REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1871/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUJE AUTO d.o.o., OIB 47152479984, Metković, Splitska 4, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Adama Mandrovića 22, protiv tuženika P Automobil Import d.o.o., OIB 44123621027, Zagreb, Kovinska 5, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Lončarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić- Bahun-Topić, Zagreb, Medveščak 54, radi naknade štete u iznosu od 7.644,83 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2131/22 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2131/22 od 24. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 279,48 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 7.644,83 EUR na ime izgubljene zarade, zajedno sa zateznim kamatama od 23. rujna 2021. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 621,87 EUR.

2. U obrazloženju pobijane presude, u bitnom se navodi da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije, pored toga tužitelj nije dokazao niti visinu štete. Nije dokazao dobitak koji bi mogao osnovano očekivati po redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima u slučaju da vozilo nije trebalo biti na popravku u razdoblju od 22. rujna 2021. do 23. prosinca 2021. Tuženik nije prodao vozilo tužitelju, a niti je obavljao popravak vozila. Tužitelj je ugovor o kupoprodaji vozila sklopio s društvom TM vozila d.o.o., dok je vozilo na popravak predao društvu Auto Davor d.o.o. Time ne postoji odgovornost tuženika po osnovi materijalnih nedostataka stvari jer za materijalne nedostatke odgovara prodavatelj sukladno odredbi čl. 400. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), niti je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdio da bi tuženik bio davatelj jamstva, niti je tužitelj dostavio jamstvo u spis. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).

3. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nadalje da je sud bez razloga odbio provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, da je odbio sve dokazne prijedloge i nije se upuštao u raspravljanje o glavnoj stvari te izvođenje dokaza, te financijsko vještačenje na okolnost visine štete. Daljnjim žalbenim navodima ponavlja činjenično stanje ranije izneseno u prvostupanjskom postupku. Navodi da je 22. rujna 2021. došlo do kvara na mjenjaču automobila te je vozilo odvezeno u ovlašteni Peugeot servis u Splitu iz razloga što je automobil još uvijek bio pod garancijom, međutim vozilo se nalazilo u ovlaštenom servisu duže od 2 mjeseca iz razloga što rezervnog dijela koji je trebao otkloniti navedeni kvar nije bio dostupan u Republici Hrvatskoj. Ističe da je imao puno upita za najam predmetnog automobila koje nije mogao davati u najam zbog predmetnog tehničkog nedostatka iz čega je očito kako je tužitelju nanesena materijalna šteta te kako je isti bio spriječen u obavljanju redovitog posla, odnosno pružanja usluge predmetno vozilo koje je imalo jamstveni list jer je tužitelj ugovorio i produljeno jamstvo. Poziva se na odredbu čl. 424. ZOO-a, zaključujući da mu je nanesena šteta od tuženika jer je njegovo vozilo bilo neispravno. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 373,30 EUR.

4. Tuženik je dao odgovor na žalbu. Osporava sve žalbene navode i ističe da ne može postojati odgovornost tuženika po osnovi materijalnih nedostataka jer za to može odgovarati prodavatelj, a to nije tuženik. Jednako tako tužitelj nije dokazao izgubljenu dobit, niti je dostavio Ugovor o produženom jamstvu. Predlaže odbiti žalbu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 279,48 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

7. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno navodima u žalbi, pobijana se presuda može ispitati jer je jasna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju upire tužitelj navodeći da mu je odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno dokazivanje njegovih tvrdnji. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kada je u ovom predmetu odbio odnosno kad nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja. Ovaj sud smatra da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka jer je bitne činjenice bilo moguće utvrditi iz samih činjeničnih navoda stranaka i izvedenih dokaza tijekom postupka, na što se upravo i pozvao prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 29. obrazloženja).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi prema tvrdnji da nije mogao koristiti vozilo za vrijeme dok je vozilo bilo na popravku dok je vozilo za to razdoblje imalo produženo jamstvo.

9. Iz stanja spisa i nespornih činjenica proizlazi da je tužitelj kao kupac sklopio ugovor o kupoprodaji vozila Peugeot 508 s društvom TM vozila d.o.o. i da mu je vozilo predano 30. srpnja 2019. Da je nakon utvrđenog kvara na mjenjaču vozila tužitelj dana 22. rujna 2021. predao vozilo društvu Auto Davor d.o.o. na popravak, gdje se vozilo nalazilo 2 mjeseca i tužitelj je vozilo preuzeo nakon popravka 23. prosinca 2021. Time je utvrđeno da tuženik nije prodao predmetno vozilo tužitelju, niti je obavljao popravak vozila, već je tužitelj bio u ugovornom odnosu s trećim pravnim osobama. Nije sporno da je tuženik ovlašteni distributer Peugeot vozila u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tužitelj nije dokazao da mu je jamstvo dao tuženik, odnosno tužitelj u tužbi niti ne iznosi činjenicu da bi tuženik bio davatelj jamstva. Pored toga, tužitelj nije dokazao da je jamstvo trajalo u trenutku nastanka kvara jer je vozilo kupio 30. srpnja 2019., a do kvara je došlo 22. rujna 2021. Iz dostavljenog prijepisa dokumentacije ne proizlazi da tužitelj ima jamstvo za ispravnost stvari s trajanjem do 20. kolovoza 2024. kako je to tvrdio. Tužitelj nije dostavio dokaz da je imao sklopljen ugovor o produženom jamstvu koje bi trajalo i za vrijeme kvara vozila.

10. Pored takvog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom, niti po osnovi kupoprodaje (društvo TM vozila d.o.o.), niti po osnovi ugovora o djelu (Auto Davor d.o.o.) niti je dokazao da je tuženik kao ovlašteni distributer Peugeot vozila u Republici Hrvatskoj izdao produženo jamstvo u ukupnom trajanju od 5 godina od dana kupnje vozila.

11. Kako tuženik nije prodavatelj, to nije pasivno legitimiran za naknadu štete zbog materijalnog nedostatka na vozilu. Prema odredbi čl. 400. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.

12. Neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu odredbe čl. 424. st. 2. ZOO-a jer ako stvar ne zadovoljava određenu specifikaciju ili druge zahtjeve koje je prodavatelj odnosno proizvođač jamčio, kupac može zahtijevati popravak ili zamjenu stvari tijekom jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio. Kupac ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen uporabe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja. Odgovornosti po osnovi jamstva postoji za proizvođača i prodavatelja. Uzimajući u obzir da je tuženik ovlašteni distributer Peugeot vozila u Republici Hrvatskoj, može izdati produženo jamstvo, npr. za 5 godina. Konkretno, tužitelj nije dokazao da je imao jamstvo od 5 godina (ugovor) za koje bi eventualno jamčio i bio u obavezi naknaditi štetu tuženik kao ovlašteni distributer Peugeot vozila u Republici Hrvatskoj. Tuženik je tu činjenicu osporio, dok je tužitelj nije dokazao. Žalbeni navodi da je sud bio dužan pribaviti po službenoj dužnosti dostavu dokumentacije iz sustava ovlaštenog Peugeot zastupnika su nepravilni jer je tužitelj dužan dostaviti dokaz da je bio u tom ugovornom odnosu na kojem temelji svoj zahtjev, a koju činjenicu je tuženik osporio ističući da nije bio sklopljen ugovor o produženom jamstvu i time ne postoji.

13. Jednako tako, u odnosu na visinu zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu, netočno žalitelj navodi da je predložio financijsko vještačenje jer tako ne proizlazi iz stanja spisa i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bez tog odlučnog dokaza ne može se utvrditi neto dobit koju bi tužitelj eventualno ostvario iznajmljivanjem vozila u predmetnom razdoblju. Navodi žalitelja da je imao puno upita za najam predmetnog vozilo ne znači da mu je stvarno nastala šteta u vidu izmakle dobiti u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a.

14. Pravilna je odluka o troškovima postupka iz točke II. prvostupanjske presude, te u odnosu na taj dio odluke o troškovima postupka tužitelj ničim nije argumentirano, niti takvo protivljenje ičim u žalbi obrazložio. Prvostupanjski je sud i taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje dosuđuje trošak, u kojem iznosu i po kojoj osnovi prema čl. 154. st. 1. ZPP-a te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec