REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREB

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1368/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, na prijedlog više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB -OPSKRBA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 , protiv tuženika DD, [adresa], 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju AD i tuženika osobno, 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-30250/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se tuženiku DD nalaže isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 17,35 EUR sa zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 7,57 EUR od 4. svibnja 2020. i

- na iznos od 9,78 EUR od 3. kolovoza 2020. pa do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-30250/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku DD naloženo isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB -OPSKRBA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 72,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 3. kolovoza 2020. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-30250/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se tuženiku DD nalaže isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 2,64 EUR te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. nadoknaditi tuženiku DD troškove parničnog postupka u iznosu od 10,35 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio javnom bilježniku Mladenu Ježeku u Zagrebu, ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 699,52 kune na ime neplaćenih računa za isporučeni i utrošeni plin, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka. Temeljem ovršnog prijedloga tužitelja javni bilježnik Mladen Ježek, donio je 19. 10. 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-30250/2020.

2. Tuženik je podnio pravovremeni prigovor, sada odgovor na tužbu, pa je sud temeljem članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje u tekstu OZ) rješenjem poslovnog broja Povrv- 1368/2021-2 od 10.5. 2021. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene ovršne radnje, te je određeno kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik prigovorom osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zastaru potraživanja. Ističe da je tražbina tužitelja neodređena, a da za potraživanje kamata tužitelj nije specificirao razdoblje za koje traži kamate i na koji iznos glavnice.

4. Tužitelj podneskom od 26.5.2021. navodi da je tuženik evidentirani kupac tužitelja na obračunskom mjernom mjestu broj 0326032 na adresi [adresa], u utuženom vremenskom razdoblju slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja radi isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu plinom ("Narodne novine" broj 43/09., 87/12., 28/13., 158/13. i 50/18.; dalje Opći uvjeti), Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 28/13. i 14/14.; dalje ZTP) i članka 4., članka 8. i članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje ZOO). Nadalje navodi da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje a koje se sastoji od fiksne naknade Ts2 i obračuna utrošenog plina, a koje tuženik nije osporio, odnosno nije uputio prigovor na ispostavljene utužene račune, sukladno članku 24. Općih uvjeta. Ističe da se iz dostavljenih računa vidi da su temeljeni na procjeni (indikator 1 ili 2), a kasnije je utvrđeno stanje na temelju osobnog očitanja plinomjera od strane korisnika (indikator 0). Iz utuženog računa sa dospijećem plaćanja 3.8.2020., jasno proizlazi da je 4.6.2020. očitano stanje plinomjera u visini od 319m3, broj plinomjera [broj plinomjera], a temeljem kojeg očitanja je izdan račun. Navodi kako je na poleđini računa jasno naznačeno da je kupac dužan redovito uspoređivati obujam isporučenog plina sa stvarnim stanjem te podnijeti prigovor. U odnosu na prigovor zastare navodi da se primjenjuje zastarni rok od 1 godine pa obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 25.9.2020., a najstariji utuženi račun dospijeva 4.9.2020., prigovor zastare je neosnovan. Povlači i dio tužbenog zahtjeva za iznos do 19,98 kuna koji se odnosi na obračunate zatezne kamate. U odnosu na dostavljenu fotografiju plinomjera sa stanjem visine potrošnje, ističe da je ukupna potrošnja 327m3 te je tužitelj prihvatio i izvršio reklamaciju, međutim reklamacija se ne odnosi na utuženo razdoblje, budući je utuženo stanje izdano zaključno s 320m3 dok je dostavljeno stanje 327m3.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da je stanje plinomjera 31.3.2021. bilo 356m3 dok je 3,5 godina kasnije stanje plinomjera 337m3, a što proizlazi iz popisa očitanja plinomjera. Navodi da nije podnio prigovor na utuženo potraživanje za razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020. iz razloga što račun nije ni zaprimio. Ističe da je za razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020. dojavio stanje plinomjera 139m3 dok je očitanje nekoliko dana kasnije iznosilo 319m3, iz čega je razvidno da se radi o zamjeni brojka i da je tolika potrošnja nemoguća naročito ako se uzme u obzir pregled potrošnje kroz ranije i kasnije razdoblje.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3), preslike računa (list 17-19), specifikacija duga (list 20), obveza kupca – analitika partnera (list 21, 56), popis očitanja brojila (list 22, 54-55), fotografija plinomjera (list 69) i prigovor na račun za obračunsko razdoblje 1.7.2024. -30.9.2024.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 48/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. ;dalje ZPP) utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 699,52 kune obračunatu potrošnju plina za utuženo razdoblje od 1.1.2020. do 30.6.2020. na adresi [adresa], u [adresa].

9. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva za razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020. te zastara potraživanja.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka tvrdi kako nije moguća potrošnja od 180 m3 za utuženo razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020. te da se radi o zamjeni brojka prilikom upisa.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i utužene račune utvrđeno je da se potraživanje odnosi na obračunatu potrošnju plina za šifru kupca 0326032, na adresi [adresa], za tuženika u iznosu od 699,52 kuna.

11.1. Uvidom u račun broj 03260321-0307 utvrđeno je da se račun odnosi na razdoblje od 1.1.2020. do 31.3.2020., da je potrošnja iznosila 22m3, te da neplaćeni dug iznosi 57,00 kuna.

11.2. Uvidom u račun broj 03260321-0307 utvrđeno je da se račun odnosi na razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020., da je potrošnja iznosila 188m3, te da neplaćeni dug iznosi 622,54 kuna. Utvrđeno je da je 1.6.2020. stanje plinomjera bilo 139m3, indikator upisa "3" što znači da se radi o dojavljenom stanju, dok je 4.6.2020. stanje plinomjera bilo 319m3, indikator upisa "0" što znači da se radi o očitanju tužitelja.

12. Uvidom u popis očitanja plinomjera tužitelja utvrđeno je da podaci o visini potrošnje plinomjera broj [broj plinomjera] odgovaraju onima utvrđenim na izdanim računima. Utvrđeno je da je tokom razdoblja prije utuženog, odnosno prije 1.1.2020. u iznosila između 1 do 13 m3 potrošnje po razdoblju, kao i potrošnja nakon utuženog razdoblja 30.6.2020., a da je za razdoblje od 1.6.2020. do 4.6.2020. visina potrošnje iznosila 180m3 što je puno više nego u ranijim i kasnijim razdobljima, a i sam tužitelj nakon utuženog potraživanja, konstantno korigirao visinu potrošnje na način da je bitno umanjuje. Dakle, visina potrošnje 1.6.2020. iznosi 139m3, 4.6.2020. 319m3, a 31.3.2024. 327m3 što je pokazatelj krivih procjena potrošnje i reklamacija tuženika.

13. Nadalje, svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga i ispostavljenom računu čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku. U svezi navedenog valja reći kako je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu prema članku 230. stavku 1. ZPP-a, jer je riječ o privatnoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Niti iz dostavljenog prijepisa računa, a koji također predstavlja privatnu jednostranačku ispravu, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku za osporeno razdoblje od 1.4.2020. do 30.6.2020., odnosno visinu potrošnje tuženika naročito jer iz popisa očitanja stanja plinomjera, dostavljenog od tužitelja, je vidljivo da je visina potrošnje u ranijim razdobljima, odnosno prije 1.4.2020. do 30.6.2020., bila u visini od 1m3 do 13m3 kao i nakon 30.6.2020. te da su učestale korekcije visine potrošnje.

14. Uvidom u fotografiju plinomjera tuženika broj 25353645, sa stanje 10.11.2024. utvrđeno je da je stanje 337 m3 te da je tuženik podnio prigovor za razdoblje od 1.7.2024. do 30.9.2024. obzirom mu je obračunata potrošnja od 616m3, a što je nerealno.

15. Utvrđeno je da tuženik nije prigovorio utuženim računima, međutim iz popisa očitanja plinomjera je nedvojbeno utvrđeno da potrošnja u iznosu od 180m3 za razdoblje od 1.6.2020. do 4.6.6.2020. je nerealna.

16. Naime, člankom 2. stavkom 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 18/02.; dalje Odluke) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama.

17. Ujedno valja navesti da je tuženica sukladno člankom 10. Odluke bila u mogućnosti uputiti prigovor tužitelju na ispostavljene račune i osporiti iznos mjesečne obveze, a što ista ne tvrdi, niti dokazuje da bi učinila.

18. Slijedom navedenog, a obzirom da je na tužitelj teret dokazivanja osnovanosti i visine predmetnog duga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a) sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu potraživanja po računu broj 03260321-0307, razdoblje potrošnje 1.1.2020.do 31.3.2020., dospijeće 4.5.2020., u visini od 57,00 kuna te osnovu i visinu potraživanja po računu broj 03260321-0307, razdoblje potrošnje 1.4.2020. do 30.6.2020., dospijeće 3.8.2020., samo u visini od 8m3, koja visina se odnosi na potrošnju utvrđenu 31.3.2020. u visini od 6m3 i potrošnju utvrđenu 30.6.2020., stanje 320m3 u visini od 1m3, a koja visina potrošnje je istovjetna sa visinom potrošnje u popisu očitanja plinomjera. Dakle, tužitelj osnovano potražuje iznos utrošenog plina za račun dospijeća 3.8.2020. u visini od 8m3 (visini dobivena nakon korigiranog volumena) u iznosu od 16,94 kune uvećano za Ts2 u iznosu od 42,00 kune, što iznosi 58,94 kune uvećano za PDV od 25%, odnosno 73,68 kuna te iznos utrošenog plina za račun dospijeća 4.5.2020. u visini od 57,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate.

19. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od dana dospijeća pa do isplate sukladno članku 183. stavku 1. ZOO, a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje ZIDZOO)

20. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu te temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Nadalje, u situaciji kada tuženik spori visinu potrošnje, na tužitelju je teret dokazivanja da je tuženik tu količinu potrošio, sve temeljem članka 219. ZPP-a. Tako je utvrđeno da u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na račun broj 03260321- 0307, dospijeća 3.8.2020., za razdoblje 1.6.2020. do 4.6.2020. tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu potrošnje plina u visini od 180 m3, odnosno 439,09 kuna uvećano za PDV od 25%. Naime, životno je nelogično da bi samo u roku od tri dana u mjesecu lipnju, kada nije potrebno dodatno zagrijavati prostore tuženik potrošio 180m3 plina. Isto tako valja napomenuti da je uvidom u popis očitanja plina utvrđeno da su vršene učestale korekcije potrošnje plina na način da se kontinuirano smanjivala potrošnja tuženika, pa je nelogično da bi tuženik 4.6.2020. imao potrošnju 319m3, a 31.3.2024. 327m3. Iako je točno da tuženik nije podnio prigovor tužitelju na ispostavljeni račun, što tuženik niti ne spori, uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđena je nelogičnost u popisu očitanja, koju tužitelj tokom postupka nije uspio otkloniti niti dokazati da je tuženik upravo u razdoblju od 1.4.2020. do 4.6.2020. potrošio 180m3, pa je sud temeljem članka 221.a ZPP-a uzeo spornu činjenicu kao nedokazanu.

22. Slijedom navedenog, sud je ukinuo platni nalog u dijelu te odbio tužbeni zahtjev temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

23. Nadalje, temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 456. stavkom. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja obzirom je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom umanjio tužbeni zahtjev za iznos od 19,98 kuna, a koja procesna radnja, s obzirom na iznos naveden u platnom nalogu, ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe. Tuženik se povlačenju nije protivio.

24. U svezi prigovora zastare valja navesti kako sud smatra da se u ovom slučaju primjenjuje članak 232. stavak 1. točka 1. ZOO-a, jednogodišnji rok zastare, obzirom se radi o isporučenom računu za u potrošnju plina, odnosno isporuke plina. Na temelju članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju članka 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 25.9. 2020., a najstariji utuženi račun dospijeva 4.5. 2020., prigovor zastare je neosnovan.

25. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tuženik u pogledu osnove uspio 100%, u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 78 %, što ukupno iznosi 178 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (osnova i visina) dobije se tuženikov uspjeh u sporu od 89 %. Tužitelj je u pogledu osnove uspio sa 0%, u pogledu visine uspio sa 22%, što ukupno iznosi 22%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u sporu od 11%. pa je valjalo od postotka tuženika tj. od 89% oduzeti postotak tužitelja tj. 11%, jer je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tuženika u sporu od 78%.

27. Tako je tuženiku priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, što razmjerno uspjehu u sporu od 78 % iznosi 10,35 EUR (točka II izreke rješenja).

28. Budući je tužitelj u većoj mjeri izgubio parnicu nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin