Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-13/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv ovršenice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoja Laftera i Vladimira Rađenovića u Jastrebarskom, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj Ovr-1275/2019-49 od 23. rujna 2024., dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice EV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj Ovr- 1275/2019-49 od 23. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 10. ožujka 2022. kao nedopušten, pod toč. II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 15. ožujka 2022. kao neosnovan, dok je pod toč. III. izreke određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja donijeti rješenje o dosudi.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog svih žalbenih razloga. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o odgodi ovrhe po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda ovršnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a na koju upire ovršenica u žalbi, a s obzirom na to da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a to su pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

7. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 10. ožujka 2022., u bitnom obrazloživši da je isti bespredmetan jer je već proveden postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, te je postupak okončan pod posl. br. P-206/2022, dok je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 15. ožujka 2022. odbijen uz obrazloženje da je u predmetu tog suda poslovni broj P-206/2022, do okončanja kojeg predmeta je i predloženo odgoditi ovrhu, donesena presuda 29. rujna 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje ovršenika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretnini ovršenika te je predmetna presuda postala pravomoćna 14. studeni 2023., a slijedom čega je i taj prijedlog za ovrhu trebalo odbiti.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda nisu osporena žalbom, već ovršenica u žalbi isključivo iznosi prigovore i navode koji se odnose na postojanje pretpostavke nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete.

9. Nastavno na prethodno, za istaknuti je da je odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ-a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

10. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je postupak koji je ovršenica pokrenula radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, odnosno radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva ovršenice, a koje utvrđenje ovršenica ni na koji način nije osporila, to svakako ne postoji jedna od dviju kumulativno predviđene pretpostavke koje moraju biti ostvarene za odgodu ovrhe. Stoga je i bez ulaženja u ocjenu postojanja pretpostavke koja se odnosi na nastanak teško nadoknadive štete prijedloge za odgodu ovrhe trebalo odbiti.

11. U odnosu na prigovor prava na dom, ovdje je uzgred ipak za navesti da takav prigovor, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, ovršenik u pravilu nije niti ovlašten istaknuti u stadiju provedbe ovrhe pa tako ni u prijedlogu za odgodu ovrhe, već samo u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

11.1. Ovo stoga što se rješenjem o ovrsi na nekretnini određuje ovrha koja će se, između ostalog, provesti prodajom nekretnine i namirenjem stranaka iz iznosa dobivenog prodajom, koje radnje mora sadržavati svako rješenje o ovrsi na nekretnini sukladno odredbi čl. 41. st. 1. u vezi s čl. 80. OZ-a, pa je time nedvojbeno da je ovršenik primitkom rješenja o ovrsi upozoren o izvjesnoj mogućnosti gubitka svoje nekretnine i da je uputom o pravnom lijeku poučen da protiv tako određene ovrhe može podnijeti žalbu. Stoga je na ovršeniku kao vlasniku nekretnine, koji po naravi stvari najbolje zna predstavlja li nekretnina njegov dom, da odmah u fazi određivanja ovrhe istakne prigovor kojim eventualno može spriječiti gubitak svog doma.

11.2. Takav pravni pristup proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vrzić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 43777/13) od 12. srpnja 2016., u kojoj presudi je navedeni Sud, odlučujući o tome je li u ovršnom postupku povrijeđeno pravo na dom podnositelja zahtjeva, između ostalog naveo da prigovor podnesen Sudu prvo treba biti podnesen, barem u suštini, odgovarajućim nacionalnim sudovima, u skladu s formalnim zahtjevima domaćeg prava i u propisanim rokovima (paragraf 51. cit. Presude), te da „[n]e žaleći se na rješenje o ovrsi, koje se konkretno odnosilo na prodaju njihove kuće, podnositelji zahtjeva prešutno su pristali na njezinu prodaju u ovršnom postupku“ (paragraf 70. cit. Presude).

11.3. Također, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. usvojen je zaključak da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti.

11.4. Konačno, ovdje je za primijetiti da je ovršenica dragovoljno založila predmetnu nekretninu radi namirenja predmetnog duga koje je društvo CPS d.o.o. imalo prema predniku ovrhovoditelja, a slijedom čega treba uzeti da je ovršenica sklapanjem založnog ugovora ujedno dragovoljno pristala na mogućnost da, u slučaju da dug bude nenamiren o dospijeću, provedbom predmetne ovrhe ostane bez prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U takvoj situaciji se dužnik nema pravo pozivati na ovaj prigovor (tako npr. i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlin protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak