REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-337/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Aleksandre Holjevac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika HE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-97/2020 od 12. lipnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025. u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika HE odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi HE je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženik HE je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura s osnova paušalne svote.
3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženika oslobodi odgovornosti, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno predlaže se izricanje „znatno blaže“ sankcije.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Na javnu sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženik niti branitelj optuženika koji su pozvani na sjednicu jer se to u žalbi zahtijevalo.
8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskaz oštećene ĐE nije suglasan s iskazima svjedoka HEĆ i OE jer različito iskazuju o tome je li uopće optuženik izgovorio prijetnje i koje. Ukazuje se na različitost u iskazima oštećene koja je prvo iskazala da joj je optuženik rekao „zapaliti ću tebe, auto, kuću i malu“, da bi potom iskazala da joj je kritične zgode optuženik rekao „pička ti materina kome ti nećeš prodati cigarete, zapaliti ću auto, kuću i dijete“. Dakle, iz iskaza danog na raspravi ne proizlazi da bi njoj osobno prijetio, iz iskaza ĐEĆ proizlazi da je optuženik rekao „zapaliti ću kuću, tebe i malu“ dakle ne spominje se i auto, dok je svjedok OE iskazao da je optuženik rekao „mala kurvetina“ što ne spominju oštećena niti svjedokinja, a na raspravi je iskazao da je još optuženik normalnim tonom rekao oštećenoj „zapaliti ću ti auto“. Žalitelj navodi da je oštećena ta koja ga stalno provocira i kontaktira ga iako više nisu u vezi i u tijeku je postupak za utvrđivanje očinstva vezano za dijete za koje je posumnjao da je njegovo, da smatra da oštećena ne može selektirati kome će prodati cigarete, a kritične zgode je odbila prodati cigarete roditeljima sadašnje djevojke i posebno ukazuje da nije logično da bi prijetio da će zapaliti auto kad zna da ga oštećena nema. Zaključno žalitelj ističe da tijekom postupka nije dokazano da bi izgovorio oštećenoj inkriminirane riječi i da bi joj prijetio kakvim zlom.
9. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
9.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz oštećene UE kao vjerodostojan jer je u bitnom potvrđen iskazima svjedoka ĐEĆ i OE, a to što je oštećena u kasnijem iskazu u ponavljanju inkriminiranih riječi izostavila da bi optuženik rekao da će i nju zapaliti je razjašnjeno na način da je iskazala da ostaje kod onog što je iskazala pri prvom ispitivanju, što je životno jer je bilo bliže samom događaju. Također, neosnovano se prigovara da postoje bitne razlike u iskazu oštećene vezano za izgovorene prijetnje sa sadržajem iskaza ĐEĆ i OE. Naime, svjedoci su istinito iskazivali samo o onome što su čuli pri čemu su iskazali da se nisu željeli miješati, da je oštećena bila uznemirena i nakon izlaska optuženika je nazvala policiju, kao što su potvrdili da je u kiosk optuženik došao radi kupnje cigareta, a i optuženik je naveo da je došao kupiti cigarete jer ih navodno oštećena nije htjela prodati roditeljima njegove sadašnje djevojke. Dakle, očito je, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud, da je optuženik odmah po ulasku u kiosk istoj uputio psovke navodeći da kome ona neće prodati cigarete i nakon toga joj uputio riječi prijetećeg sadržaja pri čemu je krajnje neživotno da bi se riječ „mala“ moglo odnositi na nešto drugo a ne na zajedničko dijete u odnosu na koje optuženik osporava očinstvo.
9.2. Cijeneći sve navedeno neosnovano se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
10. Neosnovano se pobija presuda u odluci o kazni jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Naime, prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika i da je otac troje maloljetne djece, dok postojanje posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Cijeneći navedeno kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci pod rokom provjeravanja od dvije godine ukazuje se opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
