Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-683/2023-23.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 25. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 3210419070/07 od 03.08.2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier dana 06.08.2007. godine, poslovni broj OV-11281/07 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „…. i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. „
II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 3210419070/07 od 03.08.2007. godine solemniziranog po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier dana 06.08.2007. godine, poslovni broj OV-11281/07 u dijelu odredbe čl. 6. koji glasi:
„…u kunskoj protuvrijednosti 301,93 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…“
III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 9263223473, da tužitelju ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.152,06 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, od 01. veljače 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana na iznose:
iznos 0,84 EUR od 01. veljača 2008.
iznos 0,16 EUR od 25. veljača 2008.
iznos 4,71 EUR od 01. ožujak 2008.
iznos 0,74 EUR od 12. ožujak 2008.
iznos 7,88 EUR od 01. travanj 2008.
iznos 0,03 EUR od 01. svibanj 2008.
iznos 0,43 EUR od 30. svibanj 2008.
iznos 0,01 EUR od 01. lipanj 2008.
iznos 18,10 EUR od 01. studeni 2008.
iznos 6,49 EUR od 01. prosinac 2008.
iznos 19,67 EUR od 01. siječanj 2009.
iznos 21,46 EUR od 01. veljača 2009.
iznos 22,36 EUR od 01. ožujak 2009.
iznos 20,22 EUR od 01. travanj 2009.
iznos 19,91 EUR od 01. svibanj 2009.
iznos 16,55 EUR od 01. lipanj 2009.
iznos 13,60 EUR od 01. srpanj 2009.
iznos 15,00 EUR od 01. kolovoz 2009.
iznos 17,25 EUR od 01. rujan 2009.
iznos 15,97 EUR od 01. listopad 2009.
iznos 14,72 EUR od 01. studeni 2009.
iznos 17,59 EUR od 01. prosinac 2009.
iznos 20,30 EUR od 01. siječanj 2010.
iznos 23,16 EUR od 01. veljača 2010.
iznos 22,41 EUR od 01. ožujak 2010 .
iznos 27,22 EUR od 01. travanj 2010 .
iznos 25,98 EUR od 01. svibanj 2010 .
iznos 28,40 EUR od 01. lipanj 2010.
iznos 42,03 EUR od 01. srpanj 2010.
iznos 38,93 EUR od 01. kolovoz 2010.
iznos 50,57 EUR od 01. rujan 2010.
iznos 44,43 EUR od 01. listopad 2010.
iznos 39,81 EUR od 01. studeni 2010.
iznos 53,85 EUR od 01. prosinac 2010.
iznos 14,88 EUR od 01. siječanj 2011.
iznos 45,88 EUR od 05. siječanj 2011.
iznos 56,24 EUR od 01. veljača 2011.
iznos 57,16 EUR od 01. ožujak 2011.
iznos 52,64 EUR od 01. travanj 2011.
iznos 54,04 EUR od 01. svibanj 2011.
iznos 69,40 EUR od 01. lipanj 2011.
iznos 71,56 EUR od 01. srpanj 2011.
iznos 88,57 EUR od 01. kolovoz 2011.
iznos 82,40 EUR od 01. rujan 2011.
iznos 72,77 EUR od 01. listopad 2011.
iznos 72,52 EUR od 01. studeni 2011.
iznos 71,47 EUR od 01. prosinac 20 11.
iznos 74,96 EUR od 01. siječanj 20 1 2.
iznos 78,81 EUR od 01. veljača 20 1 2.
iznos 78,93 EUR od 01. ožujak 20 1 2.
iznos 76,51 EUR od 01. travanj 20 1 2.
iznos 15,88 EUR od 01. svibanj 20 1 2.
iznos 62,63 EUR od 2 1. svibanj 20 1 2.
iznos 78,93 EUR od 01. lipanj 2012.
iznos 77,38 EUR od 01. srpanj 20 1 2.
iznos 77,51 EUR od 01. kolovoz 20 1 2.
iznos 76,08 EUR od 01. rujan 20 1 2.
iznos 73,42 EUR od 01. listopad 2012.
iznos 76,66 EUR od 01. studeni 2012.
iznos 77,83 EUR od 01. prosinac 2012.
iznos 77,36 EUR od 01. siječanj 2013.
iznos 72,64 EUR od 01. veljača 2013.
iznos 75,91 EUR od 01. ožujak 2013.
iznos 76,66 EUR od 01. travanj 2013.
iznos 75,19 EUR od 01. svibanj 2013.
iznos 70,84 EUR od 01. lipanj 2013.
iznos 68,14 EUR od 01. srpanj 2013.
iznos 70,53 EUR od 01. kolovoz 2013.
iznos 72,18 EUR od 01. rujan 2013.
iznos 76,40 EUR od 01. listopad 2013.
iznos 74,08 EUR od 01. studeni 2013.
iznos 75,12 EUR od 01. prosinac 2013.
iznos 75,97 EUR od 01. siječanj 2014.
iznos 77,59 EUR od 01. veljača 2014.
iznos 79,29 EUR od 01. ožujak 2014.
iznos 78,42 EUR od 01. travanj 2014.
iznos 76,72 EUR od 01. svibanj 2014.
iznos 75,95 EUR od 01. lipanj 2014.
iznos 76,29 EUR od 01. srpanj 2014.
iznos 78,42 EUR od 01. kolovoz 2014.
iznos 80,60 EUR od 01. rujan 2014.
iznos 80,41 EUR od 01. listopad 2014.
iznos 81,51 EUR od 01. studeni 2014.
IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 9263223473, da tužitelju ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.897,02 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.
V Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu.
VI Iznad dosuđenog tužitelj se odbija.
Obrazloženje
U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 3210419070/07 od 3.8. 2007.g., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 2.5219,73 CHF.
U postupku dokazivanja, tuženik je uložio prigovor zastare, elaborirao nedopušteno i nepoštenu primjenu valutne klauzule, strukturiranost kamatne stope, prigovarao deklaratornoj zaštiti koju traži tužitelj, prigovarao i zakonskim zateznim kamatama, te u bitnome predložio da sud odbaci tužbu odnosno podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.
Stoga je sud u postupku dokazivanja, a imajući u vidu elaboracije stranaka, u podnescima, te izraženim pravnim mišljenima proveo vještačenje po vještaku Slađani Srnec, koja je i saslušana, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka, izvršio uvid u prijeporni ugovor,ostale personalne dokaze sud nije provodio jer po mišljenju ovog suda nisu bitni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na zauzetu praksu, te utvrđenje u ovoj pravnoj stvari, a saslušan je i tužitelj.
No prvoredno valja istaknuti da je neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, jer je o istom pravnom pitanju stav zauzela Opća sjednica Vrhovnog suda, što je opće poznato, pa je stoga valjalo odlučiti kao u točci V izreke.
Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.
Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav Županijskih sudova glede prijepora.
U ovoj pravnoj stvari kredit je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti unaprijed formulirana od strane tuženika te se po mišljenju ovog suda u odnosu na tužitelja kao potrošača primjenjuju odredbe ZZP-a, pa dakle ugovorena odredba mjesne nadležnosti nema nikakav utjecaj.
U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
Slijedom utvrđenog valjalo je odlučiti kao u točci I i II izreke.
U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 17. travnja 2021., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
Stoga je neosnovan i dodatni prigovor tuženika o zastari konačno sređenog tužbenog zahtjeva.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Slađane Srnec proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama na strani 130 do 144 spisa, da je tužitelj uplatio više upravo utuženi iznos od 4.152,06 eura, odnosno s osnova preplaćene kamate iznos od 958,13 eura, stoga je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u točci III izreke.
U nalazu i mišljenju vještak je u Tablicama detaljno naveo i obračunao uplate po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, te je vještak koristio medotologiju- za početni tečaj CHF na dan 8.8.2007. 4,445257 kuna za jedan CHF, te uz izračun kamatne stope ugovora od 5,20 posto godišnje.
Na opisani način je vještak nedvojbeno utvrdio preplatu utuženog iznosa što je detaljno navedeno u Tablicama nalaza i mišljenja.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu.
Da je tome tako proizlazi iz iskaza tužitelja ŽR, koji je istaknuo da nije sa tuženikom mogao o kreditu pregovarati, bio je sistem uzmi ili ostavi, o ničemu nije bio informiran od strane tuženika, te nikada ne bi uzeo kredit da mu je pojašnjeno da će rata skočiti sa početnih 1.350 kuna na 2.100 kuna nakon promjene tečeja CHF.
Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u točci III izreke, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Konačno tužitelj je utužio na iznos od 4.906,06 eura, a tužitelju je dosuđeno 4.152,06 eura, i to nakon vještačkog nalaza vještaka u ovoj pravnoj stvari, pa je stoga s obzirom na prigovore tuženika valjalo odlučiti kao u točci VI izreke, te iznad dosuđenog tužitelja odbiti.
Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav 4 obrazložena podneska, zastupanje na 4 ročišta, svaka radnja 200,00 eura, sastav žalbe od 21.12.2022. Tbr. 10 Odvjetničke tarife 100,00 eura, kao i ročište za objavu presude, predujam za vještačenje 350,00 eura, te sudska pristojba na tužbu 47,76 eura koji je tužitelj platio, te PDV. Čakovec, 25. veljače 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Bojan Bacinger odvjetnik
2. punomoćnici tuženika iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o.
