Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-97/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1134/2022-44 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1134/2022-44 od 16. srpnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Poništava se Odluka o razrješenju dužnosti zamjenika ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencije IM od 26. srpnja 2017., Ur. broj: 101001/2460.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je Odluka o razrješenju nezakonito donesena, odnosno zaključak da nisu postojali razlozi za razrješenje tužitelja s funkcije zamjenika ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencije (dalje HPA). Predlaže da drugostupanjski sud žalbu tuženice usvoji i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga da tuženici naknadi troškove postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda kojima tuženica presudu pobija, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok tuženica iako ističe i taj žalbeni razlog, određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se presudom poništi Odluka o razrješenju dužnosti zamjenika ravnatelja Hrvatske poljoprivredne agencije od 26. srpnja 2017. Ur.broj: 101001/2460.

7. Za donošenje zakonite odluke o ovakvom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, provedene dokaze pa i iskaze svjedoka pravilno je ocijenio pa su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje na pogrešnu ocjenu provedenih dokaza. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženica na iste okolnosti predložila saslušati velik broj svjedoka, a da je sud saslušao neke od predloženih svjedoka pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio što nije saslušao sve svjedoke koje je predložila tuženica, a tu odluku je dostatno obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, temeljem dokumentacije u spisu, iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka pa i svjedoka koje je predložila tuženica, činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, stoga je neosnovan žalbeni prigovor tuženice da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

8. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj u HPA obavljao dužnost zamjenika ravnatelja pa i u vrijeme kada su nastale povrede koje su navedene kao razlog za donošenje Odluke o razrješenju.

8.1. Među strankama je sporno da li je tužitelj kao zamjenik ravnatelja počinio povrede koje mu se Odlukom o razrješenju od 26. srpnja 2017. stavljaju na teret.

9. Iz Odluke o razrješenju od 26. srpnja 2017. proizlazi da je Upravno vijeće HPA navedenu Odluku o razrješenju donijelo pozivajući se na članak 44. stavak 2. točka 3. i 4. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.) i članka 36. Statuta HPA, a kao razlozi za navedenu odluku se navode da je tužitelj 17. studenog 2016. unaprijedio 11 djelatnika HPA bez ovlaštenja na isto i bez poštivanja pozitivnih propisa HPA koji se odnose na napredovanje u poslu, u vrijeme dok HPA nije imala ravnatelja, kao i da je odluku o unaprjeđenju donio bez da je formirao stručno povjerenstvo čime je prekršio odredbu članka 67. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, kao i da je iz razloga nesavjesnog provođenja aktivnosti u projektu Grass Croatia koji je okončan 30. lipnja 2017. pri čemu je tužitelji bio koordinator broj 1 zajedno s ostalim članovima projektnog tima ostvario znatno manji broj sati od projektom utvrđenog broja sati , da je naknadno izmijenjen broj utrošenih sati, što je temelj za ostvarivanje prava povrata uloženih financijskih sredstava od strane Europske komisije, čime nastaje financijska šteta za HPA.

9.1. Utvrđeno je da je navedenu Odluku o razrješenju tužitelja Upravno vijeće HPA donijelo na prijedlog Ministra poljoprivrede.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zamjenik ravnatelja zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, a obavlja i poslove: osigurava izvršenje odredaba posebnih zakona, Statuta i drugih općih akata Agencije, te obavlja i druge poslove u skladu sa posebnim zakonima, uredbom, Statutom i drugim općim aktima Agencije, kao i ostale poslove po nalogu ravnatelja Agencije. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 30. Statuta HPA.

10.1. Nadalje pravilno je utvrđeno da niti jednom odredbom Statuta, ali ni drugog akta HPA nije određeno bilo kakvo ograničenje vezano za poslove zamjenika ravnatelja, odnosno ograničenje da neke poslove ravnatelja, ako ravnatelja nema, zamjenik ravnatelja ne bi smio obavljati. Navedeno su svojim iskazima potvrdili svjedoci HM (inače ravnateljica kojoj je tužitelj bio zamjenik), DM (tehnički suradnik u uredu ravnatelja) pa i svjedok CM koji je iskazao i da u Statutu agencije ne piše da upravno vijeće mora dati zamjeniku ravnatelja suglasnost glede njegova opsega posla, kao što eksplicitno ne piše i da zamjenik ravnatelja automatski preuzima sve ovlasti ravnatelja, ali da nakon što je on došao za ravnatelja nema saznanja da bi odluke koje je kao zamjenik potpisao tužitelj bile osporavane.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj kao zamjenik ravnatelja mijenjao ravnatelja u svim poslovima koje je obavljao i ravnatelj. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilan i zaključak da tužitelj nije počinio povredu koja mu se stavlja na teret, jer nije bilo ograničenja u pogledu poslova koje inače obavlja ravnatelj, a koje je u sporno vrijeme obavljao tužitelj kao zamjenik ravnatelja, obzirom je ravnatelj bio razriješen, a vršitelj dužnosti ravnatelja nije bio imenovan, pa je i poslove donošenja odluka o unaprjeđenju djelatnika mogao obavljati. Utvrđeno je da je tužitelj pri tome postupao na jednak način na koji su postupali i svi ravnatelji HPA, odnosno da prije radi donošenja odluka o unaprjeđenju djelatnika ni raniji ravnatelji nisu osnivali stručno povjerenstvo.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj sudjelovao u projektu Grass Croatia kao jedan od koordinatora, odnosno koordinator broj 1., a utvrđeno je da je voditelj tog projekta na strani HPA bila TM ujedno i koordinator broj 3., da je menadžer bio LM kao djelatnik konzultantske firme Enconing d.o.o. koji je imao vodeću ulogu u projektu, odnosno rukovodio je projektom. Utvrđeno je da je postojao određeni problem nedostatka ostvarenih sati skoro za sve koordinatore, ali da ni za jednog od drugih koordinatora, osim za tužitelja, nije pokrenut bilo kakav postupak što nisu ostvarili predviđeni broj sati na projektu. Nadalje je utvrđeno i da je projekt završen, prema iskazima svjedoka pa i voditelja LM, uspješno je završen, njegov cilj je postignut i Europska unija je u jesen 2017. isplatila sredstva oko 90.000,00 eura, te da šteta nije nastala.

13. U povezanosti s navedenim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije počinio drugu povredu radne dužnosti koja mu se Odlukom o razrješenju stavlja na teret. Napominje se i da obzirom da je predmetna Odluka o razrješenju donesena u srpnju 2017., a dokumentacija o evaluaciji proslijeđena u Bruxelles u kolovozu 2017., da je odgovor dostavljen i isplata izvršena krajem 2017., eventualna šteta za HPA u vrijeme donošenja sporne Odluke nije ni mogla nastati, odnosno HPA nije moglo biti poznato da je eventualno šteta nastala i njezina visina. Nadalje se napominje, da tijekom ovog postupka tuženica nije dokazala, niti je na te okolnosti predlagala dokaze, da je tužitelj u navedenom projektu sudjelovao kao zamjenik ravnatelja, niti prema Statutu takvi poslovi spadaju u dužnosti ravnatelja, pa onda i zamjenika ravnatelja, utvrđeno je da su svi koordinatori imali jednaki status, nitko nikom nije bio nadređen, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, slijedom čega je upitno može li navedeno, upravo kada bi se i radilo o povredi radne obveze, biti razlogom za razrješenje dužnosti zamjenika ravnatelja.

14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Upravno vijeće HPA za donošenje Odluke o razrješenju tužitelja dužnosti zamjenika ravnatelja nije imalo opravdane razloge, odnosno da je navedena odluka nezakonita i pravilno je postupio kada je Odluku o razrješenju poništio.

15. Odluka o troškovima postupka je pravilna uz napomenu da iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica istu pobija načelno jer pobija odluku o glavnoj stvari smatrajući da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

16. Obzirom da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dakle žalbeni razlozi se nisu ostvarili, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

17. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

U Sisku, 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić