Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-4/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HT, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog HT, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kovm-5/2025-8 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog HT kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-5/2025-8 od 7. veljače 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog HT produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni HT po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-124/2025-3 od 24. veljače 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud za mladež primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi izrijekom ne navodi žalbeni osnove, sadržajno žali iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, uz bitnu argumentaciju da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge na temelju kojih prvostupanjski sud za mladež zaključuje da su u ovom slučaju ispunjenje sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, čime sadržajno očito upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud za mladež je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda za mladež dostatne razloge o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku, tako da žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žalbi zbog povrede kaznenog zakona, uz bitnu argumentaciju da, iako je u svojoj obrani priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, iz njegovog priznanja ne proizlazi da bi svaku od pojedinih inkriminacija počinio na način da bi ispunio obilježja kaznenog djela teške krađe.

7.1. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida da se u ovom predmetu tereti za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, koje u sebi sadrži više odvojenih radnji kojima se ostvaruju bića istovrsnih kaznenih djela (teške krađe i krađe), a u kakvom slučaju se sukladno čl. 52. st. 3. KZ711, produljeno kazneno djelo pravno označuje prema najtežem od tih kaznenih djela.

7.2. Stoga je žalba okrivljenika u navedenom pravcu promašena.

7.3. Na ovom mjestu valja primijetiti da okrivljenik na istoj žalbenoj argumentaciji izloženoj pod toč. 7. ove odluke temelji i žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda za mladež o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo.

7.4. Imajuću na umu ranije navedeno, a u povezanosti s činjenicom da je okrivljenik u svojoj obrani priznao počinjenje svih radnji počinjenja terećenog kaznenog djela, prvostupanjski sud za mladež je, suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da u konkretnom slučaju postoji relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio predmetno kazneno djelo.

8. Okrivljenik u žalbi osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda za mladež glede postojanja posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da do sada nije kažnjavan za isto ili slično kazneno djelo, te da okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela ne mogu biti jedini parametar prilikom odlučivanja o pitanju postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

8.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pored okolnosti počinjenja samog terećenog kaznenog djela, a koje i po ocjeni ovog žalbenog suda za mladež upućuju na vrlo visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i ustrajnosti okrivljenika u njegovom počinjenju (naime, iz stanja spisa proizlazi osnovana sumnja da je u kratkom razdoblju poduzeo čak sedam pojedinačnih radnji koje ulaze u sklop terećenog produljenog kaznenog djela teške krađe, s time da je nakon što je bio uhićen i pušten na slobodu povodom kriminalističke obrade u odnosu na pojedine radnje, nastavio s činjenjem daljnjih radnji koje ulaze u sklop predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe, pri čemu se čak vraćao na ista mjesta gdje je ranije provaljivao i otuđivao razne stvari), imao u vidu i činjenicu da okrivljenik kao mlada i zdrava te radno sposobna osoba sredstva za život može ostvarivati i legalnim poslom, kao i socioanamnestičke podatke koji govore o tome da mu je još kao maloljetniku bila izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora i posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija zbog kaznenog djela teške krađe, dakle, istog kaznenog djela za kakvo je osnovano sumnjiv i u ovom postupku, s time da je prekinuo osnovno- školsko obrazovanje, da nigdje ne radi, da nije prijavljen na zavodu za zapošljavanje, te da vrijeme provodi stihijski, u sadržajima ugode i zabave pri čemu se druži s osobama sklonim asocijalnom ponašanju.

8.2. Povezujući sve to još i sa činjenicom da je do sada bio prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz domene zaštite od nasilja u obitelji te javnog reda i mira, prvostupanjski sud za mladež, a suprotno žalitelju pravilno zaključuje da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnost da bi isti boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.

8.3. Polazeći od prirode i značaja navedenih okolnosti, posebice kada se dodatno imaju u vidu socioanamnestički podaci za okrivljenika iz kojih proizlazi da je isti prekinuo osnovno-školsko obrazovanje, da nigdje ne radi, da nije prijavljen na zavodu za zapošljavanje, te da vrijeme provodi stihijski, u sadržajima ugode i zabave pri čemu se druži s osobama sklonim asocijalnom ponašanju, prvostupanjski sud za mladež je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, u svezi čega valja primijetiti, a suprotno žalbenim tvrdnjama, da iz cjelokupnog konteksta pobijanog rješenje proizlazi da prvostupanjski sud za mladež svoj zaključak da se u konkretnom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama ne temelji samo na karakteru kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, već i na svim prethodno izloženim okolnostima koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, a koje detaljno izlaže u toč. 27. obrazloženja pobijanog rješenja.

9. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović