REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-706/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja CAKI trans d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec, Koškovec 1a, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 6, protiv protivnika osiguranja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-41/2024 od 3. siječnja 2025., 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-41/2024 od 3. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Određuje se da se ponovan postupak održi pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-41/2024 od 3. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, nalogom protivniku osiguranja da u roku od jednog radnog dana obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagatelja osiguranja upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na javni vodoopskrbni sustav.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud ocijenio da je predlagatelj osiguranja dokazao osnovanost svog potraživanja, međutim, sud je zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom i drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere prema članku 346. stavku 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) opasnost da će se bez takve mjere znatno otežati ostvarivanje njegove tražbine. Sud je utvrdio da je protivnik osiguranja predlagatelju osiguranja obustavio isporuku vode zbog neplaćanja računa te da je u parnici koja se kod toga suda vodi pod poslovnim brojem P-137/24 nepravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje predlagatelja osiguranja da mu ovdje protivnik osiguranja nadoknadi štetu.

3. Protiv označenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje. U žalbi u bitnome navodi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Obrazlaže da je prijedlog za određivanje privremene mjere podnio radi toga da bi spriječio nastanak nenadoknadive štete, jer se bavi pružanjem turističkih usluga koje ne može obavljati bez dovoda pitke vode. Ističe da je rješenje kontradiktorno jer sud najprije navodi da je predlagatelj osiguranja dokazao postojanje tražbine, a kasnije pozivajući se na nepravomoćnu presudu da nema tražbine. Ističe da je ukidnim rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-3127/2024 od 6. kolovoza 2024. prvostupanjskom sudu dana uputa prema kojoj nije postupio.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje nepravilno i nije osnovano na zakonu.

7. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-3127/2024 od 6. kolovoza 2024. ukinuo prvostupanjsko rješenje poslovni broj R1-36/2024 od 19. srpnja 2024. radi utvrđenja odlučne činjenice je li u konkretnom slučaju protivnik osiguranja postupio u skladu s odredbom članka 216. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18 i 66/19; dalje: ZV), što prvostupanjski sud nije utvrđivao niti u ponovnom postupku. Osim toga, prvostupanjskom sudu je ukazano da predlagatelj osiguranja svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je mjera potrebna radi sprječavanja nenadoknadive financijske štete pa da stoga sud ne ispituje vjerojatnost opasnosti da će se bez te mjere znatno otežati ostvarivanje njegove tražbine.

8. Drugim riječima, prvostupanjski sud je trebao primijeniti odredbu članka 347. stavka 2. OZ-a kojom je propisano da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

9. Riječ je o tzv. regulacijskoj privremenoj mjeri (privremenom uređenju spornog odnosa među strankama radi osiguranja prava, pravnih odnosa i pravnog reda) u kojoj je sud ovlašten privremeno urediti sporne odnose među strankama ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda.

10. Opća pretpostavka za određivanje ovakve regulacijske mjere je vjerojatnost postojanja jednog spornog pravnog odnosa kao objekta osiguranja, uz koju treba biti ispunjena barem jedna (alternativno) od tri predviđene pretpostavke: - nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, - nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nasilja i/ili - potreba za osiguranjem pravnog reda iz drugih važnih razloga.

11. Iz obrazloženja rješenja, samo proizlazi navod suda kako je protivnik osiguranja obustavio isporuku vode zbog neplaćanja računa, ali nije jasno smatra li prvostupanjski sud takvo ponašanje protivnika osiguranja valjanim.

12. Ako smatra, ovaj sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 520/2017 od 5. svibnja 2020. u kojoj je zauzeto stajalište „isporučitelj usluge opskrbe pitkom vodom nije imao i nema zakonsku ovlast sankcionirati neplaćanje naknade za potrošenu pitku vodu odvajanjem (skidanjem) vodomjera na mjernom mjestu korisnika, a kako bi prisilno naplatio svoju tražbinu te takvo postupanje ima značaj samovolje, a osim toga nepodmirenu tražbinu za isporučenu pitku vodu, tuženik je mogao ostvariti u parničnom i ovršnom postupku. Tuženik je u ovom postupku neosnovano obustavio isporuku pitke vode, bez ovlasti iz ijednog zakona koji bi mu za to dao osnovu, svojim činom je smetao tužitelja u posljednjem posjedu predmetnih nekretnina stoga tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu (tako i u Rev-1157/2016 od 11. lipnja 2019.).“

13. Slijedom navedenog, valjalo je ponovo ukinuti prvostupanjsko rješenje prema odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a.

14. Odluka pod točkom II. izreke rješenja donijeta je na temelju odredbe članka 371. ZPP-a.

15. U ponovnom postupku sud će utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 347. OZ-a te je li protivnik osiguranja postupio u skladu s odredbom članka 216. ZV-a kada je obustavio predlagatelju osiguranja isporuku vodnih usluga.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković