REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-351/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Kruna trade d.o.o., Split, Ivana Gundulića 26/a, OIB: 03710633411, zastupanog po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika SHOE52 B.V., Nizozemska, 6003 Weert, Marconilaan 6, kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, izvan ročišta, 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. svibnja 2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 150.225,60 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako ovaj spor proizlazi iz ugovora o kupoprodaji i isporuci robe, pa da je na temelju članka 34.d ZPP-a ovaj sud nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj navodi kako se radi o sporu radi naknade štete koja je nastala tužitelju zbog materijalnih nedostataka na robi koja je isporučena u Splitu te koja je prodavana na području Splita pa da je na temelju članka 52. ZPP-a ovaj sud mjesno nadležan za suđenje.
2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je tužitelj kao kupac od tuženika kao prodavatelja naručivao obuću za daljnju prodaju. Tuženik da je, između ostalog, tužitelju izvršio isporuke br. 171175-19000570, 170377-19000505, 172472-19000641, 172473-19000641 te 171356-19000605. Roba koju je tuženik isporučivao tužitelju da je imala nedostatke zbog kojih su kupci reklamirali tu robu tužitelju te tražili povrat novca i iskazali nepovjerenje u brend tužitelja i kvalitetu artikala koje tužitelj prodaje. Stoga, tužitelj da je bio prisiljen povući te artikle iz prodaje. Sve to da je prouzročilo štetu tužitelju, kako u vidu izmakle dobiti, tako i u vidu povrata novca kojeg je tužitelj vršio. Tuženik da se oglušio na postojanje bilo kakve odgovornosti, kao i na zahtjev tužitelja za naknadu štete. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 150.225,60 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita otpremnice od 04/09/2019, e-mail korespondenciju koja je priložena spisu, račun tužitelja od 31. siječnja 2020., da izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka AZ (ne navodeći na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz njihovim saslušanjem), kao i da provede dokaz vještačenjem po vještaku obućarske struke radi utvrđivanja nedostataka te dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđivanja visine štete po svim njenim vidovima.
4. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako isti osporava stvarnu i mjesnu nadležnost ovog suda, kao i nadležnost suda u Republici Hrvatskoj uopće. Naime, između stranaka da nije sporno kako su stranke u poslovnoj suradnji na temelju ugovora o kupoprodaji. Isto tako, između stranaka da nije sporno da je u postupku naručivanja i ugovaranja svih bitnih i ostalih sastojaka ugovora o kupoprodaji uključena i primjena Općih uvjeta poslovanja udruge Vimgaro (dalje: Opći uvjeti). U članku 16. Općih uvjeta da je izabrana primjena nizozemskog prava, a u članku 17. da je ugovorena nadležnost suda u mjestu prodavatelja. Stoga, kako je sjedište tuženika u Nizozemskoj, u mjestu Weert, to je sukladno odredbi 17. stavak 1. Općih uvjeta nadležan sud provincije Limburg.
6. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je rješenjem nizozemskog suda od 2. veljače 2022. potvrđena nadležnost nizozemskog suda. Stoga, kako je tužba podnesena stvarno i mjesno nenadležnom sudu, tuženik predlaže da sud odbaci ovu tužbu.
7. Osim toga, tuženik navodi kako se ovdje radi i o dvostrukoj litispendenciji. Naime, tuženik da je pred nadležnim sudom u Nizozemskoj, kao tužitelj, 24. kolovoza 2021. pokrenuo postupak protiv tužitelja iz ovog postupka, kao tuženika, radi naplate svojih potraživanja iz predmetnog ugovornog odnosa. Taj postupak da se vodi pred nadležnim sudom u Limburgu pod referencom predmeta K/4702/9477659. U tom postupku tužitelj (tuženik iz tog postupka) da je 18. svibnja 2022. podnio protutužbeni zahtjev koji je jednak zahtjevu koji je postavljen u ovom postupku.
8. Stoga, kako je zabranjena dvostruka litispendencija, imajući u vidu da je ovaj postupak pokrenut kada je već bila u tijeku parnica pred nizozemskim sudom, tuženik ističe da ovu tužbu treba odbaciti.
9. Podredno, za slučaj da sud ne odbaci tužbu, tuženik predlaže da ovaj sud zastane s postupkom do okončanja parnice koja je pokrenuta od strane ovdje tuženika pred nizozemskim sudom, zajedno sa protutužbenim zahtjevom ovdje tužitelja, s obzirom na to da je riječ o prethodnom pitanju koje je odlučno za rješavanje ove pravne stvari.
10. Nadalje, tuženik ističe da, za slučaj da sud utvrdi kako nisu primjenjivi Opći uvjeti i da nije ugovoreno nizozemsko pravo, nije isključena primjena Konvencije Ujedinjenih naroda o međunarodnoj prodaji robe (Bečka konvencija) pa da je pozivanje tužitelja isključivo na hrvatsko materijalno pravo promašeno.
11. Tuženik osporava da je roba koju je isporučio tužitelju imala nedostatke te u tom smislu ističe i kako tuženik nedostatke nije opisao niti je pozvao tuženika da pregleda stvar. Stoga, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je priložena uz odgovor na tužbu, a posebno da izvrši uvid u rješenje nizozemskog suda od 2. veljače 2022. koje je doneseno u postupku koji se pred tim sudom vodi pod brojem K/4702/9477659.
13. Stoga, najprije je trebalo utvrditi je li ovakva tužba dopuštena.
14. Uvidom u sudski poziv sa tužbenim zahtjevom u postupku koji se vodi pred sudom provincije Limburg utvrđeno je kako se taj postupak vodi po tužbi tužitelja A B.V. protiv tuženika Kruna trade d.o.o. Naime, trgovačko društvo Shoe52 B.V. je pokrenulo taj postupak radi isplate neplaćenog računa te poštivanja obveze iz članka 3:296 Građanskog zakonika (BW). Račun se odnosi na robu koju je trgovačko društvo Shoe 52 B.V. prodalo i isporučilo trgovačkom društvu Kruna Trade d.o.o. Unatoč ponovljenim opomenama trgovačko društvo Kruna trade d.o.o. nije platilo račun. Stoga trgovačko društvo Shoe52 B.V. potražuje iznos od 22.830,70 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i izvanparničnim troškovima postupka prisilne naplate.
15. Iz tog poziva proizlazi da su stranke u zaključile veći broj kupoprodajnih ugovora. Trgovačko društvo Kruna trade d.o.o. da je slalo narudžbe trgovačkom društvu Shoe52 B.V. koje je to trgovačko društvo unosilo u svoju elektroničku paltformu te automatiziranim postupkom slalo potvrde narudžbi. Na to elektronsko slanje potvrda narudžbi ugovorena je primjena Općih uvjeta poslovanja udruge Vimagro. U članku 16. Općih uvjeta izabrana je primjena nizozemskog prava, a u članku 17. nadležnost suda u mjestu sjedišta prodavatelja. Stoga, kako se sjedište trgovačkog društva Shoe52 B.V. nalazi u mjestu Weert, onda se sukladno članku 17. stavak 1. Općih uvjeta upućuje na nadležnost suda provincije Limburg.
16. Ovdje tužitelj je u postupku koji se vodio pred nizozemskim sudom naveo kako Kruna trade d.o.o. ima potraživanje prema Shoe52 B.V. u iznosu od 20.136,88 EUR-a s osnove naknade štete koju trpi zbog toga što isporučeni modeli cipela ne ispunjavaju svoje zahtjeve, a što je vidljivo iz raznih reklamacija kupaca.
17. Uvidom u presudu Okružnog suda u Limburgu koja je donesena u predmetu broj 9477659/CV EXPL 21-5027 od 2. veljače 2022. utvrđeno je kako se taj sud proglasio nadležnim za odlučivanje o predmetnom zahtjevu.
18. Uvidom u ovjereni prijevod presude Okružnog suda u Limburgu koja je donesena u predmetu 9477659/CV EXPL 21-5027 od 30. studenog 2022. utvrđeno je kako će taj sud odlučivati o tužbi o protutužbi.
19. Uvidom u ovjereni prijevod presude od 24. travnja 2024. koja je donesena pred Okružnim sudom u Limburgu utvrđeno je kako je prihvaćen tužbeni zahtjev trgovačkog društva Shoe52 B.V. i naloženo je trgovačkom društvu Kruna trade d.o.o. da isplati iznos od 22.803,70 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Protutužbeni zahtjev trgovačkog društva Kruna trade d.o.o. kojim je traženo da sud naloži Shoe52 B.V. da mu naknadi štetu koju trpi zbog toga što su mu je tuženik isporučio cipele sa nedostatcima je odbijen u cijelosti. Naime, u obrazloženju te odluke se navodi kako Kruna trade d.o.o. svoje navode nije dovoljno potkrijepio s obzirom na to da se to društvo pozvalo samo na dvije pritužbe kupaca i poruku e-pošte od 21. studenog 2019.
20. Dakle, Okružni sud u Limburgu je već odlučio o zahtjevu koji je istovjetan zahtjevu radi kojeg je tužitelj pokrenuo ovaj postupak (naknada štete zbog nedostataka isporučene robe).
21. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima propisuje kako je s ciljem poboljšavanja učinkovitosti sporazuma o isključivoj nadležnosti i izbjegavanja zlouporabi procesnih ovlaštenja potrebno utvrditi odstupanje od općeg pravila o litispendenciji radi zadovoljavajućeg rješavanja konkretne situacije u kojoj može doći do pokretanja usporednih postupaka. To je situacija kad sud koji sporazumom o isključivoj nadležnosti nije određen kao nadležan započne s postupkom, a određeni sud naknadno započne postupak o istom predmetu spora između istih stranaka. U tom slučaju, sud koji je prvi započeo postupak trebao bi zastati s postupkom, čim je pokrenut postupak pred određenim sudom sve do trenutka dok taj sud ne izjavi da temeljem sporazuma o isključivoj nadležnosti nije nadležan, kako bi se osiguralo da, u takvoj situaciji, određeni sud ima prvenstvo odlučivanja o valjanosti sporazuma i o tome u kojoj se mjeri sporazum primjenjuje na spor koji se pred tim sudom vodi. Određeni sud bi trebao imati mogućnost voditi postupak bez obzira je li sud koji nije određen između stranaka odlučio zastati s postupkom.
22. Ta iznimka ne bi trebala pokrivati slučajeve kada su stranke sklopile suprotne sporazume o isključivoj nadležnosti suda ili kada je pred sudom određenim u sporazumu o isključivoj nadležnosti najprije pokrenut postupak. U tim slučajevima bi se trebalo primjenjivati opće pravilo o litispendenciji iz te Uredbe.
23. Člankom 25. stavak 1. Uredbe propisano je da ako su se stranke neovisno i njihovom domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku, u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama, u međunarodnoj trgovini u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ.
24. Članak 31. stavak 3. Uredbe propisuje da ako sud koji je određen u sporazumu utvrdi nadležnost u skladu sa sporazumom, svaki sud druge države članice proglašava se nenadležnim u korist tog suda.
25. Dakle, kako iz isprava koje su sadržane u spisu (ovjerenih prijevoda poziva za ročište i odluka Okružnog suda u Limburgu) proizlazi da su stranke za sve sporove koji eventualno proizađu iz ugovora o kupoprodaji, ugovorile nadležnost suda u Limburgu i primjenu nizozemskog prava, a sud u Limburgu je kao nadležan sud utvrdio svoju nadležnost i donio odluku o protutužbenom zahtjevu kojeg je ovdje tužitelj kao tuženik iz tog postupka podnio, a koji protutužbeni zahtjev je istovjetan ovom tužbenom zahtjevu, tužba u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena jer je o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog materijalnih nedostataka isporučene robe već pravomoćno odlučeno.
26. Stoga, tužba je odbačena kao nedopuštena i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Split 25. veljače 2025.
Sutkinja
Rajana Buljan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu
Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita
- tuženiku po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu
Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba
- u spis
