REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2406/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja ABC, ABC ABC, [adresa], ..., kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u ABC, ABC, [adresa], ..., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, ABC, [adresa], ..., kojeg zastupa opunomoćenica GK, radi poreznog nadzora, 25. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/431, URBROJ: 513-04-22-2 od 12. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/21-01/431, URBROJ: 513-04-22-2 od 12. svibnja 2022., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, KLASA: UP/I-471-02/21-01/30, URBROJ: 513-07-02-21-2 od 30. srpnja 2021., kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. utvrđena obveza PDV-a u iznosu od 1.379.733,29 kn te su mu obračunate zatezne kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza u iznosu od 95.265,58 kn, naloženo mu je plaćanje utvrđene porezne obveze, kamata i daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik neosnovano potvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo te odgovorilo na sve navode koje je tužitelj iznio u prigovoru na zapisnik te mu je na taj način povrijeđeno pravo iz članka 126. st. 5. Općeg poreznog zakona, s obzirom da tužitelj nije valjano upoznat s razlozima odbijanja prigovora. U odnosu na samo pitanje postojanja osnovanosti za oslobođenje od plaćanja PDV-a kod isporuka u druge države članice EU, a koje pitanje je i temelj cijelog postupka, tužitelj ističe kako tuženik zanemaruje činjenicu da je tužitelj postupio sukladno odredbama čl. 41. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, kao i sukladno čl. 170. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, kojim odredbama su propisani uvjeti za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a kod isporuka u druge države članice EU, a što tuženik niti ne osporava u pobijanom rješenju, dapače, tuženik nedvojbeno potvrđuje kako izlazni računi tužitelja sadrže sve podatke koji su propisani člankom 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te kako su PDV brojevi svih kupaca tužitelja valjani. Na ovu okolnost predlaže po službenoj dužnosti izvršiti uvid u Informacijski sustav za razmjenu podataka o PDV-u (VIES sustav) za sve pojedinačne kupce. Tvrdi kako tuženik pogrešno zaključuje da nema zakonske osnove za primjenu odredbi za oslobođenje plaćanja PDV-a kod isporuke dobara u druge države EU, iz razloga što tužitelj nije dostavio transportnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su dobra napustila teritorij Republike Hrvatske. Smatra kako je takav zaključak tuženika u potpunosti pogrešan, ako se u obzir uzme činjenica da je tužitelj od dobavljača Kotynski sistem d.o.o. kupio robu koju je prodao u tranzitu te je prijevoz organizirao dobavljač Kotynski sistem d.o.o. Tužitelju je od strane dobavljača Kotynski sistem d.o.o. izdan valjani račun s iskazanim PDV-om, a iz čega proizlazi kako je roba isporučena na području Republike Hrvatske te je dalje isporučena kupcima s prijenosom porezne obveze, uz izdavanje odgovarajućeg računa.
2.1. Tužitelj naglašava kako nije sporno da je roba isporučena, plaćena dobavljaču Kotynski sistem d.o.o. te uredno naplaćena od strane kupaca, a što proizlazi i iz poslovnih knjiga tužitelja. Ističe da niti u jednom trenutku nije imao razloga posumnjati u navode dobavljača Kotynski sistem d.o.o. da se roba nalazi na teritoriju RH, a tuženik tijekom cijelog postupka neosnovano prebacuje obvezu kontrole dobavljača Kotynski sistem d.o.o. na tužitelja te uzimajući u obzir cjelokupni postupak nemoguće je ne steći dojam da je tužitelju naknadno utvrđena obveza iz razloga što tuženik nije bio u mogućnosti izvršiti nadzor i naplatiti eventualne dodatne obveze od društva Kotynski sistem d.o.o. kao tužiteljevog dobavljača. Navedeno proizlazi iz činjenice da tuženik smatra kako je obveza tužitelja bila da postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika u odnosu na poslovanje s dobavljačem Kotynski sistem d.o.o. te da je trebao posumnjati u zakonitost postupaka dobavljača. Tužitelj, međutim, nije imao razloga posumnjati u pravilnost rada dobavljača, s obzirom da je s njim poslovao od 2016. do 2018. godine, da mu je izdavao valjane račune sukladno Zakonu o računovodstvu, da je imao valjan PDV broj izdan od strane tuženika te da nije bio u blokadi, pa je s njim mogao uredno poslovati bez ikakvih zapreka. Dodaje kako je tuženik bio dužan, ukoliko je imao saznanja o nezakonitim postupcima u poslovanju na strani dobavljača Kotynski sistem d.o.o., istog procesuirati sukladno čl. 127. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a ne naknadno, suprotno svim zakonskim odredbama, provoditi nezakonit postupak nadzora nad tužiteljem koji je okončan na način da mu je određeno plaćanje enormnog iznosa porezne obveze koji je ugrozio njegovo zakonito poslovanje. Nadalje navodi da je tuženiku tijekom postupka dostavljena dokumentacija iz koje proizlazi da su kupci uredno zaprimili robu koju im je tužitelj prodao te je sukladno čl. 170. st. 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost udovoljeno zahtjevu da kada prodavatelj ne organizira prijevoz dobara, dovoljno je imati pisanu izjavu kupca o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu, a koju je potpisao preuzimatelj dobara. Na ovu okolnost predlaže izvršiti uvid u potpisane potvrde kupaca o primitku robe.
2.2. Tvrdi kako u korist činjenice da je postupao u dobroj vjeri i s pažnjom dobrog gospodarstvenika u odnosu na poslovno povjerenje i zakonitost rada dobavljača Kotynski sistem d.o.o., govori i činjenica da je od istoga kupio robe u vrijednosti od 16.692.061,77 kuna, a da je tuženiku sporan samo iznos od 6.898.666,17 kuna. Iz navedenoga proizlazi kako tužitelj doista nije imao razloga za bilo kakvu sumnju u zakonitost poslovanja dobavljača, s obzirom da su i po tuženiku u većem djelu poslovali na zakonit način. Zaključuje kako tuženik ničime nije dokazao da je tužitelj mogao posumnjati zakonitost poslovanja dobavljača Kotynski sistem d.o.o. te sukladno tome nije postojala niti zakonska osnova za utvrđivanje porezne obveze sukladno pobijanom rješenju. Dodaje kako tuženik ide toliko daleko da navodi kako je tužitelj trebao znati da dobavljači njegovog dobavljača Kotynski sistem d.o.o. društva Babić usluge d.o.o., Malenčić-St d.o.o. i Orlić trade d.o.o. nisu prijavljivali i plaćali u proračun PDV te u tome vide dodatnu odgovornost tužitelja. Navedeni zaključak tuženika je u potpunosti nelogičan, ako se u obzir uzme činjenica da mu njegov dobavljač sigurno ne bi odao svoje dobavljače, jer bi u suprotnom tužitelj mogao kupovati robu direktno od njih po nižoj cijeni. Shodno navedenom je nejasno na koji bi način tužitelj eventualno sudjelovao u nezakonitom postupanju u odnosu na plaćanje PDV-a, a vezano za takvo postupanje društva Baabić usluge d.o.o., Malenčić-St d.o.o. i Orlić trade d.o.o. Navodi da je tuženik grubo zanemario i poštivanje načela neutralnosti PDV-a, koje je zajamčeno Šestom direktivom o PDV-u, a čime je došlo do dvostrukog oporezivanja jedne te iste transakcije, što proizlazi iz činjenice da je tužitelj prvo platio PDV po ulaznim računima dobavljača izdanima u RH, a nakon toga mu je osporen pretporez odnosno potvrđena obveza PDV-a na istu transakciju. Predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Na raspravi 14. studenoga 2024. tužitelj ističe da je od dobavljača Kotinsky sistem d.o.o. kupio robu u vrijednosti od otprilike 16 milijuna kuna, a za tuženika je sporan samo dio od otprilike 6 milijuna kuna, dobavljač je imao valjan PDV broj, nije bio blokiran te tužitelj nije mogao znati niti posumnjati da kod navedenog dobavljača postoje bilo kakve nepravilnosti. Također navodi da je tužitelj s tim dobavljačem poslovao dugi niz godina odnosno sigurno tri, četiri ili pet godina, dobavljač je imao skladište. Stoga predlaže da se na okolnosti načina poslovanja tužitelja s navedenim dobavljačem sasluša direktor tužitelja ĐK i osnivač društva LK. Dodaje da je tuženik mogao dobavljaču ukinuti PDV broj, a na ovaj način je prebacio obvezu kontrole na tužitelja, za što tužitelj nema mogućnosti. Ističe da je tužitelj porezni dug platio putem kredita, ali smatra da je time oštećen.
6.1. Tuženik osporava navode tužitelja te ističe da tužitelj tijekom cijelog upravnog postupka i ovoga spora nije dokazao da bi utvrđenja poreznog tijela bila netočna, već u tužbi inzistira na drugačijem tumačenju zakonskih odredbi. Smatra da je predloženo saslušanje svjedoka nepotrebno, jer su odlučne činjenice nesporno utvrđene. Ističe da se radi o povezanim transakcijama između društava navedenih u pobijanom rješenju, da je dobavljač Kotinsky sistem d.o.o. tužitelju ispostavio račune za isporuke dobara koja nikada nisu bila na teritoriju RH te je neovlašteno na računima iskazao hrvatski PDV i time tužitelju omogućio da neosnovano koristi pretporez.
6.2. Opunomoćenica tužitelja ističe da je tužitelj kupovao od dobavljača željezo po prosječnoj tržišnoj cijeni u to vrijeme, da je marža bila 10 lipa po kg, što je otprilike 2,5 do 3% marže te da uvjeti plaćanja nisu bili ništa povoljniji od uobičajenih. Nadalje ističe da je tužitelj zatražio od Porezne uprave potvrdu da Kotinsky sistem d.o.o. nema porezni dug, koju potvrdu je zaprimio.
6.3. Tuženik ističe da je na stranicama 23 do 25 poreznog rješenja, kao i na stranici 13 drugostupanjskog rješenja detaljno opisano zašto se radi o povezanim transakcijama, kao npr. da je u određenim slučajevima roba prodana dalje prije nego što je kupljena.
7. Sud je na raspravi 6. veljače 2025. saslušao kao svjedoka LK, suvlasnika tužitelja, koji je iskazao da su sa dobavljačem Kotinsky sistem poslovali više od godinu dana prije razdoblja za koje je proveden predmetni nadzor te su od istoga nabavljali u šleperskim količinama raznu robu npr. drvene i gipsane ploče, profile za ugradnju gipsanih ploča, kamenu i staklenu vunu, PVC i krovnu foliju. Također su ranije od druge firme kojoj je isti osnivač OK, nabavljali drugu robu – kamenu vunu. Nadalje je naveo da njegova tvrtka posluje već 11 godina te osobno nije bio na 90% skladišta tvrtki s kojima posluju, ali posluju u dobroj vjeri, robu zaprimaju i otpremaju je dalje. Siguran je da je Kotinsky sistem barem u nekom trenutku imao skladište, budući da su jednom prilikom, a prije transakcija koje su ovdje sporne, poslali svoj kamion s vozačem u njihovo skladište u ABC, gdje je roba utovarena u kamion viličarem, o čemu su izdane sve potvrde. Tad se radilo o manjoj količini robe tj. nekoliko paleta. Kada bi roba dolazila šleperom u većim količinama nisu išli po robu u skladište dobavljača, već bi roba dolazila izravno sa šleperom na tužiteljevo skladište ili direktno na skladište tužiteljevog kupca.
7.1. Sa Kotinsky sistemom su surađivali od 2016. godine, do njih je došao na preporuku poslovnih partnera, koji su rekli da ima dobre cijene, ali velike količine, što je njima bilo previše, pa su mu rekli da on kupi robu od Kotinsky sistema i onda dalje proda svojim poslovnim partnerima. Tako je došao do izravnog kontakta NK, s kojim je surađivao sve do jednog trenutka kada se više nije javljao na telefon i nikako nisu mogli doći do njega te su negdje krajem 2020. godine u novinama pročitali da je bio u zatvoru zbog raznih prijevara. Nitko ih nije upozorio da s tom tvrtkom postoji bilo kakav problem. Od Porezne uprave u ABC su dobili neformalni podatak da Kotinsky sistem normalno posluje i da nema porezni dug, također su provjerili da nije u blokadi. U vrijeme kada je Porezna uprava objavila upozorenje na kružne PDV prijevare nad Kotinsky sistemom se nije provodio nikakav porezni nadzor, to su saznali neformalnim kanalima, jer službenim putem takvu informacija nisu mogli zatražiti. NK mu je rekao da što će mu bilo kakve dodatne potvrde kad može i sam vidjeti da nije u blokadi. Nakon prestanka suradnje sa NK njegov bratić koji je imao drugu tvrtku je tražio nastavak suradnje s njima, a što su odbili, jer su isto smatrali prerizičnim. Nisu mu bile sumnjive cijene po kojima su kupovali željezne armature od Kotinsky sistema, jer se redovno raspitivao na tržištu o kretanju cijena kako bi bio konkurentan. Mogli su najviše dobiti 10 lipa manju cijenu nego što su plaćali Kotinsky sistemu, ali se radilo o sumnjivim tvrtkama s kojima nisu htjeli poslovati, jer se u kuloarima pričalo da posluju nezakonito, npr. radilo se o tvrtki Kaiser stil, čiji je osnivač obitelj G, a koji su također završili u zatvoru zbog prijevara, navodno su se nagodili i po izlasku iz zatvora otvorili nove tvrtke i nastavili poslovati. Napominje da Porezna uprava ne daje uvid u poslovanje drugih tvrtki, pa je sve informacije dobivao iz priča poslovnih prijatelja. Za razliku od prethodno navedenog primjera, činilo mu se da tvrtka Kotinsky sistem posluje zakonito, o njima nisu kružile nikakve sumnjive priče te se iznenadio kad je vidio da je NK završio u zatvoru.
7.2. Što se tiče prijevoza robe, svjedok je iskazao da je organizator prijevoza uvijek dao vozaču njegov broj telefona te bi ga vozač nazvao kad bi stigao do skladišta da svjedok nazove skladište kako bi što prije mogao istovariti robu. Na skladište je uvijek prethodno poslao otpremnicu s navedenom količinom robe. U spornom razdoblju 2018. godine, prema propisima od dokumentacije je trebalo imati račun, otpremnicu odnosno CMR kada je međunarodni prijevoz ili potvrdu da je roba dostavljena kupcu. Tek 2019. godine je zakon promijenjen u tom smislu. Za transakcije u tranzitu su poslali otpremnicu i zatražili potvrdu o primitku robe na skladište. Tražili su podatke o registarskim tablicama kamiona koji će prevesti robu te su podatke dobivali od NK ili direktno od prijevoznika kojeg je on angažirao. Nekad se događalo da bi roba kasnila nekoliko dana te kada bi stigla kamion koji ju je dovezao je imao drugačije reg. tablice od onih koje su im unaprijed javili, a najvažnije je bilo provjeriti da li je stigla odgovarajuća količina robe. U odnosu na tvrdnju tuženika da je u pojedinim situacijama roba prodana dalje prije nego što je kupljena, ističe da je to idealni način poslovanja i u praksi uobičajen, da prije dobiješ plaćenu robu (avans) i onda čekaš da roba stigne i nakon toga isporučuješ račun. Takav način poslovanja je na tržištu normalan, osobito kada se radi s velikim količinama i posluje s povjerenjem u poslovne partnere. Svjedok dodaje kako ga je posebno zasmetala tvrdnja tuženika da ABC nije poslovala u duhu dobrog gospodarstvenika, budući da je to obiteljska tvrtka te ulaže velike napore da posluju zakonito i gradi svoj poslovni ugled, šire poslovanje od 2014. godine, raste broj zaposlenih kojih je sada 15, imaju tri kamiona, pet viličara i cca 4 milijuna robe na skladištu. U vrijeme Corone kada poslovanje nije išlo nisu htjeli sve rasprodati i otvoriti novu firmu, nego su podmirili sav dug i nastavili poslovati te svaki mjesec u državni proračun tvrtka uplati oko 50.000,00 eura PDV-a.
7.3. Opunomoćenica tužitelja je odustala od dokaznih prijedloga da se izvrši uvid u VIES sustav i sasluša direktora tužitelja.
8. Iz spisa predmeta je razvidno da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Krapina, kod tužitelja obavilo inspekcijski nadzor, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/20, URBROJ: 513- 07-02-21-28 od 17. lipnja 2021, na koji je tužitelj podnio prigovor koji nije usvojen. I prema ocjeni suda prvostupanjsko tijelo je razmotrilo prigovore iznesene na zapisnik te razloge neusvajanja prigovora navelo na str. 4, 5, 6, 7 i 8 obrazloženja poreznog rješenja, zbog čega sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da mu je povrijeđeno pravo iz čl. 126. st. 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje OPZ).
9. Tijekom nadzora izvršen je uvid u izlazne račune koji su evidentirani u Knjigama izlaznih računa te je utvrđeno da tužitelj za isporuke građevinskog materijala ispostavlja, između ostalih, i račune oslobođene plaćanja PDV-a temeljem članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, dalje Zakon) - isporuke unutar EU u iznosu od 6.920.829,06 kn te članka 141. Direktive Vijeća 2006/112/EZ - prijenos porezne obveze (trostrani posao) u iznosu od 719.700,98 kn. Također, nadzorom je utvrđeno da je u predanim Zbirnim prijavama za isporuke dobara i usluga u druge države članice EU (Obrazac ZP) za razdoblje oporezivanja od 01.01. do 31.12.2018. godine, tužitelj iskazao ukupnu vrijednost isporuka dobara u iznosu od 6.920.829,06 kn te da su navedeni podaci istovjetni podacima iskazanim u Knjigama izlaznih računa. Nadalje, nadzorom je utvrđeno da izlazni računi sadrže sve podatke propisane člankom 79. Zakona, a uvidom u informacijski sustav za razmjenu podataka o PDV-u (VIES sustav) utvrđeno je da su PDV identifikacijski brojevi kupaca valjani.
10. Uvidom u poslovnu dokumentaciju utvrđeno je da tužitelj nema priložene dokaze da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, kako je propisano člankom 170. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, dalje Pravilnik), zbog čega je tijekom nadzora zatražena dostava transportne dokumentacije koja dokazuje da su dobra napustila područje Republike Hrvatske. Također, utvrđeno je da na izlaznim računima nije naveden paritet koji označava uvjete pod kojim se obavlja isporuka dobra u drugu državu članicu, što nije uobičajeno u kupoprodajnim odnosima između poslovnih partnera. Nadalje, uvidom u račune utvrđeno je da se radi o isporukama velikih količina armaturnih mreža i građevinskog željeza, čija težina se mjeri u tonama i čiji prijevoz zahtjeva korištenje teretnih i priključnih vozila.
11. Kao dokaz da su dobra otpremljena iz Hrvatske u Sloveniju i Njemačku, tužitelj je dostavio: za kupca JAGROS d.o.o., SI79596592, međunarodni tovarni listovi (CMR obrazac) i potvrde kupca o primitku robe s podacima o mjestu, adresi i državi kupca i prodavatelja, broju i datumu računa, vrsti i količini robe, registarskoj oznaci vozila, mjestu dostave, potpisu i štambilju kupca te datumu izdavanja potvrde; za kupca MIT GRADNJE d.o.o., SI46085521, isključivo potvrde kupca o primitku robe s podacima o mjestu, adresi i državi kupca i prodavatelja, broju i datumu računa, vrsti i količini robe, registarskoj oznaci vozila, mjestu dostave, potpisu i štambilju kupca te datumu izdavanja potvrde; za kupca GRADBENA TRGOVINA d.o.o., SI21380082, isključivo potvrde kupca o primitku robe s podacima o mjestu, adresi i državi kupca i prodavatelja, broju i datumu računa, vrsti i količini robe, registarskoj oznaci vozila, mjestu dostave, potpisu i štambilju kupca te datumu izdavanja potvrde; za kupca SEJATEH d.o.o., SI 11428198, isključivo potvrde kupca o primitku robe s podacima o mjestu, adresi i državi kupca i prodavatelja, broju i datumu računa, vrsti i količini robe, registarskoj oznaci vozila, mjestu dostave, potpisu i štambilju kupca te datumu izdavanja potvrde; za kupca PROIMPEX GMBH EXPORT-IMPORT HANDEL, OEDERNEG 43, ... ABC, DEI 14201334, račun-otpremnica o preuzimanju robe u trgovini, ovjerena potpisom i štambiljem kupca; za kupca P.P. KREATIV-BAU, [obrt] 28, ... ABC, DE235812334, potpisana 2 računa-otpremnice o preuzimanju robe u trgovini.
12. Uvidom u navedene potvrde kupca o primitku robe, utvrđeno je da se odnose na potvrdu primitka robe od strane slovenskih kupaca zaračunatu po konkretnom računu dobavljača ABC, navedena je vrsta i količina robe, naznačena je registracija vozila i mjesto dostave. Također, naveden je datum izdavanja potvrde, koja je ovjerena potpisom i štambiljem kupca. Potvrde svih kupaca imaju potpuno istu formu, pisane su istim fontom i veličinom slova.
13. Tijekom nadzora, na temelju dostupnih podataka o evidentiranim registracijskim oznakama u sustavu naplate cestarine, društvo Hrvatske autoceste d.o.o. dostavilo je podatke o prolascima vozila registracijskih oznaka: [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], CE FD 861, CE EK 429, CE DF 447, CE LR 047, CE LK 018, MB TM 456, [registarska oznaka] i UL P 606 na dionicama autocesta pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o. i Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. u razdoblju od 01.01.2018. do 31.12.2018. Uvidom u dostavljene podatke za određena teretna vozila navedena na spomenutim potvrdama, utvrđeno je da su evidentirana u sustavu naplate Hrvatskih autocesta d.o.o. i da su dana navedenog na predočenim potvrdama prometovala na području RH na relacijama različitim od relacija navedenih na spomenutim potvrdama. Tako je npr. teretno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] dana 14.02.2018. god. evidentirano na autocesti Zagreb - Split: ulazna postaja Zagreb u 06:35:32, izlazna postaja Sveti Rok u 09:15:09, ulazna postaja Bisko u 12:58:32, izlazna postaja Šestanovac u 13:19:38, iako je na potvrdi koja se odnosi na račun 144/PJ1/10 od 14.02.2018. navedena registracija tog teretnog vozila i mjesto dostave Murska Subota (Slovenija).
14. Sukladno odredbi članka 41. stavka 1. točke a) Zakona PDV-a su oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici,
15. Prema odredbama članka 170. Pravilnika porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona, dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih u računu (st. 1.).
Ako dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobara uz dokumente iz stavka 1. ovoga članka kao dokaz da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara (st. 2.).
U pisanoj izjavi o otpremi ili prijevozu dobara iz stavka 2. ovoga članka moraju biti navedeni sljedeći podaci:
a) ime i prezime (naziv) prodavatelja,
b) broj računa i datum izdavanja računa za isporučena dobra,
c) ime i prezime (naziv) i PDV identifikacijski broj kupca,
d) registarske oznake prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena, e) mjesto odredišta u drugoj državi članici (st. 3.).
16. Tužitelj nije ispunio uvjete iz citiranih odredbi, budući da nije priložio isprave o otpremi ili prijevozu dobara navedenih u računu, nego samo potvrde kupca o primitku robe. Navedenim odredbama Zakona propisano je da prodavatelj primjenjuje oslobođenje ako posjeduje dokaz, odnosno pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu koju je potpisala osoba koja je otpremila ili prevezla dobra, odnosno radi se o ispravi koja dokazuje gdje je roba u RH preuzeta na prijevoz i tko je primio dobra na prijevoz, što nikako nije vidljivo iz predočenih potvrdi. Na potvrdama je evidentno samo da kupci potvrđuju da su primili robu koju im je zaračunao dobavljač ABC i kao takve ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o prijevozu dobara. Nadalje, u međunarodnom prijevozu, kao dokument koji prati robu od mjesta preuzimanja do mjesta isporuke, izdaje se teretni list, koji prema članku 9. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR Konvencija) predstavlja dokaz o tome da je ugovor o prijevozu sklopljen, o uvjetima ugovora te o primitku robe od strane prijevoznika.
17. U izjavi od 26. ožujka 2021. tužitelj je naveo da je KOTYNSKI SISTEM d.o.o. organizirao prijevoz armaturnih mreža i građevinskog željeza u tranzitu i da su oni samo naručili robu, a ne i prijevoz te stoga ne posjeduju prijevozničku dokumentaciju. Roba je isporučena, plaćena dobavljaču i uredno naplaćena od kupca. Na temelju navedenih činjenica utvrđeno je da tužitelj ne posjeduje transportnu dokumentaciju koja dokazuje da je roba napustila područje RH i da je prevezena u drugu državu članicu, Sloveniju.
18. Nadalje, u točki 3.2. zapisnika (str. 22) utvrđeno je da je mjesto isporuke po navedenim računima u Sloveniji te da je dobavljač tužitelja KOTYNSKI SISTEM d.o.o. neovlašteno na računima iskazao hrvatski porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.379.733,29 kn i protivno odredbama Zakona i Pravilnika tužitelju kao kupcu omogućio odbitak pretporeza. Temeljem navedenog, za nadzirano razdoblje tužitelju nije priznat odbitak pretporeza u iznosu od 1.379.733,29 kn po ulaznim računima dobavljača KOTYNSKI SISTEM d.o.o.
19. Budući da je za dobra nabavljena od KOTYNSKI SISTEM d.o.o., a prodana u tranzitu u vrijednosti od 5.757.393,59 kn od strane tužitelja slovenskim kupcima, utvrđeno da roba nije ni došla u RH, pa tužitelj niti ne može predočiti dokaz da je napustila područje RH i da je prevezena u Sloveniju, porezno tijelo je zaključilo da se ne radi o isporukama koje podliježu oslobođenju po članku 41. Zakona, već je tužitelju osporen odbitak pretporeza neovlašteno iskazan na računima u prethodnoj fazi trgovanja istom robom.
20. To stoga što prema odredbi članka 135. stavka 2. Pravilnika ako je porezni obveznik iz članka 79. stavka 10. Zakona zaračunao iznos PDV-a viši od onoga koji duguje prema Zakonu tada primatelj nema pravo na odbitak više zaračunanog iznosa PDV-a.
21. Nadalje, nadzoru je predočena prijevoznička dokumentacija (CMR-ovi odnosno otpremnice ovjerene potpisom i štambiljem kupca) koja se odnosi na kupnju građevinskog materijala od strane slovenskih poreznih obveznika JAGROS d.o.o., SI79596592 i SEJATEH d.o.o., Sl1428198 i njemačkih poreznih obveznika PROIMPEX GMBH EXPORT-IMPORT HANDEL DE 14201334 i P.P. KREATIV-BAU, DE235812334 koji su sami došli u poslovni prostor ABC i kupovali robu i preuzimali je na prijevoz. Na temelju navedenog, nadzorom je utvrđeno da se vrijednost robe u iznosu od 1.163.435,47 kn smatra oslobođenom isporukom prema članku 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
22. Također, kao što se to detaljno opisuje na str. 16., 17 i 18 poreznog rješenja, porezno tijelo je, u smislu čl. 79. st. 8. OPZ-a, izvršilo uvid u zapisnik, KLASA: 471- 02/18-01/966, URBROJ: 513-07-22-19-32 od 22. listopada 2019. o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2018. do 31.08.2018. godine kod poreznog obveznika KOTYNSKI SISTEM d.o.o., ... iz ABC.
23. Na temelju opisanih činjenica u ovom i prethodnom poreznom nadzoru kod KOTYNSKI SISTEM d.o.o., utvrđeno je da se radi o nizu povezanih transakcija tj. isporuka iste vrste i količine dobara između više poreznih obveznika (TERRA-R.B. d.o.o., SI83691057, Babić usluge d.o.o., HR07509150573, KOTYNSKI SISTEM d.o.o. HR58560161572, P.P.H. KOTAR Szo. [adresa], ETOS - TRGOVINA d.o.o., HR44893725614, JAGROS d.o.o., SI79596592, GRADBENA TRGOVINA d.o.o., SI213 80082) iz više država članica EU (Slovenija, Poljska, Hrvatska) čiji je prijevoz organizirao KOTYNSKI SISTEM d.o.o. Nastavno na navedeno, utvrđeno je da se ne radi o trostranom poslu kako je iskazao porezni obveznik ABC, već o simuliranim transakcijama prodaje istih vrsta i količina dobara između svih navedenih poreznih obveznika koje nisu predmet oporezivanja u RH, već u Sloveniji, jer su dobra preuzeta na prijevoz u ABC, Slovenija, istovarena u ABC odnosno Stranicama u Sloveniji, na adresama kupaca ABC Nadalje, utvrđeno je da je jedan od najvećih kupaca društva KOTYNSKI SISTEM d.o.o. porezni obveznik ABC Također, utvrđeno je da je prema tovarnim listovima uz račune dobavljača Babić usluge d.o.o. i podacima s računa poreznog obveznika, dio robe zaračunat kupcu ABC preuzet na prijevoz u ABC, Slovenija i istovaren u Sloveniji (str. 23 i 24 poreznog rješenja).
24. Također, vezano uz sporne izlazne račune navedene u tablicama, tijekom nadzora je utvrđeno da tužitelj ne posjeduje dokaz o prijevozu dobara iz Hrvatske kupcima u Sloveniju ili posjeduje tzv. potvrde kupaca o primitku robe koje se ne smatraju vjerodostojnom dokumentacijom, što je detaljno obrazloženo u točki 1.2. zapisnika. Naime, nije sporno da su navedeni slovenski kupci zaprimili robu, međutim, kako je opisano u nastavku, predmetna roba nikada nije bila u RH te ne može biti predmetom oporezivanja u RH, pa tako ni osnova za odbitak pretporeza u RH.
25. Nadzorom, kao i prethodnim nadzorom kod KOTYNSKI SISTEM d.o.o., utvrđeno je da se radi o povezanim transakcijama između navedenih društava, na način da društvo TERRA-R.B. d.o.o., SI83691057, ispostavlja račune i iskazuje oslobođene isporuke u EU društvima Babić usluge d.o.o., Eli sedam d.o.o. i Orlić trade d.o.o., koji iskazuju stjecanja i daljnje isporuke društvu KOTYNSKI SISTEM d.o.o., koji odbija pretporez i iskazuje isporuke društvu ABC, koje odbija pretporez i potom iskazuje oslobođene isporuke iste vrste i količine robe kupcima u Sloveniju.
26. Temeljem opisanih činjenica i odredbi čl. 12., 13. i 27. st. 1. Zakona, nadzorom je utvrđeno da je mjesto isporuke po računima navedenim u tablici 2 i 3 u Sloveniji, jer je roba preuzeta na prijevoz u Sloveniji (od društva TERRA R.B. d.o.o.) i nakon jednog direktnog prijevoza istovarena u Sloveniji (kod Jagros d.o.o., MIT Gradnje d.o.o., Gradbena trgovina d.o.o. i Sejateh d.o.o.), da su navedene isporuke oporezive u Sloveniji te je porezni obveznik KOTYNSKI SISTEM d.o.o. neovlašteno na računima iskazao hrvatski PDV u iznosu od 1.379.733,29 kn i protivno odredbama Zakona i Pravilnika tužitelju kao kupcu omogućio odbitak pretporeza. Naime, budući da je društvo KOTYNSKI SISTEM d.o.o. neovlašteno na računima izdanim tužitelju iskazalo hrvatski PDV u iznosu od 1.379.733,29 kn, tužitelja ga, sukladno prethodno citiranom članku 135. stavku 2. Pravilnika, nema pravo koristiti kao pretporez.
27. Temeljem navedenog, za nadzirano razdoblje tužitelju se ne priznaje odbitak pretporeza u iznosu od 1.379.733,29 kn (1.010.931,37 kn + 368.801,92 kn) po ulaznim računima dobavljača KOTYNSKI SISTEM d.o.o., jer je hrvatski PDV na istima neovlašteno iskazan. Temeljem članka 57. stavka 2. vezano uz članak 58. stavak 1. Zakona, nadzorom je osporen odbitak pretporeza po računima dobavljača KOTYNSKI SISTEM d.o.o. u iznosu od 1.379.733,29 kn te je utvrđena obveza PDV-a u istom iznosu.
28. Na prigovore tužitelja kojima ističe da nije imao objektivnih razloga sumnjati u zakonitost poslovanja navedenog dobavljača, kao ni u zakonitost iskazivanja PDV-a na računima za obavljene isporuke, jer je od ukupno ostvarenog prometa s osnove isporuka od dobavljača KOTYNSKI SISTEM d.o.o. u iznosu od 16.692.061,77 kn sporno 6.898.666,17 kn (od čega PDV 1.379.733,29 kn), porezno tijelo je odgovorilo u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da navedena razlika nije sporna za poreznog obveznika ABC, jer se radi o daljnjim isporukama poreznim obveznicima u RH (obračunat PDV), niti porezno tijelo osporava isporuku dobara, dok se sporan iznos odnosi isključivo na iskazivanje isporuka u Sloveniju (oslobođeno PDV-a). U postupku poreznog nadzora tužitelju je osporen odbitak više zaračunatog iznosa PDV-a za transakcije za koje je utvrđeno da se odnose na trgovinu u tranzitu odnosno da se radi o transakcijama u nizu tj. povezanim transakcijama između više poreznih obveznika iz dvije države članice (Republike Hrvatske i Republike Slovenije). U slučaju isporuka u nizu dobra se prodaju više nego jednom, ali se prevoze samo jednom te se za određivanje mjesta oporezivanja primjenjuju odredbe članka 12., 13. i 27. Zakona. U tu svrhu važno je utvrditi gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke odnosno gdje je početak otpreme ili prijevoza do zadnjeg kupca. Ta dva mjesta porezni obveznik dokazuje transportnom dokumentacijom. U konkretnom slučaju porezno tijelo ne osporava da je došlo do ulazne isporuke niti da su dobra isporučena slovenskim kupcima, međutim, osporava prikazani tijek dobara koja je tužitelj zaračunao slovenskim kupcima. Naime, tužitelj nije vjerodostojno dokumentirao ni dokazao da su dobra od slovenskog dobavljača TERRA-R.B. d.o.o. preko Babić usluge d.o.o., Malenčić-St d.o.o. i Orlić trade d.o.o. te KOTYNSKI SISTEM d.o.o. došla u Hrvatsku, a zatim ponovno prevezena u Sloveniju.
29. Porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona, dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih na računu, kako je propisano čl. 170. st. 1. Pravilnika. U situaciji iz čl. 170. st. 2. Pravilnika ako dobra otpremi ili preveze stjecatelj dobara ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobara uz dokumente iz stavka 1. ovoga članka koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara. U smislu navedenih odredbi, bez obzira što nije organizirao prijevoz, da bi imao pravo koristiti porezno oslobođenje za iskazane isporuke kupcima u Sloveniju, tužitelj mora posjedovati vjerodostojnu transportnu dokumentaciju, u ovom slučaju (međunarodni prijevoz) CMR, koji dokazuje prijevoz dobara iz jedne države u drugu, a ne samo nadzoru predočene potvrde slovenskih kupaca o primitku dobara, koje nikako nemaju snagu dokaza transportne dokumentacije. CMR je dokument koji prati robu od mjesta preuzimanja do mjesta isporuke, iz kojeg je nedvosmisleno vidljivo mjesto gdje su dobra utovarena, tko je vozio, kojim prijevoznim sredstvom i mjesto gdje su dobra istovarena. Radilo se o isporukama visokorizičnih dobara velike vrijednosti, o čemu je u to vrijeme dana 27. veljače 2018. godine, Porezna uprava na svojoj web stranici izdala upozorenje poreznim obveznicima koji posluju u dobroj vjeri, na potencijalnu opasnost sudjelovanja u poreznim prijevarama, gdje su navedene prijevare iz djelatnosti trgovine na veliko upravo čeličnim armaturama i betonskim željezom. Odbijanjem pretporeza i iskazivanjem oslobođenih isporuka, iako nema dokaza da su dobra napustila područje RH, tužitelj je umanjio svoju obvezu PDV-a i ostvario povrat PDV-a za 2018. godinu u iznosu od 513.070,53 kn.
30. Porezno tijelo je nadalje obrazložilo kako je točan navod tužitelja da bi imao pravo odbiti pretporez za dobra isporučena mu od dobavljača, čak i ako su isporuke dobara realno obavljene u Sloveniji (u gospodarske svrhe), jer bi u svakom slučaju postojalo pravo na odbitak pretporeza (bilo u RH, bilo u Sloveniji), međutim, za proračun RH nije svejedno ima li porezni obveznik pravo na pretporez u RH ili Sloveniji, pogotovo što u prethodnoj fazi trgovanja nije naplaćen PDV zbog utvrđenog prijevarnog postupanja sudionika tih transakcija. Budući da se radi o nizu povezanih transakcija gdje se ista dobra prodaju više puta, između više poreznih obveznika iz dvije različite države članice, mjesto oporezivanja povezanih transakcija određuje se primjenom odredbi članka 12. i 13. Zakona, za čiju primjenu je presudna transportna dokumentacija koju tužitelj nije predočio, a prema dokumentaciji prikupljenoj u prethodnim vezanim nadzorima utvrđeno je da dobra nikad nisu napustila Sloveniju.
31. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
32. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Zagrebu 25. veljače 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik ABC, ABC, [adresa] ABC
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] ABC
3. U spis