Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-605/2024-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-30/2023-58 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-30/2023-58 od 18. lipnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 38.914,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama: - na iznos od 6.100,00 EUR tekućim od 24. travnja 2008. do 5. srpnja 2018., - na iznos od 7.782,87 EUR tekućim od 25. siječnja 2008. do 5. srpnja 2018., - na iznos od 15.565,73 EUR tekućim od 10. travnja 2010. do 5. srpnja 2018., - na iznos od 8.755,72 EUR tekućim od 10. travnja 2010. do 5. srpnja 2018., sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 5. srpnja 2018. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve umanjeno za iznos od 38.914,32 EUR podmiren po osnovi glavnice i iznos od 38.786,47 EUR podmiren po osnovi zateznih kamata na glavnicu, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 13.634,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, umanjeno za iznos od 9.875,50 EUR podmiren po osnovi troškova postupka i iznos od 4.278,62 EUR podmiren po osnovi zateznih kamata na troškove postupka, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova ovog postupka.''

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je dosuđeni iznos umanjen za iznos od 38.914,32 eur podmiren s osnova glavnice te iznos od 38.786,47 eur podmiren po osnovi zateznih kamata te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je dosuđeni iznos umanjen za iznos od 9.875,50 eur s osnova troškova postupka te za iznos od 4.278,62 eur podmiren s osnova zateznih kamata na troškove postupka, žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žale zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se iz izreke izuzme dio u kojem se navodi da dužni iznosi koje je tuženik dužan platiti treba umanjiti za do sada plaćene iznose te da se tužitelju dosude troškovi žalbenog postupka u iznosu od 1.727,50 Eur uvećano za PDV.

3. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 38.914,32 eur s pripadajućim zateznim kamatama, pod stavkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 13.634,03 eur s pripadajućom kamatom te pod stavkom III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.685,60 eur.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao zaposlenika osiguranika prema tuženiku kao osiguratelju, radi isplate iznosa od 38.914,32 EUR na ime osigurnine po osnovi police broj: [broj police], i to u visini štete po osnovi trajnog invaliditeta nastale kao posljedice nesretnog slučaja od 9. travnja 2007., kada je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi i zadobio teške tjelesne ozljede.

6. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju osnovano ukazuju žalbe stranaka. Naime, izreka presude je nerazumljiva, u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te presuda ima nedostataka i ne može se ispitati.

7. Prije svega valja istaći da je izreka presude nerazumljiva jer iz izreke nije moguće utvrditi koliko je tuženik dužan platiti tužitelju. Tako u stavku I. izreke sud nalaže isplatu iznosa od 38.914,32 eur zajedno sa kamatama, a zatim taj iznos umanjuje za isti iznos od 38.914,32 eur ali još i za iznos od 38.786,47 eur. Jednako tako i u stavku II. izreke sud nalaže tuženiku naknadu troškova postupka u iznosu od 13.634,03 eur s kamatama, a zatim taj iznos umanjuje za 9.875,50 eur i još za 4.278,62 eur.

8. Nije jasno zašto sud dosuđeni iznos umanjuje za navedene iznose kada za to nema zakonske osnove. Naime, u vezi istog događaja bila je donesena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1558/09-82 od 4. studenog 2013. (list 339-350 spisa) koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 159/2014-2 od 14. veljače 2018. kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 293.200,00 kn (sada 38.914,33 eur) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 76.800,00 kn (sada10.193,11 eur) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2013. do isplate (toč. III. izreke). Po navedenoj presudi tuženik je isplatio cjelokupno potraživanje tužitelja zajedno sa zateznim kamatama. Ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da je isplatom po pravomoćnoj presudi poslovni broj P-1558/09 tužitelj u cijelosti namiren sa svojim potraživanjem, u tom slučaju bi tužbeni zahtjev tužitelja valjalo eventualno odbiti, a ne dosuditi isti iznos osiguranine pa ga umanjivati za isplaćeni dio.

9. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1298/2018-2 od 7. prosinca 2022. ukinute su toč. I. i III. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-159/2014-2 od 14. veljače 2018., te toč. I., III. i V. izreke presude Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1558/09-82 od 4. studenog 2013., te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

10. Stoga nije jasno zašto sud sada ponovno dosuđene iste iznose umanjuje za već isplaćene iznose kada je otpala pravna osnova po kojoj je tuženik isplatio iznose iz presude Općinskog suda u Zaprešiću, pa bi tuženiku eventualno pripadalo pravo potraživati od tužitelja povrat isplaćenih iznosa s osnova stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 i 155/23 ). Ovo tim više što se u ovom slučaju ne radi o naknadi štete, kao što to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već se radi o isplati osiguranine te se odredbe čl. 1117. st. 1. ZOO ne mogu primijeniti u ovom slučaju (tako i Rev-574/1997).

11. Nadalje, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, budući da su uzeti uzorci poslani u Centar za kriminalistička ispitivanja i vještačenja Ivan Vučetić iz čijeg nalaza je vidljivo da uzorci nisu bili pravilno pakirani, sukladno Pravilniku o načinu i postupku vađenja krvi i uzimanja mokraće za analizu radi utvrđivanja koncentracije alkohola, opojnih droga i psihoaktivnih tvari. Pri tome navodi da je tuženik predložio da se od Centra za kriminalistička ispitivanja zatraži očitovanje u pogledu okolnosti utjecaja nedostataka u pakiranju na provođenje ali je od navedenog dokaza odustao.

12. Nije jasno kako okolnost da je tuženik odustao od predloženog dokaza utječe na odluku suda o tome je li nedostatak u pakiranju utjecao na rezultate analize krvi i mokraće kada je teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženiku. Prije svega u postupku se ne dokazuju negativne činjenice (da nedostatak u pakiranju nije utjecao na rezultate – što tvrdi tuženik) već se dokazuju pozitivne činjenice (da je nedostatak u pakiranju utjecao na rezultate analize), a teret dokaza na tu pozitivnu činjenicu (koju je sud prvog stupnja prihvatio) je na tužitelju.

13. Presuda ne sadrži niti obrazloženje kako okolnost da je poslodavac tužitelja (osiguranik iz ugovora o osiguranju) u prijavi osiguranog slučaja naveo da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola utječe na odluku suda. Ovo tim više što tijekom postupka tužitelj nije osporavao da su uzorci uzeti u bolnici Sestara Milosrdnica upravo njegovi uzorci krvi i mokraće.

14. Osim toga, presuda ne sadrži niti obrazloženje zašto sud prvog stupnja ne prihvaća sadržaj javne isprave – zapisnika očevidu (list spisa) u kojem je navedeno da je analiza krvi i mokraće izvršena i u Bolnici sestara Milosrdnica sa jednakim rezultatom kao i u Centru za kriminalistička ispitivanja, odnosno presuda ne sadrži obrazloženje zašto sud prilikom ocjenjivanja javne isprave – zapisnika o očevidu nije primijenio odredbe čl. 230. ZPP.

15. Stoga je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti žalbe stranaka i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pa će se novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 164. st. 4 i čl. 166. st. 3. ZPP).

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ponovno ocijeniti sve provedene dokaze, eventualno provesti pravovremeno predložene dokaze od strane stranaka, imajući u vidu ono što mu je ukazano ovim rješenjem, te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima stranaka.

Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina