Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva29a
Poslovni broj: Kž-325/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-243/2020-16 od 16. veljače 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog AB i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi AB proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku od 2 godine (propušteno je navesti da rok provjeravanja teče od pravomoćnosti presude) ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme koje je optuženi AB proveo u istražnom zatvoru od 22. svibnja 2019. do 10. listopada 2019. uračunava se u izrečenu kaznu zatvora (propušteno je navesti da će se to vrijeme uračunati u kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude).
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi AB oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi AB po branitelju Milenku Jakšiću odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić sa sjedištem u [adresa] i Općinsko državno odvjetništvo u Sisku.
2.1. Optuženi AB pobija presudu zbog odluke o kazni i u žabi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se osudi na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, potom izreče uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.
2.2. Državni odvjetnik također pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni i u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači "u pravcu žalbenih navoda te da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora primjerenog trajanja".
3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnio optuženik po branitelju odvjetniku Milenku Jakšiću, u kojem se navodi kako je žalba državnog odvjetnika neosnovana te se predlaže tu žalbu odbiti kao neosnovanu, dok da se njegovu žalbu predlaže prihvati i u tom smislu preinači prvostupanjsku presudu.
4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalbe optuženog AB i državnog odvjetnika su neosnovane.
6. U povodu žalbi optuženika i državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti te je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio ni jedu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, a koje povrede su propisane člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24).
7. Optuženi AB pobijajući presudu zbog odluke o kazni u žalbi navodi kako mu je prvostupanjski sud "izrekao prestrogu odluku o kazni" i da je pogrešno utvrdio otegotne okolnosti na njegovoj strani posebice u pogledu njegove dosadašnje prekršajne osuđivanosti jer da se radi "o benignom prekršaju". Isto tako u žalbi optuženika se navodi kako je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu okolnost cijeniti to što je teško bolestan s dijagnosticiranom shizofrenijom, da se pomirio sa žrtvom i ispričao joj se, a koju ispriku je žrtva prihvatila pa da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom zatvora i s kraćim rokom provjeravanja.
7.1. Državni odvjetniku žalbi navodi kako je prvostupanjski sud "preslabo cijenio okolnost da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti, odnosno prema socijalnoj radnici JĐ", a da provjerom u informatičkom sistemu državnog odvjetništva proizlazi kako je protiv optuženika u tijeku više kaznenih postupaka zbog nasilnih kaznenih djela, što predstavlja otegotnu okolnost. U žalbi državni odvjetnik posebno ističe kako nastupom rehabilitacije i brisanja optuženikovih ranijih osuda se "neopravdano pogoduje optuženiku" pa s obzirom na to da je primjereno optuženika osuditi na „bezuvjetnu kaznu zatvora“ jer da će se jedino takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.
7.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu žalbenih navoda optuženika i državnog odvjetnika ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne pravilno uzeo u obzir sve one okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, pri čemu je posebice kao olakotnu okolnost cijenio što je optuženik iskreno priznao počinjenje kaznenog djela i na taj način ubrzao dinamiku i okončanje kaznenog postupka, a posljedično tome utjecao je na ekonomičnost postupka. Kao olakotne okolnosti ispravno i na odgovarajući način sud je optuženiku vrednovano iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, što se ispričao oštećenoj žrtvi JĐ zbog svog postupanja i što do sada nije kazneno osuđivan.
7.3. Suprotno navodima iz žalbe optuženika, prvostupanjski sud je na odgovarajući način kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio što je prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sobnoj iskaznici i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a osim toga prilikom odluke o kazni vodio je računa i o ličnosti optuženika, njegovim obiteljskim prilikama, nakon čega je sasvim ispravno odlučio kako je svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra i stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, primjereno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Međutim, imajući u vidu značaj olakotnih okolnosti u odnosu na otegotnu okolnost sasvim ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine. Zbog toga se ne može prihvatiti prijedlog iz žalbe optuženika da ga se osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju i izrekne uvjetna osuda s kraćim rokom provjeravanja jer se u takvom slučaju ne bi ostvarila svrha specijalne prevencije.
7.4. Isto tako neutemeljen je prijedlog iz žalbe državnog odvjetnika da se optuženika kazni na kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude jer to što su optuženiku rehabilitirane dosadašnje kaznene osude ne može se prihvatiti kao okolnost koja ukazuje na sklonost optuženika činjenju kaznenih djela. Naime, nakon rehabilitacije optuženik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanosti, zbog toga ne smije imati nikakve posljedice jer njegova prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo. Dakle, prema izvatku iz kaznene evidencije uslijed rehabilitacije optuženik je neosuđivana osoba. Ne može se cijeniti kao okolnost koja bi imala takav značaj da bi dovela do strožeg kažnjavanja optuženika, to što su u tijeku protiv njega i drugi kazneni postupci. Državni odvjetnik očito zanemaruje kako je u članku 3. stavcima 1. i 2. ZKP/08-24 propisano temeljno načelo kaznenog prava da je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja i da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osuđenika, okrivljenika ili optuženika na tužitelju.
8. Kako navodima svojih žalbi državni odvjetnik i optuženik nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema članku 476. stavku 1. ZKP/08-24, tako je te žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.
Split, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
