Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Jelena Tomrlin Gračan, odvjetnica u Đurđevcu, Đure Basaričeka 13 protiv tuženika HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, Tuškanova 32, radi služnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta i to provoza motornim vozilima svih vrsta i prolaza pješice stečenog dosjelošću preko nekretnine tuženika DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao poslužnog dobra i to čkbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 1122 ČHV iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se ovaj put proteže u čitavoj dužini te čestice od sjevera prema jugu uz istočnu među navedene nekretnine u širini od 2,40 metra pa sve do kraja utabanog poljskog puta, označeno šrafiranim uzorkom priloženim skicama izmjere br. 1 - dopuna, br. 2 - dopuna, br. 3 i br. 4, sačinjenim od strane vještaka Roberta Kiša dana 18. rujna 2024., a koja skica je sastavni dio ove presude, pa sve nakon utabanog poljskog puta služnost nastavlja istom širinom i ravninom sve do betonirane površine te čestice i zatim nastavlja betoniranim dijelom uz sami jugoistočni rub postupno sužavajući se do samog kraja te čestice na način označen na skici br. 2 , sve to u korist nekretnina tužitelja DĆ ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao povlasnog dobra, označene kao čkbr. [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu sa 402 čhv, i čkbr. [katastarska čestica] sjenokoša kod kuće u selu sa 660 čhv, u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se dopušta upis tog prava u zemljišnim knjigama.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

''Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta i to provoza motornim vozilima svih vrsta i prolaza pješice stečenog dosjelošću preko nekretnine tuženika DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao poslužnog dobra i to čkbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 1122 ČHV iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na travnatom dijelu koji se nalazi zapadno od betoniranog dijela u dužini od 10,51 metara i širini od 1,94 m, sve označeno na skici izmjere broj 2 kao dodatna površina od 20 m2, u korist nekretnina tužitelja DĆ ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao povlasnog dobra, označene kao čkbr. [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu sa 402 čhv, i čkbr. [katastarska čestica] sjenokoša kod od kuće u selu sa 660 čhv, u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].''

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 1.023,22 eura (tisućudvadesetitrieura i dvadesetidvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od dana 25.02.2025. kao dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 9. studenoga 2023. godine po svojoj punomoćnici podnio tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu sa 402 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sjenokoša kod kuće u selu sa 660 čhv, a koje čestice su istovjetne sa katastarskom česticom oznake 926 Selo sa 3734 m2, neplodno sa 3734 m2, upisano u posjedovnom listu broj 2516 k. o. [katastarska općina]. Čestica oznake 1227 u naravi čine gospodarske zgrade sa dvorištem i oranicom sa izgrađenim plastenikom, a čkbr. [katastarska čestica] je u naravi oranica na kojoj se nalaze izgrađeni plastenici. Tuženik HĆ vlasnik je i posjednik nekretnine koja graniči s navedenim nekretninama tužitelja, a vodi se upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao čkbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 1122 čhv, a koja nekretnina je istovjetna sa katastarskom česticom oznake čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 4305 m2, oranica sa 4305 m2, upisano u posjedovnom listu broj 3489 k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina je u naravi dijelom dvorište, a dijelom oranica uz koju cijelom dužinom prolazi put. U korist navedenih tužiteljevih nekretnina postoji pravo stvarne služnosti provoza i prolaza putem koji se nalazi na navedenoj nekretnini tuženika uz gotovo cijelu istočnu među nekretnine označene kao zemljišnoknjižna čestica broj 1228 u širini od cca tri metra u smjeru od sjevera prema jugu.

1.1. Predmetni put je vidljiv na terenu i postoji već više od 60 godina, a napravili su ga očevi stranaka koji su ga zajedno koristili i održavali, te se i danas neprestano koristi. Osim stranaka, predmetni put su koristili i pojedini susjedi za prolaz do ulice Ivana Mažuranića koja se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu poslužne čestice. Put se nalazi između dvije oranice s tim da je tužitelj na svojoj oranici izgradio niz plastenika u cijeloj širini čestice u periodu od 1996. do 2004. godine, tako da tim putem tužitelj i njegovi radnici dolaze do plastenika pješice, strojevima ili vozilima. Trenutno samo tužitelj održava i koristi predmetni put jer se tuženi više ne bavi poljoprivredom i nema traktor, pa ima sve manju potrebu za navedenim putem. Navodi da izvršavanje posjeda služnosti tužitelja i njegovih prednika kroz posljednjih 60 godina nisu sporne, već da tuženik više ne želi da tužitelj vrši takvu služnost.

1.2. Stranke imaju uska izdužena dvorišta koja nikad nisu bila ograđena, a navedeni put je tužitelju potreban za dolazak iz sporedne ulice Ivana Mažuranića u svoje dvorište, te za pristup plastenicima koji se nalaze na susjednoj čestici. Tužitelj je prije 30 godina izgradio niz gospodarskih objekata koji imaju vrata i otvore prema poslužnoj nekretnini, te prilikom izlaska traktorom ili strojevima, te kombijem iz tih objekata tužitelj nema dovoljno prostora ispred objekta, pa prelazi među i prolazi dijelom površine čestice 1228 u širini tri metra od betoniranog dijela zemljišta prema čestici tuženika, gdje se okreće, te mu za to treba do deset metara dužine jer ima veliki traktor i kombi. Navodi da više od 30 godina koristi predmetni dio nekretnine na isti način jer je takav dogovor bio između njega i prednika tuženika koji su se ranije bavili poljoprivredom i koji su također koristili tužiteljevo dvorište kada su se oni trebali okrenuti traktorom ili autom i prikolicom. Prednici tuženika mu nikad nisu branili korištenje predmetne nekretnine niti izgradnju gospodarskih objekata koji su legalizirani 2017. godine. Ističe da mu je majka tuženika prije više od 20 godina dopustila da izbetonira dio površine ispred tog objekta kako bi se lakše okretao i prolazio svojim vozilom. Navodi da je svemu bilo tako sve dok tuženik nije postao vlasnik poslužne nekretnine te mu zabranio vršenje stečene služnosti. Dalje navodi da predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige jer do sada nije bila sporna i temeljila se na usmenom dogovoru prednika stranaka i tužitelja.

1.3. Zaključno, smatra nespornim i dokazanim stvarnu služnost puta i to prolaza pješice i provoza svim vrstama motornih vozila koje je stekao dosjelošću izvršavajući njezin sadržaj kao pošteni posjednik više od 20 godina, te stoga predlaže utvrditi postojanje navedene služnosti te naložiti tuženiku plaćanje parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te navodi da tužitelj ne bi sudskim putem tražio utvrđenje prava služnosti provoza i prolaza preko puta da ono doista postoji. Navedeno je pokušaj uzurpacije njegova prava vlasništva koju je tužitelj već pokušao izvesti pred istim sudom u posl. br. R1-25/2023 u kojem je sud donio nepravomoćno rješenje 26. rujna 2023. godine, te je u istome djelomično uspio jer je sud pomaknuo među, odnosno granicu između nekretnina na način da je put koji se nalazi uz istočni dio njegove nekretnine i koji se još uvijek nalazi u njegovoj nekretnini, podijelio uzdužno po pola, tako da bi tužitelj i tuženik trebali dobiti polovinu puta. Navodi da je tužitelj priznao da je svjestan da nije cijeli put njegov, već da ga je on, kao i njegov prednik koristio nesamostalno, priznajući vlast prednika tuženika, te kasnije samog tuženika. Stoga je netočno da bi tužitelj dosjelošću stekao navedenu stvarnu služnost puta jer isti nije pošteni posjednik, te je tužitelj cijelo vrijeme svjestan da mu ne pripada pravo na posjed navedenog prava. Tužitelj je i glede betoniranog dijela znao da navedeno nije njegovo, već od tuženikovih prednika i tuženika.

2.1. Navodi da nije istinito da tužitelj u odnosu na krajnji jugoistočni dio čestice više od 20 godina koristi dio dvorišta tuženika za okretanje svojim traktorom i kombijem pri čemu mu je za navedeno navodno potrebno dodatnih tri metra od betoniranog dijela zemljišta dužine cca deset metara.

2.2. Ističe da tužitelj može doći do svojih nekretnina sa dvije strane, odnosno iz [adresa] s južne strane i Mažuranićeve ulice sa sjeverne strane. Budući da su navedene nekretnine uzdužne uske nekretnine, na jednak način na koji tuženik može doći do svojih nekretnine, isto može učiniti i tužitelj. Nadalje, navodi da je tužitelj sagradio gospodarske objekte okrenute prema tuženikovoj stranu, ali ne navodi da je na svojoj nekretnini zasadio voćke i odložio drva za ogrjev i ostalo kojima si je smanjio površinu za kretanje i okretanje vlastitom nekretninom, no to ga ne ovlašćuje na prolaz i okretanje nekretninom tuženika. Navodi da tužitelju služnost uopće nije potrebna, već isti pokušava uzurpirati što veći dio nekretnine tuženika. Tužitelj je u svojem iskazu u postupku uređenja međe naveo da bi bio suglasan da se međa uredi kako su dogovorili njihovi roditelji, a kasnije navodi da mu takvo uređenje ne bi bilo dostatno za okretanje traktorom, te da bi traktorom prolazio kao i do sada, polovicom puta protustranke. Time tuženik dokazuje uzurpatorske namjere tužitelja. Navodi da tužitelj ne traži osnivanje nužnog prolaza koji bi morao plaćati tuženiku, pa su nejasne njegove tvrdnje da mu je put potreban radi pristupa do njegovih nekretnina.

2.3. Zaključno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te ga obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izveo dokaze čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 10, 12), izvoda posjedovnog lista broj 2516 (str. 11), prijepisa posjedovnog lista 3489 (str. 13), izvoda iz katastarskog plana (str. 14), pregledao fotografije mjernika na spornim nekretninama (str. 15-19), pročitao rješenje o izvedenom stanju (str. 20-23), pročitao zapisnik od 14. rujna 2023. godine (str. 24- 27), dopis PP Pitomača (str. 28), pregledao skicu izmjere (str. 29-32), fotografije sporne nekretnine stranaka (str. 61-62), pročitao nalaz i mišljenje vještaka Roberta Kiša, te pregledao skicu izmjere (str. 118-121), očitovanje i dopunjenu skicu izmjere vještaka Roberta Kiša (str. 134-136), saslušao stranke i svjedoke ŽĆ (str. 107-108), IĆ (str. 108-109), KĆ (str. 110-111), TĆ (str. 111), ŠĆ (str. 111-112), UĆ (str. 112- 113), RĆ (str. 113-114), te proveo očevid.

4. Nije sporno da su tužitelj i tuženik vlasnici nekretnina koje se nalaze jedna pokraj druge, da između navedenih nekretnina prolazi put kojim se pristupa poljoprivrednim zemljištima stranaka, te da su prednici tužitelja i tuženika, te tužitelj i tuženik zajednički koristili put radi pristupa svojim nekretninama.

5. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje prava služnosti dosjelošću kako je zahtijevano tužbenim zahtjevom.

6. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su prednici stranaka, te stranke dogovorno zajednički koristili put i dvorište između svojih nekretnina,

- da su prednici stranaka i stranke navedeno dvorište i put koristili zajednički 60 godina,

- da predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige,

- da tužitelju nitko nikada nije branio prolaz predmetnim putem i dvorištem,

- da je tužitelj izbetonirao dio dvorišta 2000. ili 2001. godine,

- da je se ne može sa sigurnošću utvrditi kad je tužitelj počeo koristiti dodatnu površinu od 20 m2 izvan betoniranog dijela i uobičajenog okvira radi okretanja većim kombijem i traktorom, ali da mu navedeno korištenje nitko nije branio,

- da je tuženik prigovorio tužitelju 2022. godine glede korištenja ''proširenog'' dijela dvorišta izvan betoniranog dijela i dijela na koji je postavio suhozid.

7. Čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 10, 12), izvoda posjedovnog lista broj 2516 (str. 11) i prijepisa posjedovnog lista 3489 (str. 13) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr [katastarska čestica] voćnjak kod kuće u selu sa 402 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sjenokoša kod kuće u selu sa 660 čhv, a koje čestice su istovjetne sa katastarskom česticom oznake 926 Selo sa 3734 m2, neplodno sa 3734 m2, upisano u posjedovnom listu broj 2516 k. o. [katastarska općina]., a da je tuženik HĆ vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao čkbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 1122 čhv, a koja nekretnina je istovjetna sa katastarskom česticom oznake čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 4305 m2, oranica sa 4305 m2, upisano u posjedovnom listu broj 3489 k. o. [katastarska općina]. Pregledom fotografije mjernika na spornim nekretninama (str. 15-19) utvrđeno je da je dio dvorišta izbetoniran, da je pokraj betonskog dijela zabijen stup, te da su na dijelu između betoniranog dijela i plastenika betonski blokovi. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju (str. 20-23) utvrđeno je da je GĆ ozakonio svoje građevine. Čitanjem zapisnika od 14. rujna 2023. godine (str. 24-27) utvrđeno je da se proveo postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-25/2023 radi uređenja međe između stranaka. Dopisom PP Pitomača (str. 28) utvrđeno je da se vodi kazneni postupak protiv GĆ povodom privatne tužbe. Pregledom skice izmjere (str. 29-32) utvrđena je površina služnosti puta. Pregledom fotografija sporne nekretnine stranaka (str. 61-62) utvrđeno je da je tužitelj parkirao traktor izvan betonirane površine, prema tuženikovoj nekretnini i da je parkiran kombi na betoniranom dijelu nekretnine. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Roberta Kiša, te pregledom skice izmjere (str. 118- 121) utvrđena je površina od 226 m2 koja je betonirana, površina od 20 m2 koju tužitelj predlaže utvrditi kao služnost, te površina postojećeg puta od 680 m2. Pregledom očitovanja i dopunjenu skicu izmjere vještaka Roberta Kiša (str. 134-136) utvrđena je betonirana površina od 226 m2, prijedlog tužitelja u površini od 20 m2 i 32 m2, te površina postojećeg puta od 680 m2.

8. Cijeneći materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu po tužitelju i tuženiku, sud je istu ocijenio vjerodostojnom s obzirom da se radi o dokumentaciji čiji sadržaj nije osporen konkretnim razlozima koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost.

8.1. Sud je i nalaz i mišljenje vještaka Roberta Kiša cijenio vjerodostojnim jer je isti izrađen na jasan, pregledan i razumljiv način, te ga stranke nisu osporile konkretnim razlozima koji bi doveli u sumnju njegovu vjerodostojnost.

9. Saslušanjem stranke GĆ utvrđeno je da su stranke i njihovi prednici zajednički koristili dvorište oko 60 godina i oko korištenja nekretnina nije bilo nikakvih problema do 2022. godine kad je umrla strina, majka tuženika. Do tada se dvorište koristilo od strane njihovih prednika sporazumno i nesmetano. Problem je nastao u tome što prolazi na tuženikovu nekretninu kad ulazi i izlazi traktorom i prikolicom u svoju garažu koja se nalazi u dvorišnom dijelu. Na sredini parcele, koju su njihovi roditelj podijelili po sredini, nalazi se put koji koriste stranke, a koji vodi do tužiteljevih plastenika. Navedeni put se tako koristi otkad on zna za sebe, te tužitelju prednici tuženika nikad nisu branili da se koristi njihovim dijelom dvorišta, a niti su tužiteljevi roditelji isto branili tuženiku. 2022. godine, nakon ostavinske rasprave iza pok. strine, tuženik je počeo postavljati betonske blokove čime ga je onemogućavao u prolazu do svojih plastenika, ali ih je tužitelj redovito sklanjao kako bi mogao proći, a unazad dva do tri tjedna više ne sklanja navedene betonske blokove, te svoja vozila ostavlja u dvorištu. Tužitelj je oko 2000. godine uz odobrenje strine izbetonirao stazu u dvorištu, s time da tada nisu znali gdje je stvarna međa, a sada kada to znaju ispada da se staza jednim dijelom proteže kroz tuženikovu česticu. Stazu nije proširivao. Strinu nije nikad pitao smije li se okretati svojim vozilima izvan betonskog dijela puta, a niti mu je ona ikad prigovorila radi istog. Prva tri plastenika je postavio 1996. godine, a preostale kasnije, postavio ih je uz navedeni put. Do zadnjeg plastenika gledano s dvorišta može pristupiti s Ulice Ivana Mažuranića, a do preostalih ne može, osim ovim putem, jer nema mjesta za prolaz njegovih strojeva, već bi im eventualno mogao pristupiti pješice. U plastenicima kojima ne može pristupiti nema ništa, jer mu tuženik to brani, te ne dopušta da ga tuženik vrijeđa zajedno s radnicima, inače bi on svakako nešto posadio u preostale plastenike. Sporni dio dvorišta koristi samo za okretanje vozilima jer se ne može okrenuti, a da ne prođe betonski rub.

9.1. Saslušanjem stranke HĆ utvrđeno je da su tužitelj i tuženik bratići koji oduvijek žive na navedenim nekretninama, te da su oduvijek zajednički koristili dvorište koje nikad nije omeđeno. Do problema s dvorištem je došlo 1996. godine kad je tužitelj postavio plastenike, te kad je nabavio veće strojeve kojima je morao prelaziti na njihov dio zemlje. Do tada je imao manji traktor kojim nije morao prelaziti na njihov dio dvorišta. Kako je tuženikova majka bila vlasnica nekretnine sve do smrti, tuženik se nije miješao u vlasničke odnose, a ne zna je li tužitelju tuženikova majka ikad prigovorila zbog toga, premda zna da joj nije bilo po volji i da je rekla da se neće s tužiteljem svađati i tući. Odnosi između stranaka su se poremetili kad je tuženik htio postaviti šaht 2022. godine, a što tužitelj nije dopuštao. Tuženik je zbog toga zvao geodetskog vještaka koji je 2022. godine izvršio izmjeru vrta, po kojoj je ispalo da se dio tužiteljevih plastenika nalazi na tuženikovoj čestici. Po tako utvrđenoj međi je postavio suhozid od betonskih cigli koje je tužitelj u više navrata maknuo, sve do odluke Županijskog suda o privremenoj mjeri. Navedeni suhozid je i sada tamo. Tužitelj je kupio veliki traktor i kombi prije 10 ili 15 godina, a prije toga je tužitelj imao mali traktor i manji kombi kojim se nije morao okretati na nekretnini tuženika. Tužitelj se i dalje okreće dijelom na tuženikovoj nekretnini. Tuženik mu je zbog toga prigovorio, ali je tužitelj i dalje nastavio isto. Navedeni put je oduvijek bio njihov, te su se njihovi roditelji služili njime za provoz kravama koje su vukle obična kola u širini tri metra, tako da se nije radilo o širokom putu kojim bi sada prolazio tužitelj sa svojim velikim poljoprivrednim strojevima. Tužitelj ima pristup nekretnini i s Ulice Ivana Mažuranića, ali ne bi mogao doći do svih plastenika s Ulice Ivana Mažuranića kad bi svi plastenici bili zasađeni, odnosno do dijela plastenika bi mogao doći samo ovim predmetnim poljskim putem. Tuženik se navedenim putem ne koristi unazad 20 godina, a tužitelj ga ponekad pokosi malčerom. Nakon mjerenja je saznao da se izbetonirani dio puta nalazi dijelom na njegovoj čestici. Ne zna je li se tužitelj okretao na njegovom dijelu kad je posjedovao manji kombi, ali da i je, nitko mu to nije branio jer su bili drugačiji odnosi.

9.2. Iz iskaza svjedoka ŽĆ (str. 107-108), IĆ (str. 108-109), KĆ (str. 110-111), ĐĆ (str. 111), JĆ (str. 111-112), UĆ (str. 112-113), RĆ (str. 113-114) utvrđeno je da su stranke i njihovi prednici zajednički koristili dvorište, te travnati put pola-pola, da si prednici i stranke međusobno nikad nisu branili navedeni način korištenja. Iskazom svjedoka IĆ i ŽĆ utvrđeno je i da je tužitelj kupio veći kombi i traktor prije 10, 15, a možda i 20 godina. Iz iskaza svjedoka UĆ utvrđeno je da se tužitelj od kupnje većih vozila počeo okretati na dijelu tuženikove nekretnine izvan betoniranog dijela. Iz iskaza svjedoka KĆ utvrđeno je da su prednici stranaka bez problema zajednički koristili dvorište i travnati put barem 35 godina, da je betonirani dio tužitelj izbetonirao oko 2000. ili 2001. godine, te da se stranke do unazad dvije do tri godine spore oko puta, te da je ĆĆ zabranio prolaz traktorom po travnatom putu i da stranke ne mogu pristupiti plastenicima i zemljištima, a da ne prođu navedenim putem.

9.3. Saslušanjem svjedokinje RĆ (str. 113-114), supruge tuženika, utvrđeno je da se njen svekar koristio navedenim putem vozeći traktor, kao i otac GĆ, G, na način da je tim putem prolazio s kravama koje su vukle kola. GĆ je betonirao dio puta oko 2001. godine. Kad je tužitelj kupio veći kombi morao se kod okretanja u garažu kretati po zelenoj površini izvan betoniranog dijela. Ranije je imao manji kombi i traktor kojima nije prelazio izbetonirani dio. Svekrva se ljutila na to što ĆĆ koristi izbetonirani dio, ali ona s njime nije razgovarala i nije se htjela svađati jer je bila stara i bolesna. Suprug i ona ne brane tužitelju korištenje betoniranog dijela dvorišta pokraj gospodarskih zgrada jer je to tužiteljeva čestica, brane mu korištenje njihove čestice koja se proteže iza betoniranog dijela i proteže se kroz međnu liniju utvrđenu od suda u postupku uređenja međe koji je još nepravomoćan. Navedena linija je označena metalnim kolcem, te u nastavku metalnim blokovima.

10. Sud je iskaze svjedoka IĆ, KĆ, ĐĆ, ŠĆ, UĆ, RĆ cijenio istinitima i uvjerljivima jer iskazuju životno i logično o pravno relevantnim činjenicama, iskazi svjedoka se međusobno podudaraju, te stranke nisu osporavale iskaze svjedoka u dijelu koji je relevantan za utvrđivanje odlučnih činjenica. Glede vremena kupnje većeg traktora i kombija, svjedoci IĆ i ŽĆ ne iskazuju precizno što je razumno za očekivati zbog proteka vremena, ali navedeno ne čini njihove iskaze neuvjerljivima ili neistinitima.

10.1. Sud nije cijenio iskaze svjedoka u preostalom dijelu koji je irelevantan za odlučivanje u ovom predmetu.

10.2. Sud je cijenio i iskaze stranaka istinitima u dijelu u kojem iznose odlučne činjenice, a koje dijelom potvrđuje materijalna dokumentacija koja prileži spisu, iskazi svjedoka, te provedeni očevid.

11. Sud je proveo očevid kojim je utvrđeno da se nekretnine stranaka sastoje od obiteljskih kuća sa zajedničkim dvorištem u kojem izlaze iz svojih kuća. Lijevi dio nekretnina dvorišta tuženika i nekretnina je ograđen, ograda se proteže do početka neobrađene oranice tuženika, da se kuća tužitelja GĆ sa gospodarskim objektima i plastenicima u produžetku kuće nalaze s desne strane gledano iz pravca [adresa] (sjever-jug), dok se kuća tuženika HĆ s gospodarskim objektima i u produžetku s poljoprivrednim zemljištem nalaze s lijeve strane. Utvrđuje se da je ispred gospodarskih objekata tužitelja izbetoniran dio dvorišta. U donjem dijelu nekretnina stranaka, između plastenika tužitelja i poljoprivrednog zemljišta tuženika nalazi se travnati put koji se proteže od početka plastenika pa sve do Ulice Ivana Mažuranića, time da se između zadnjeg ruba betona i plastenika nalazi travnati dio na kojem dijelu je po iskazivanju stranaka, tuženik postavio kamene blokove i to nakon što je ukinuta privremena mjera u ovome predmetu dok se ispred kamenih blokova nalazi metalni kolac za kojeg navode da je postavljen pri uređenju međe od strane ovog suda u spisu posl.br. R1-25/23, a koji postupak nije pravomoćno završen. Metalni kolac i kameni blokovi nalaze se unutar izbetonirano dijela dvorišta u odnosu na vanjski rub izbetonirano dijela. Plastenici su obrasli travom bez vidljivih poljoprivrednih kultura, a u takvom stanju je i poljoprivredno zemljište tuženika.

12. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se primjenjivao do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80 i 36/90, Narodne Novine, broj 53/91 - dalje: ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

12.1. Odredba paragrafa 1470. OGZ-a propisuje da pošteni posjednik može služnost na nekretnini, ako njegovo pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi, dosjelošću steći tek poslije 30 godina.

12.2. Odredba članka 54. stavak 1. ZOVO-a propisuje da se stvarna služnost stječe dosjelošću kad je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, a stavak 2. propisuje da se stvarna služnost ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijetnjom ili ako je ustupljeno do opoziva.

13. Iz provedenog dokaznog postupka, u odnosu na točku I. izreke, proizlazi da su ispunjene pretpostavke za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti puta jer tužitelj faktično izvršava navedeno pravo samostalno najkasnije od 1996. godine, a zajedno sa svojim prednicima otprilike 60 godina, što je znatno više od propisanih 20 godina potrebnih za dosjelost. Navedeno pravo prolaska je dogovoreno usmeno između prednika stranaka, te nije bilo osporavano od strane prednika stranaka kao niti samih stranaka, čime je utvrđeno da je vršenje sadržaja služnosti čitavo vrijeme bilo pošteno i istinito. Navedeno pravo prolaska je tužitelju osporeno 2022. godine kad je tuženik prigovorio prolasku travnatim dijelom dvorišta uz postavljene ''barikade'' koje se nalaze na njegovoj čestici. Ovako utvrđeno činjenično stanje upućuje na činjenicu da je tužitelj u vremenu dosjedanja bio pošten i istinit posjednik, te da su ispunjene pretpostavke za deklariranje navedene služnosti.

13.1. Dakle, tužitelj je sa svojim prednicima izvršavao faktičnu vlast navedene služnosti unazad 60 godina, navedeno pravo mu nitko nije osporavao u vremenu trajanja dosjelosti, te je vršenje sadržaja služnosti dogovoreno usmeno između prednika stranaka što takav posjed čini istinitim i poštenim. U trenutku kad je tuženik počeo osporavati prolazak, tužitelj je bio pošten i istinit posjednik istog više od 20 godina koje su potrebne za stjecanje navedene služnosti. Uslijed postavljanja suhozida od strane tuženika nije došlo do prestanka vršenja služnosti jer je tužitelj nastavio koristiti put unatoč postavljenom suhozidu, te ga još uvijek održava malčiranjem, a kako to navodi i tuženik u svojem podnesku. Stoga, sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za valjano stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću prema odredbama paragrafa 1470 OGZ-a, te odredbi članka 54. stavak 1. ZOVO-a.

14. S druge strane, u odnosu na točku II. izreke, sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za deklariranje prava služnosti jer tužitelj nije dokazao da je faktično izvršavao sadržaj navedene služnosti kroz zakonom propisano vrijeme od 20 godina. Naime, tuženik i svjedoci nisu mogli sa sigurnošću odrediti prije koliko godina je tužitelj kupio veći traktor i kombi, a što se smatra početkom korištenja tuženikove nekretnine u ''proširenom'' dijelu izvan betoniranog dijela, već ostavljaju mogućnost da ih je kupio prije 10, 15 ili 20 godina, a niti je tužitelj priložio kakav dokaz glede datuma kupnje navedenih vozila. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je izvršavao sadržaj navedene služnosti 20 godina. Budući da tužitelj nije izvršavao sadržaj služnosti kroz 20 godina kako je propisano odredbom članka 229. stavak 1. ZV-a, sud je odlučio kao u točki II. izreke.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. u svezi članka 155. ZPP-a koji propisuju da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koju su bili potrebni za vođenje parnice. Budući da je tužitelju postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje služnosti na površini od 958 m2, a odbijen je u površini od 20m2, što iznosi 2,01% od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je našao osnovanim primijeniti citirane odredbe jer tužitelj nije uspio u sporu u neznatnom dijelu.

15.1. Razmatrajući troškovnik tužitelja, vrijednost predmeta spora od 300,00 eura, a primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; dalje: OT), sud nalazi osnovanim tužitelju priznati jednokratnu naknadu temeljem t.br. 7. st. 2. OT u vrijednosti 250 bodova, a koja obuhvaća četiri radnje i to sastav tužbe i zastupanje na ročištima 14.3.2024., 19.6.2024. i 18.9.2024. godine. Osnovan je i zahtjev za sastav podneska radi očitovanja na nalaz i vještaka i tuženika temeljem t.br. 7. st. 2. OT dana 10.10.2024., 30.10.2024. u vrijednosti 50 bodova svaki, te trošak zastupanja 25.2.2025. u iznosu 50 bodova. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova u vrijednosti 400 bodova što pomnoženo sa vrijednosti boda na temelju t.br. 54 OT od 2,00 eura iznosi 800 eura, te trošak vještačenja u iznosu 200,00 eura. Osnovan je i zahtjev za naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu 9,95 eura, te na presudu u iznosu 13,27 eura.

15.2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška prijedloga za izdavanje privremene u preostalom dijelu od 50,00 eura jer primjenom t.br. 7. st. 2. OT tužitelj za svaku daljnju radnju u postupku ima pravo na 50 bodova. Odbija se zahtjev za naknadu troška vještačenja u preostalom dijelu od 200,00 eura jer je vještak ispostavio račun na iznos od 200,00 eura, a ne 400,00 eura kako to zahtjeva tužitelj (str. 122). Odbija se i zahtjev sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere na temelju t.br. 7. st. 1. OT u iznosu 50 bodova jer isti nije bio neophodan za provođenje postupka. Odbija se i zahtjev za naknadu troška pristojbi na tužbu u iznosu 20,05 eura jer je spisu priložen dokaz o plaćanju navedene pristojbe u iznosu 9,95 eura; odbija se i zahtjev za naknadu troška pristojbe na presudu u iznosu 16,73 eura jer navedena pristojba iznosi 13,27 eura i troška za pristojbu na izdano rješenje u vrijednosti 30,00 eura jer tužiteljica nije priložila dokaz o podmirenju navedenog troškova.

16. Stoga je sud naložio tuženiku plaćanje parničnih troškova tužitelju u iznosu 1.023,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama čiji tijek je određen sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Jelena Tomrlin Gračan, Đurđevac, Đure Basaričeka 13

2. Odvjetnik Dražen Lančić, Zagreb, Tuškanova 32