REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-811/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja TEH-PROJEKT INŽENJERING, d.o.o., Rijeka, Kumičićeva 61, OIB: 28466266734, kojeg zastupa punomoćnica Ana Sokal, odvjetnica u Rijeci, Dolac 8, protiv tuženika-protivnika osiguranja KORIMEL j.d.o.o., Zagreb, I. Crikvenička ulica 63, OIB: 45515098500, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Dobrašin, odvjetnik u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 17/II, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-924/2023-25 od 15. siječnja 2025., 25. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-924/2023-25 od 15. siječnja 2025. u točkama I., II., III., IV., V., VII. i VIII. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim u izreci označenim rješenjem određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 8.126,46 eura (slovima: osamtisuća stodvadesetšest eura i četrdesetšest centi) sa zakonskim zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 176,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama, zabranom bankama kod kojih se vode računi ili nalaze novčana sredstva protivnika osiguranja da tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika-protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke). Točkom II. izreke zabrana se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji. Točkom III. izreke provedbom rješenja o osiguranju tužitelj-predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Točkom IV. izreke iznos novčanih sredstava tuženika- protivnika osiguranja kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tražbine tužitelja- predlagatelja osiguranja. Točkom V. izreke prethodna mjera iz točke I. izreke ovog rješenja može trajati najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Točkom VI. izreke odbija se prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja prema tuženiku-protivniku osiguranja u iznosu od 15.445,29 eura (slovima: petnaesttisućačetiristočetrdesetpet eura i dvadesetdevet centi) sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom VII. izreke naloženo je tužitelju-predlagatelju osiguranja predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje u roku od osam dana. U suprotnom Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje. Točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku-protivniku osiguranja naknaditi tužitelju-predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 312,39 eura (slovima: tristodvanaest eura i tridesetdevet centi), sa zakonskim zateznim kamatama, dok se odbija zahtjev tužitelja-predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 596,54 eura (slovima: petstodevedesetšest eura i pedeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tako je riješio prvostupanjski sud jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu kojom pobija rješenje u svim točkama, osim točke VI. izreke istoga kojom je djelomično odbijen prijedlog tužitelja- predlagatelja osiguranja, a radi bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome sudu pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovan postupak. U žalbi u bitnom ističe da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da izreka rješenja proturječi sama sebi i razlozima rješenja, dakle da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, žalbeni je sud našao da je pobijano rješenje pravilno i osnovano na zakonu.

7. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere sud odlučuje na temelju tuženikovih navoda iz prigovora protiv platnog naloga i spisu priloženih isprava. Tužitelj je podneskom od od 9. prosinca 2024. zatraženo određivanje prethodne mjere, sukladno odredbi članka 501.a ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera – osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

10. Postupak u ovoj pravnoj stvari vodi se povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a pobijana odluka donesena je na prijedlog tužitelja sukladno odredbi iz članka 501.a ZPP-a, ali isključivo za iznos od 8.126,46 eura, dakle, za iznos koji je bio utužen podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te za koji iznos je izdano citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika i protiv kojeg je tuženik pravovremeno podnio prigovor. Naime, tužitelj je kasnije povisio tužbeni zahtjev, koji nije obuhvaćen rješenjem o ovrsi. Iznos od 8.126,46 eura dijelom se odnosi na naknadu za korištenje predmetne nekretnine za što je tužitelj izdao račune 120/VP1/300, 139/VP1/300, 156/VP1/300, 177/VP1/300, 193/VP1/300, 26/VP1/300, 207 VP1/300, 6/VP1/300, a dijelom na režijske troškove (po računima 142/VP1/300, 119/VP1/300 25/VP1/1) za vrijeme korištenja nekretnine. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da nisu osnovani navodi iz tuženikovog prigovora, odnosno prvenstveno nije osnovan navod tuženika da bi se iznos od 8.126,46 eura odnosio na plaćanje ugovorne kazne, odnosno sud nalazi da neosnovano tuženik tvrdi da su sklopljeni ugovor o kupoprodaji nekretnine sadrži ništetnu ugovornu odredbu koja se odnosi na ugovaranje plaćanja ugovorne kazne za zakašnjenje u plaćanju novčane obveze tuženika koja se odnosi na plaćanje kupoprodajne cijene za nekretninu.

11. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje neosnovanom tuženikovu tvrdnju da se utuženi iznosi odnose na plaćanje ugovorne kazne zbog zakašnjenja u plaćanju kupoprodajne cijene za nekretninu od strane tuženika, jer iz dokumentacije navedene pod točkom 9. i 10. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, nedvojbeno proizlazi da su stranke dogovorile da će tuženik kao kupac koristiti predmetnu nekretninu i prije sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, te da će tuženik sve dok u cijelosti ne plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu nastaviti koristiti predmetnu nekretninu za mjesečnu naknadu korištenja predmetne nekretnine u iznosu od 5.000,00 kn (663,61 eura), pri čemu je u obvezi ujedno plaćati i režijske troškove koji terete predmetnu nekretninu.

12. Stoga je utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o ugovorno kazni već o naknadi za korištenje nekretnine i naknadi za režijske troškove, za iznos od 8.126,46 eura, ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, već upravo suprotno, veća je vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, slijedom čega je za navedeni iznos, a temeljem odredbe članka 501.a ZPP-a, u vezi s odredbama članka 335. stavka 1. točke 3., članka 335. stavka 3. i članka 337. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), riješeno je kao u izreci.

13. Ocjena je suda prvoga stupnja s obzirom na stanje spisa, navoda u prigovoru i isprava priloženih u spis, da ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, budući da tuženik iako je osporio osnovu i visinu potraživanja tužitelja, u prilog tome nije priložio niti jedan materijalni dokaz čime svoje navode nije doveo ni do razine vjerojatnosti. Sud je odlučio kao u izreci i odredio prethodnu mjeru, iz razloga što iz navoda iz prigovora i priloženih dokaza proizlazi veća vjerojatnost da tuženik neće uspjeti u sporu. Sud je udovoljio prijedlogu za osiguranje u pogledu zatraženih troškova osiguranja i to u iznosu od 312,39 eura, sukladno odredbama članka 14. stavka 4. OZ-a u vezi sa člankom 154. stavkom 2. i člankom 151. stavkom 3. ZPP-a.

14. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom članka 501.a ZPP-a, tuženik mora dokazivati iz navoda podnesenog prigovora protiv platnog naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava da je veća vjerojatnost njegova uspjeha u sporu. Time je teret dokaza veće vjerojatnosti uspjeha u sporu, na tuženiku. Pravilno je stoga prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, čime su ispunjeni svi zakonski uvjeti za određivanje prethodne mjere u ovome postupku, sukladno odredbi članka 501.a ZPP-a.

15. Žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Valjalo je stoga, sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u svim točkama, osim točke VI. izreke, koju žalitelj nije osporio.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko