupacijom, a prilikom saslušanja 7. lipnja 2024. je naveo i vojne fronte na koje bi mogao biti poslan ako bude u vojnoj službi. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je poziv za vojsku ostao kod kuće, a da ga je njegov otac uništio. Ukoliko je tužitelj u četiri navrata tražio odgodu služenja vojnog roka te zemlju podrijetla napustio zbog istog, obrazloženje da bi ga otac uništio jer zna da se nikada neće vratiti u zemlju se po mišljenju tuženika ne može uzeti kao vjerodostojno. Jedini materijalni dokaz koji je tužitelj imao nije sačuvan odnosno možda je i uništen, jer su ga roditelji smatrali nevažnim. Ističe da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj u više navrata napuštao i vraćao se u zemlju podrijetla te nije zatražio međunarodnu zaštitu, kao što ju nije ni zatražio u drugim sigurnim zemljama kroz koje je putovao. Sukladno odredbama Direktive 2011/95/EU tražitelj je dužan zatražiti međunarodnu zaštitu što je prije moguće, a ako isto ne učini, dati valjani razlog za to. Tužitelj je u ovom slučaju živio i radio u Libanonu te kasnije na brodu s kojom je ulazio u razne države, ali u istima nije zatražio zaštitu. Za navedeno nije dao opravdani razlog te je čekao da dođe u zemlju koja bi odgovarala njegovim preferencijama što nije svrha i cilj međunarodne zaštite. U odnosu na izvješće EUAA na koje se tužitelj poziva, tuženik ističe da se u izvješću navodi da je mogući otkup služenja vojnog roka, kao i odgoda navedenog, ali ne u svrhu putovanja kako je tužitelj sam navodio tijekom postupka. Naime, da je tužitelj otkupio služenje vojnog roka, za isto ne bi postojala mogućnost proganjanja od strane države. Također, opunomoćenica se poziva na izvješće Centra za dokumentaciju i borbu protiv ekstremizma, prema kojem se muškarcima omogućuje putovanje na šest mjeseci izvan države te mnogi isto koriste kako bi izbjegli služenje vojnog roka. Tužitelj je naveo da je on takvu odgodu dobio ne jednom, već tri godine zaredom, što znači da je sveukupno šest odgoda dobio na temelju putovanja te samim svojim navodima pobija navedeno izvješće. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je raspravu 4. veljače 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Sud je na raspravi utvrdio da je tuženik dostavio u spis službenu bilješku od 30. prosinca 2024., prema kojoj je tužitelj napustio Prihvatilište te se nije vratio niti prijavio novo boravište u propisanom roku. Opunomoćenica tužitelja je navela da je kontaktirala tužitelja, koji je potvrdio da je napustio Republiku Hrvatsku zbog straha kakva će biti odluka suda. Nadalje ističe kako dostavljena izvješća potvrđuju da je tužitelj za vrijeme boravka u zemlji podrijetla mogao ishoditi odgodu služenja vojnog roka plaćanjem određenog iznosa, što je tužitelj učinio četiri puta i što je vidljivo iz priložene vojne knjižice, a tuženik nije utvrdio sve relevantne činjenice i okolnosti vezano za vojni rok u zemlji podrijetla. Tvrdi kako nije relevantno što tužitelj nije dostavio poziv za služenje vojnog roka te dodaje kako tužitelj nije imao financijskih sredstava da bi dostavio prijevod priložene vojne knjižice.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 1. prosinca 2023. godine u Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je dana 5. prosinca 2023. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. U zahtjevu je naveo da se zove ZŠ, a preziva ZŠ, rođen **.**.2000. godine u mjestu ABC, Sirijska Arapska Republika, da je državljanin Sirijske Arapske Republike te da drugih državljanstva nema. Po nacionalnoj pripadnosti je Z, a po vjerskoj pripadnosti je musliman. Materinji jezik mu je arapski, a govori i engleski jezik. U bitnome je naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog zahtjeva za služenje vojnog roka što nikako nije želio, a kamoli nositi oružje i upotrijebiti ga. Na okolnosti povratka izjavio je da mora ići na vojni sud koji je jako strog, a potom bi uslijedilo zlostavljanje u zatvoru i nakon toga prisilno služenje vojske iz koje vrlo vjerojatno ne bi izašao živ.

7.1. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužitelj je saslušan na zapisnik 7. lipnja 2024., prilikom čega je potvrdio da je služenje vojnog roka glavni razlog napuštanja zemlje podrijetla. Tužitelj posjeduje putnu ispravu Sirijske Arapske Republike broj: 016596360 s rokom važenja do 5. lipnja 2025. Zemlju podrijetla je napustio 22. lipnja 2023. legalno kopnenim putem te je otišao u Libanon. U Libanonu je radio na teretnom brodu s kojim je plovio u brojne zemlje, a kada je doputovao do jedne njemu nepoznate luke u Republici Hrvatskoj izašao je i otišao u policijsku postaju u kojoj je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.

7.2. Tužitelj je na zahtjevu naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog zahtjeva za služenje vojnog roka. Prema vlastitim navodima to nikako nije želio, a kamoli nositi oružje i upotrijebiti ga. Isto tako ne zna bi li za vrijeme služenje vojnog roka bio ubijen ili uopće izašao živ iz Sirije. Povrh svega navodi da je u njegovoj zemlji podrijetla opće rasulo, nema financijskih sredstava za hranu i druge potrepštine. Također, njegova majka bi umrla od straha znajući da se vrlo vjerojatno neće živ vratiti iz vojske. Jedino što je želio je živjeti mirno u bilo kojoj drugoj zemlji, a da ne mora nositi oružje i upotrijebiti ga naspram drugih. U momentu kada je dobio poziv da mora služiti vojsku odlučio je momentalno napustili Sirijsku Arapsku Republiku.

7.3. Na saslušanju je potvrdio ranije navedene razloge te dodao da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, jer bi po povratku u Libanon bio izručen sirijskim vlastima kako bi odslužio vojni rok. Navodi da ne bi imao problema služiti vojni rok da nema rata, ali zbog rata postoji mogućnost da njegov vojni rok nikada ne završi. Nadalje navodi da je čuo priče da postoje osobe koje idu na služenje vojnog roka, ali im odmah daju oružje i pošalju u rat. Također, prema navodima tužitelja svaki N koji uđe u Libanon predaje se sirijskim vlasti, a kako je ušao u Libanon kao da je u tranzitu mogao je ostati samo tri dana. Tvrdi da je u Sirijskoj Arapskoj Republici postalo zamorno i teško živjeli te da je teška ekonomska situacija i da postoji trgovinski rat koji bi mogao utjecali na njegovu budućnost. Prema vlastitim navodima 2018. godine postao je vojni obveznik, ali je istu obvezu odgađao u više navrata i to u svrhu putovanja. Naveo je da mu je 2018. godine izdana vojna knjižica, a da je poziv za vojsku zaprimio njegov otac.

7.4. Tužitelju je dan rok unutar kojeg je trebao dostavili navedene dokumente na uvid, što nije učinio te time nije uložio iskreni napor da svoj zahtjev potkrijepi dokazima za koje tvrdi da posjeduje, niti je dao zadovoljavajuće objašnjenje zašto to nije učinio. Nadalje, tužitelj je od napuštanja zemlje podrijetla prošao kroz više zemalja te niti u jednoj od zemalja nije zatražio međunarodnu zaštitu, što je u suprotnosti s Direktivom 2011/95/EU, prema kojoj je tražitelj dužan zatražiti međunarodnu zaštitu što je prije moguće, osim ako predoči opravdane razloge zašto to nije učinio. Razloge koje je tužitelj naveo, a to je da je o Republici Hrvatskoj čuo sve najbolje i da je mala zemlja u Shengenu koja treba radnike, nisu razlozi s kojima bi opravdao nepodnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ranije. Tuženik zaključuje kako je iz navedenog vidljivo da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u zemlji koja mu je odgovarala zbog svoje potražnje za stranim radnicima i članstvu u Europskoj uniji i Schengen zoni.

8. Tužitelj je na zahtjevu naveo da je dobio poziv za služenje vojnog roka tri mjeseca unaprijed te je odmah potom legalno otišao u Libanon i potom dalje. Na saslušanju je izjavio da je poziv za služenje vojnog roka stigao u rujnu 2023. za vrijeme dok je tužitelj radio na brodu. Došla su trojica iz vojne policije u kuću i tužiteljevom ocu pokazali nalog za uhićenje. Otac je rekao da je tužitelj otputovao i kada su oni vidjeli da tužitelja nema rekli su ocu da ima određeni rok da se javi ili će završiti u zatvoru. Nalog su dali ocu, ali tužitelj ne zna da li ga je otac sačuvao.

9. Prema članku 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon) iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata

4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

10. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe, budući da tužitelj nije uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, niti je dao zadovoljavajuće objašnjenje za nedostatak dokaza. Tužitelj je priložio jedino svoju vojnu knjižicu, a nije priložio ni poziv za služenje vojnog roka koji tvrdi da je osobno primio neposredno prije napuštanja zemlje podrijetla i što tvrdi da je bio neposredni razlog za odlazak, niti je priložio nalog koji je vojna policija navodno dala njegovom ocu nakon što je tužitelj napustio Siriju. Nadalje, tužitelj nije zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije nakon napuštanja Sirije, niti je opravdao razlog zašto nije tako postupio. Pri tome sud ne nalazi opravdanim njegovo obrazloženje da je radio i o tome nije razmišljao (zapisnik od 7. lipnja 2024.). Stoga se općeniti i površni iskaz tužitelja, koji nije potkrijepljen odgovarajućim dokazima, ne može smatrati vjerodostojnim te se samo na temelju takvog iskaza ne može odobriti međunarodna zaštita. Tužitelj je napustio Republiku Hrvatsku, pa ga sud nije mogao saslušati. Navod iz tužbe da Izvješće EUAA-a iz travnja 2024. navodi situacije u kojima je moguće ishoditi izuzeće odnosno odgodu služenja vojnog roka primjerice za osobe koje su prethodno platile naknadu, nije relevantan kraj činjenice da je tužitelj na saslušanju u upravnom postupku izjavio kako nije imao novaca da bi platio naknadu za izuzeće. Nije osnovan prigovor iz tužbe da je tuženik propustio ispitati s kojim rizicima se u zemlji podrijetla suočavaju osobe koje izbjegavaju služenje vojnog roka i koje se ne odazovu pozivu za služenje vojnog roka, s obzirom da nepotkrijepljeni iskaz tužitelja nije ocijenjen vjerodostojnim. Da je tužitelj priložio poziv za služenje vojnog roka i nalog koji je vojna policija navodno dala njegovom ocu, tuženik bi bio dužan ispitati s kojim rizicima se u zemlji podrijetla suočavaju osobe koje se ne odazovu pozivu za služenje vojnog roka.

11. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, jer u postupku nije utvrđeno da tužitelj osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

12. Također nije utvrđeno da postoji opravdani rizik da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, u smislu članka 21. Zakona. Prema izvješću EUAA Country Guidance Syria 2023. postoje dijelovi Sirijske Arapske Republike, poput ABC, ABC (odakle je tužitelj), ABC, ABC, ABC, za koje ne postoji opravdani rizik za civilno stanovništvo u smislu povrede članka 15. Direktive 2011/95/EU Europskog Parlamenta i Vijeća. Također, u izvješću EUAA Syria Situation of Returnees from Abroad navodi se da je ABC od 2011. godine pod kontrolom vladinih snaga te nije bio poprište velikih sukoba i napada. Područje ABC se smatra vladinom „utvrdom” te bilježi najmanji broj sigurnosnih incidenata od svih ostalih pokrajina. U periodu od 01.08.2022. do 28.07.2023. ACLED je zabilježio šest sigurnosnih incidenata, dok je u periodu od 01.08.2023. do 30.11.2023. zabilježeno svega pet sigurnosnih incidenata.

13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

14. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

15.1. Budući da je pravnu pomoć pružila NŠ, pravnica iz ABC", točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.000,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Udruga "[obrt]" (za [naziv] LŠ), [adresa]

2. [naziv], Uprava za imigraciju, [obrt], [adresa]

3. U spis