Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1749/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu toga suda Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika 1. MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice DŽ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Ante Bogdanića u Biogradu na Moru i punomoćnika tuženika ad. 1. i 2., te nakon objave presude dana 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva stana ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), Stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli, izgrađen na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima ad. 1. i 2. nadoknadi trošak parničnog postupka od 1.100,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 7. srpnja 2023. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik stana ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli, izgrađen na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica navodi da je vlasništvo predmetnog stana stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svog oca pok. ŠŽ i svoje majke pok. HŽ, s tim da pojašnjava da su se tuženici upisali na predmetni stan temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio njihov otac sa ĐŽ. Tužiteljica ističe da je otac tuženika dobio stan temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od svog oca, ali ne ovaj stan nego drugi, budući je Ugovor o doživotnom uzdržavanju nedorečen te nije podoban za uknjižbu, slijedom čega je i došlo do zabune te su se tuženici krivo upisali na ovaj predmetni stan. Tužiteljica ujedno ističe da je predmetni stan stekla i dugogodišnjim posjedovanjem, odnosno dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu tuženika ad. 1. i 2. koji je zaprimljen u spis 12. rujna 2023. navodi se da je tužba činjenično netočna i pravno neutemeljena te se tuženici protive istoj, a prvenstveno se prigovara vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenom jer se radi se o stanu u staroj jezgri [adresa] i to 50 m do mora koji vrijedi najmanje 120.000,00 EUR pa se predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u navedenom iznosu. Tuženici tvrde da tužiteljica nije stekla vlasništvo predmetnog stana nasljeđivanjem jer tako nešto ne proizlazi iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju, a konstrukcije tužiteljice da su se upisali na pogrešan stan su nevjerojatne, jer tuženicima nije poznato da bi postojala dva stana. Tužiteljica se poziva uz nasljedstvo kao osnov stjecanja i na dosjelost, međutim, po tuženicima, činjenicu dosjedanja ničim ne dokazuje, a k tome još, nedostaje joj osnovni element poštenja. Tuženici nadalje navode da je tužiteljica kontradiktorna sama sebi jer je u predmetu ovog suda poslovni broj Ps-5/2023 podnijela protutužbu u kojem tvrdi kako je u stan uložila 10.000,00 EUR i traži od ovdje tuženika da joj to ulaganje nadoknade, a sad tvrdi kako je ista vlasnica stana, što bi značilo da traži od ovdje tuženika da joj plate ulaganje u svoju nekretninu po njenim tvrdnjama. Tuženici predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljene uz nadoknadu parničnog troška tuženicima.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru doneseno po Javnom bilježniku Dragi Burazeru iz [adresa] poslovni broj O-2039/22, UPP/OS-215/22 od 16. siječnja 2023. (ls 5-7), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice SŽ (ls 50-51), pročitano je rješenje o nasljeđivanju od 30. studenog 2004. i rješenja od 18. veljače 2008. i 23. studenog 2017. sve poslovni broj O-132/04 (ls 53-55), te je izvršen uvid u priloženi preslik spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost navoda koje je isticala tijekom postupka, a koji su bitni za njen uspjeh u ovoj parnici.

5. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da je na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

6. Odredbom čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi u vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnina, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

7. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi o tužbi usmjerenoj na utvrđenje vlasništva na nekretnini – stanu, uz napomenu da je tužiteljica u povjesnici tužbe ukazivala na nasljeđivanje svojih oca i majke, odnosno dosjelost kao pravni temelj stjecanja vlasništva, dok je u svome stranačkom iskazu navela da ona sebe smatra vlasnicom toga stana temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sa majkom ĐŽ zaključila prije nekih pet godina (napomena suda: tužiteljica je saslušana na ročištu održanom 13. siječnja 2025.), s tim da će sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije osvrnuti na činjenice koje po njemu ne bi trebale biti sporne među strankama.

8.1. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:

8.2. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 472 m2 kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerom, i to kao E-24 upisan ovdje sporni stan, i to kao stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a u odnosu na koje etažno vlasništvo su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani ovdje tuženici ZŽ i CŽ, svaki za ½ dijela (napomena suda: prije navedeno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige sa ls 4 priloženog preslika ovosudnog spisa poslovni broj Ps-5/23),

8.3. Da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru vodi postupak pod poslovnim brojem Ps-5/2023 po tužbi tužitelja ad. 1. CŽ i ad. 2. ZŽ podignutoj protiv tužene SŽ, a u kojoj pravnoj stvari je sud dana 15. veljače 2024. donio presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. usmjeren na nalaganje tuženoj na iseljenje iz ovdje spornog stana te predaja istog u suposjed tužiteljima u tome predmetu, te je istom odlukom obvezana i tužena na platež parničnog troška od 704,63 EUR, a na koju presudu je tužena izjavila žalbu te radi odlučivanja o osnovanosti iste taj spis proslijeđen Županijskom sudu u Zagrebu na broj Gž-1822/2024, no drugostupanjska odluka u tome predmetu nije donesena do zaključenja glavne rasprave u ovdje predmetnoj pravnoj stvari,

8.4. Da je između ŠŽ pok. S i HŽ žene ŠŽ rođ. M (za koje sud zaključuje da se radi o ocu i majci tužiteljice, a djedu i baki tuženika ad. 1. i 2.) kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te njihovog sina IŽ (za kojeg sud zaključuje da se radi o ocu tuženika ad. 1. i 2. te bratu tužiteljice) kao davatelja uzdržavanja sklopljen 14. rujna 1994. Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg je u točki II. naveden stan u stambenom-poslovnom objektu na Obali kralja Petra Krešimira IV, a s ulazom iz Ulice Knezova Bribirskih bb, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika sveukupne površine 50,90 m2, i koji se nalazi na prvom katu poslovno-stambene zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, odnosno kat. parceli 1200 nove izmjere k. o. [katastarska općina], a na kojem Ugovoru je potpis stranaka istog potvrđen kod Općinskog suda u Biogradu na Moru 14. rujna 1994. pod poslovnim brojem R2-48/94.

8.5. Da su u ostavinskom postupku vođenim pod poslovnim brojem O-132/04 iza pok. ŠŽ, rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.2004., donesene sljedeće odluke i to:

- rješenje o nasljeđivanju od 30. studenog 2004. kojim je određeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza ostavitelja, a da se potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu uručuje supruzi ostavitelja HŽ u cijelosti, s tim da iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da su zakonski nasljednici I. nasljednog reda ostavitelja, i to supruga HŽ te djeca IŽ, ŠŽ i SŽ na ročištu održanom 30. studenog 2004. suglasno izjavili da ostavitelj nije imao nekretnina u momentu njegove smrti,

- rješenje od 18. veljače 2008. kojim se određuje da se naknadno pronađena imovina iza pok. ŠŽ u vidu tražbine s osnove Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (NN 105/2004) u neutvrđenom iznosu raspoređuje supruzi ostavitelja HŽ za cijelo,

- rješenje od 23. studenog 2017. kojim se odbija kao neosnovan prijedlog predlagateljice HŽ za naknadno pronađenu imovinu, s tim da bi iz obrazloženja toga rješenja proizlazilo da se prijedlog odnosio na čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da javni bilježnik obrazlaže da je uvidom u ostavinski spis u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju 30. studenog 2004. utvrđeno da u istome prileži Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega je i nekretnina koju podnositeljica prijedloga zahtjeva da se raspravi i koji Ugovor je i dalje na snazi, radi čega nema mjesta raspravljati o predmetnoj nekretnini kao naknadno pronađenoj imovini, s tim da je potonje rješenje koje u spisu prileži na ls 55 postalo pravomoćno 4. prosinca 2017., ovo obzirom na pečat pravomoćnost koji se nalazi na istome.

8.6. Da je od strane javnog bilježnika Drage Burazera kao povjerenika Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 16. siječnja 2023. pod poslovnim brojem O-2039/22 doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. HŽ, pok. Z, rođ. M, rođene **.**.1937., a umrle **.**.2022., i u kojem rješenju je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu čini samo novčano potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnove neisplaćene mjesečne mirovine u neutvrđenom iznosu, a kojim rješenjem se nasljednicima na temelju Zakona proglašavaju kćer ostaviteljice SŽ za 2/4 dijela te unuci ostaviteljice ZŽ i CŽ, svaki za 1/4 dijela.

8.7. Da se u posjedu ovdje spornog stana trenutno nalazi tužiteljica SŽ i to od 2016. kako bi to proizlazilo iz njenog stranačkog iskaza.

9. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, nije uspjela dokazati da bi sud presudom trebao utvrditi da je ista stekla pravo vlasništva na spornom stanu opisanom pod točkom 8.2. obrazloženja i to temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg da je sa svojom majkom ĐŽ zaključila prije nekih pet godina. Naime, razvidno je da takav ugovor tužiteljica nije dostavila u predmetni parnični spis kao dokaz do trenutka zaključenja prethodnog postupka, pa čak niti do zaključenja glavne rasprave, a kako taj Ugovor nije niti dio priloženog ovosudnog spisa poslovni broj Ps-5/2023, razvidno za ovaj sud da kraj takvog stanja stvari nikako nije mogao uzeti dokazanom prethodnu tvrdnju tužiteljice glede toga da je "stekla pravo vlasništva" na spornom stanu temeljem navodnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojega da je zaključila sa svojom majkom.

10. No, neovisno o razlozima suda navedenih pod točkom 9. obrazloženja, predmetni tužbeni zahtjev, a ukoliko bi se osnovom stjecanja vlasništva spornog stana trebao smatrati prije spomenuti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, obzirom na način kako je postavljen tužbeni zahtjev svejedno bi isti bio odbijen kao neosnovan i iz još jednog razloga koji je sam po sebi dostatan za donošenje odbijajuće presude. Kraj činjenica da se tužiteljica u svom stranačkom iskazu poziva na pravni osnov u vidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg da je sklopila sa majkom ĐŽ, a da je njen tužbeni zahtjev postavljen na način da ista traži donošenje presude kojom se utvrđuje da je "stekla pravo vlasništva" na spornom stanu, te pritom imajući u vidu da sud sukladno čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, razvidno je da kraj takvog stanja stvari sud nije mogao donijeti usvajajuću odluku. Naime, kada se netko poziva na pravni posao kao pravni temelj stjecanja vlasništva, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanu to zasigurno jeste, za ukazati je da stjecatelj iz tog pravnog posla sukladno čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine stječe tek upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu, odnosno sam čin potpisa toga Ugovora (a ponavlja se da tužiteljica taj navodni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nikada nije dostavila u predmetni parnični spis) nije dovoljan za "stjecanje prava vlasništva", pa kraj daljnje činjenice da su u ovome trenutku u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela upisani upravo tuženici ad. 1. i 2., ovome sud ne preostaje ništa drugo nego i iz ovdje elaboriranog razloga ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Međutim, obzirom sud u parničnom postupku kod procjene osnovanosti nekog tužbenog zahtjeva nije vezan pravnom osnovom stjecanja na koju se poziva tužiteljica, sud će se u daljnjem tijeku obrazloženja osvrnuti i na druge osnove koje je tužiteljica prije svog stranačkog iskaza navodila kao temelj stjecanja njenog vlasništva na spornom stanu, a to su nasljeđivanje svojih roditelja ŠŽ i HŽ, odnosno dugogodišnje posjedovanje spornog stana tj. dosjelost.

12. U odnosu na pozivanje tužiteljice na pravni osnov stjecanja vlasništva spornog stana temeljem nasljeđivanja oca ŠŽ, odnosno majke HŽ, za ukazati je da ovaj sud takvu tvrdnju tužiteljice smatra nedokazanom obzirom iz ostavinskih postupaka koji su vođeni iza smrti njenih oca i majke i koji su oba pravomoćno okončana, a u odnosu na koje ostavinske postupke se sud u bitnim crtama osvrnuo pod točkama 8.5. i 8.6., proizlazi da ovdje sporni stan nije naveden kao ostavinska imovina roditelja tužiteljice u trenutku smrti svakoga od njih. Čak štoviše, razvidno je iz obrazloženja tih odluka da niti ovdje tužiteljica SŽ u svojstvu nasljednice svojih roditelja u niti jednom trenutku nije isticala, odnosno prigovarala, na utvrđenja tijela koje je vodilo ostavinski postupak u smislu da ovdje sporni stan nije utvrđen kao ostavinska imovina bilo kojeg od ostavitelja.

13. Nadalje, a glede pozivanja tužiteljice u povjesnici njene tužbe na dugogodišnje posjedovanje spornog stana kao pravni temelj stjecanja vlasništva, tj. radilo bi se o pozivanju na institut dosjelosti, ovaj sud niti u tome dijelu ne nalazi da su ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom temeljem kojih bi sud mogao donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da je tužiteljica stekla pravo vlasništva spornog stana. Naime, da bi se netko mogao s uspjehom mogao pozivati na institut dosjelosti kao pravni temelj stjecanja vlasništva neke nekretnine isti bi s jedne strane morao dokazati da se nalazi u samostalnom posjedu te nekretnine, ovdje bi to bio sporni stan, kroz vremenski period koji je propisan u odredbi čl. 159. ZV (ako je taj posjed zakonit, istinit i pošten treba proći deset godina samostalnog posjedovanja neke nekretnina, a ako je taj posjed samo pošten, traži se najmanje dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja), dok bi s druge strane taj samostalni posjednik, obzirom na prije navedeno, trebao dokazati da je njegov posjed minimalno pošten, s tim da čl. 18. st. 3. ZV određuje da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Kraj činjenice da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica u spis nije dostavila navodni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg da je zaključila sa majkom ĐŽ (a koji ugovor bi trebao dati zakonitost tužiteljičinom posjedu spornog stana), kraj daljnje činjenice da tužiteljica u spis nije priložila niti jednu relevantnu ispravu, bilo javne bilo privatne prirode, koja bi nju povezala sa ovdje spornim stanom, makar i izvanknjižno, potom kraj činjenica da je tužiteljica podlegla, doduše za sada samo prvostupanjski, u ovosudnom postupku poslovni broj Ps-5/2023 i u kojem joj je presudom od 15. veljače 2024. naloženo iseliti iz spornog stana te predati isti u suposjed upravo ovdje tuženicima ad. 1. i 2., a ponavlja se da su isti aktualno u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici na jednake dijelove spornog stana, što sve u svojoj ukupnosti navodi ovaj sud na zaključak da na strani iste ne egzistira element poštenja na način kako je isti zakonski definiran u odredbi čl. 18. st. 3. ZV, odnosno da iz svega prije navedenog postoji dovoljno razloga temeljem kojih tužiteljica može posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed spornog stana. Sud ukazuje na potonji detalj jer nedostatak poštenja posjeda spornog stana na strani tužiteljice (kako je to propisano u čl. 18. st. 3. ZV) posljedično isključuju mogućnost da se tužiteljica temeljem odredbe iz čl. 159. ZV poziva na institut dosjelosti kao pravni temelj stjecanja vlasništva na spornom stanu.

14. Stoga je obzirom na sve ono navedeno u nekoliko prethodnih obrazloženja ove presude sud izveo zaključak po kojem nema osnove za donošenje presude kojom bi se usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na stjecanje prava vlasništva na spornom stanu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Obzirom iz svih prije navedenih razloga sud drži da je činjenično stanje glede utvrđenja odlučnih činjenica bitnih za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri raspravljeno, ovaj sud je smatrao nesvrhovitim i nepotrebnim provođenje dokaza u vidu saslušanja svjedoka ŽŽ, GŽ, VŽ i JŽ, kao i provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.

16. Obzirom su tuženici ad. 1. i 2. u cijelosti uspjeli u postupku odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na ročištu održanom 30. listopada 2023. od strane suda određena u iznosu od 1.330,00 EUR. Stoga je tuženicima ad. 1. i 2., a po njihovom troškovniku sa ls 49, priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz reda odvjetnika i to na ime sastava odgovora na tužbu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa). Sud je nadalje tuženicima sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta koja su održana u ovoj pravnoj stvari i na kojima su isti bili zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim 30. listopada 2023., 25. rujna 2024. i 13. siječnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tuženicima ad. 1. i 2. dođe se do ukupno 400 bodova što valja uvećati za 10% sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife koja propisuje da kad odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba da mu pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, nakon čega se dođe do 440 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 880,00 EUR, koji iznos potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 1.100,00 EUR kojeg sud priznaje tuženicima ad. 1. i 2. kao parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 25. veljače 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru.