REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-257/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja AUTO SIMETRIJA d.o.o., OIB 17289514479, Šašinovec, Ivana Kenfelje 15, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi naknade štete u iznosu od 2.654,46 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-373/2023-29 od 19. prosinca 2024., 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-373/2023-29 od 19. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 992,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-373/2023-29 od 19. prosinca 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojoj je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.662,05 EUR i u točki II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.662,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 498,10 EUR u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.976,90 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 303,62 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 322,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 kn / 2.654,46 EUR s osnova imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotnih poena, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Svoju odluku sud je donio na temelju odredbe čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud donio pogrešnu odluku kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, prvenstveno temeljeći svoju odluku na utvrđenju da tužitelj ne trpi štetu u dijelu štete koja predstavlja PDV. Navedeno utvrđenje je suprotno odredbama ZOO-a o naknadi štete. Sud je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pogrešan je zaključak suda iz točke 13. obrazloženja presude kako tužitelj prvenstveno nije dokazao da ne bi bio u sustavu PDV-a, obzirom da je to činjenica koju bi prvenstveno trebao dokazati tuženik, obzirom da je u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelj u sustavu PDV-a. Ističe da isplatom nespornog iznosa naknade štete u rubriciranom predmetu tužitelj nije doveden u stanje kao da štete nije bilo, upravo iz razloga što je podmirio račun za popravak vozila s PDV-om, a tuženik mu je naknadio štetu bez PDV-a. Uz navedeno, točka 17. obrazloženja pobijane presude predstavlja nedopuštenu intervenciju suda u smisao i svrhu odredbe čl. 1090. ZOO-a, obzirom da Zakon o obveznim odnosima ne predviđa iznimke od načela potpune naknade štete, slijedom čega navedeni stav suda predstavlja nedopuštenu analogiju, odnosno šire tumačenje od onog kako Zakon o obveznim odnosima navodi. Konačno, ističe da je o šteti na prijenosnom računalu sud trebao odlučiti primjenom slobodne ocjene, obzirom da je neživotno i nelogično da bi tužitelj potraživao štetu (i dokazao visinu iste računom), za manji dio ukupne štete u odnosu na ukupnu štetu, ako ista nije nastala. Pobija i odluku o trošku i navodi da je sud trebao u cijelosti prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,99 EUR (str. 138. spisa).

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 322,00 EUR.

5. Tužiteljeva žalba djelomično je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud je zaključio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što neosnovano upire žalitelj, ali je sud prilikom donošenja odluke djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske štete koju je tužitelj pretrpio na svom vozilu u štetnom događaju koji se dogodio 16. studenog 2021., odnosno razlika neplaćene štete u iznosu od 1.662,05 EUR za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika kao i iznos imovinske štete za uništeni laptop koju tužitelj potražuje u iznosu od 992,41 EUR, sveukupno 2.654,46 EUR.

8. Tuženik osporava visinu štete preko nesporno isplaćenog iznosa 6.201,47 EUR / 46.725,00 kn po ovom štetnom događaju te ističe da je vlasnik vozila porezni obveznik u sustavu PDV-a pa u dijelu cijene koju predstavlja PDV ne trpi štetu.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u štetnom događaju 16. studenog 2021. na vozilu tužitelja nastala totalna (potpuna) šteta, koja svedena na dan isplate štete (4. listopada 2022.) iznosi oko 7.863,52 EUR s PDV-om, odnosno 6.290,82 EUR bez PDV-a.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju nastalu štetu na vozilu u iznosu od 46.725,00 kn odnosno 6.201,47 EUR.

11. Sporno je u ovom žalbenom postupku pripada li tužitelju pravo na štetu zaračunati i PDV, odnosno razlika neplaćene štete u iznosu od 1.662.05 EUR kao i šteta nastala na laptopu u iznosu od 992,41 EUR iako to tužitelj nigdje izričito navodi ali proizlazi iz samog zahtjeva.

12. Prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).

13. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

14. Dakle, osnovno je pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Time se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda pravo na naknadu u navedenom opsegu uključuje i porez na dodanu vrijednost. Takva pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1667/10 i Rev-x 341/10 i odluci ovog suda poslovni broj Pž- 4590/2022.

15. S obzirom na to da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, a čija visina je utvrđena u postupku vještačenjem po ovlaštenom vještaku Berislavu Šimunovića (str. 94.-97. spisa) i porez na dodanu vrijednost. Dakle tužitelju pripada neplaćena razlika po vještačkom nalazu u iznosu od 89,35 EUR uvećano za trošak PDV-a- u iznosu od 1.572,70 EUR. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1085. st. 1., čl. 1090. u vezi s čl. 921. ZOO-a valjalo u dijelu preinačiti točku I. izreke i dosuditi tužitelju iznos od 1.662,05 EUR s pripadajućom kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi.

16. Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete za oštećenja na laptopu pravilno je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a zaključio kako tužitelj nije dokazao da je šteta na laptopu nastala u štetnom događaju koji se dogodio 16. studenog 2021.

17. Naime iz isprava koje prileže spisu ne može se utvrditi da je u prometnoj nezgodi uništen laptop tužitelja, a dostavljeni račun o kupovini laptopa br. 10677/12-1 od 19. svibnja 2021. (str. 12. spisa) je samo dokaz da je laptop kupljen, a ne da je uništen. Međutim, sve i da je uništen u prometnoj nezgodi što tužitelj nije dokazano, račun za kupljeni laptop ne bi mogao biti dokaz o visini nastale štete. Stoga su u ovom dijelu neosnovani žalbeni navodi.

18. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku o trošku postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je uspio u parnici s 62,61%, a tuženik sa 37,39%. Oduzimanjem postotka tuženika od postotka tužitelja preostaje iznos od 25,22% u korist tužitelja. Tužitelj je zatražio trošak prema troškovniku (str. 114. spisa) u iznosu od 2.475,00 EUR, a pripada mu pravo na slijedeći trošak:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 29. kolovoza 2023. prema Tbr. 8. 3. obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 EUR,

- trošak pristupa na ročišta 18. siječnja 2024., 8. listopada 2024., i 4. studenog 2024. prema Tbr. 9.1. svako u iznosu od 200. EUR,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. u iznosu od 100.00 EUR,

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 275,00 EUR, ukupno 1.375,00 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 200,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 1.975,00 EUR. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 25,22%, pripada mu pravo na trošak u iznosu od 498,10 EUR.

19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi tužitelju trošak u iznosu od 498,10 EUR dok je za razliku u iznosu od 1.976,90 EUR njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava žalbe u iznosu od 157,63 EUR (25,22% od zatraženih 625,00 EUR) uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 145,99 EUR, ukupno 303, 62 EUR, na temelju odredbe čl.166. st. 1. ZPP-a.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskog suda, (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a).

22. Slijedom iznijetog valjalo je djelomično potvrditi pobijanu odluku na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak