REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-581/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja TIBB CONSULTING d.o.o., OIB 11956831170, Ulica Zvonimira Ljevakovića 32, Zagreb, zastupan po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, Cesarčeva 5, protiv 1. tuženika ADRIADIESEL – USLUGE, SERVISI I REZERVNI DIJELOVI d.o.o., OIB 67197672222, Mala Švarča 155, Karlovac i 2. tuženika ADRIADIESEL – REMONTI d.o.o. OIB 98386684182, Mala Švarča 155, Karlovac, oboje zastupani po punomoćniku Nikoli Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić j.t.d., Kutina, Kolodvorska 24, radi isplate, odlučujući o žalbi oba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1670/21 od 14. prosinca 2023., 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika i drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1670/21 od 14. prosinca 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1670/21 od 14. prosinca 2023. naloženo je tuženicima solidarno u roku od petnaest dana platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 4.181,14 EUR / 31.502,80 kn od 14. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Sabljarića iz Slunja poslovni broj Ovrv-382/21 od 28. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženicima u roku od 15 dana platiti tužitelju ovršne troškove u iznosu od 1.372,95 EUR / 10.344,53 kn sa zateznim kamatama od 28. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka II. izreke). Ukinut je predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti ovršne troškove u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn sa zateznim kamatama od 28. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III. izreke). Naloženo je tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.786,12 EUR / 20.992,02 kn sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.487,50 EUR / 18.742,07 kn sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2023. do isplate (točka V. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je iz izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da je usluga po svim utuženim računima izvršena društvu ADRIADIESEL d.d. Ističe da je usluga izvršena na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 10. rujna 2018. i dodatka tom ugovoru od 1. ožujka 2020., koje su sklopili društvo ADRIADIESEL d.d., prvotuženik, i drugotuženik kao naručitelji te tužitelj kao izvršitelj. Utvrđuje da je odredbom članka 3. stavka 2. tog ugovora ugovorena solidarna odgovornost svih naručitelja pa da je tužitelj u skladu s odredbama članaka 42. i 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) ovlašten potraživati predmetni dug od svih naručitelja kao solidarnih dužnika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

3. Prvotuženik i drugotuženik podnijeli su zajedničku žalbu protiv presude, koju pobijaju u točkama I., II. i IV. izreke. U žalbi navode da usluge, koje su bile predmetom Ugovora o poslovnoj suradnji od 10. rujna 2018. i njegovog dodatka od 1. ožujka 2020. nikada nisu bile ispunjene tuženicima, već društvu ADRIADIESEL d.d. Smatraju kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da tužitelj protiv tuženika podnese prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave budući da predmetna vjerodostojna isprava glasi na društvo ADRIADIESEL d.d. Ukazuju da tuženicima nikakve usluge od strane tužitelja nisu pružane niti im je tužitelj ikada ispostavio račun. Slijedom navedenog, zaključuju da je predmetni prijedlog za ovrhu prvenstveno trebalo odbaciti, a da je vođenjem predmetnog postupka sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Iz istog razloga smatraju da tužitelj nema pravo niti na ovršne troškove. Nadalje, navode da tužitelj nije imao pravni interes da vodi predmetni postupak budući da je imao bjanko zadužnicu društva ADRIADIESEL d.d. Vjeruju da činjenica postojanja predmetne bjanko zadužnice ima značaj presuđene stvari. Ističu da su predmetni ugovor o poslovnoj suradnji i njegov dodatak ništetni budući da je zastupnik po zakonu tužitelja, RG bio istovremeno i član uprave društva ADRIADIESEL d.d. i tuženika. Ukazuju da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, a da u obrazloženju presude nema razloga o eventualnoj ništetnosti zbog čega se presuda ne može ispitati. Smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na trošak ovršnog postupka. Ističu da je sud, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV.204/2017 od 2. lipnja 2017. trebao o tom trošku odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, a da zatezne kamate na taj dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Zahtijevaju trošak sastava žalbe u iznosu od 275,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PVD od 25%).

5. Žalba prvotuženika i drugotuženika je neosnovana.

6. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.181,14 EUR / 31.502,80 kn od 14. ožujka 2022. do isplate.

9. Neosnovano žalitelji u žalbi ističu da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na tuženike. Naime, u konkretnom slučaju, postupak je pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to IOS obrasca (list 5. spisa), koji je izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja. Prema odredbi članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, a računom se smatra i obračun kamata. U skladu s odredbom članka 31. stavka 2. OZ-a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Predmetni IOS obrazac, kao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu u smislu odredbe članka 31. stavaka 1. i 2. OZ-a budući da su u njemu navedeni vjerovnik (tužitelj), oba tuženika kao solidarni dužnici te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, to je javni bilježnik kojem je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu mogao na temelju te vjerodostojne isprave izdati predmetno rješenje o ovrsi.

11. Također, neosnovane su tvrdnje žalitelja da tužitelj nije imao pravni interes za pokretanje ovog postupka budući da je imao bjanko zadužnicu društva ADRIADIESEL d.d. te da predmetna bjanko zadužnica predstavlja prigovor presuđene stvari. Prema odredbi članka 43. stavka 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Dakle, u skladu s citiranom odredbom, tužitelj je mogao od kojeg god hoće solidarnog dužnika zahtijevati ispunjenje sve dok ne bude potpuno namiren. Ispunjenje predmetnog duga mogao je tražiti istovremeno od svih solidarnih dužnika i to od društva ADRIADIESEL d.d. putem bjanko zadužnice, a od tuženika pokretanjem ovog postupka.

12. Osim toga, iz spisa proizlazi da je glavnica u iznosu od 47.456,70 EUR / 357.562,50 kn naplaćena 1. veljače 2022. putem bjanko zadužnice od društva ADRIADIESEL d.d., dok je ovaj postupak prema tuženicima pokrenut ranije (16. srpnja 2021.). Dakle, u vrijeme pokretanja predmetnog postupka predmetna obveza je egzistirala te nije bilo zapreka za pokretanje ovog postupka bez obzira na postojanje bjanko zadužnice izdane od društva ADRAIDIESEL d.d. kao jednog od solidarnih dužnika.

13. Nadalje, žalitelji u žalbi ističu da je predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji i njegov dodatak (list 152. do 157. spisa), na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje ništetan i da prvostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

14. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. Bitno je napomenuti da pitanje eventualne ništetnosti predmetnog ugovora žalitelji problematiziraju tek u žalbi. U prvostupanjskom postupku uopće se nije raspravljalo o tom pitanju budući da niti jedna stranka niti u jednom trenutku nije dovela u pitanje valjanost predmetnog ugovora. U skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se nove činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, to iznesene činjenice ovaj sud nije mogao razmatrati jer se one nisu mogle niti iznositi.

15. Nadalje, žalitelji neosnovano u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u odnosu na troškove ovršnog postupka i dosudio tužitelju zatezne kamate na taj trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je odlučivao o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Sabljarića poslovni broj Ovrv-382/21 od 28. lipnja 2021. Dio tog platnog naloga, između ostalog, čini i nastali ovršni trošak u ukupnom iznosu od 1.386,23 EUR / 10.444,53 kn sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Budući da nastali ovršni troškovi čine sastavni dio platnog naloga, pravilno je prvostupanjski sud o njima odlučio, u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a, u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude. Osim toga, odredbom članka 30. stavka 3. OZ-a propisano je da će sud, na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate, iz čega proizlazi da tužitelju (ranije ovrhovoditelju) pripada pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i prije nego što je donesena prvostupanjska presuda, kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

16. Tuženici u žalbi pobijaju odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude, međutim uopće ne obrazlažu razloge zbog kojih osporavaju tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na predmetnu odluku postoje žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu prvotuženika i drugotuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

18. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članaka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović