REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4318/2018-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja MND, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku MN, protiv tuženika Grad Split, OIB [osobni identifikacijski broj], Obala kneza Branimira 17, 21000 Split, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine:

- u naravi garaže (br.10) sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica], odnosno zemljišnoknjižnoj čestici 1267/21, zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to garaže u garažnom bloku kod objekta Blatine 35, dimenzija 2,80 x 5,00 metara, visine 2,2 metra, kojoj je ulaz s južne strane Šimićeve ulice, te koja je u grafičkom prikazu vještaka Marka Miševića, izrađenog u ožujku 2020. godine za potrebe ovog predmeta, prikazana žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, koja skica je sastavni dio ove presude.

II Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i/ili knjizi položenih ugovora i to kao isključivi vlasnik nekretnine iz točke I ove presude.

III Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 3.230,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

U tužbi se navodi da je tužitelj dana 30. 08. 1989. godine od GN kupio nekretninu: garažu broj 10, u prizemlju površine 13,52 m2 u garažnom bloku kod objekta Blatine 35 - prizemlje, sagrađenom na čest. zemlje [katastarska čestica], Garaža, k. o. [katastarska općina], zk uložak: [broj ZK uloška], današnje anagrafske oznake A. B. Šimića 21, Split. Od gore navedenog dana kupoprodaje pa sve do danas tužitelj je, u slijedu sa svojim prednicima, u kvalificiranom, kontinuiranom i neosporavanom posjedu predmetne garaže, pa je ista, osim pravnim poslom, stečena i dosjelošću. Kako je za cijelu čest. 1267/21 k. o. [katastarska općina] (osim djela gdje su upisane garaže drugih suvlasnika) kao vlasnik upisano Poduzeće za izgradnju Grada Splita, čiji je jedini pravni sljednik tuženik, to je njegova pasivna legitimacija notorna. Ako tuženik navedeno bude osporena predložit će se odgovarajući dokazi na ovu okolnost. Dakle, predmetna nekretnina prethodno je bila u vlasništvu Poduzeća za izgradnju grada Splita, a istu je kupio prednik tužitelja ZN prije više od 40 godina.

Međutim, obitelj pok. GN zagubila je izvornik ugovora temeljem kojega su kupili ovu nekretninu. Zbog toga tužitelj ne može ostvariti svoje pravo kao i ostali suvlasnici predmetnih garaža te ishoditi upis same garaže kao i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu položenih ugovora pa ima pravni interes na podnošenje ove tužbe.

Naime, svim ostalim suvlasnicima tuženik je izdavao tabularne izjave temeljem kojih su se vlasnici garaža upisali kao vlasnici nekretnina (garaža) u zemljišnim knjigama.

Međutim, Grad Split kao pravni sljednik odbija tužitelju izdati tabularnu izjavu jer da nema izvornik ugovora kojim je izvanknjižno vlasništvo predmetne garaže prešlo s Poduzeća za izgradnju Split ili izvođača radova Udarnik d.o.o. na g. GN. Dakle, notorno je da je tuženik upisan kao vlasnik, a da je tužitelj u svakom slučaju temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva nad svojom garažom, pa isti ima pravni interes tražiti utvrđenje svoga prava vlasništva (tim više što mu tuženik odbija izdati ispravu podobnu za uknjižbu), kao i ishoditi ovlaštenje za uknjižbu, odnosno za upis u knjigu položenih ugovora.

Kako nekretnina nije etažirana to se tužitelji temeljem ove presude neće moći uknjižiti u zemljišnu knjigu ali će moći upisati svoje pravo u knjigu položenih ugovora ili pokrenuti pojedinačni ispravni postupak.

Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu donijeti slijedeću

Presudu

1/ Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine:

garaža broj 10, u prizemlju, netto površine 13,52 m2 u garažnom bloku kod objekta Blatine 35 - prizemlje, sagrađenom na čestici zemlje [katastarska čestica], garaža, k. o. [katastarska općina], ZK uložak: [broj ZK uloška], današnje anagrafske oznake A.B. Šimića 21, Split.

2/ Ovlašteni je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i/ili knjizi položenih ugovora i to kao isključivi vlasnik nekretnine iz točke 1/ ove presude.

3/ Dužan je tuženik, samo u slučaju opiranja, nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška.

Tužitelj je naslovnom sudu podnio tužbu sa zahtjevom da se utvrdi vlasnikom garaže označene brojem 10, u prizemlju, površine 13, 52 m2 u garažnom bloku kod objekta Blatine 35 sagrađene na čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zu 18701, današnje anagrafske oznake M, [adresa]. Kao naslov svoga stjecanja navodi kupoprodajni ugovor s ZN. No, iz priložene dokumentacije nije razvidno na koji način bi prednik tužitelja ZN stekao vlasništvo predmetne garaže od upisanog Poduzeća za izgradnju Splita. Kako nije dokazao vlasništvo svog prednika, odnosno nije razvidan pravni slijed prenošenja prava vlasništva od uknjiženog vlasnika do tužitelja, to se ističe prigovor nedostatka aktivne legtimacije. U pogledu dosjelosti kao pravne osnove stjecanja, iz priloženog nije razvidna kakvoća ni kontinuitet posjeda kroz zakonom određeno vrijeme.

Tužitelj je podneskom od 10. Lipnja 2020. Godine uredio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci.

U dokaznom postupku sud je pregledao Kupoprodajni ugovor od 30. kolovoza 1989. god. s ovjerom, rješenje Grada Splita od 27. kolovoza 2015. god., rješenje ovog suda Z-6181/13 od 26. rujna 2013. god., izjave gradonačelnika od 17. listopada 2007. god. s ovjerom i od 30. lipnja 1998. god. s ovjerom, zk izvatka br. ZU 18701 K. O. [katastarska općina], zahtjev od 20. kolovoza 2018. god., proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, saslušanjem svjedoka ĐN, NN, ĆN, LN, UN i CN, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranake.

Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik garaže označene brojem 10, u prizemlju, površine 13,52 m2 u garažnom bloku kod objekta Blatine 35 sagrađene na čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zu 18701, današnje anagrafske oznake M, [adresa], koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasništvo stekao dosjelošću i kupnjom.

Pregledom kupoprodajnog ugovora od 30. Kolovoza 1989. Godine sud je utvrdio da je ZN prodao GND svoju garažu u etažnom vlasništvu, neto površine 13,52 m², garaža broj 10., u garažnom bloku kod objekta Blatine 35, prizemlje.

Pregledom Rješenja grada Splita od 27. Kolovoza 2015. Godine vidljivo je da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo Grada Splita utvrdio da je tužitelj obveznik komunalne naknade za garažni prostor površine 13,52 m², koji se nalazi u Šimićevoj 21, Split, gradski kotar Blatine Škrape.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu garažu kupio 1989. Godine od ZN aovaj je do te garaže došao na način da nekakvo svoje zemljište dao poduzeću Udarnik a zauzvrat to poduzeće je ZN dalo u vlasništvo tu garažu. Tužitelj od 1989. Godine pa do danas koristi tu garažu i plaća sve obveze. Svjedokinja NN u svom iskazu navodi da joj je poznato da je njezin sada pokojni otac ZN kupio predmetnu garažu 1970. godine od poduzeća koje je tu garažu izgradilo, a nakon što ju je kupio koristio ju je desetak godina, da bi je nakon toga prodao tužitelju. Nitko nikada nije osporavao vlasništvo te garaže niti ometao u posjedu.

Svjedokinja ON u svom iskazu navodi da je 1970. godine poduzeće Udarnik iz Drniša radilo predmetne garaže i 3 zgrade odmah u blizini. Udarnik je te garaže prodavao na tržištu.

Svjedokinja LN u svom iskazu navodi da joj je poznato da je predmetnu garažu tužitelj kupio od gospodina ZN i to još 1988. ili 1989. godine i od tada pa do danas on koristi tu garažu bez da ga itko ometa.

Citiranim iskazima sud u cijelosti poklanja vjeru jer su u međusobnoj suglasnosti, logični su i životni, te su u suglasnost s ostalim dokazima provedenim u postupku.

Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravnim pravilima važećim u trenutku stjecanja.

Vrijeme dosjelosti tužiteljici proticalo je u dva pravna režima; po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90; NN 53/91, dalje ZOVO-a) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08).

Odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO-a vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva je 20 godina. To je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari.

Odredba iz čl. 28. st. 2. istog Zakona traži za stjecanje prava vlasništva nekretnina vrijeme od 10 godina, za savjesnog i zakonitog posjednika.

Tužitelj je nastavio koristiti kao savjesni i zakoniti posjednik predmetnu garažu i nakon 1990. godine i u režimu ZV-a koji u odredbi čl. 159 st. 3. za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda.

Tužitelj je počeo stjecati dosjelošću pravo vlasništva garaže još od 1980. Godine od kada je njegov pravni prednik ZN dobio tu garažu od poduzeća Udarnik. Tužiteljev pravni prednik ZN bio je savjesni i zakoniti posjednik pa je stekao pravo vlasništva u roku od 10 godina, tj. 1990. godine. Da je tužitelj također bio savjestan, pošten i zakonit posjednik ove nekretnine sud je utvrdio iz iskaza svjedoka rukovodeći se pritom odredbom čl. 8. ZPP-a.

Iz citiranog proizlazi utvrđenje ovog suda da je tužitelj na predmetnoj garaži stekao pravo vlasništva i kupnjom i dosjelošću pa je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kako je to navedeno u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava tužbe 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na 5 ročišta po 500,00 eura, sastav 2 podneska po 500,00 eura, ukupno 1.800,00 eura. Utvrđenom iznosu trebalo je pridodati trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 585,00 eura, te trošak vještačenja 447,65 eura, pristojbe tužbe 192,45 eura i presude od 192,45 eura, ukupno 3.230,00 eura.

U Splitu, 25. veljače 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. MND, [adresa] zastupanog po punomoćniku MN

2. Grad Split, Obala kneza Branimira 17, [adresa] Split