Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-639/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alanu Baueru odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupana po punomoćniku DM iz OD Leko i partneri odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi radi utvrđenja ništetnosti i isplate, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1892/2019-28 od 13. rujna 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1892/2019-28 od 13. rujna 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je ništetnost odredbe ugovora indeksiranog u CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.335,97 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosi 2.373,44 eura sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tuženik navodi kako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude zanemario činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15-dalje u tekstu ZID ZPK/15) te skreće pozornost na odredbu članka 19.c. stavak 1. točka 5. prema kojoj iznos preplate se preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
Dakle tužitelj nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos preplate.
2.2. Korisnici kredita u CHF koji su prihvatili konverziju i sklopili aneks denominiran u EUR došli su u pravnu poziciju u kojoj se nalaze korisnici kredita u potonjoj valuti ne neosnovano tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama ZID ZPK/15.
2.3. Usvajanje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju je protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije, volji korisnika kredita te sudskoj praksi VSRH, USRH, i Suda EU.
2.4. Tužena posebno skreće pozornost na pravno shvaćanje VSRH u oglednom postupku Gos-1/2019 kao i stav USRH u postupku ocjene ustavnosti ZID ZPK/15.
Odluka VSRH je objasnila pravnu snagu očitovanja volje korisnika kredita o pristanku na konverziju pri čemu odredbu ZID ZPK i po stavu Suda EU ne podliježu odredbama Direktive 93/13.
Naime radi se o sporazumu koji predstavlja novu pravnu osnovu tako da tužitelj ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu nakon sklapanja aneksa ugovora o kreditu.
VSRH u već navedenoj odluci F1/2019 jasno izražava shvaćanje da su sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira na pravomoćnu odluku suda donesenu u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita u CHF.
2.5. Tuženi nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda i u pogledu neosnovanosti istaknutog prigovora zastare smatrajući da iz odredbe članka 502.c. ZPP-a proizlazi kako kolektivna tužba i odluka donošena u parnici pokrenuta takvom tužbom ne može nadomjestiti tužbu vjerovnika iz konkretnog obveznog odnosa tj. da se zastara prekida jedino i isključivo radnjom vjerovnika - ovdje tužitelja sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO).
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su parnične stranke 6. listopada 2006. godine sklopile ugovor o kreditu prema kojem je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu 82.684,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika da na dan korištenja kredita s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,15% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika na rok otplate od 360 mjeseci; da je kredit otplaćen; da je tijekom otplate kredita tuženik jednostranim odlukama povećava kamatnu stopu; da je tužitelj sklopio aneks ugovora sukladno odredbama ZID ZPK/15 tj. da je izvršena konverzija ugovora kao i to da prema nalazu i mišljenju vještaka iznos preplate nakon konverzije iznosi 5.335,97 eura.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF kao i na odredbe članka 3. i 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07., dalje u tekstu ZZP/03) odnosno odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.,- dalje u tekstu ZZP/07) utvrđuje ništetnost predmetne ugovorne odredbe te obvezuje tuženika na isplatu preplaćenog iznosa kredita pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 1115. navedenog zakona pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
U pogledu konverzije kredita, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud smatra da ista nije uspostavila ravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenih ugovornih odredbi odnosno nije ispravila njihove posljedice jer konverzijom tužitelju nije vraćeno sve ono što je tuženiku uplatio na ime nepoštenih ugovornih odredbi.
Posebno napominje da iz sadržaja aneksa ugovoru o kreditu ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja zahtjeva i potraživanja koja proizlaze iz ništetnih odredbi.
8. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
9. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno pozivom na odredbe 502.c. ZPP-a odnosno odredbe ZZP/03 i ZZP/07 utvrdio ništetnost odredbe ugovora o kreditu u CHF u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu u skladu sa vlastitim odlukama.
9.1. Slijedom navedenog tužitelj ostvaruje pravo sukladno odredbi 323. stavak 1. i 1111. ZOO na isplatu preplaćenog iznosa kredita koji je utvrđen provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i kojeg prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao stručan i objektivan imajući u vidu primjedbe tuženika koje su načelne naravi obzirom na provedenu konverziju.
9.2. Na dosuđeni iznos tužitelj ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate a imajući u vidu i provedenu konverziju obzirom da je tuženik nesavjesni stjecatelj što je u ostalom utvrđeno i u kolektivnom sporu.
9.3. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za istaknuti prigovor zastare.
Prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak1. ZOO).
Tužiteljevo potraživanje zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe i pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu (13. lipnja 2014.) kao i podnošenje tužbe u ovome sporu (10.lipnja 2019.) proizlazi neosnovanost istaknutog prigovora zastare imajući u vidu objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. poslovni broj: Su-
Suprotno tumačenje prekida zastare kako to tuženik navodi u žalbi bi bilo suprotno svrsi pružene zaštite potrošača u kolektivnom sporu a koji stav je izražen i u nizu odluka VSRH.
Pri tome su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika kako iz odredbe članka 502. c. ZPP-a proizlazi da kolektivna tužba i odluka donesena u takvom sporu ne može nadomjestiti tužbu vjerovnika iz konkretnog pravnog odnosa jer to uopće ne proizlazi iz sadržaja navedene odredbe niti predmetna odredba kao procesna regulira pitanje materijalnog prigovora zastare.
9.4. Vezano za žalbene navode u pogledu konverzije kredita ovaj sud napominje kako je nesporno da je VSRH u predmetu Gos-1/2019 izrazio pravno shvaćanje kako aneks ugovora o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 ne predstavlja ništetan pravni posao te ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli no sama ta činjenica, po ocjeni ovoga suda, ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje.
Naime , kako to navodi i prvostupanjski sud iz sadržaja aneksa ugovora a niti iz odredbi ZID ZPK /15 ne proizlazi da se potrošač zbog konverzije odriče svojih potraživanja na ime preplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi napose imajući u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15 odnosno nastojanje zakonodavca, obzirom na notorne loše financijske i socijalne posljedice za korisnike kredita u CHF, da barem dijelom ublaži njihov položaj u odnosu na korisnike kredita u drugim valutama. U pogledu pozivanja tuženika na praksu Suda EU o tome da odredbe ZID ZPK/15 ne podliježu odredbama Direktive 93/13/ EEZ ovaj sud napominje da utvrđenje ništetnosti, u konkretnom slučaju odredbe ugovora o jednostranoj promjeni kamatne stope, sukladno praksi Suda EU izraženoj u brojnim odlukama da se obzirom na neobvezujući učinak takve ništetne odredbe u smislu Direktive 93/13/EEZ mora omogućiti ponovno uspostavljanje činjenične i pravne situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu niti postojale. Osim navedenog iz prakse Suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/EEZ što u konkretnom slučaju znači da ukoliko konverzijom nije uspostavljena pravična ravnoteža odnosno činjenična i pravna situacija u vrijeme sklapanja ugovora tada tužitelj ostvaruje pravo na isplatu preplaćenog iznosa kredita (o tome presuda Suda EU C-118/2017 točka 40. i 43. obrazloženja).
9.5. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da konverzijom tužitelj nije u potpunosti obeštećen zbog preplate kredita prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio zahtjev za isplatu sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 25.veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
