REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-17860/2015-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Sto Ges.m.b.H., Republika Austrja, 9500 Villach, Richstrr. 47, OIB: 14083159683, Podružnica Sto Ges.m.b.H. podružnica za proizvodnju, trgovinu i usluge, Zagreb, Ulica Franje Lučića 32A, zastupanog po punomoćniku Mariu Migiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi, u cijelosti, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Grladinović poslovni broj: Ovrv-578/15 od 23. listopada 2015., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.179,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 867,17 eura od 17.7.2013. do isplate,

- na iznos od 1.015,33 eura od 24.12.2013. do isplate,

- na iznos od 1.015,33 eura od 24.12.2013. do isplate i

- na iznos od 282,04 eura od 24.12.2013. do isplate,

time da se zakonske zatezne kamate do 1. kolovoza 2015. obračunavaju po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.544,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 691,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 21. listopada 2015. ovršni prijedlog u kojemu je naveo da mu ovršenik, sada tuženik, temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 23.958,72 kuna.

2. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Grladinović poslovni broj: Ovrv- 578/15 od 23. listopada 2015. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 23.958,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 6.533,72 kuna od 17.7.2013. do isplate,

- na iznos od 7.650,00 kuna od 24.12.2013. do isplate,

- na iznos od 7.650,00 kuna od 24.12.2013. do isplate i

- na iznos od 2.125,00 kuna od 24.12.2013. do isplate.

3. Osporavajući navedeno rješenje o ovrsi, tuženik je u prigovoru naveo, u bitnom, da su stranke bile u poslovnom odnosu i da je tuženik uredno platio sve račune s otpremnicama na kojima je vidljivo koja je roba isporučena. Ne duguje iznos iz rješenja o ovrsi, jer se isti temelji na računima koji su izdani naknadno, nakon što je posao na gradilištu dovršen, pa tuženik tužitelju ne duguje iznos iz rješenja o ovrsi, jer se računi koji su knjiženi u otvorenim stavkama tužitelja ne temelje na robi koja je isporučena.

4. Stoga je ovaj sud, rješenjem poslovni broj: Povrv-17860/15-2 od 15. ožujka 2016., stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavljenom postupku, tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu, navodeći, u bitnom, da su stranke bile u odnosu kupoprodaje građevinskog materijala za uređenje kuće koja se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa] i tuženik je platio račune za veći dio isporučene robe, ali nije platio račune čija naplata je predmetom ovog postupka, pri čemu nije osnovana tvrdnja tuženika da se ti računi odnose na robu koja tuženiku nije isporučena, već se radi o računima koji su izdani za dio isporučene robe, ali s opravdanim zakašnjenjem. Naime, tuženik je od tužitelja zatražio ponudu za sav materijal potreban za izvedbu fasade i to na osnovu nacrta, troškovnika i drugih podataka o građevini koje mu je dostavio dipl. ing. građ. ĐR i gospodin OR, a potom je prihvatio ponudu koju je tužitelj izradio 5.11.2012. i dostavio tuženiku elektroničkom poštom. U dogovaranju i realizaciji predmetnog posla na strani tužitelja sudjelovao je njegov djelatnik SR, a na strani tuženika, uz tuženika, sudjelovali su dipl. ing. građ. ER, koji je rukovodio građevinskim radovima i vršio nadzor nad izvođenjem tih radova, te djelomično i ŠR, kao vlasnik obrta [obrt], koji je bio izvođač radova. Naknadno je dogovarana isporuka materijala za oblaganje dimnjaka, koji nije bio obuhvaćen prvobitnom ponudom i njenom naknadnom izmjenom, a prema specifikaciji koju je tužitelju dostavio gospodin ER **.**.2012. godine. Potom se tuženik, nakon što je već prihvatio ponudu, dvoumio oko vrste završne žbuke i tužitelj mu je na njegov zahtjev 28.6.2013. dostavio informativnu ponudu prema upitu na bazi 500 m2, a u kojoj ponudi je tuženiku ponuđen prikaz razlike završnih žbuka i njihovih cijena u varijanti koja je bila obuhvaćena prvobitnom ponudom i u drugoj varijanti koja je podrazumijevala korištenje StoColor Lotusan G, po cijeni 74,90 kn/l neto, a na koju drugu varijantu se tuženik na kraju i odlučio, čime je samo u pogledu tog dijela materijala djelomično izmijenjen dogovor koji je nastao prihvaćanjem prvobitne ponude od 5.11.2012. godine. Materijal se, u pravilu, dovozio do adrese do koje su mogla doći teretna vozila, a to je I.G. Kovačića 18a, a koja se adresa nalazi pored adrese Golubovec 13, gdje je materijal preuzimao po tuženiku angažirani izvođač radova. Većina ugovorenog materijala isporučivana je tuženiku iz tužiteljevog skladišta i tom su prilikom potpisivane tužiteljeve otpremnice i na osnovu njih odmah izdavani računi. Kako tužitelj ne proizvodi sam sav svoj prodajni asortiman, već samo određeni dio, to određeni dio njegovog prodajnog asortimana za njega proizvode njegovi partneri (vanjski dobavljači) po dogovorenim standardima. Tako, ugovoreni stiropor proizvodi tužiteljev vanjski dobavljač PLASTFORM d.o.o. Sesvete, Ivana Granđe 25, te je isporuka stiropora bila dogovorena na način da PLASTFORM d.o.o. ugovorene količine dostavlja izravno na gradilište tuženiku, odnosno tuženikovom izvođaču, gdje je roba uredno preuzeta, te su potpisane PLASTFORM-ove otpremnice. Tužiteljev računalni knjigovodstveni sustav u kojem se izdaju računi koncipiran je na način da se računi izdaju na osnovi tužiteljevih otpremnica koje se rade u tom istom sustavu, a na koje se otpremnice onda računi pozivaju, te se iz otpremnica u račune preuzimaju podaci o vrsti i količinama robe. Kako su se prilikom preuzimanja robe potpisivale PLASTFORM-ove otpremnice, to je PLASTFORM d.o.o. te otpremnice trebao dostaviti tužitelju kao dokaz da je roba isporučena određenih dana u određenim količinama i na osnovu kojih otpremnica je tužitelj tu robu trebao unijeti u svoj sustav, u njemu sačiniti svoje otpremnice i na osnovu tih otpremnica za isporučenu robu izdati tužitelju račune. Čim je tužitelj od PLASTFORM d.o.o., nakon višekratnog požurivanja, primio otpremnice, unio ih je u sustav i izdao svoje otpremnice, koje je za izvođača radova potpisao gospodin ŠR, koji je i preuzimao robu, te je tužitelj tuženiku izdao i dostavio svoje račune i za taj dio robe. Zbog toga je došlo do kašnjenja s izdavanjem tužiteljevih računa za stiropor. 6. Nadalje je naveo da je BR, djelatnik tužitelja, uputio tuženiku 11.12.2013., na dvije poznate mu adrese elektroničke pošte, karticu komitenta sa stanjem koje je bilo prije izdavanja računa za taj preostali stiropor i tablicu sa svim isporučenim materijalima koji su fakturirani u dotadašnjim računima, te mu se ispričao zbog kašnjenja računa za stiropor. Iz te kartice je vidljivo da je tužitelj prije izdavanja posljednjih računa za dio stiropora izdao tuženiku račune u ukupnom iznosu od 165.271,14 kuna, a koji je iznos manji od iznosa iz ponude prema upitu od 5.11.2012. za 27.076,11 kuna, pa je očito da tužitelj do tog trenutka nije bio izdao tuženiku račune za dio isporučenog materijala. Iz te kartice je vidljivo i to da je u tom trenutku račun tužitelja br. 1891-01-91 od 9.7.2013., izdan na iznos od 6.810,99 kuna, ostao neplaćen u iznosu od 6.533,72 kuna, a u kojem iznosu je i trenutno nepodmiren. Kako se taj račun ne odnosi na nešto kasnije obračunati stiropor, to činjenica da taj račun nije u cijelosti podmiren upućuje na zaključak da stvarni razlog ne plaćanja računa od strane tuženika ne leži u kasnijem izdavanju računa i navodnoj sumnji da roba nije isporučena, već u nečem drugom. Tuženik po primitku računa na njih nije prigovarao, već je tijekom razgovora s djelatnicima tužitelja BR i GRG rekao da je za građevinske radove na kući utrošeno više sredstva od planiranih, pa da zato tužitelju još nije platio sve račune. Tvrdnje o navodnim sumnjama na neosnovano fakturiranje robe kod tuženika se javljaju bitno kasnije i isključivo služe pokušaju izbjegavanja plaćanja duga prema tužitelju.

7. I tuženik je u nastavljenom postupku ustrajao u svom prigovoru, navodeći, u bitnom, da je tuženik prihvatio tužiteljevu informativnu ponudu od 5.11.2012. u dijelu cijena i vrste materijala. Ta ponuda nije troškovnik, jer se jedinične cijene i količina materijala razlikuje od onoga što je konačno i konkretno ugrađeno kao fasada na objekt tuženika, a što se vidi iz računa i otpremnica koje su pratile izgradnju, te konačnog obračuna prema ponudi br. 3/13 od 17.6.2013. izvođača [obrt], vl. ŠR. Osim radova i robe po ponudi 3/13, izvođač je izveo i radove i ugradio materijal po ponudi 24/13, ali te je radove izravno ugovorio sa suvlasnikom zgrade G i RR, koji su mu iste i platili. Izvođača radova je ugovorio tuženik, ali mu je istoga preporučio upravo tužitelj, kao svojega stalnog suradnika. Do kraja listopada 2013. tuženik je platio tužitelju sve ispostavljene račune ukupnog iznosa od 158.737,42 kuna, što je razvidno iz tužiteljevog dokumenta o stanju potraživanja u razdoblju od 1.1.2013. pa do 16.10.2014. sa stanjem potraživanja "0". Ne sjeća se da bi bio upoznat s nekakvim dopisom elektroničke pošte od 11.12.2013. da je još nešto dužan tužitelju za isporučenu robu, a navedena tvrdnja tužitelja je suprotna dokumentu tužitelja od 16.10.2014. godine. Tužitelj je tek 24.10.2014. poslao tuženiku dopis s karticom komitenta u kojem tvrdi da postoji još otvoreno dugovanje u iznosu od 23.958,72 kuna. Kad su tuženiku, na njegovo traženje, dostavljeni računi i otpremnice, tuženik je utvrdio: - da mu nije isporučen stiropor dogovoren informativnom ponudom (STO Ges.m.b.H, StoHartschaum EPS 20cm) već stiropor PLASTFORM tip PLASTOPOR EPS F,

- da je račun br. 1891-01-91 izdan po otpremnici br. 1075 koja je potpisana od g. ŠR, a koja nije vjerodostojna, jer je naknadno napisana u Viškovu,

- da su i otpremnice po kojima su izdani računi u prosinu 2013. sačinjene u Viškovu, a i njih je tamo (valjda) potpisao ŠR – ili pak nije, nego su naknadno izdavane, te samim time nevjerodostojne i

- da je račun br. 1891 od 16.7.2013. u iznosu od 6.810,00 kuna plaćen u cijelosti uplatom od 25.7.2013., kada su plaćeni računi 1891, 1876, 1878, 1870, 1812 ukupnog iznosa od 36.670,13 kuna, što je vidljivo i na iskazu isprave tužitelja od 16.10.2014. godine.

8. Ovaj sud je, izvodeći tijekom postupka sve dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, a od kojih nisu odustale u daljnjem tijeku postupka izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave, izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavki (IOS) na dan 6.10.2015. (str. 5 spisa), račune i otpremnice (str. 20-30, 74-78, 80-85 spisa), elektroničku korespondenciju (str. 31-37, 39-41, 43-44 spisa), ponudu prema upitu od 5.11.2012. (str. 38 i 63 spisa), informativnu ponudu prema upitu na bazi 500 m2 od 28.6.2013. (str. 42 spisa), karticu komitenta za period do 9.12.2013. (str. 45 spisa), specifikaciju isporučenog materijala (str. 46-48 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 49 spisa), elektroničke dopise punomoćnika tužitelja punomoćniku tuženika (str. 50-52 spisa), ponudu broj 03/13 i 24/13 [obrt] (str. 64-65 i 66 spisa), ispravu tužitelja za razbolje od 1.1.2013. do 16.10.2014. (str. 67 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 24.10.2014. i karticu komitenta (str. 68-69 spisa), tehničke podatke (str. 70-73 spisa), detalje naloga 2299440 za plaćanje (str. 79 spisa), elektroničku poruku inspektora OR od 20.4.2017. (str. 94 spisa), orijentirnu ponudu potrebnog materijala za toplinski sustav Sto Therm Vario za kuću Golubovac (stiropor 15 cm) od 30.7.2012. (str. 95 i 133 spisa), elektroničku poruku od 30.7.2012. (str. 96-97 spisa), tuženikovu elektroničku poruku upravi društva STO Management SE od 6.9.2017. s prijevodom (str. 98-104 spisa), ispis podataka o novim proizvodima i sustavima s tužiteljeve internetske stranice u kojem se nalazi objava od 16.1.2014. kojom je predstavljen novi proizvod Sto-Dammplatte Top31 White (str. 105 spisa), ispis točke 20. troškovnika građevinsko obrtničkih radova (str. 106-107 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji br. 170 od 11.2.2013. (str. 108-110 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji br. 39/10 od 1.10.2010. (str. 111-114 spisa), ispis sadržaja deklaracije za Sto- Polystyrol-Hartschaunmplatte PS15SE 040 (str. 114 i 115 spisa), otpremnicu za drugog kupca s brojem i žigom prodajnog centra u Rijeci (str. 116 spisa), prvu i zadnju stranu Ugovora o radu radnice ĐRG (str. 117-118 spisa) i elektroničku poruku ER (str. 132 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka BR (str. 134-136 spisa), ŠR (str. 141-142 spisa) i ER (str. 150—151 spisa), te i tuženika (str. 137 spisa).

9. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 10. Naime, odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

11. Iz tužiteljevog Izvoda otvorenih stavki na dan 6.10.2015. proizlazi da tuženik tužitelju nije platio cijenu robe koja mu je isporučena prema slijedećim računima:

- broj: 1891-01-91 od 9.7.2013. s dospijećem 16.7.2013. u iznosu od 6.533,72 kuna,

- broj: 10150-01-91 od 16.12.2013. s dospijećem 23.12.2013. u iznosu od 7.650,00 kuna,

- broj: 10151-01-91 od 16.12.2013. s dospijećem 23.12.2013. u iznosu od 7.650,00 kuna i

- broj: 10153-01-91 od 16.12.2013. s dospijećem 23.12.2013. u iznosu od 2.125,00 kuna.

12. Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je prvi račun (broj: 1891-01-91 od 9.7.2013.) u cijelosti podmirio, budući da je iz Kartice komitenta za period do 24.10.2014. (str. 69 spisa), na koju se tuženik poziva, razvidno da je tuženik iznosom od 36.670,13 kuna, koji je platio tužitelju 25.7.2013. (prema ispisu naloga HPB na str. 79 spisa), podmirio račune koji su dospjeli prije tog računa i samo djelomično i taj račun od 9. srpnja 2013. (za koju je tužitelj dostavio otpremnicu s potpisom " ŠR" ispod " Đ"), pa je po tom računu ostao dužan platiti tužitelju 6.533,72 kuna.

13. Kada se zbroji cijena materijala iz Kartice komitenta za period do 9.12.2013. na str. 45 spisa u iznosu od 165.271,14 kuna s ukupnom cijenom tri računa za stiropor od 11. prosinca 2013., na kojima je kao datum dospijeća ("valuta plaćanja") naveden 23. prosinca 2013., u iznosu od 17.425,00 kuna, tada je za zaključiti da ukupna cijena materijala koju je tužitelj isporučio tuženiku iznosi 182.596,14 kuna, a koliko je i navedeno na Kartici komitenta za period do 24.10.2014. na str. 69 spisa.

14. Obje spomenute Kartice komitenta sadrže podatke o pojedinom izdanom računu, datumu izdavanja računa, datumu dospijeća pojedinog računa, dugovanju tuženika (neplaćenim iznosima), potraživanju tuženika (plaćenim iznosima) i razlici tih iznosa.

15. Za razliku od tih kartica, dokument na str. 67 spisa, koji je tuženik dostavio u prilog istinitosti svoje tvrdnje da je u cijelosti platio račun od 9.7.2013., ne sadrži podatke o pojedinim računima i dugovanju tuženika tužitelju po tim računima, pa je na temelju njega, a kraj naprijed navedenih kartica, ovaj sud mogao zaključiti samo to da je tuženik tužitelju platio 158.737,42 kuna (a što proizlazi i iz spomenutih kartica), ali nije mogao zaključiti da je tuženik do 16. listopada 2014. platio tužitelju svu isporučenu robu.

16. Ovo osobito ako se ima u vidu razložno objašnjenje iz podneska primljenog 2. studenoga 2017., a u kojemu je tužitelj naveo, u bitnom, da je na spomenutoj ispravi broj "0,00" naveden u drugom redu isprave gdje piše: "Iznos veći od 0,00", a što predstavlja kriterij pretraživanja koji je tužitelj zadao za ispis prometa koji prelaze 0,00 kuna (dakle ispis obuhvaća sve promete, a ne samo neke koji bi bili viši od nekog iznosa), a drugo navođenje brojke 0,00 je u donjem lijevom kutu isprave u rubrici u kojoj su iskazani ukupni iznosi dugovnih prometa, a dugovni prometi se odnose na plaćanje tužiteljevih dugovanja prema tuženiku, pa kako takvih dugovanja i takvih plaćanja nije bilo, taj stupac je potpuno prazan, te je na dnu tog praznog stupca u rubrici "Ukupno" navedeno da je ukupni iznos tužiteljevih plaćanja tuženiku 0,00 kuna.

17. Nadalje, tužitelj je uz sva tri računa od 16.2.2013. dostavio i otpremnice tužitelja od 11.12.2013. i otpremnice tvrtke PLASTFORM d.o.o. iz svibnja i lipnja 2013., time da se na svim otpremnicama tužitelja ispod "Primio" nalazi potpis " ŠR", a na otpremnicama PLASTFORM d.o.o. ispod "Preuzeo: [obrt], fco Tuškanac, I. Gorana Kovačića" se nalaze potpisi ŠR (otpremnica na str. 24 spisa od **.**.2013.), MR (otpremnica na str. 27 spisa iz svibnja 2013.) i MR (otpremnica na str. 30 spisa iz lipnja 2013.).

18. Svjedok ŠR, vlasnik obrta [obrt], iskazao je, u bitnom, da je sudjelovao u izradi fasadnog sustava na kući tuženika i oko toga se dogovarao s tuženikom. Za vrijeme izrade fasade on je kao izvođač sugerirao GR što bi trebalo napraviti prema pravilima struke. Bili su i O, jer oni stanuju u prizemlju. Njih je isto interesiralo kako će napraviti detalje. On nije dogovarao materijal. Njegov posao je bio samo rad ruku. Materijal koji je on ugrađivao dolazio je na gradilište. On je tražio da se dostavi materijal koji mu je bio potreban i to od tužitelja. Sav potreban materijal njemu je dostavljen. On ne zna kakva je bila ponuda i koliko je točno materijala i kojega bilo dogovoreno, ali on je radio s materijalom kojeg mu je dostavio tužitelj. Njega je angažirao gosp. GR za izradu fasade. Dogovarao je sa GR, a i oni (O) su bili prisutni dok je bio na gradilištu. Otpremnice je potpisivao onaj radnik iz njegovog obrta koji se zatekao na gradilištu ili on osobno. Na svim otpremnicama na listu 21, 23, 26 i 29 spisa nalazi se njegov potpis. Otpremnicu / teretni list na listu 30 spisa potpisao je on. Otpremnicu / teretni list na listu 27 spisa potpisao je njegov brat, koji je sa njim u obrtu. Otpremnicu na listu 24 spisa potpisao je njegov tata, koji je sa njim bio u obrtu. Na otpremnici na listu 75 spisa nalazi se njegov potpis. Ujedno je, upitan kako to da otpremnica na listu 74 spisa ne sadrži njegov potpis ili bilo koga iz njegovog obrta, odgovorio da se obično radi o tri otpremnice koje mora potpisati, jedna ide onome tko je izdao, druga onome tko je isporučio, a jedna ostaje njemu. Zna se dogoditi da ne potpiše tu koja ostane njemu, obično potpiše ove dvije. Stiropor je njemu dovezen na gradilište direktno iz Plastforma. Koliko je njemu poznato nitko nije imao nikakvih primjedbi ni na količine, ni na vrste materijala koji su ugrađivali. Nije preuzimao nikakvu robu u Viškovu u studenom i prosincu 2013. godine. Nije preuzimao nikakvu robu ni u srpnju 2013. godine. Prilikom potpisivanja otpremnica čitao je količine navedene na otpremnicama i onda je na gradilištu potpisivao te otpremnice od Plastforma, a naknadno je potpisivao i otpremnice od tužitelja, budući da su se one podudarale s otpremnicama Plastforma. Njemu su na otpremnicama bitne količine i vrsta materijala koji je dopremljen, a zaglavlja otpremnica on ne gleda. Za vrijeme dok je radio, on je bio na gradilištu i zato zna koje su količine i materijali isporučeni. ER je bio nadzor na objektu. Nije bio cijelo vrijeme na objektu, dolazio je povremeno. Budući da se na objektu radilo više vrsta radova, on je vršio nadzor na svim radovima. Ponude na listu 64 do 66 spisa su njegove ponude. Ponuda 3/13 odnosi se na rad njegovih ruku. Ne sjeća se zašto je napravljena ponuda 24/13, ali vjerojatno ga je netko tražio da napiše tu ponudu. Nije dogovarao nikakve posebne radove s S mimo tuženika. Heimovi su platili njemu posebno onaj dio fasade koji se odnosio na prizemlje, a tuženik mu je platio onaj dio fasade koji se odnosio na njega. Koliko se sjeća, on misli da nije dogovorio da će njemu O platiti svoj dio fasade u trenutku kada je dogovarao izradu fasade, ali oni su mu platili. Kada je došao na gradilište on nije znao da su tu dva vlasnika.

19. Kada se izloženo stanje na otpremnicama poveže s izloženim tvrdnjama svjedoka ŠR u koje ovaj sud nije imao razloga posumnjati, a iz kojih proizlazi da je sva roba iz potpisanih otpremnica njemu dostavljena za izradu predmetne fasade, tada je za zaključiti da su neistinite tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da mu roba po predmetnim ispostavljenim računima nije isporučena, a uvjerljive su tvrdnje tužitelja iz kojih proizlazi da je račune izdao sa zakašnjenjem, jer je PLASTFORM d.o.o. kasnio s dostavom svojih otpremnica, a na temelju kojih onda tužitelj izdaje svoje otpremnice i podatke iz otpremnica unosi u svoje račune.

20. Pritom valja kazati da ovaj sud nije posumnjao u iskaz svjedoka ŠR zbog same činjenice da je na tužiteljevim otpremnicama navedeno da su sastavljene u Viškovu, jer je ovaj svjedok životno i logično objasnio da su njemu na otpremnicama bitne količine i vrsta materijala koji je dopremljen, a zaglavlja otpremnica ne gleda. Osim toga, na otpremnicama tvrtke PLASTFORM d.o.o., na temelju kojih je tužitelj izradio svoje otpremnice, nije navedena nikakva adresa u Viškovu, već adresa u zagrebačkom naselju Tuškanac, a u kojem se naselju i nalazi predmetna kuća na kojoj je rađena predmetna fasada, te svibanj i lipanj 2013., kao datumi navedenih isporuka, a kada se, prema niže izloženom iskazu svjedoka BR, završavala fasada na predmetnoj kući

21. Imajući u vidu naprijed navedeno, te činjenicu da se na svim otpremnicama nalazi žig tužitelja s adresom njegovog prodajnog mjesta u Zagrebu (za razliku od otpremnice na str. 116 spisa na kojoj je otisnut različit žig tužitelja - žig s adresom u Viškovu), razložno je tužiteljevo objašnjenje da je zbog opsega posla te otpremnice obrađivala (prema podacima iz Zagreba) radnica koja radi u Viškovu, pa je zbog toga došlo do nehotičnog korištenja zaglavlja tog prodajnog centra.

22. Nadalje, a vezano za tuženikove tijekom postupka iznijete tvrdnje o tome da mu je ugrađeno 20-23% manje materijala od onog navedenog u informativnoj ponudi od 5.11.2012. (na ročištu 3.10.2017.), odnosno da je utrošeno više materijala od specificiranog (u podnesku primljenom 31.8.2023.), valja kazati da logično tužitelj tijekom postupka tvrdi da on kao prodavatelj nije mogao određivati količinu materijala koji će se utrošiti u fasadu predmetne kuće.

23. Osim toga, i iz prihvaćenog iskaza svjedoka ŠR proizlazi da je on tijekom izrade fasade sugerirao tuženiku što bi trebalo napraviti po pravilima struke i tražio je da mu tužitelj dostavi potrebni materijal s kojim je radio, te nitko nije imao nikakvih primjedbi na količine materijala koji je dolazio na gradilište i koji su ugrađivali.

24. I iz iskaza svjedoka ER proizlazi da je uobičajeno da se pojedinačne specifikacije količine materijala predviđenog projektantskim troškovnikom i ponudom izrađenom na temelju tog troškovnika (a koju sam tuženik tijekom postupka naziva informativnom) dalje dogovaraju.

25. Naime, svjedok ER je u svom iskazu naveo, u bitnom, da je bio nadzorni inženjer objekta investitora GR. Radi se o zgradi u kojoj je više stanara, ali je sve išlo preko GR i on je sve dogovarao s GR. Od tužitelja je zatražio ponudu na osnovi specifikacije materijala koji je radio jedan od Bagićevih ponuđača. Dalje on više nije sudjelovao u naručivanju materijala, a ni primanju materijala. Kada mu je pokazana elektronička korespondencija na listu 31 do 44 spisa onda je kazao da je to upravo korespondencija vezana za ponudu. Koliko se sjeća tužitelj je predložio jednog od izvođača koji je onda izvodio radove, čini mu se da je to bio gospodin ŠR. Koliko se sjeća i GR je zajedno s S odlazio kod tužitelja oko dogovora. Kada mu je pokazan projektantski troškovnik, onda je kazao da su se pojedinačne specifikacije vjerojatno dalje dogovarale s obzirom na količinu. On se ne sjeća na koju su se debljinu na kraju točno dogovorili, ali se sjeća da su se dogovorili na veću debljinu između debljina o kojima su pregovarali. Ako su razgovarali o 15 i 20, onda su dogovorili 20 cm. Koliko se sjeća radilo se o ponudi za fasadni stiropor EPS, a to je stiropor od ekspandiranog polistirena, dakle ne ekstrudirani. Naručen je bijeli stiropor, a ne grafitni stiropor. Nije siguran da je tada grafitni stiropor i postojao. U ponudi piše kakav se stiropor nudio. Projektantski troškovnik je bio prije ponude. Dakle on je troškovnik i specifikaciju materijala proslijedio tužitelju koji je na temelju toga dao ponudu prilagođenu svom proizvodnom programu. Roba je sukcesivno isporučivana na gradilište i primali su je. Objekt je koliko on zna završen. Nije radio kontrolu da li je u objekt ugrađen taj materijal, niti je njegov posao bio da on provjerava da li je u kuću ugrađeno onoliko materijala koliko je navedeno u ponudi. Obračun nije bio njegov zadatak. Nakon ponude nije više sudjelovao u bilo kakvim ozbiljnijim pregovorima između tužitelja i tuženika. Koliko se on sjeća, ponuda na listu 63 spisa je bila ponuda koju je on proslijedio GR i koja je bila konačna. Kada mu se na ponudi pokazuju artikli navedeni u redovima 5 do 9 onda može kazati da je to fasadni stiropor, broj centimetara se odnosi na debljinu, a zaključuje da ovo Sto bi značilo da se radi o stiroporu ponuđača, odnosno proizvođača, a u ovom slučaju bi to bilo jedno te isto. Predmet ponude je bio cijeli objekt, a suvlasnici tog objekta su brat i sestra O koji su vlasnici stana u suterenu i prizemlju i GR koji je vlasnik kata i potkrovlja. Po njegovoj ocjeni njihovi suvlasnički omjeri bi bili oko 50% O i 50% GR. Na fasadi bi to možda bilo malo drukčije, ali to je to.

26. I naposljetku, tuženik se u dopisu upravi društva STO Menament SE od 6. rujna 2017. nije požalio na to da mu je tužitelj isporučio manju ili veću količinu materijala od onog predviđenom ponudom, već je naveo da mu je ponuđen standardni EPS u 2012. i ustvrdio da je to sivi EPS s λD=0,031W/(m ⃰ K), a ugrađen mu je Plastopor EPS F kojemu je λD=0,039W/(m ⃰ K), 20% nepovoljniji koeficijent toplinske vodljivosti i definitivno ga nije proizveo STO. Nakon što je shvatio kako ugrađeni EPS ne odgovara onome što je bilo ponuđeno, odbio je obaviti plaćanja.

27. U odnosu na izložene tuženikove tvrdnje o vrsti ponuđenog i isporučenog stiropora, valja kazati da je ovaj sud utvrdio da je tužitelj, prema naprijed spomenutim otpremnicama za stiropor, isporučio tuženiku artikl broj: 15000-000 20 naziva Sto Hartschaum EPS Plastform 20 cm, a koji je broj artikla naveden i u ponudi prema upitu od 5. studenoga 2012., koju sam tuženik naziva informativnom, s nazivom Sto Hartschaum EPS 20.

28. Izložena razlika u nazivu ne čini razliku u artiklu, niti u njegovim svojstvima ako se ima u vidu da taj stiropor od ekspandiranog polistirena za tužitelja, koji ga prodaje, prema Ugovoru o poslovnoj suradnji br. 39/10 od 1. listopada 2010. i Ugovoru o poslovnoj suradnji br. 170 od 11. veljače 2013., proizvodi i pakira PLASTFORM d.o.o., time da ga proizvodi po Sto normi koju mu je odredio tužitelj (čl. 1. navedenih Ugovora), a pakira u folije s otisnutom robnom markom Sto, te deklarirane po pozitivnim propisima EU i hrvatskim propisima (čl. 4. navedenih Ugovora).

29. U svakom slučaju, tuženiku nije mogao biti 2012., ni informativno, ponuđen stiropor za koji je tuženik u podnesku primljenom 27. rujna 2017. i u dopisu Upravi Sto Management SE od 6. rujna 2017. tvrdio da mu je ponuđen, tj. stiropor toplinske vodljivosti λD=0,031W/(m ⃰

K), a koja je navedena na internetskoj stranici Sto za stiropor Sto-Dämmplatte Top31 White (str. 72 spisa), budući da se radi o sivom stiroporu koji je u tužiteljevoj ponudi od 16. siječnja 2014., a kako to proizlazi iz podataka s internetske stranice Sto (str. 105 spisa).

30. Osim toga, iz naprijed izloženog iskaza svjedoka ER jasno proizlazi da je naručen fasadni stiropor EPS, stiropor od ekspandiranog polistirena, dakle ne ekstrudirani i to bijeli stiropor (a ne grafitni stiropor).

31. Pritom valja kazati da tuženik u svom iskazu više nije ni spominjao da mu je trebao biti ugrađen spomenuti sivi stiropor, već je naveo da je očekivao da će mu ugraditi stiropor njemačkog proizvođača.

32. Naime, tuženik je iskazao, u bitnom, da mu je ER preporučio tužitelja za fasadu, a izračun količine i mjerenja izvršio je OR. Nitko mu nije kazao da tužitelj nije proizvođač stiropora koji će biti ugrađen u njegovu kuću. Ne sjeća se kada su radovi započeli, a kada su završeni, a ni koliko je ukupno platio tužitelju, ali sve postoji u dokumentaciji. Tužitelj ga je kontaktirao (ne sjeća se da li ga je nazvao) par mjeseci nakon što je do kraja platio fasadu da mu je ostao dužan platiti neke račune, time da se ne sjeća je li mu tužitelj poslao tada neke otpremnice i obrazloženje o čemu se radi. On je S rekao da ga traže još neke novce. Kada su O i on išli gledati dokumentaciju onda su shvatili da je puno više toga materijala utrošeno i naplaćeno nego kako je to bilo u ponudi. Nije očekivao da će mu tužitelj ugraditi stiropor domaćeg proizvođača, već je očekivao da će mu ugraditi stiropor njemačkog proizvođača kako je i ponuđeno. Ne sjeća se da je ikada s tužiteljem razgovarao o tome da mu daje popust od 8% na sve osim na toplinsku izolaciju. On nikada nije potpisao niti jednu otpremnicu. Ne zna da bi O ikada potpisali ijednu otpremnicu. Nakon završenih radova dobio je od izvođača konačni obračun. I naposljetku je upitan je li platio račune zbog kojih se vodi ovaj postupak odgovorio da je on platio prvi račun na iznos od 6.533,72 kuna uvećan za porez na dodanu vrijednost, a ostala tri računa nisu platili time da bi razlog ne plaćanja bolje znali njegovi susjedi (O), jer su oni dužni platiti 2/3 tih računa. Oni (tuženik i O) su nudili plaćanje 20% tih računa samo zato da to riješe.

33. Međutim, činjenica da u ponudi od 5. studenoga 2012., koju sam tuženik naziva informativnom, nije navedena riječ "Plastform", pa nadzorni inženjer tuženika ER na temelju te ponude nije mogao zaključiti da taj stiropor proizvodi domaći proizvođač, u konkretnom slučaju ne predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu, jer:

- ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je tuženik tvrdio da sam proizvodi svu robu iz njegovog prodajnog asortimana koja čini sastavni dio njegovog fasadnog sustava koji je bio predmetom dogovora između stranaka, pa tako nije tvrdio ni da sam proizvodi ploče ekspandiranog polistirena,

- da tuženik tijekom pregovora nije inzistirao na nekoj određenoj vrsti stiropora, već su projektanti HR i KR u opisu fasaderskih radova inzistirali na sustavu StoThermVario i pločama ekspandiranog polistirena (stiropor) kao što je Sto Hartsschaum-F (str. 106-107 spisa) i

- da je stiropor na gradilište dostavio PLASTFORM d.o.o., pa tuženiku (po struci inženjer) i izvođaču kojega je tuženik izabrao, a koji je potpisivao otpremnice tvrtke PLASTFORM d.o.o., nije moglo ostati nepoznato da su primili stiropor kojega prodaje tuženik, a proizvodi PLASTFORM d.o.o., a nije trebalo ostati nepoznato ni svjedoku ER, budući da je on bio nadzorni inženjer, te su i tuženik i izvođač i nadzorni inženjer mogli odbiti ugradnju tog stiropora u predmetnu zgradu (a nije niti jedan od njih).

34. Osim toga, ovaj sud nije povjerovao tvrdnji tuženika da mu nitko nije kazao da tuženik nije proizvođač stiropora koji će biti ugrađen u njegovu kuću, jer je u cijelosti prihvatio sve bitne tvrdnje iz niže izloženog iskaza svjedoka BR, a iz kojih proizlazi, među ostalim, i da je on tuženiku kazao da toplinska izolacija nije njihova, već od dobavljača, kada mu je objasnio da mu daje 8% popusta na sve osim na toplinsku izolaciju.

35. To zbog toga što je ocijenio da je svjedok BR, iako zaposlenik tužitelja, iskazivao jasno, logično i životno, a u svakom slučaju uvjerljivije od tuženika za kojega je ovaj sud stekao uvjerenje da je svoje neistinite tvrdnje tijekom postupka iznosio postupno isključivo radi odugovlačenja postupka.

36. Osim toga, iskaz ovog svjedoka je neproturječan sadržaju dokumentacije koja je priložena u spis.

37. Naime, svjedok BR, zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu voditelja prodaje, iskazao je, u bitnom, da je prije nego što je upoznao tuženika bio u kontaktu s arhitekticom HR, koja je tražila pomoć kod izrade troškovnika rješavanja detalja na fasadi obiteljske kuće u [adresa], investitor koje je bio tuženik. Bio je u kontaktu i s voditeljem gradilišta, odnosno nadzornim inženjerom ER koji je tražio da mu pošalju ponudu za materijal, a vezano za fasadu na tom istom objektu. Oni su u 7. mjesecu 2012. poslali ponudu ER, naslovljenu na njegovu tvrtku, za materijal po metru kvadratnom, jer nisu znali koliko će točno biti potrebno građevinskog materijala, jer su tvrtka koja se bavi proizvodnjom materijala kojega direktno distribuiraju kupcima, a ne izvode radove s tim materijalom. Misli da mu je ER telefonski odgovorio da želi da se ugradi upravo fasadni sustav njihove tvrtke, a kasnije je upoznao i tuženika koji je isto kazao da želi da se ugradi njihov fasadni sustav. Kazao je tuženiku da je potrebno da se kuća izmjeri i da se navedu potrebne količine materijala. Kuću su, po izboru tuženika, premjerili i količine naveli gospodin OR i gospodin E. Krajem 10. mjeseca 2012. su mu poslali upit u kojemu su bile specificirane sve količine, ali pri tom nisu imali u vidu da će potrošnja biti veća od one koja je specificirana zbog toga što se ne radi o novoj kući, već o adaptaciji. Ponudu, naslovljenu na tuženika, poslao je 5.11.2012., time da je, koliko se sjeća, ponudu poslao i tuženiku i gospodinu ER. Nakon toga je tuženik bio kod njega u uredu i prihvatio ponudu, time da su se dogovorili da će plaćanje materijala biti po predračunu uz dodatni popust od 8% na sve osim na toplinsku izolaciju. On tada nije poznavao nikakve druge suvlasnike ove kuće, već ih je upoznao tek kod odabira završne boje fasade. Nakon toga su mu ili tuženik ili gospodin ER kazali da su oni odustali od toga da gospodin OR i E rade fasadu, te su ga pitali za preporuku izvođača, a on im je preporučio 4 ili 5 tvrtki koje ugrađuju njihove fasadne sustave duži niz godina. Oni su izabrali tvrtku [obrt], vlasnik ŠR i s njim su dogovorili posao. On (ŠR) je bio upoznat s ponudom od 5.11.2012. i na osnovi te ponude su išle narudžbe materijala. Oni (radnici tužitelja) su vozilima direktno dovozili materijal na gradilište, a direktno je na gradilište dovezao toplinsku izolaciju i njihov dobavljač toplinske izolacije tvrtka Plastform, time da je toplinska izolacija tog dobavljača ušla u njihov sustav fasadni sustav tek nakon što je ispitana od strane laboratorija u sjedištu tvrtke, te se nalazi u folijama s njihovim logom. Kada taj njihov dobavljač direktno dovozi na gradilište toplinsku izolaciju onda daje svoju otpremnicu na potpis, a otpremnicu potpisuje osoba na gradilištu, pa je to dokaz da je materijal dostavljen na gradilište. Nakon isporučenog materijala Plastform njima (radnicima tužitelja) ispostavi račun s njihovom otpremnicom, a oni potom prefakturiraju na kupca, na svojim otpremnicama se pozivaju na njihove otpremnice i ispostave svoj račun na taj iznos kupcu. Niti jednu otpremnicu nisu potpisali tuženik, O, a ni ER, jer oni nisu ni trebali potpisivati otpremnice, budući da je fasadu na kuću tuženika ugrađivala tvrtka gosp. ŠR, koji je potpisivao otpremnice. Cijenu na otpremnici na listu 27 spisa na kojem piše 53,00 kuna/m2 nisu prefakturirali na račun tuženiku, jer je to rukom dopisao netko iz Plastforma kao pomagalo za fakturiranje prema tužitelju. U ponudi se ne vidi da toplinska izolacija nije njihova, već od dobavljača. On je tuženiku kazao da toplinska izolacija nije njihova već od dobavljača kada mu je objasnio da mu daje 8% popusta na sve osim na toplinsku izolaciju. Tijekom postavljanja fasadnog sustava došlo je do dogovora da se umjesto ponudom predviđene završne žbuke granulacije 1,5 mm lotusan ugradi organska završna žbuka štolit 1,5 mm sa dodatnim obojenjem fasadnom bojom štokolor lotusan G. Ta novo dogovorena završna obrada bila je puno bolja, budući da se kod ugradnje ove završne obrade iz ponude događa da na sjevernoj strani vremenom dolazi do stvaranja gljivica, algi, mahovine i sl., a kuća je na takvom položaju da bi do toga vremenom sigurno došlo. Dakle, tek kada se birala boja on je saznao da postoje drugi suvlasnici te kuće i upoznao je gospodina i gospođu RR (brat i sestra). Fasada je postavljena i ostao je neki sitni dug od 6.500,00 kuna za isporučivani materijal. Radovi su završeni u kasno proljeće i početkom ljeta 2013. godine. Naknadno su, početkom 12. mjeseca, utvrdili da nisu tuženiku ispostavili dva ili 3 računa za toplinsku izolaciju. Nazvao je tuženika, objasnio mu situaciju i kazao mu da će mu poslati račune. Tuženik je već tada pokazivao negodovanje. Naime, kazao je da je sve platio. Kada je tuženiku objasnio da je nemoguće s 200 m2 stiropora napraviti 400 m2 fasade, tuženik mu je kazao da nema novaca, jer je potrošio na kuću više nego što je planirao. On je tuženiku naknadno dostavio specifikaciju svih materijala kako bi mu pokazao da mu račun nije ispostavljen za nešto što nije ugrađeno u njegovu kuću. Kasnije su mu poslali ponudu i na manji iznos samo kako bi na miran način s tuženikom riješili nastali problem. Nakon toga je on nazvao tuženika par puta i tuženik ga je molio da S objasni da je u predmetnu kuću ugrađen sav taj materijal i da im objasni kako je nastao taj neplaćeni trošak, ali on to nije htio zato što bi nekim trećim osobama trebao govoriti da bi oni trebali nešto platiti. Nadalje je naveo da nema nikakve razlike između stiropora koji je naveden u ponudi i stiropora ugrađenog u tuženikovu kuću, te da nije točno da bi tuženik tražio neki drugi stiropor koji nije naveden u ponudi i koji mu je ugrađen. Rubrika "broj artikla" na ponudi na listu 63 spisa odnosi se na kataloške brojeve artikala. Broj artikla u 7. redu Sto Hartschaum EPS 20 cm (stiropor) odnosi na stiropor proizvođača Plastform, a na otpremnici je samo ispred 20cm dodano da je proizvođač Plastform, time da ne može isključiti da se komercijalno ime od ponude do otpremnice promijenilo. Nije točno da bi tuženik tražio neki drugi stiropor koji nije naveden u ponudi i koji bi bio drukčiji od onoga koji mu je ugrađen. Taj stiropor za koji tuženik tvrdi da je htio i da je dogovoreno da će mu se ugraditi pojavio se na tržištu tek 2014. godine. Nema saznanja o tome da bi gospodin i gospođa RR s gospodinom ŠR dogovarali nekakve dodatne radove, a za koje radove bi onda oni isporučivali materijal, a ni o tome da bi tvrtka [obrt] odnosno gosp. ŠR napravio u lipnju 2013. konačan obračun objekta Bagić + Heim s količinom i vrstom radova i ugrađenog materijala. Kada mu je pokazan prilog na listu 67 spisa kazao je da se radi o bankovnom izvodu ili nekom dokumentu kojeg on nije sastavio. Nema saznanja da bi račun 1891 od 16. srpnja 2013. bio plaćen u cijelosti.

38. Tvrdnja svjedoka BR da je prvo bio u kontaktu s arhitekticom HR ne proturječi činjenici da je tužitelj dostavio u spis opis fasaderskih radova sastavljen od projektanata HR i KR (str. 106-107 spisa).

39. Nadalje, tvrdnje svjedoka BR o daljnjem tijeku pregovaranja izrade fasadnog sustava na predmetnoj kući i obavještavanju tuženika o stanju duga neproturječne su sadržaju elektroničke korespondencije s prilozima, koja je priložena u spis, a iz koje proizlazi:

- da je ER dipl. ing. građ. (Nivas-plus d.o.o.) 25. srpnja 2012. zatražio od tužitelja ponudu za izvedbu fasaderskih radova prema priloženim nacrtima i troškovnicima na građevini Kuća Bagić u Zagrebu, Golubovec 13 s rokom za ponudu 30. srpnja 2012. (str. 31-33 i 35-36 spisa),

- da je BR, odgovarajući na tu poruku, u prilogu poruke od 30. srpnja 2012. dostavio ORG ponudu potrebnog materijala za toplinski sustav StoTherm Vario za kuću [adresa] u kojoj je naveden, među ostalim, StoHartschaum EPS-F 15 cm (stiropor) i Sto-Sockelplatte PS30SE (stiropor za podnožje), te u kojoj je navedena cijena za orijentacionu potrebu pojedinog proizvoda po m2 (str. 95 i 133 spisa),

- da je potom ER isti dan (30.7.2012.) zamolio tužitelja za ponudu za izvedbu kompletnih fasaderskih radova prema priloženim nacrtima i troškovnicima na građevini Kuća Bagić u Zagrebu, Golubovec 13 (str. 31 i 97 spisa),

- da je potom BR isti dan (30.7.2012.) odgovorio ER da može ponuditi par izvođača koji imaju bogato iskustvo rada sa Sto-ovim materijalima i u toj poruci mu naveo 5 izvođača, među kojima i [obrt], vlasnika ŠR (str. 96 spisa)

- da je ER poslao **.**.2012. BR nacrte i troškovnik za Kuću Bagić, te naveo da je potrebno ponuditi materijal završne obrade s lotusan žbukom (str. 34 spisa),

- da je BR **.**.2012. poslao ER ponudu prema njegovom upitu (StoTherm Classic sa završnom žbukom sa Lotus efektom granulacije 1,5mm i specifikaciji materijala prema izračunu gospodina OR i to na ukupni iznos od 192.347,25 kuna, uz napomene dodataka za toniranje u dvije klase s različitom cijenom, te link za konstrukcijske detalje prema tužiteljevim smjernicama (str. 37-38 spisa),

- da je **.**.2012. ER zatražio od tužitelja ponudu za materijal oblaganja dimnjaka na kući GR prema nacrtima koje je priložio u privitku te poruke (str. 39-40 spisa), a potom

- da je BR **.**.2013. poslao tuženiku projekciju nude završne žbuke u dvije opcije o kojima su razgovarali i to završne žbuke s lotus efektom po cijeni od 32.808,58 kuna i završne žbuke sa dodatnim obojenjem fasadnom bojom sa lotus efektom sa dodatkom protiv algi i gljivica po cijeni od 30.225,11 kuna (str. 41-42 spisa) i - da je BR u privitku elektroničke poruke od 11. prosinca 2023. (str. 43-44 spisa) poslao tuženiku (na adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] i GR) knjigovodstvenu karticu kupca iz koje je razvidan tuženikov dug za period do 9. prosinca 2013. u iznosu od 6.533,72 kuna (str. 45 spisa) i tablicu sa svim materijalima koji su isporučeni na tuženikovo gradilište, a iz koje tablice (str. 46-48 spisa) je vidljivo da je cijena robe umanjena za rabat od 8%, osim za stiropor za podnožje (Sto-Sockelplatte PS30SE) i stiropor (StoHartschaum EPS Plastform), uz ispriku zbog slanja računa za stiropor s počekom od 6 mjeseci.

40. Tvrdnja ovog svjedoka da cijenu na otpremnici na listu 27 spisa na kojem piše 53,00 kuna/m2 nisu prefakturirali na račun tuženiku, jer je to rukom dopisao netko iz Plastforma kao pomagalo za fakturiranje prema tužitelju, ovaj sud je ocijenio istinitom, jer čini logičnu cjelinu sa sadržajem ponude od 5. studenoga 2012. iz koje proizlazi da tužiteljeva cijena stiropora StoHartschaum EPS 20 cm iznosi 68,00 kuna po m2, a koliko je i navedeno na predmetnim otpremnicama za stiropor.

41. Tvrdnja svjedoka BR da je tuženiku priznat popust od 8% na sve osim na stiropor ne čini neproturječnu činjeničnu cjelinu samo s naprijed spomenutom tablicom materijala koji su isporučeni na tuženikovo gradilište (str. 46-48 spisa), već i s podacima na predmetnim računima, a iz kojih proizlazi da je tužiteljev račun od 9. srpnja 2013. umanjen za 8%, dok predmetna tri računa za stiropor nisu umanjena za 8%.

42. Izloženu tvrdnju da tužitelj nije ponudio 8% popusta za stiropor ne može dovesti u sumnju činjenica da je na preslici ponude od 5. studenoga 2012., koju je tuženik priložio u spis, rukom nadopisano: "8% POPUST!", budući da tuženik nije tvrdio, a niti dokazivao, da je to napisao BR ili bilo koja od tužitelja za to ovlaštena osoba.

43. Nadalje, tvrdnje ovog svjedoka o tome da je vezano za predmetnu fasadu postojao kupoprodajni odnos samo između tužitelja i tuženika, a ne i između tužitelja i Š i RR (od čijeg saslušanja je tuženik odustao na ročištu 18.6.2020.) neproturječne su tvrdnjama svjedoka ŠR iz kojih proizlazi da, iako su mu Heimovi platili svoj dio fasade, on nije bio u poslovnom odnosu s njima, a kada je došao na gradilište nije ni znao da su tu dva vlasnika, te svjedoka ER iz kojega isto tako proizlazi da je on bio u poslovnom odnosu samo s tuženikom (sve je išlo preko GR i on je sve dogovarao s GR).

44. I naposljetku, tuženik je prvi put u podnesku primljenom 31. kolovoza 2013. naveo da je tužitelj trebao tužiti i DR, jer je i ona jedna od suvlasnica predmetne stambene zgrade i investitor izrade fasade.

45. Međutim, ni iz jednog dokaza, pa ni iskaza samog tuženika, ne proizlazi da je DR nastupala prema tužitelju kao kupac njegove robe.

46. Pritom valja kazati da ovaj sud nije ocjenjivao sadržaj Elaborata planova posebnih dijelova zgrade koji je tuženik dostavio u prilogu spomenutog podneska od 31. kolovoza 2013., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, jer tuženik nije tvrdio, pa ni dokazivao, da taj dokument iz 2011. nije mogao bez svoje krivnje predložiti i priložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a).

47. Tuženika radi, valja kazati i to da spomenuti elaborat ne može predstavljati dokaz o tome tko je prema prodavatelju nastupao kao kupac određene robe za tu zgradu, budući da ne postoji obveza prodavatelja da provjerava je li kupac robe za određenu nekretninu vlasnik te nekretnine ili ne.

48. Ovaj sud nije ocjenjivao ni sadržaj računa R2 br. 03/13 [obrt] (na str. 182 spisa), jer je tuženik isti dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a pritom nije tvrdio, pa ni dokazivao, da taj dokument iz 2013. nije mogao bez svoje krivnje predložiti i priložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a).

49. Sumarno, budući da je ovaj sud, na temelju svega naprijed izloženog, utvrdio:

- da su u predmetnom kupoprodajnom odnosu bili tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao jedini kupac,

- da je artikle navedene na predmetnim računima s tužiteljem prethodno dogovorio tuženik i njegov nadzorni inženjer, a naručio u potrebnoj količini i primio izvođač radova na predmetnoj fasadi kojega je tuženik izabrao između pet izvođača za koje mu je tužitelj naveo da imaju iskustvo rada sa Sto-ovim materijalima,

- da tužitelj u predmetnom odnosu kupoprodaje prema tuženiku nije počinio postupak koji se može smatrati zavaravajućom poslovnom praksom,

- da je navedena roba ugrađena u predmetnu fasadu,

- da među strankama nije dogovoren popust od 8% na stiropor,

- da je tuženik platio račun od 9. srpnja 2013. samo djelomično, budući da je po tom računu ostao dužan platiti tužitelju iznos od 6.533,72 kuna i

- da tuženik nije podmirio predmetna tri računa za stiropor,

zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju cijenu robe iz predmetnih računa (čl. 376. st. 1. ZOO-a) s kamatama od prvog dana iza dana dopijeća pojedinog iznosa navedenog na tim računima (čl. 29. st. 1. ZOO-a) do isplate, pa je održao na snazi predmetni platni nalog u cijelosti, pri čemu je novčane iznose iskazao u sada važećoj valuti euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

50. Pritom valja kazati da iz dopisa tužitelja tuženiku od 24. listopada 2014. proizlazi da je tužitelj bio spreman dati tuženiku popust od 20% kao znak isprike zbog slanja računa sa zakašnjenjem, ali ne proizlazi da se taj popust osim na slučaj plaćanja u roku od 7 dana od primitka dopisa, odnosi i na slučaj da tužitelj svoje potraživanje mora ostvarivati putem suda.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

52. Tako je tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 3.179,87 eura, priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u zahtijevanom iznosu od 165,90 eura (Tbr. 11. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT).

53. Nadalje mu je, prema istoj vrijednosti predmeta spora, priznat trošak sastava podnesaka od 31.5.2016., 31.10.2017. i 22.10.2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), pristupa ročištima od 2.2.2017., 3.10.2017., 4.11.2020. od po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i zastupanja na ročištima od 8.11.2019., 28.2.2020., 18.6.2020., 15.1.2021. i 15.11.2024. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 875 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.750,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (437,50 eura) 2.187,50 eura.

54. Pritom valja kazati da tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 11.5.2017. i 17.5.2019., koji sadržajno predstavljaju požurnice sudu, jer ti podnesci nisu ni na koji način pridonijeli razrješenju ove pravne stvari, a time nisu bili ni potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

55. Nije mu priznat ni trošak sastava podnesaka od 7.12.2018. i 14.4.2023., jer tuženik nije dužan snositi trošak obavještavanja tužiteljevog punomoćnika o promjenama koje su se dogodile u društvu punomoćnika tužitelja, promjenama adrese tužitelja i punomoćnika tužitelja, jer se radi o slučaju na strani samog tužitelja (čl. 156. st. 1. ZPP-a), a ni požurivanja tužitelja koje ni na koji način nije pridonijelo razrješenju ovoga spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

56. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 21.1.2021., kojim tužitelj obavještava sud o plaćenom predujmu za očevid i izlazak sudske komisije i vještaka na očevid, kao ni trošak zastupanja na očevidu 8.4.2021., a ni podneska tužitelja od 12.6.2023., budući da su ti troškovi uzrokovani prijedlogom tužitelja za održavanjem očevida za potrebe građevinskog vještačenja i građevinskog vještačenja, a od kojeg građevinskog vještačenja je tužitelj u kasnijem tijeku postupka odustao, pa je za zaključiti da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

57. Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak javnobilježničke nagrade od 589,59 kuna po čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 8/11. i 114/12.), što uz porez na dodanu vrijednost od 25% (147,40 kuna) iznosi 736,99 kuna, odnosno današnjih 97,82 eura.

58. Valjalo je pribrojiti i trošak dostave poziva svjedoku ER po sudskom dostavljaču u plaćenom iznosu od 15,46 eura (116,50 kuna).

59. Valjalo mu je pribrojiti i trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 78,25 eura (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

60. Nije mu priznat trošak prijevoda elektroničke pošte tuženika od 6.9.2017., budući da je tužitelj dostavio samo račun sudskog tumača Tatjane Grbac od 24.10.2017. na iznos od 390,00 kuna, a na kojem računu je navedeno da se moli platiti u primjerenom roku, ali nije dostavio i dokaz o plaćanju tog računa.

61. Nije mu priznat trošak predujma za vještačenje, jer će sud vratiti tužitelju iznos od 464,53 eura (3.500,00 kuna) na račun koji dostavi u spis.

62. Nije mu priznat predujam za izlazak sudske komisije od 49,48 eura (372,80 kuna), jer je taj predujam plaćen zbog očevida koji je određen za potrebe građevinskog vještačenja od kojega je tužitelj odustao, što znači da se traj trošak ne može smatrati troškom potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

63. Nije mu priznat ni javnobilježnički trošak dostave rješenja, jer visina tog troška nije dokazana.

64. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 2.544,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. veljače 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

65. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

66. I naposljetku valja kazati i da je odredbom čl. 446. st. 1. ZPP-a propisano da će se platni nalog izdati kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom.

67. Dakle, platni nalog je samo onaj dio rješenja kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine. Iako se u tu odluku unosi i odluka o troškovima postupka, ona ne predstavlja platni nalog, budući da je odredbom čl. 450. st. 1. ZPP-a propisano da platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom, a ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Prema tome, da su troškovi postupka dio platnog naloga, tada bi se i taj dio platnog naloga pobijao prigovorom u povodu kojeg bi se platni nalog i u odnosu na troškove održao na snazi u cijelosti ili djelomično, ili bi se u cijelosti ukinuo (tako zaključak br. 3 iz Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova (članak 27. stavak 3. Zakona o sudovima), Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

68. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu (78,25 eura)

II. Tuženiku