Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-15/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene RŠ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene RŠ, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-59/2022, od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljene RŠ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivom okrivljenu RŠ zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po članku 227. stavku 1. KZ/11, nakon čega je okrivljenu, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. U kaznu zatvora na koju je okrivljena osuđena, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato je vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2021. do 7. siječnja 2022.

2. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točki 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 52/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenoj RŠ je naloženo platiti troškove kaznenog postupka i to prometnog vještačenja u visini od 2.998,00 kn /397,90 eura, sudsko medicinskog vještačenja u visini od 1.400,00 kn/185,81 euro, troškovi analize alkohola u krvi i mokraći u visini od 1.160,00 kn/153,95 eura, troškove toksikološkog vještačenja u visini od 3.560,00 kn/472,49 eura, troškove postupanja policijskih službenika u visini od 620,00 kn/82,28 eura, paušalnu svotu u visini od 300,00 kn/39,81 eura te trošak nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, sve u roku od godine dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv ove presude žalbu je podnijela okrivljena RŠ, po svojoj braniteljici Jadranki Matić, odvjetnici u Velikoj Gorici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, na način da se smanji kazna zatvora i izrekne uvjetna osuda ili zamjeni kazna zatvora radom za opće dobro.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljene RŠ je neosnovana.

7. S obzirom na to da okrivljena prvostupanjsku presudu nije pobijala zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na njenu štetu, to je ovaj drugostupanjski sud povodom njene žalbe pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije utvrdio nikakve povrede koje sadrži ta odredba.

8. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljena u svojoj žalbi ističe kako je kazna na koju je osuđena prestroga te da je sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznenopravne sankcije trebao prevagu dati olakotnim okolnostima i više cijeniti držanje okrivljene tijekom postupka koja je okolnosno priznala počinjenje djela, pokajala se i samoinicijativno poduzela sve preporučene mjere psihijatrijskog liječenja i psihosocijalnog tretmana, kao i okolnosti da je zbog počinjenog kaznenog djela već samim gubitkom posla kažnjena jer više nikada neće moći raditi jedini posao koji voli, za koji se školovala i dodatno osposobljavala na Višoj policijskoj školi, na kojoj je diplomirala krajem 2021. Isto tako, da nije dostatno cijenjeno da je okrivljena kazneno neosuđivana, da skrbi za bolesnu baku te da je vlastitom voljom i zalaganjem dokazala da je za sobom ostavila alkohol i njegovu pogibeljnost i da u cijelosti živi društveno prihvatljivim životom, što sve da su okolnosti koje su trebale dovesti do primjene odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11 pa da se svrha generalne i specijalne prevencije mogla postići i primjenom uvjetne osude ili zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro.

9. Nije međutim u pravu okrivljena kada pobija prvostupanjsku presudu iz naprijed navedenih razloga, budući da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti vezane za počinjenje ovog kaznenog djela pa je i kaznenopravna sankcija na koju je okrivljena osuđena u potpunosti pravilno odabrana i odmjerena. U tom smislu prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela koje, u smislu članka 47. KZ/11, imaju utjecaj na to hoće li kaznenopravna sankcija po svojoj vrsti i mjeri biti veća ili manja. Stoga je ispravno kao olakotna okolnost okrivljenoj cijenjeno potpuno priznanje počinjenog kaznenog djela, što je dovelo do bržeg utvrđivanja činjeničnog stanja i okončanja postupka, a na koji način je pokazala i svijest o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja i spremnost da se ubuduće ponaša u skladu sa zakonom. Isto tako, olakotnim je pravilno cijenjeno što je okrivljena izrazila kajanje zbog počinjenog djela te što je iz dokumentacije vidljivo da se okrivljena samoinicijativno javila i redovno dolazi u Odjel za psihijatriju bolnice Našice i Klub liječenih alkoholičara Osijek. Okrivljenoj je također kao olakotna okolnost cijenjena ranija kaznena neosuđivanost.

10. S druge strane ispravno je sud utvrdio i cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljene i to raniju prekršajnu osuđivanost zbog kršenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kada joj je uz novčanu kaznu izrečena i zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca, kao i zbog prekršaja iz oblasti Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, kada joj je izrečeno više zaštitnih mjera, od kojih je jedna obvezno liječenje od ovisnosti. Pored toga, otegotno je okrivljenoj cijenjeno i to što je vještačenjem utvrđeno da je upravljala vozilom s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje od 3,02 g/kg te što je u uzorku mokraće pronađena prisutnost amfetamina, što je dovelo u stanje da nije bila sposobna za sigurno sudjelovanje u prometu. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud procijenio da se svrha kažnjavanja pripasana člankom 41. KZ/11 isključivo može ostvariti osudom na zatvorsku kaznu te je potpuno pravilno okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

11. Suprotno žalbenim navodima, ovakva kazna se ne ukazuje prestrogo odmjerenom, budući da je za ovo kazneno djelo zakonom propisano kazana u trajanju od šest mjeseci do pet godina pa je očito da je odabrana kazna odmjerena gotovo na samom donjem minimumu zakonom zaprijećene kazne. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene da je podcijenjen značaj olakotnih okolnosti, odnosno da se radi o takvim okolnostima koje bi se mogle karakterizirati kao naročito olakotne okolnosti na temelju kojih bi se primjenom odredi članka 48. KZ/11, moglo kaznu ublažiti ispod minimuma zakonom propisane kazne. Iako je pohvalno da je okrivljena samoinicijativno krenula na postupak odvikavanja od alkohola te da je priznala u potpunosti počinjenje ovog kaznenog djela i izrazila iskreno kajanje zbog toga, te okolnosti se, kod postojanja naprijed pobrojanih otegotnih okolnosti, ne mogu smatrati naročitim olakotnim okolnostima da bi se na temelju njih mogla ublažiti kazna. Kod toga se posebno treba imati u vidu da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kod okrivljene u trenutku kada je sjela za upravljač vozila bila iznimno visoka, a okrivljena je, prema vlastitom kazivanju, čak konzumirala alkohol i tijekom vožnje, što je krajnje bezobzirno i nedopustivo. Pored toga, okrivljena je konzumirala i amfetamin, što je u kombinaciji s iznimno visokim stupnjem alkoholiziranosti moglo biti pogubno za nju, ali i ostale sudionike u prometu te je u danim okolnostima samo puka sreća bila da je oštećenik NŠ u konačnici završio "samo" s teškim tjelesnim ozljedama i da nije došlo do smrtnog ishoda.

12. Ovakvo postupanje okrivljene, uz dužno poštovanje prema utvrđenim olakotnim okolnostima, doista ne ostavlja prostora za nikakvo blaže kažnjavanje, a pogotovo ne za izricanje uvjetne osude, odnosno zamjene kazne zatvora radom za opće dobro. Te olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije zanemario te ih je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odgovarajuće cijenio, što se pravilno odrazilo kroz visinu kazne zatvora na koju je okrivljena osuđena, koja je odmjerena na razini minimalne zakonom propisane kazne. Ovdje je posebno za primijetiti kako su okrivljenoj, kod presuda u prekršajnim postupcima, izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca i obveznog liječenja od ovisnosti pa se ne može reći da je ovo bio jedan izolirani incident u njenom životu te da nije imala ozbiljno upozorenje i motiv da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim standardima društva u kojem živi, što se od nje, posebno imajući u vidu posao koji je obavljala, s pravom očekivalo. Međutim, unatoč tome, ona ne samo da se nije izliječila od ovisnosti, nego je nastavila konzumirati alkohol, čak i za vrijeme vožnje te uz to još i uzimati drogu. Kod takvog stanja stvari, doista se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi okrivljene da je kazna prestrogo odmjerena te da je bilo prostora za blaže kažnjavanje, bilo po vrsti ili mjeri kazne odnosno, zamjeni kazne na koju je osuđena radom za opće dobro, radi čega se neosnovano okrivljena žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljene RŠ, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 25. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić