Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-104/2024-15

(P-547/2023)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, a na prijedlog više sudske savjetnice istog suda Darje Banak, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Ivancu protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kao univerzalnog pravnog sljednika tuženika Nove hrvatske banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 78427478595, ranije Sberbank d.d., odnosno Volksbank d.d., radi isplate, nakon dovršene glavne i javne rasprave 28. siječnja 2025. održane u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika Darka Kožića, odvjetnika u Ivancu, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 25. veljače 2025. objavio je, i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ( ranije Nova hrvatska banka d.d., te Sberbank d.d., odnosno Volksbank d.d.) da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope isplati iznos od 842,39 eura (osamsto četrdeset dva eura i trideset devet centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 6,22 eur, od 15. travanj 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. svibanj 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. lipanj 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. srpanj 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. kolovoz 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. rujan 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. listopad 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. studeni 2008. do isplate

iznos od 6,22 eur, od 15. prosinac 2008. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. siječanj 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. veljača 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. ožujak 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. travanj 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. svibanj 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. lipanj 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. srpanj 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. kolovoz 2009. do isplate

iznos od 9,56 eur, od 15. rujan 2009. do isplate

iznos od 12,97 eur od 15. listopad 2009. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. studeni 2009. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. prosinac 2009. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. siječanj 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. veljača 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. ožujak 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. travanj 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. svibanj 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. lipanj 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. srpanj 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. kolovoz 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. rujan 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. listopad 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. studeni 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. prosinac 2010. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. siječanj 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. veljača 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. ožujak 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. travanj 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. svibanj 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. lipanj 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. srpanj 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. kolovoz 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. rujan 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. listopad 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. studeni 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. prosinac 2011. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. siječanj 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. veljača 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. ožujak 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. travanj 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. svibanj 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. lipanj 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. srpanj 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. kolovoz 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. rujan 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. listopad 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. studeni 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. prosinac 2012. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. siječanj 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. veljača 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. ožujak 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. travanj 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. svibanj 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. lipanj 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. srpanj 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. kolovoz 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. rujan 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. listopad 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. studeni 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. prosinac 2013. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. siječanj 2014. do isplate

iznos od 12,97 eur, od 15. veljača 2014. do isplate

iznos od 12,96 eur, od 15. ožujak 2014. do isplate

a u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12. 2023. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ( ranije Nova hrvatska banka d.d., te Sberbank d.d., odnosno Volksbank d.d.) da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.548,29 eura ( tri tisuće petsto četrdeset osam eura i dvadeset devet centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 11,93 eur, od 15. rujan 2008. do isplate iznos od 5,95 eur, od 15. listopad 2008. do isplate iznos od 14,42 eur, od 15. studeni 2008. do isplate iznos od 1,89 eur, od 15. prosinac 2008. do isplate iznos od 19,01 eur, od 15. siječanj 2009. do isplate iznos od 19,11 eur, od 15. veljača 2009. do isplate iznos od 14,51 eur, od 15. ožujak 2009. do isplate iznos od 15,78 eur, od 15. travanj 2009. do isplate iznos od 16,51 eur, od 15. svibanj 2009. do isplate iznos od 13,73 eur, od 15. lipanj 2009. do isplate iznos od 14,97 eur, od 15. srpanj 2009. do isplate iznos od 11,11 eur, od 15. kolovoz 2009. do isplate iznos od 14,38 eur, od 15. rujan 2009. do isplate iznos od 8,21 eur, od 15. listopad 2009. do isplate iznos od 13,77 eur, od 15. studeni 2009. do isplate iznos od 27,14 eur, od 15. prosinac 2009. do isplate iznos od 23,27 eur, od 15. siječanj 2010. do isplate iznos od 24,27 eur, od 15. veljača 2010. do isplate iznos od 23,43 eur, od 15. ožujak 2010. do isplate iznos od 27,38 eur, od 15. travanj 2010. do isplate iznos od 33,13 eur, od 15. svibanj 2010. do isplate iznos od 34,43 eur, od 15. lipanj 2010. do isplate iznos od 42,02 eur, od 15. srpanj 2010. do isplate iznos od 45,57 eur, od 15. kolovoz 2010. do isplate iznos od 57,16 eur, od 15. rujan 2010. do isplate iznos od 48,17 eur, od 15. listopad 2010. do isplate iznos od 50,26 eur, od 15. studeni 2010. do isplate iznos od 60,01 eur, od 15. prosinac 2010. do isplate iznos od 60,96 eur, od 15. siječanj 2011. do isplate iznos od 55,87 eur, od 15. veljača 2011. do isplate iznos od 59,51 eur, od 15. ožujak 2011. do isplate iznos od 59,41 eur, od 15. travanj 2011. do isplate iznos od 65,90 eur, od 15. svibanj 2011. do isplate iznos od 79,39 eur, od 15. lipanj 2011. do isplate iznos od 94,88 eur, od 15. srpanj 2011. do isplate iznos od 112,12 eur, od 15. kolovoz 2011. do isplate iznos od 85,39 eur, od 15. rujan 2011. do isplate iznos od 77,40 eur, od 15. listopad 2011. do isplate iznos od 76,89 eur, od 15. studeni 2011. do isplate iznos od 77,89 eur, od 15. prosinac 2011. do isplate iznos od 85,89 eur, od 15. siječanj 2012. do isplate iznos od 87,89 eur, od 15. veljača 2012. do isplate iznos od 85,79 eur, od 15. ožujak 2012. do isplate iznos od 85,39 eur, od 15. travanj 2012. do isplate iznos od 86,39 eur, od 15. svibanj 2012. do isplate iznos od 88,89 eur, od 15. lipanj 2012. do isplate iznos od 85,89 eur, od 15. srpanj 2012. do isplate iznos od 84,89 eur, od 15. kolovoz 2012. do isplate iznos od 77,59 eur, od 15. rujan 2012. do isplate iznos od 59,60 eur, od 15. listopad 2012. do isplate iznos od 112,31 eur, od 15. studeni 2012. do isplate iznos od 85,34 eur, od 15. prosinac 2012. do isplate iznos od 85,59 eur, od 15. siječanj 2013. do isplate iznos od 82,39 eur, od 15. veljača 2013. do isplate iznos od 81,39 eur, od 15. ožujak 2013. do isplate iznos od 86,89 eur, od 15. travanj 2013. do isplate iznos od 78,89 eur, od 15. svibanj 2013. do isplate iznos od 77,74 eur, od 15. lipanj 2013. do isplate iznos od 78,39 eur, od 15. srpanj 2013. do isplate iznos od 77,40 eur, od 15. kolovoz 2013. do isplate iznos od 80,67 eur, od 15. rujan 2013. do isplate iznos od 82,39 eur, od 15. listopad 2013. do isplate iznos od 83,39 eur, od 15. studeni 2013. do isplate iznos od 30,17 eur, od 15. prosinac 2013. do isplate

III . Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ( ranije Nova hrvatska banka d.d., te Sberbank d.d., odnosno Volksbank d.d.) da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura ( slovima: tisuću tristo eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude tj. od 25. veljače 2025. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj) je 12. lipnja 2023. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, OIB : 78427478595, koja je zaprimljena pod brojem P-547/2023, radi isplate, a u tužbi tvrdi da je su tužitelj i prednik tuženika (ranije Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d.) sklopili 2. ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj: 204060 potvrđen po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca pod brojem OV-3814/07 (dalje Ugovor o kreditu).

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je točkom 1. Ugovora o kreditu ugovoren iznos kredita od 24.988,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, dok je točkom 2. ugovorena redovna kamata od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Točkom 4. ugovorena je valutna klauzula CHF a plaćanje je određeno u kunskoj protuvrijednosti. Točkom 8. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 354,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, a dospijevaju na naplatu 15. u mjesecu. Kao dokaz tužitelj predlaže uvid u predmetni Ugovor, te po potrebi uvid u sudski registar za tuženika. Nadalje navodi da je kredit u cijelosti otplaćen, a predmetnim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a glavnica i kamata vezane su uz valutnu klauzulu CHF.

1.2. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tužitelj ističe da navedene ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope i veže se uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, dakle gdje sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te su po svojoj naravi ništetne a kako se u ovoj tužbi niže navodi. Ništetnost ugovornih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Odredbom čl. 81. zakona o zaštiti potrošača propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu o savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, činjenica promjenljivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano odredbom čl. 4. ZOO-a, dakle da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Povreda načela savjesnosti i poštenja postoji zbog povreda odredbe čl. 247. ZOO-a kojim je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu su predmet i cijena, a cijena podrazumijeva kamatu. S obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne. Budući da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku, promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivno je odredbi čl. 269. ZOO-a, kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Tuženik je mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelju je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja. Kao dokaz je tužitelj priložio obavijesti o promjenama kamatnih stopa – u prilogu i saslušanje tužitelja.

1.3. U odnosu na valutnu klauzulu tužitelj ističe da tuženik osim što je mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci i na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača, je u ugovoru o kreditu broj 204060 dana 02.03.2007. ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81. i čl. 84. Tužitelj napominje kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 04.07.2013. u odnosu na tuženika tj. njegova prednika, a temeljem tužbe tužitelja POTROŠAČ-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA, presuđeno da su odredbe ugovora koje su na identičan način sadržane i u ovdje predmetnom ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika, a u odnosu na promjenu kamatne stope sukladno odluci banke i u odnosu na valutnu klauzulu gdje je glavnica vezana za švicarski franak ništetne. Navedena presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske broj:

Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014.g. i broj: Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018. Kao dokaz predlaže uvid u navedene presude – sve javno dostupno te saslušanje tužitelja.

1.4. Zaključno, tužitelj u tužbi navodi da je predmetni kredit uz primjenu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom tužene i uz primjenu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak u cijelosti otplatio a prema nalazu sudskog vještaka Ivana Strbada temeljem ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope preplatio za iznos od 6.347,70 kn/842,54 eur a temeljem ništetnosti valutne klauzule chf preplatio za iznos od 26.732,34 kn/3.548,22 eura. Kao dokaz je predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, nalaz vještaka Ivana Strbada, uvid u otplatnu tablicu po kreditu br. 204060, te u promete po računu od 14.3.2014.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o biti ovog spora prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda.

2.1. Dalje, tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti, da u bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga: Potraživanje tužitelja je u zastari; Utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet Tužbe; Sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač; Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP/07); a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe da, iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava, međutim, nominalno istaknuti iznos u toč. II. tužbenog zahtjeva ne odgovara zbroju pojedinačnih iznosa pa sukladno navedenom traži usklađenje tužbenog zahtjeva te u nastavku obrazlaže svaki od navedenih razloga.

2.2. Tuženik smatra da je nesvrsishodno izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže tužitelj.

2.3. Tuženik na kraju osobito naglašava da tužitelj na kojem je teret dokazivanja osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom sukladno ZOO-u pa drži da je tužbu potrebno odbiti kao neosnovanu bez raspravljanja o visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj mora ponuditi obrazloženja zašto bi utužene odredbe bile ništetne, a u protivnom se tužba mora odbiti.

2.4. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Općinski sud u Čakovcu je pod brojem P-547/23-4 od 26. listopada 2023. donio rješenje kojim je odredio prekid postupka jer je tuženik Nova hrvatska banka d.d. pripojen društvu Hrvatska poštanska banka d.d., te je sud 2. veljače 2024. pod brojem P-547/2023-6 donio rješenje temeljem čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku da se nastavlja parnični postupak jer je subjekt Nova hrvatska banka d.d. prestao postojati nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb.

4. Sukladno Sudskom poslovniku nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka je spis dobio novi broj P-104/2024.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-104/2024-3 ( P-547/2023) od 27. svibnja 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. Citirano rješenje je postalo pravomoćno 28. lipnja 2024., dakle ovaj sud je nadležan za postupanje.

6. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta i to tužitelj podneskom od 9. listopada 2024. kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu.

7. Podneskom od 9. listopada 2024. tužitelj između ostalog navodi da u ovome postupku ne postavlja deklaratorni zahtjev da se sporne odredbe ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka utvrde deklaracijom kao ništetne već da se o istima odluči kao o prethodnom pitanju, dakle na drugi način, a ukoliko sud smatra to potrebnim iako tužitelj smatra da nije potrebno provoditi novi dokazni postupak radi utvrđenja nečeg što je već utvrđeno ništetnim u kolektivnom sporu, obzirom da točke 1. (iznos kredita), 2. (kamatna stopa), 4.(valutna klauzula) i 8.(način otplate) Ugovora o kreditu broj: 204060 od 2.ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja kao potrošača i prednika tuženika kao trgovca sadrže identične odredbe koje su kolektivnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog Trgovačkog suda RH pravomoćno utvrđene ništetnima.

8. Na ročište 17. listopada 2024. je pristupio punomoćnik tužitelja Darko Kožić, odvjetnik iz Ivanca dok nije pristupio uredno pozvan punomoćnik tuženika koji svoj izostanak nije opravdao. Sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja sud je odgodio ročište te je istom dodijeljen rok od 15 dana za ispravak tužbe u smislu navođenja pojedinačnih iznosa u skladu s valutom Republike Hrvatske, te radi usklađenja tužbe i tužbenog zahtjeva na način da nominalno istaknuti iznos u toč. II. tužbenog zahtjeva uskladi tako da odgovara zbroju pojedinačnih iznosa.

9. Podneskom od 12. studenog 2024., tužitelj je ispravio i specificirao tužbeni zahtjev i to u pogledu promjene imena tvrtke tuženika, navođenja pojedinačnih preplaćenih iznosa u valuti eur te nominalno istaknuti iznos u točki II. tužbenog zahtjeva usklađuje tako da odgovara zbroju pojedinačnih iznosa.

10. Na ročište održano 20. studenog 2024. pristupio je punomoćnik tužitelja Darko Kožić, odvjetnik iz Ivanca, dok nije pristupio uredno pozvan punomoćnik tuženika koji svoj izostanak nije opravdao. Punomoćnik tužitelja je u cijelosti ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te specificiranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 12. studenog 2024. i svih navoda iznesenih u tijeku postupka, kao i dokaznih prijedloga da se u ovom postupku izvrši uvid u dokumentaciju spisa, da se sasluša tužitelj te da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine preplate tj. koliko je tužitelj više platio tuženiku temeljem predmetnog ugovora o kreditu, a uvažavajući pravomoćna utvrđenja iz kolektivnog spora u predmetu "potrošač". Punomoćnik tužitelja je i dalje s obzirom na navode odgovora na tužbu ostao kod dokaznog prijedloga provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja dok osim do sada predloženih nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Obzirom da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva na tom ročištu je odbijen prijedlog tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstveno vještačenje kao nepotreban.

12. Pripremno ročište i prethodni postupak je zaključen te je određen plan upravljanja postupkom s kojim se utvrđenjima punomoćnik tužitelja se suglasio.

13. U tijeku postupka precizirani tužbeni zahtjev uredno je uručen punomoćniku tuženika GT koji je podneskom od 17. siječnja 2025. obavijestio sud da više ne zastupa tuženika u ovom predmetu te zamolio sud da sva pismena dostavlja izravno tuženiku.

14. Na ročištu održanom 28. siječnja 2025. sud je proveo glavnu raspravu i proveo dokaz saslušanjem tužitelja, zatim je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.

15. U postupku dokazivanja sud je saslušao tužitelja ĆT u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu tj. Ugovor o kreditu broj: 204060 od 02.03.2007., potvrđen po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca pod brojem OV-3814/07, otplatnu tablicu po kreditu br. 204060, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, Izračun razlike uplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 204060 vještaka Ivana Strbada, otplatnu tablicu po kreditu br. 204060, promete po računu od 14.3.2014., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 23/25802-2 od 3. srpnja 2023., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt 23/36488- 1 od 10.10.2023. te izvadak iz sudskog registra za tuženika.

16. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu Zakon o parničnom postupku - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

17. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Nije sporno da je Sberbank d.d., kasnije Sberbank d.d. - u sanaciji, OIB: 78427478595, [adresa], pravni slijednik VOLKSBANK d.d., izmjenom Statuta od 03.12.2012. gdje je izmijenjena odredba o tvrtki.

20. Nije sporno da nakon toga Sberbank d.d. – u sanaciji, a kako proizlazi iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, naziv iste glasio Nova hrvatska banka d.d., [adresa], a kako je naziv tuženika naznačen u podnesenoj ovoj tužbi.

21. Zatim je naznačeni tuženik Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, [adresa], odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 03.07.2023. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, pa je ista sada pravni slijednik Nove hrvatske banke d.d., a sukladno izvatku iz sudskoga registra, a kako je naziv tuženika naznačen u podnesku od 12. studenog 2024. U pogledu istog ne treba donositi posebne odluke, a budući da se radi o pripajanju trgovačkog društva sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima i sveopćem pravnom sljedništvu.

22. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženikov pravni prednik Volksbank d.d., kao banka sklopili 2. ožujka 2007., Ugovor o kreditu broj 204060, potvrđen po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca pod brojem OV-3814/07 po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.988,00 CHF ( švicarskih franaka ) i to na rok od 84 mjeseca, za kupnju vozila, s time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 354,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća, a dospijevaju na naplatu 15. u mjesecu. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je potvrđen po javnom bilježniku Crnčec Jasenki iz Čakovca. Kredit je isplaćen u cijelosti.

23. Temeljem čl. 2. Ugovora o kreditu kamatna stopa je promjenjiva, čl. 4. ugovorena je valutna klauzula CHF a plaćanje je određeno u kunskoj protuvrijednosti, a prema čl. 8. Ugovora iznos mjesečnog anuiteta (rate ) je vezan uz tečaj CHF (švicarski franak).

24. Nije sporno ta je taj kredit u cijelosti otplaćen tijekom 2014.

25. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.

26. Kako tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne sobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

27. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

28. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, temeljem ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13, čime se traži primjenjivanje odredbe čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).

29. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

30. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 06. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

31. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

32. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

33. Vrhovni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

34. Zatim je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III- 4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

35. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

36. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

37. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 04. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu

38. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god.

39. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

40. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P- 1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

41. Valja istači da se u konkretnom slučaju tužitelj poziva na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, na koju sud pazi i po službenoj dužnosti, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima zahtjevi za utvrđenje ništenosti ne zastarijevaju, dok s osnova isplate zbog stečenog bez osnove isti tužbeni zahtjev zastarijeva unutar rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, uz primjenu odredaba toga Zakona koje se odnose na prekid zastare.

42. Za Sberbank d.d., pravnog prednika ovdje tuženika kako je već obrazloženo, pravomoćnost kolektivne presude i za ništetnost promjenjive kamatne stope i za ništetnost valutne klauzule CHF je nastupila presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. To znači da je zastara potraživanja i za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj za Sberbank d.d., pravnog prednika ovdje tuženika nastupila 15. lipnja 2023.

43. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., to od 14. lipnja 2018. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.

44. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak ) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula), što je utvrđeno u tzv. kolektivnom sporu, naprijed obrazloženom, pa da bi onda tužitelj posljedično imao pravo na isplatu više uplaćenog temeljem tih odredbi spornog ugovora.

45. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.

46. Sud je tijekom postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju, te je saslušao tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.

47. Tužitelj ĆT je u svom iskazu naveo da je trebao kredit u vezi novog automobila te je otišao u autosalon AMC Međimurje u Čakovcu, te mu je djelatnik tog autosalona da mu oni mogu ponuditi kredit za kupnju osobnog vozila. Cijena mu je bila prihvatljiva. S djelatnikom autosalona razgovarao je o cijeni vozila, te mu je preporučen kredit u valuti CHF, i napomenuo da oni rade sa Sberbankom. U tom trenutku nisu razgovarali o uvjetima te banke, o rizicima, o kamatnoj stopi, te mu je djelatnik autosalona rekao da će oni to riješiti i kroz par dana su ga zvali natrag u autosalon po ugovor o kreditu u valuti CHF. Djelatnik autosalona dao mu je pripremljeni obrazac ugovora, koji je on pročitao. Sjeća se da se radilo o protuvrijednosti iznosa valute u CHF, da se radilo oko 111 tisuća ili 110 tisuća kuna. Upućen je k javnom bilježniku, ugovor je potpisao ili u autosalonu ili kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec. Ne sjeća se da li mu je javna bilježnica objasnila rizike otplate kredita, rok isplate kredita te posljedice neurednog otplaćivanja kredita. Ugovor je pročitao u salonu i odredbe ugovora u salonu, te ponavlja da se ne sjeća da li mu je bilježnica ugovor ponovno čitala. Ne sjeća se da li mu je posebno govorila rizike kredita i pojašnjavala odredbe o valutnoj klauzuli i rizicima kredita. Sjeća se da se rata kredita povećala i u jednom trenutku dok je bila maksimalna od nekih početnih 1614,00 kuna povećala na iznos od 2.700 kuna. Predmetno vozilo marke Ford Fokus kupio je za osobne potrebe, prvenstveno za odlazak na posao. Na poseban upit punomoćnika, da li mu je životni standard trpio zbog povećanja rate kredita, odgovorio je da. Na daljnje pitanje da li su mu objasnili o čemu ovisi kamatne stope ili tečaj CHF, odgovorio je da mu nisu objasnili. Na daljnji upit odgovorio je da je vjerovao djelatniku autosalona da je to najpovoljniji kredit za njega, na način kako mu je objasnio djelatnik autosalona. Na daljnji upit da li bi uzeo kredit da je znao da će mjesečna rata toliko porasti, odgovorio je da ne bi uzeo takav kredit. Na poseban upit suda tužitelj je odgovorio da mu prilikom sklapanja kredita nije bilo pojašnjeno temeljem čega banka donosi odluke o promjeni kamatnih stopa, te je na daljnji upit suda odgovorio da nije bilo riječi o tome da HNB štiti tečaj EUR-a a ne CHF.

48. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv. 49. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

50. Uvidom u odredbu članka 1. predmetnog ugovora utvrđeno je da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj tuženik kao kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ovdje tužitelju kunsku protuvrijednost 24.988,00 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, dok je čl. 4. određeno da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, a čl. 8. da se korisnik kredita otplaćuje kredit iznos kredita uz valutnu klauzulu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća, dok je uvidom u članak 2. predmetnog ugovora, utvrđeno da se također radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, ovdje tuženika, a koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

51. U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu, tužitelju morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

52. Isto tako, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja se moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

53. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

54. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

55. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

56. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

57. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

58. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

59. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno navedeno u članku 2.1. ugovora "redovna kamatna stopa 5,10% godišnja, promjenjiva, a bez pojašnjenja razloga koji mogu dovesti do promjene kamatne stope i kako bi se te promjene mogle odraziti na obveze tužitelja. Također, po ocjeni ovoga suda odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, također nisu razumljive, jer iz istih ne proizlazi da bi tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti. Tako formulirane odredbe se ne mogu smatrati niti određenim niti odredivim.

60. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, imao pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno npr. promjeni tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja, tek obavještavao svojom Odlukom da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatne stope ne nudeći tužitelju bilo kakvu drugu mogućnost.

61. Iz izračuna razlike uplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 204060 stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ivana Strbada, mag. oec., sačinjenog prema podacima iz Ugovora i Izračuna EKS za kredite građanstvu, proizlazi da je Banka je kredit isplatila 05. ožujka 2007. godine i to iznos od CHF 24.988,00 u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan isplate. Srednji tečaj Banke na 05. ožujka 2007.godine iznosio je 4,555971 kuna za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 113.844,60 kuna te se Izračun otplate kredita odnosi za otplaćenih 84 anuiteta do 15.03.2014. tj. do otplate kredita u cijelosti. Iz izračuna je utvrđeno je da je u predmetnom ugovornom odnosu došlo do promjene kamatnih stopa i to kako je to prikazano u tabeli 1: i to početni datum 05.03.2007., završni datum 15.04.2008., Visina kamatne stope 5,10%, iznos mjesečnog anuiteta u CHF 354,35, početni datum 15.04.2008., završni datum 15.01.2009. visina kamatne stope 6,10%, iznos mjesečnog anuiteta u CHF 365,26, početni datum 15.01.2009. završni datum 15.10.2009., Visina kamatne stope 6,70% , iznos mjesečnog anuiteta u CHF 370,79, početni datum 15.10.2009., završni datum 15.03.2014. Visina kamatne stope 7,40%, iznos mjesečnog anuiteta u CHF 376,45. Prema navedenom, uplaćeni je veći iznos anuiteta tokom razdoblja do 15.03.2014. uslijed promjene kamatne stope /PKS/ kredita /uz VK/ CHF u KN u iznosu od 842,54 eura / 6.347,70 kuna. Shodno navedenom proizlazi da je korisnik kredita platio veći iznos kamata od ugovorene početne kamate u iznosu od 6.347,70 kuna za predmetni period. Pod točkom 2 sačinjen je Izračun razlike više plačenih anuiteta s osnove tečajnih razlika te ukoliko se primjeni srednji tečaj Banke za CHF na dan isplate prema Ugovoru o kreditu i obveze izraze u kunama po početnom tečaju, za otplatu kredita prema Ugovoru u razdoblju od 05.03.2007. do 15.03.2014. s osnova tečajnih razlika utvrđeno je da je dužnik više uplatio 3.548,22 eura/26.732,34 kuna.

62. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da mu prilikom sklapanja kredita nije bilo pojašnjeno temeljem čega banka donosi odluke o promjeni kamatnih stopa.

63. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužitelj kao korisnik kredita nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužitelja ). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

64. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

65. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

66. Tužitelju je trebalo ponuditi, objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.

67. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

68. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a tako proizlazi iz iskaza tužitelja, što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

69. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

70. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

71. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu, koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem.

72. Nakon toga valja utvrditi razliku obračunatih kamata i zbog promjene tečaja CHF kao i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužitelju.

73. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. ) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

74. Tužitelj je u postavljenom tužbenom zahtjevu naveo koliko je platio više tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotnu ugovorenu kamatnu stopu prema Ugovoru o kreditu i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to sve u periodu od sklapanja ugovora o kreditu do zadnje uplate tužitelja, te je isto naznačio u preciziranom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 842,39 eura koliko sada potražuje da mu tuženik isplati, te temeljem ništetnosti valutne klauzule CHF iznos od 3.548,29 eura.

75. Iste iznose je postavio tužitelj već u samoj tužbi tj. i ukupni iznos pojedinačne mjesečne iznose. Isti postavljeni tužbeni zahtjev je uz samu tužbu je uz poziv da dostavi odgovor na tužbu, dostavljen tuženiku te u preziranom tužbenog zahtjevu u valuti eur, koji je uredno dostavljen ranijem punomoćniku tuženika. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani u valuti EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 u odnosu na kune obzirom na da je izračun vještaka u kunama.

76. Tijekom ovog postupka tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i to već u odgovoru na tužbu.

77. Stoga u ovom postupku nije bilo potrebno provoditi financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine preplaćenih iznosa, budući je isto između stranaka nesporno, te je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen. 78. Tuženik je naime osporavao samo osnov tužbenog zahtjeva, dakle radi se o pravnom pitanju, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.

79. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetne, kao i odredba kojom je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne jer su nerazumljive, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 842,39 eura, a navedeni iznos predstavlja razliku između kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,10 % godišnje i kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, a koji iznos je između stranaka nesporan, stoga je donesena odluka kao pod I. izreke presude, te temeljem ništetnosti valutne klauzule CHF iznos od 3.548,29 eura, a kako je odučeno pod toč. II. izreke.

80. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

81. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja, a kako je to precizirano u izreci presude. Isto je u skladu s ustaljenom sudskom praksom.

82. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

83. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora). Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za: sastav tužbe od 12. lipnja 2023. u iznosu 200,00 eura (tbr.7./1.), sastav podneska od 9. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura ( tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9/1), sastav podneska od 12. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura ( tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9/1), te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr.9/3), koji je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), koja se primjenjuje sukladno Tbr. 48. i Tbr. 52. tj. 2,00 eura/bod, te ukupno iznosi 1.300,00 eura.

84. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja s kojim je danom visina tužbenog zahtjeva utvrđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29.st. 2. ZOO-a, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor.

85. Paricijski rok (rok za izvršenje ) u ovom postupku iznosi 15 dana sukladno čl. 328. Zakona o parničnom postupku.

86. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 25. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Novak

Viša sudska savjetnica:

Darja Banak

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Tuženik

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte