P-1982/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škrapa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Eos Matrixa d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenim postupka prisilne naplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu radi objave dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2929/09, Split 19.06.2009.

II Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog ostupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Dana 19. svibnja 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije u Splitu (dalje Fina). U bitnom se navodi kako je tuženik 24. ožujka 2022., na temelju zadužnice od 16. lipnja 2009., koju je tužitelj ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o., podnio zahtjev Fini za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 1.171,94 eur. Tuženik da je zahtjevu priložio i specifikaciju u kojoj se navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017., zaključenim s bivšim vjerovnikom, postao zakoniti vlasnik dospjelih potraživanja, odnosno da je istim ugovorom na njega preneseno pravo iz navedene zadužnice. Tužitelj da je nakon podnesenog zahtjeva tuženika podnio sudu pritužbu te da je zaključkom ovog suda broj Ovr-1291/2022 od 11. svibnja 2022. sud uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate. Smatra kako su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopušteni jer je prvotni postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011., dok je tuženik postao vlasnik predmetnog potraživanja od 15. svibnja 2017. te da je prvi postupak okončan ex lege kada je Fina prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018. Nadalje se navodi kako bivši ovrhovoditelj, a ni tuženik od 5. kolovoza 2018. do 24. ožujka 2022. nisu poduzeli niti jednu radnju protiv ovršenika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine, stoga je postupak iniciran 24. ožujka novi postupak izravne naplate. Slijedom toga, tužitelj se stoga poziva na zastaru potraživanja predmetne tražbine, pozivajući se na odredbe iz čl. 210. Ovršnog zakona i 242. te 243. Zakona o obveznim odnosima, i smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao u roku od tri mjeseca od dana kada je Fina prestala sa izvršavanjem po predmetnoj zadužnici (od 5. kolovoza 2018.) pokrenuti novi postupak naplate, dok je on bio tri godine pasivan. Također smatra kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, s obzirom da predmetna zadužnica nije solemnizirana od strane javnog bilježnika. Podneskom od 23. svibnja 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 23. srpnja 2024. tuženik se protivi tužbi i ističe kako je tužitelj u predmetnu parnicu upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanim odredbom čl. 50. st.1. toč. 7. 9. i 11. Ovršnog zakona, tako da tužbu može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu. U konkretnom slučaju da se radi o postupku izravne naplate pred Finom na temelju zadužnice, koji postupak je reguliran odredbama članaka 209. i 210. Ovršnog zakona, stoga da se ne radi o postupku izvansudske ovrhe koji je reguliran odredbom čl. 284. na koju se poziva tužitelj. Nadalje, ističe kako je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare od trenutka pokretanja postupka izravne naplate, odnosno podnošenjem zadužnice od strane prijašnjih vjerovnika Fini 1. srpnja 2011. do rasknjiženja u tijeku kolovoza 2018. U odnosu na žalbeni razlog propisan odredbom iz čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona ističe kako je temeljem Ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017. zaključenim između njega i bivšeg ovrhovoditelja postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a ne podmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju, stoga ima pravo tražiti provedbu postupka izravne naplate protiv tužitelja na temelju zadužnice, budući da je ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina čija je naplata osigurana predmetnom zadužnicom prenesena na njega, bez suglasnosti ovršenika, jer se radi o iniciranju novog postupka izravne naplate, a ne o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka. Konačno, dodaje kako je temeljem odredbe iz čl. 209. st. 8. do 12. moguća promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate neovisno o tome kada je taj postupak pokrenut.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Zahtjeva za izravnu naplatu od 17. ožujka 2022., pritužbe ovršenika od 21. travnja 2022., rješenja i zaključka ovog suda broj Ovr-1295/2022 od 11. svibnja 2022., zadužnice od 16. lipnja 2009., ugovora o financijskom leasingu broj 03645 od 16. lipnja 2009., izjave jamca platca od 16. lipnja 2009. i ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao jamac platac izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 14.056,00 eur koja je ovjerena 19. lipnja 2009 kod javne bilježnice Borice Kovačević pod poslovnim brojem OV-2929/09, kao ni da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od Fine namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava JA po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem. Također nije sporno da je između tuženika i Impuls Leasinga d.o.o. 15. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata po dospjelim, a neplaćenim dugovanjima, što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno po ugovoru o leasingu sklopljenom 16. lipnja 2009. između Impuls Leasinga i tužitelja radi kupnje motornog vozila. Nesporno je kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je Fina prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018., zbog insolventnosti dužnika, temeljem odredbe iz čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne Novine broj 68/18, dalje ZOPNS) te kako je tuženik kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika temeljem zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Borice Kovačević broj Ov- 2929/09 od 19. lipnja 2009.

6. Među strankama je sporno je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. te je li nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe, budući je tužitelj upućen u parnicu iz razloga propisanih odredbom iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 7. i 11. Ovršnog zakona.

7. Rješenjem ovog suda br. Ovr-1295/2022 od 11. svibnja 2022. odbijen je prijedlog ovdje tužitelja za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Fine 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 19. lipnja 2009. kod javne bilježnice Borice Kovačević iz Splita broj Ov- 2910/09, stoga je Zaključkom broj Ovr-1295/2022 od 11. svibnja 2022. upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod Fine 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od JA kao jamca platca 16. lipnja 2009.,a potvrđene kod javne bilježnice Borice Kovačević dana 19. lipnja 2009. pod poslovnim brojem OV-2929/09.

8. Prema odredbi iz čl. 50. st.1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja ili potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom

9. Ovršna isprava je bjanko zadužnica ovjerena kod javne bilježnice Borice Kovačević pod brojem Ov-2929/09 od 19. lipnja 2009., izdana od tužitelja vjerovniku, a ovdje pravnom predniku tuženika, a na nju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, u skladu s odredbom iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), jer se radi o tražbini iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika. Naime, zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011., stoga se primjenjuje i Ovršni zakon (Narodne novine broj 139/10, dalje OZ/10). Prema odredbi iz članka 215. stavka 1. ZOO/10 zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

10. Prema odredbi iz članka 245. stavka 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ/10 i koja nije solemnizirana od javnog bilježnika, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, dok se na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina.

12. Predmetna bjanko zadužnica izdana je prije 1. siječnja 2011., na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, stoga nije solemnizirana. Među strankama nije sporno kako je ista 2011. podnesena na izravnu naplatu od strane prijašnjeg vjerovnika te je najranije 5. kolovoza 2018. rasknjižena iz očevidnika u skladu s odredbama iz čl. 12. i 33. ZPONS, zbog insolventnosti dužnika i nemogućnosti izvršenja. Slijedom toga, sud smatra kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, jer je prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. podnio Fini zahtjev za izravnu naplatu tako da je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 24. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni zastarni rok od 5 godina. Ovome je za dodati kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom, a njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

13. U odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, sud smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

14. Odredbom čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 73/17) mijenjan je čl. 209. OZ/12 na način da čl. 209. st. 8. OZ/12 glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. ovog Zakona." Odredbom čl. 32. st. 1. OZ/12 propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Prema naprijed citiranim odredbama proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju temeljem ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017., a u skladu s odredbama iz čl. 80. do 87. ZOO. Nesporno je kako je Trgovačko društvo Senex d.o.o. u stečaju s prednikom tuženika zaključilo ugovor o leasingu, te da je ovdje tužitelj dao izjavu prema kojoj jamči za obveze iz tog ugovora. Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem navedenog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citirane odredbe iz čl. 32. st. 1. OZ. U ovom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 24. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

15. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako nije nastupila zastara predmetnog potraživanja i kako ga je tuženik ovlašten potraživati i provesti postupak ovrhe prema tužitelju, tako da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate dopušten, a predmetni tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, radi čega je odlučeno kao u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tuženik nije zahtijevao naknadu.

Split, 25. veljače 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku