Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1348/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zgreb, protiv 1. tuženice PF (ranije PFJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Rada, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o. iz Zagreba i 2. tuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Velimira Anibalović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući od žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19667/2012-104 od 25. listopada 2024., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-19667/2012-105 od 25. listopada 2024., 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19667/2012-104 od 25. listopada 2024., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-19667/2012-105 od 25. listopada 2024. u stavku II. izreke i stavku VII. rješenja.

II. Odbija se žalba tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., kao neosnovana i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u stavku III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženici PF (ranije PFJ) troškove parničnog postupka u iznosu od 64.597,58 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024., do isplate i u stavku IV. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi 2. tuženiku OF troškove parničnog postupka u iznosu od 64.867,49 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024.

III. Preinačava se pobijano rješenje u stavku III. izreke za iznos parničnog troška od 2.770,00 eura (preko iznosa od 64.597,58 eura) i u stavku IV. izreke za iznos parničnog troška od 2.770,00 eura (preko iznosa od 64.867,49 eura) i za navedeno rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženice PF (ranije PFJ) za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.770,00 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. listopada 2024., do isplate.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika OF za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.770,00 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. listopada 2024., do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Ponovno se otvara glavna rasprava zaključena kod ovog suda dana 20. rujna 2024. godine.

II. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 12372/2012 od 29. ožujka 2012. godine kojim se nalaže I-tuženici PF (ranije PFJ) i II-tuženiku OF isplatiti tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iznos od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznos od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznos od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznos od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznos od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova, te se odbacuje tužba tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. podnesena 29. ožujka 2012. godine.

III. Nalaže se tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. isplatiti I-tuženici PF (ranije PFJ) trošak parničnog postupka u iznosu od 67.367,58 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. isplatiti II-tuženiku OF trošak parničnog postupka u iznosu od 67.637,49 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2024. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I-tuženice PF (ranije PFJ) za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev II-tuženika OF za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Iako tužitelj navodi da se žali protiv rješenja u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava stavke II., III., IV. i VII. pobijanog rješenja. Tužitelj predlaže da sud drugoga stupanja rješenje ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvoga stupanja na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja izjavljena protiv stavka II. i VII. pobijanog rješenja nije osnovana, a žalba izjavljena protiv stavaka III. i IV. je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za isplatom iznosa od 369.411,46 CHF s pripadajućim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, na temelju Ugovora o kreditu broj 5102818839 sklopljenog 25. siječnja 2006. između tužitelja kao banke, 1. tuženice PF kao korisnice kredita i 2. tuženika OF, kao sudužnika.

5. Donošenjem pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je predmetni postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg proizlazi postojanje tražbine tužitelja prema tuženicima na temelju kreditne partije broj 5102818839 u iznosu od 369.411,46 CHF na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2012. do isplate, iznos od 19.693,82 CHF na ime dospjelih redovnih kamata, iznos od 116.939,77 CHF dospjelih zakonskih zateznih kamata, iznos od 31,10 CHF na ime troškova opomena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja i iznos od 43.722,22 kn na ime sudskih troškova,

- da je na temelju takvog prijedloga javni bilježnik iz Zagreba Lada Škaričić – Sinčić odredila ovrhu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 12372/12 od 29. ožujka 2012.,

- da su ovršenici protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijeli prigovore i da je predmetni postupak nastavljen kao parnični postupak,

- da je 2. tuženik tijekom postupka naveo da je tužitelj u međuvremenu pokrenuo i vodi ovršni postupak izravne naplate utuženog iznosa zapljenom i prijenosom mirovine koju on prima od HZMO-a te da je prema potvrdi HZMO-a naplata počela 1. svibnja 2019. za ukupni iznos duga od 4.971.208,35 kn po broju partije 5102818839, a koja je predmetom ovog postupka,

- da je 2. tuženik istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice, a isti takav prigovor istaknula je i 1. tuženica navodeći da tužitelj ima zadužnicu po kojoj su vršene naplate te da istodobno s vođenjem ovog postupka, tužitelj zahtjevom FINA-i traži naplatu po zadužnici,

- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. studenoga 2023. proizlazi da je sa računa 2. tuženika OF u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2023. ustegnut ukupni iznos od 14.500,72 EUR, a sve na temelju Izjave o zapljeni broj OV-1946/06 od 2. veljače 2006., po kreditu broj 162400055- 5102818839, u korist tužitelja,

- da iz izjave – obične zadužnice od 25. siječnja 2006. proizlazi da je 1. tuženica PFJ (sada PF) tom izjavom dala suglasnost da se radi cjelokupne tražbine vjerovnika – tužitelja zaplijene sve njezini računi radi namirenja utužene tražbine po partiji kredita 5102818839 od 25. siječnja 2006.,

- da iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je tužitelj pokrenuo postupak izravne naplate na temelju navedene zadužnice, a sve u svrhu naplate tražbine tužitelja iz ovog postupka,

- da je tužitelj učinio nespornim činjenicu da u svrhu osiguranja naplate tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu ima Izjavu suglasnosti o zapljeni izdanu od strane 2. tuženika, kao i zadužnicu izdanu od strane 1. tuženice.

7. Polazeći od navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj raspolaže ovršnim ispravama koje mu omogućuju ostvariti identičnu korist kakvu bi imao i donošenjem presude u ovom postupku te nadalje zaključuje da tužitelj stoga nema pravni interes za vođenje ovog postupka te je posljedično navedenom odbacio tužbu tužitelja pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP.

8. I po stavu ovog suda drugog stupnja, a suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud pravilno je odbacio tužbu (i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi) zbog nedostatka pravnog interesa.

9. Postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog nepostojanja pozitivnih procesnih pretpostavki odnosno zbog postojanja procesnih smetnji, tužba se u pravilu mora kao nedopuštena odbaciti.

10. Točno tužitelj u žalbi navodi da o postojanju pravnog interesa ZPP govori samo kod tužbe na utvrđenje (čl. 187. ZPP), međutim odredba čl. 288. st. 2. ZPP propisuje da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, time da je u teoriji i sudskoj praksi domašaj ove odredbe proširen na sve vrste tužbi.

11. Iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati jer se njegovo postojanje presumira u određenim slučajevima pravni interes mu ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice.

12. U razloge za osporavanja postojanja pravnog interesa ponajprije bi spadali slučajevi u kojima bi aktivna stranka raspolagala pravnim instrumentom kojim bi mogla (u bitnome) ostvariti onaj pravnozaštitni rezultat koji bi mogla ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži. Tu bi pripadali slučajevi u kojima bi stranka već imala ovršnu ispravu, zbog čega u načelu ne bi iznova smjela tužiti. U tom smislu ne bi bila dopuštena kondemnatorna tužba ako bi stranka već raspolagala zadužnicom na kojoj je po javnom bilježniku ovjeren dužnikov potpis ili pak izjavom o suglasnosti za pljenidbu plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja, koja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe (čl. 178. st. 2. i 5. Ovršnog zakona - "Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ).

13. Posljedično navedenom, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelju nedostaje pravni interes s obzirom da već (nesporno) raspolaže ovršnom ispravom - izjavom o suglasnosti za pljenidbu novčanih primanja (čl. 178. st. 1. OZ) i običnom zadužnicom (čl. 183. st. 1. OZ) koje isprave mu omogućavaju ostvariti, i temeljem kojih već nesporno ostvaruje onu pravnu korist koju hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu pa provođenjem (ovog) iniciranog postupka (prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno tužbom) ne bi mogao očekivati određenu (drugačiju, povoljniju) pravnu korist.

14. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbacio tužbu (čl. 288. st. 2. ZPP) te kada je, posljedično navedenom, temeljem odredbe čl. 455. ZPP ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

15. Odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbe Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa), a čiju primjenu tužitelj osporava u žalbi.

16. Naime, odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Odredbom Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

18. Po ocjeni ovoga suda, a polazeći od odredbe Tbr. 52. toč. 3. Tarife valjalo je u vrijeme kada je sud u pobijanom rješenju donosio odluku o naknadi parničnog troška primijeniti odredbeTarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), što znači tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa vrijednost boda za sve radnje računati po Tbr. 54. Tarife u iznosu od 2,00 eura, a uzimajući u obzir da su tuženici zahtjevom za naknadu troška tako i zatražili.

19. U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske je već izrazio svoje shvaćanje npr. u odlukama poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/72021 od 13. veljače 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024. i dr.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud 2. tuženiku OF priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u visini od 2316 bodova, koji je on po svom punomoćniku podnio pravovremeno 25. rujna 2012., obzirom da je prema podacima iz dostavnice rješenje o ovrsi primio 18. rujna 2012., a okolnost da tužitelj eventualno nije primio prigovor nije od utjecaja na odluku o troškovima.

21. Međutim, sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je tuženicima priznao trošak zastupanja na ročištu 9. studenog 2022. u visini od 1158 bodova primjenom Tbr. 9/2 Tarife, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa je svakom od tuženika valjalo priznati trošak u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 9/5 Tarife.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka u stavku VII. pobijanog rješenja donesena je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

24. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

25. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I., V. i VI. izreke), rješenja suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović