Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-1140/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv Općine Viškovo, Viškovo, Vozišće 3, OIB: 28350474809, zastupana po punomoćnicima iz OD Kovačević, Koren i Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Rijeke, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. rujna 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 28. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općini Viškovo, OIB: 28350474809 da tužiteljima 1. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.914,25 EUR (dvanaest tisuća devetsto četrnaest eura i dvadeset pet centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 29. ožujka 2018. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 2.996,49 EUR (dvije tisuće devetsto devedeset šest eura i četrdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. listopada 2020. podnio tužbu u kojoj navodi kako su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci tužitelji bili upisani kao suvlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, površine 192 m² i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, površine 9 m², obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. Z-871/2017 od 14. rujna 2017. godine predmetne nekretnine poništene su i spojene u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proglašen je utrnulim, a novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] upisana je u novoosnovani z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao nerazvrstana cesta od Ž5055 kod Viškovo 138A do [adresa], cesta površine 2279 m² i to kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu općine Viškovo. Protiv citiranog rješenja tužitelji su podnijeli prigovor koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Z-8103/2018 od 29. ožujka 2018. godine. Predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja u naravi predstavljaju makadamski put koji vodi do kuće 2. tužitelja odnosno pristupni put (prilaz kući) kojim se isključivo služi 2. tužitelj te njegovi ukućani za pristup obiteljskoj kući sagrađenoj na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama označena kao k. č. br. [katastarska čestica] te upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine predstavljaju pristupni put do pristupne ceste koja prolazi [adresa] i [adresa] sve do glavne ceste Viškovo-Saršoni. Iz digitalnog orto-foto snimke iz 2011. te 2014./2016. razvidno je da je ta pristupna cesta koja prolazi [adresa] i [adresa] koja spaja predmetne nekretnine i glavnu cestu Viškovo-Saršoni djelomično bila, i to otprilike posljednjih 50 metara pristupne ceste, gledajući iz smjera glavne ceste Viškovo-Saršoni prema predmetnim nekretninama, bijeli put sve do otprilike 2017. odnosno 2018. godine kada je ista u tom dijelu asfaltirana. Predmetne nekretnine nisu nikada uređene, asfaltirane, na njima nije postavljena ulična rasvjeta, infrastruktura, već iste kao što je to prethodno navedeno služe isključivo 2. tužitelju i članovima njegove obitelji kao pristupni put (prilaz) do obiteljske kuće odnosno nisu privedene nikakvoj drugoj namjeni. Predmetnim nekretninama osim 2. tužitelja, njegovih ukućana te eventualno prijatelja i poznanika kada dolaze 2. tužitelju u posjet ne prolaze nikakve treće osobe.

2. 2. tužitelj je predmetne nekretnine ogradio gotovo prije dvadeset godina, točnije 2002. godine kada je sagradio svoju obiteljsku kuću pa je već tada na predmetnim nekretninama istaknuo natpis" Privatni posjed " te iste samostalno i nesmetano drži u posjedu i danas, a što mu nitko nikada nije niti branio. Predmetne nekretnine ne predstavljaju cestu ni u kojem obliku. Stoga predmetne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi predstavljaju pristupni put, prilaz na cestu, pa je stoga nezakonito oduzeto vlasništvo tužiteljima na predmetnim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te je stoga i nezakonito prenijeto vlasništvo i izvršen upis tih nekretnina kao dijela nerazvrstane ceste i to javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Jedan od uvjeta za dobivanje građevinske dozvole 2. tužitelja za izgradnju obiteljske kuće je bio i taj da ista ima pristupni put odnosno prilaz do ceste, u konkretnom slučaju do pristupne ceste koja prolazi [adresa] i [adresa] te se spaja na glavnu cestu Viškovo-Saršoni, a što je razvidno iz situacionog plana sadržanog u glavnom arhitektonsko -građevinskom projektu br. 123/01 a koji projekt je sastavni dio građevinske dozvole kojom je 2. tužitelju, kao investitoru, dozvoljena gradnja obiteljske kuće na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dakle, jedini prilaz do obiteljske kuće 2. tužitelja predviđen je građevinskom dozvolom upravo preko predmetnih k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te se tim prilazom 2. tužitelj služi još od izgradnje kuće pa sve do danas.

3. Budući predmetne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] nisu nikada bile javna ili nerazvrstana cesta, niti za to ima potrebe s obzirom na to da je to prilaz na cestu za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] i upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja je samovlasništvo 2. tužitelja to nisu ispunjeni zakonski uvjeti za potpuno izvlaštenje, iz razloga jer prilaz na cestu nije od interesa za Republiku Hrvatsku i tužitelji nisu primili nikakvu naknadu tržišne vrijednosti za predmetne nekretnine koje su postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave odnosno tuženika. Tuženik je tužiteljima oduzeo vlasništvo predmetnih nekretnina bez formalno provedenog postupka izvlaštenja čime je zapravo izvlastio predmetne nekretnine i to bez isplate naknade tužiteljima za te faktično izvlaštene nekretnine. Obzirom da tužitelji više nisu vlasnici predmetnih nekretnina isti ne mogu podnijeti vlasnički zahtjev za predaju u posjed bespravno oduzetih nekretnina, već im kao prijašnjim vlasnicima pripada pravo na potraživanje na ime naknade za oduzetu imovinu. Predlaže da se naloži tuženiku isplatu iznosa od 100.000,00 HRK i naknadu parničnog troška odnosno podredno ističe kumulirani zahtjev radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je to bilo prije provedbe točke VI i točke XII Rješenja, Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, poslovni broj: Z- 871/2017 od 14. rujna 2017. godine na način da provede brisanje spajanja predmetne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], te da se iste prenesu ponovo u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], podredno u novoformirani z.k.ul., i da se kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela upišu EI, i UI.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi postavljenoj vrijednosti predmeta spora te predlaže sudu donošenja rješenja o određivanju vrijednosti predmeta spora a obzirom na postavljene tužbene zahtjeve. Tuženik je donio Odluku br. 137/14 o popisu nerazvrstanih cesta na području Općine Viškovo te je predmetna cesta u vlasništvu tuženika. Zakonom o cestama dozvoljen je upis takvih cesta na temelju izrađenog geodetskog elaborata kojeg za potrebe upisa ceste naručuje i nadležnom tijelu dostavlja jedinica lokalne samouprave ili od nje ovlašteni upravitelj. Sukladno zahtjevu tuženika, TD Geokvarner d.d. iz Opatije je radi izrade geodetskog elaborata 25. studenog 2015. godine u dnevnom tisku objavio i Javni poziv nositeljima prava na nekretninama koje neposredno graniče zemljištem na kojem je izgrađena nerazvrstana cesta broj 335 a o započinjanju predmetnog postupka upisa. Na javnom uvidu koji je održan 21. prosinca 2015. godine nije dostavljen niti jedan jedini zahtjev za dodatnim obrazloženjem, niti jedan prigovor o snimljenom stanju, niti je bilo tko od nositelja prava na susjednim nekretninama uključujući tužitelje iznio bilo kakvo protivljenje. Tuženik je nadležnim tijelima dostavio dokumentaciju te se upisao kao vlasnik, a da je i tužitelj smatrao kako se radi o nerazvrstanoj cesti u vlasništvu i o kojoj treba skrbiti tuženik razvidno je i iz činjenice da se 12. rujna 2014. godine obratio dopisom tuženiku kojim je od njega tražio da predmetnu cestu asfaltira. Kako tuženik ne može ulagati u zemljište koje nije u njegovom vlasništvu ili na upravljanju, razvidno je da je tužitelj potvrdio kako je svjestan da se radi o nerazvrstanoj cesti. Osporava i navode da bi navedena cesta u cijelosti bila neasfaltirana te da tuženik nije brinuo o istoj. Statusa nerazvrstane ceste 335 može se utvrditi iz građevinske knjige te privremene situacije radova na asfaltiranju nerazvrstanih cesta na području Općine Viškovo u 2017. godini od strane tvrtke Goran Graditeljstvo d.d. Predmetna cesta postojala je i prije te njezin status nije različit neovisno o tome dali je ista izrađena kao makadamski put ili asfaltirana cesta, slijedom čega predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u zemljišnoknjiže spise posl.br. Z-38876/17, Z-8103/18 i Z-871/17, izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga i posjedovni list (list 10-12 spisa), digitalni orto-foto snimak predmetnih nekretnina te izvod iz katastarskog plana (list 30-40 spisa), građevinsku dozvolu uz popratnu dokumentaciju (list 41-154 spisa), Javni poziv, Novi list od 25. studenog 2015. (list 172 spisa), dopis tužitelja od 12. rujna 2014. podneseno tuženiku (list 168 spisa), građevinske knjige i situacije (list 173-178, 196- 222 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 255 spisa), provedeno je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tatjani Radetić iz GEOX d.o.o., Matulji (list 258-269, 284-293 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku struč.spec.ing.aedif. SI (list 299-327, 338, 347 spisa), saslušan je drugotužitelj UI (list 357 spisa), te svjedoci GI (list 358 spisa) i MI (list 367-368 spisa).

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovom postupku je nesporno da su prvo i drugo tužitelj bili suvlasnici nekretnina svaki u 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Isto tako nije sporno da su predmetne nekretnine rješenjem posl.br. Z-871/2017 od 14. rujna 2017. godine spojene u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška].

8. Sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti te da li tužitelji imaju pravo potraživati naknadu za izvlaštenje od strane tuženika.

9. U ovom postupku provedeno je geodetsko vještačenje po društvu GEOX d.o.o. koji nalaz i mišljenje je izradila stalna sudska vještakinja Tatjana Radetić a koji nalaz i mišljenje ovaj sud u potpunosti prihvaća smatrajući ga stručno rađenim sukladno pravilima struke i vještina. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je k. č. br. [katastarska čestica] dio nerazvrstane ceste oznake NC OD Ž5055 kod Viškova 138A do [adresa], a parcele koje su ušle u sastav predmetne čestice su k. č. br. [katastarska čestica]. Parcele 2958/2 i 2960/2 u cijelosti su poništene i ušle su u sastav k. č. br. [katastarska čestica] dok je k. č. br. [katastarska čestica] dijelom ušla u k. č. br. [katastarska čestica] površinom od P=61 m2. Asfaltirani dio prijepora k. č. br. [katastarska čestica] iznosi P=17m2, a za k. č. br. [katastarska čestica] iznosi P=2m2.

10. Tužitelj je na tako izrađeni nalaz i mišljenje zatražio dopunu o površinama k. č. br. [katastarska čestica], a na kojeg se vještak očitovao na način da je površina k. č. br. [katastarska čestica] prije poništenja iznosila P=192m2, a k. č. br. [katastarska čestica] P=9m2.

11. U ovom postupku provedeno je i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku struč.spec.ing.aedif. SI koji je izradio nalaz i mišljenje kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivno rađenom, u skladu je sa dokumentacijom koja prileži spisu, te je isti obrazložen, razjašnjen i sačinjen sukladno pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog nalaza i mišljenja proizlazi kako ukupna tržišna vrijednost nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 12.300,00 EUR, odnosno vrijednost asfaltirane površine iznosi 318,75 EUR, a nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 578,00 EUR.

12. Tužitelj je podneskom od 16. listopada 2023. zatražio očitovanje da li u tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u ukupnoj visini od 12.914,25 EUR je uračunata i vrijednost asfaltirane površine koja iznosi 318,75 EUR, a u odnosu na koje se vještak očitovao na način da ukupna vrijednost obje čestice bez asfalta iznosi 12.914,25, odnosno sa asfaltom 13.233,00 EUR. Tuženik je podneskom od 24. listopada 2023. istaknuo primjedbu u odnosu na visinu utvrđene tržišne vrijednosti u odnosu na koju primjedbu se vještak očitovao ističući kako izračunata tržišna vrijednost korištenjem poredbi zemljišta I. i II. kategorije kako je izrađeno u nalazu daje ukupnu srednju vrijednost od 64,25 E/m2 te je ustrajao kod danog nalaza i mišljenja.

13. Na tako izrađen nalaz i mišljenje stranke nisu dalje isticale nikakve primjedbe te je isti ovaj sud u potpunosti prihvatio.

14. Saslušan je 2. tužitelj koji u svome iskazu u bitnom navodi kako se do njegove nekretnine dolazi ulicom do broja [adresa], te je to jedini način kako se dolazi tamo. Tim putem koristi se on, njegovi ukućani kao i drugi gosti koji dolaze no neke druge njemu nepoznate osobe ne dolaze tim putem. Dobio je obavijest od Općine Viškovo no nije mu poznato kada je taj postupak pokrenut, te njemu nitko nije rekao da će se to dogoditi. Prije samoga postupka spajanja čestica nije na bilo koji način prigovorio budući nije znao da će se to dogoditi. U odnosu na radove koje je vršila Općina Viškovo napominje kako su isti vršili asfaltiranje te ceste i to u dijelu sve do te parcele odnosno asfaltiran je taj javni put te jedan dio privatne parcele. Ti radovi vršili su se misli negdje 2019. Taj put danas se ne uređuje a na njemu ne izvodi nikakve radove. Taj put je nastao na način da je bio ucrtan no u naravi on nije postojao. Tamo je bila šuma, kamenje te je trebalo bagerom počistiti taj put. Taj bager on je angažirao 2002. Taj put koristi prvotužiteljica budući s jedne i druge strane ona ima svoje terene no neke druge osobe taj put ne koriste. Što se tiče samoga trupa ceste tamo nisu vršeni nikakvi radovi od strane Općine Viškovo. Nije vidio neku drugu osobu kao npr. komunalnoga redara ili geodeta da bi nešto mjerio. Kada je u svom iskazu naveo da je dobio obavijest od Općine Viškovo tu ispravlja svoj navod budući se radilo o rješenju od suda. To rješenje njemu je dostavljeno kada je već sve bilo napravljeno, a prije toga ništa nije dobio. Njemu nitko nije branio korištenje toga puta a danas o tome putu brinem on. Tamo je bio i postavio znak privatan posjed čisto da se vidi da se radi o njegovom posjedu a sve to kako drugi ljudi ne bi tamo prolazili npr. u slučajevima kada je organiziran karneval. Do parcela prvotužiteljice može se doći i drugim putem. Nekretnina u vlasništvu nekih drugih osoba tamo nema. Do nekretnina koje se nalaze sa lijeve strane toga puta može se doći isključivo tim putem. Tražio je asfaltiranje samo javnoga dijela ceste.

15. Saslušan je svjedok GI koji u svome iskazu u bitnome navodi kako mu je poznata nekretnina u kojoj živi drugotužitelj budući je tamo bio već 100 puta. Do te nekretnine dolazi se tim putem a koji je predmet ovoga postupka te napominje kako je prije taj put bio kamenit, postojala je šuma i bio je potpuno ne pristupačan. Sada je makadam s lijeve strane dolac a sa desne strane je šuma. Sada se tim putem može normalno prolaziti. Taj put je uređivao drugotužitelj odnosno on ga je doveo u stanje u kakvom je danas. To je činio sa nekim strojem te misli da je to bilo negdje 2002. odnosno nakon što se doselio. Nitko drugi nije vršio radove na tom putu niti je to činila Općina Viškovo. Ne postoji bilo kakav drugi put kojim bi se došlo do nekretnine drugotužitelja. Nije mu poznato da bi prvo i drugotužitelj nešto prigovarali oko toga puta odnosno o tome ništa ne zna. U jednom trenutku je samo čuo da je taj put uzela Općina, a ne može se sjetiti kada je to bilo. Sa jedne i druge strane postoje neke nekretnine koje su u vlasništvu prvotužiteljice. Udaljen je oko 10

-11 m od svoje parcele pa sve do početka puta. Do asfaltiranja puta je došlo negdje prije 5-6 godina.

16. Saslušan je svjedok MI koji u svome iskazu u bitnome navodi kako se radi o tom jednom neasfaltiranom dijelu koji se proteže na duljini oko 30-40 metara i taj put je bio upisan kao nerazvrstana cesta kada je 2017. upisano kao nerazvrstana cesta u vlasništvu Općine Viškovo. Nakon 2017. asfaltiran je taj dio puta, odnosno taj dio parcele i to zadnjih 200-tinjak metara sve do prilaznog puta kuće tužitelja, odnosno 30-40 metara. Također je na tom dijelu postavljena javna rasvjeta. Nije mu poznato tko uređuje taj put, odnosno taj put je neuređen. Taj put se koristi radi prilaza do kuće tužitelja, a tim putem može se voziti i do susjednih parcela. Koliko je njemu poznato osim radova asfaltiranja i postavljanja javne rasvjete nisu izvođeni nikakvi radovi na tom putu. Ona je trenutno u vlasništvu Općine Viškovo, no nije mu poznato tko je prethodno bio vlasnik, te mu također nije poznato niti ima kakvih saznanja da bi se bilo tko žalio glede njegovog korištenja, odnosno izvođenja radova. Posljednji puta je tamo bio jučer, ali ne povodom neke prijave već kako bi vidio kakva je tamo situacija. Prije toga bio je negdje prije 1-2g. Na toj nekretnini nalazi se jedan znak koji označava privatni posjed, a koji se nalazi na kraju i na sredini puta, no međutim nije mu poznato od kada je tamo postavljen. Općina Viškovo taj znak tamo nikada ne bi postavila, obzirom na njegovu strukturu. Nije mu poznato tko je napravio taj pristupni put. Nije mu poznato u čijem vlasništvu su susjedne parcele, no zna da one nisu od Općine Viškovo. Rasvjetni stup nalazi se na raskrižju odnosno na prijelaznom putu do kuće tužitelja. Radi se o jednome stupu, a na kojem se nalaze dvije lampe. Nalazi se na asfaltiranom dijelu, a isti je postavljen nakon asfaltiranja, nakon 2017., negdje otprilike prije 4-5 godina. Saznao je da je taj put u vlasništvu Općine Viškovo uvidom u zemljišne knjige, a koje je jučer provjerio. U odnosu na lampe koje se nalaze na tom stupu jedna lampa gleda na donju kuću, dok druga lampa gleda na neasfaltirani dio puta.

17. Sud je prihvatio iskaze drugotužitelja kao i svjedoka GI i MI kao istinite i objektivne, u skladu su sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i međusobnim iskazima, a posebice sa izrađenim nalazima i mišljenjima vještaka, te sud nije našao da bi isti bili nelogični ili subjektivni.

18. Sukladno čl. 2. st. 1. toč. 6. Zakona o cestama (84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZOC-a) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona. Tužitelji navode kako predmetne nekretnine ne predstavljaju nerazvrstanu cestu budući je za izgradnju obiteljske kuće bilo potrebno da ta kuća ima pristupni put odnosno prilaz do ceste, te kako je jedini prilaz do obiteljske kuće drugotužitelja moguće jedino preko predmetnih nekretnina. Ovakav navod ovaj sud smatra osnovanim. Naime, sukladno čl. 98. st. 1. toč. 5. ZOC-a nerazvrstane ceste su posebice pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina. Kuća drugotužitelja predstavlja stambeni objekt. Međutim, isto tako potrebno je istaknuti kako je drugotužitelj u više navrata izvodio radove na predmetnom putu i to nasipavajući ga, a što proizlazi iz iskaza drugotužitelja kao i svjedoka GI koji je naveo kako je taj put drugotužitelj doveo u stanje u kakvom je danas, te da je to činio sa nekim strojem negdje 2002.

19. Sukladno čl. 131. st. 1. ZOC-a propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Nije sporno da cesta u konkretnom slučaju nije bila upisana kao javna cesta što je vidljivo uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga. Kao što je to već prethodno navedeno predmetnu cestu koristi drugotužitelj kako bi došao do svoje nekretnine, te istom prolazi samo on i samo osobe koje pozove k sebi. Ne bi se u konkretnom slučaju radilo o cesti koja se koristi za promet motornih vozila budući je razvidno kako to nije njena namjena, a niti bi se radilo o cesti koja je pristupačna većem broju korisnika. Iz iskaza drugotužitelja kao i svjedoka MI proizlazi kako se na predmetnim nekretninama nalazi znak „privatni posjed“ a kojeg je postavio drugotužitelj. Iz istog razloga mišljenje je ovoga suda kako cesta nije pristupačna većem broju građana iz razloga što se njome dolazi samo do obiteljske kuće drugotužitelja, niti bi ljudi slobodno prolazili na dio nekretnine na kojem je postavljen znak „privatni posjed“. Iz iskaza drugotužitelja proizlazi kako taj put jedino koristi on i nekolicina ljudi koji mu dođu u posjet pa je stoga stav ovoga suda kako se u konkretnom slučaju ne bi radilo o nerazvrstanoj cesti.

20. Sukladno čl. 33. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/2000, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVSP-a) pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Sukladno st. 2. istog članka propisano da ukoliko bude zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. Z-871/2017 od 14. rujna 2017. upisana je kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Općine Viškovo.

21. Kao što je to već prethodno spomenuto tužitelji su na predmetnoj nekretnini bili upisani kao vlasnici svaki u 1/2 dijela, što je vidljivo uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige. Sukladno čl. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (74/14, 69/17, 98/19, dalje: ZOI) nekretnina se može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način.

22. Tuženik navodi kako je 2015. objavio Javni poziv nositeljima prava na nekretninama koje neposredno graniče zemljištem na kojem je izgrađena nerazvrstana cesta broj 355, a radi provedbe upisa. Isto tako navodi kako na javnom uvidu 21. prosinca 2015. nije dostavljen niti jedan zahtjev za dodatnim obrazloženjem, niti bilo kakav prigovor. U odnosu na navode tuženika potrebno je istaknuti kako ne podnošenje prigovora na tako objavljen javni poziv ne anulira pravo prijašnjeg vlasnika zahtijevati odgovarajuću naknadu. Sukladno čl. 46. st. 1. ZOI-a naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. U konkretnom slučaju provedeno je potpuno izvlaštenje predmetne nekretnine bez odgovarajućeg rješenja o izvlaštenju, a kako je to propisano u čl. 37. ZOI-a, za što tužitelji nisu dobili odgovarajuću naknadu.

23. Navod tuženika da bi tužitelj smatrao kako se radi o nerazvrstanoj cesti budući se dopisom od 12. rujna 2014. obratio istom uz zahtjev za asfaltiranjem ceste je neosnovan. Činjenica što se drugotužitelj obraćao tuženiku vezano za asfaltiranje predmetne nekretnine ne utječe na sam postupak budući je predmet postupka oduzimanje vlasništva nad nekretninom, odnosno naknada za izvlaštenje a ne podredni zahtjevi tužitelja. Sukladno čl. 31. ZVSP-a vlasništvo obvezuje, pa tako ukoliko je tuženik stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom tada je i u obvezi tužiteljima namiriti onaj dio koji je oduzet.

24. U postupku je provedeno geodetsko vještačenje kojim je utvrđeno kako asfaltirani dio prijepora k. č. br. [katastarska čestica] iznosi 17m2, te da je k. č. br. [katastarska čestica] prije poništenja i spajanja iznosila 192m2, a k. č. br. [katastarska čestica] je iznosila 9m2. Također je provedeno i građevinsko vještačenje kojim je utvrđena tržišna vrijednost nekadašnje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u visini od 12.336,00 EUR a k. č. br. [katastarska čestica] u visini od 578,25 EUR.

25. Obzirom na sve navedeno to je zaključak ovoga suda kako je tuženik u potpunosti izvlastio tužitelje iz njihovog vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], slijedom čega je potrebno primijeniti odredbe o naknadi izvlaštenja ZOI-a iz kojih proizlazi kako je tuženik u obvezi podmiriti ukupan iznos od 12.914,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

26. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 EUR, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 79,62 EUR, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njihovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 255,00 EUR (16. listopada 2023. u zatraženom iznosu od 55,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 18. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 1.200,00 EUR (23. veljače 2022., 29. travnja 2022., 05. lipnja 2023., 21. lipnja 2024., 05. rujna 2024. i 27. rujna 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 413,75 EUR, troškovi očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 324,61 EUR te troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 447,19 EUR.

28. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška iznad dosuđenog za tužbu, pristup ročištima i sastav podnesaka budući se te radnje računaju u visini od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR za svaku pojedinu radnju. Ne prihvaća se dio zatraženog troška za sudsku pristojbu na presudu budući je isti previsoko zatražen, kao i troškovi vještačenja i očevida koji nisu nastali. Također nije prihvaćen trošak pristupa na ročište za objavu presude.

29. Budući je tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja u cijelosti usvojen to je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik u obvezi tužiteljima isplatiti parnični trošak u visini od 2.996,49 EUR, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

30. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

31. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

32. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. veljače 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. 1. i 2. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,62 EUR