Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-339/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Vaić & Dvorničić d.o.o., odvjetnicima u Krku, protiv tuženika LH v. obrta za promet nekretninma [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj punomoćnicima Ivanu Primorcu i SH, odvjetnicima u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tužene Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 01. srpnja 2024., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 28. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1I/ Nalaže se tuženoj LH, vl. obrta za promet nekretninama " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u iznosu od 8.124,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. kolovoza 2021.g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II/ Nalaže se tuženoj LH, vl. obrta za promet nekretninama " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od
kuna sa
zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak ovog postupka u visini od 1.611,36 EUR (tisuću šesto jedanaest eura i trideset šest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III: Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču trošak ovog postupka u visini od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 27. rujna 2021. podnio tužbu u bitnome navodeći da je sa zajedno sa svojom suprugom OH sa tuženom kao agencijom za posredovanje nekretninama zaključio Ugovor o posredovanju pri prodaji nekretnina od 1. kolovoza 2018. kojim se ista obvezala dovesti prodavatelja i njegovu suprugu kao vlasnike nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] u vezu s kupcem koji bi tu nekretninu od njih kupio. Ugovor je na strani tužene zaključio ovlašteni agent za zastupanje i posredovanje BH zaposlen kod tužene, a ugovorne strane naknadno su ograničile taj ugovor samo na posredovanje s kupcem ZH nakon što je tužena po svom ovlaštenom agentu 2019. obavijestila tužitelja da je našla zainteresiranog kupca u osobi gospođe ZH. Nakon što je tužena u rujnu 2019. pronašla navedenog kupca koji je pristao kupiti navedenu nekretninu, ista je posredovala između tužitelja i njegove supruge kao prodavatelja na jednoj strani i kupca na drugoj strani. Tužitelj i njegova supruga pristali su prodati nekretninu kupcu ZH kojeg je tužena našla za iznos od 285.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB. Tužitelj je kontakt s tuženom agencijom uvijek ostvarivao preko agenta FH. Navedeni agent je potom pozvao prodavatelje i kupce na zaključenje kupoprodajnog ugovora kojeg je sastavila tužena agencija i donio na potpis ugovornim stranama. Na sastanku parničnih stranaka koji je prethodio zaključenju kupoprodajnog ugovora, agent tužene je obavijestio tužitelja da kupac ZH nema na raspolaganju cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu, već samo iznos od 220.000,00 EUR. Također, da se kupac trajno seli iz Švicarske u Hrvatsku te da nema gdje boraviti osim nekretnine koju kupuje.
2. BH objasnio je tužitelju da iznos od 220.000,00 EUR od ukupno ugovorenih 285.000,00 EUR predstavlja kaparu te da ako mu kupac ne bi isplatio ostatak od 65.000,00 EUR da tužitelju ostaje ta kapara. Također mu je objašnjeno od strane navedenog agenta da kupac ima pravo boraviti u kupljenoj nekretnini besplatno do 28. veljače 2019. jer plaća kaparu od 220.000,00 EUR koja da tužitelju ostaje ako kupac ne plati ostatak u roku. Navedenom sastanku nazočila je svjedokinja AH obzirom da je tužitelj njemački državljanin koji ne vlada u potpunosti hrvatskim jezikom. Svjedokinja je nazočila potpisu i ovjeri potpisa kod javnog bilježnika. Potom je tužitelj za sebe i po punomoći supruge u njeno ime potpisao s kupcem ZH Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 07. rujna 2018. sastavljen od strane tužene agencije kojim je ugovorena kupoprodajna cijena od 285.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama od čega se kupac obvezao platiti 220.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama u roku 3 dana od zaključenja ugovora što je kupac i učinio te je nakon zaključenja ugovora ušao u nenaplatni posjed u roku do 28. veljače 2019. što je bio rok za isplatu preostalih 65.000,00 EUR. Prema ugovoru tužitelj je kupcu dao dozvolu za predbilježbu prava vlasništva. Prijedlog za predbilježbu prava vlasništva u ime kupca predala je tužena na zemljišne knjige što je razvidno iz rješenja o upisu predbilježbe od 10.01.2019.g. posl. br. Z-34979/2018. Tužena nije objasnila tužitelju značenje predbilježbe prava vlasništva, odnosno što će biti s predbilježbom u slučaju neisplate ostatka kupoprodajne cijene. Tužena je tužitelju ispostavila račun za uslugu posredovanja na ukupni iznos od 79.301,25 kn s PDV-om što predstavlja 3%+PDV od kupoprodajne cijene sukladno ugovoru. Tužitelj i BH usmeno su se sporazumjeli da tužitelj tuženoj nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora isplati samo 3%+PDV od primljene kupoprodajne cijene (220.000,00 EUR), a ostatak nakon što od kupca primi još 65.000,00 EUR. Time su stranke sporazumno promijenile rok dospijeća preostalog iznosa posredničke provizije koji prelazi iznos od plaćenih 61.215,00 kn
3. Kupac tužitelju nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene u ugovorenom pa je tužitelj kupcu ostavio naknadni rok za ispunjenje ugovora u kojem kupac i dalje nije platio ostatak slijedom čega je Ugovor o kupoprodaji raskinut, te je pokrenut postupak radi predaje u posjed nekretnine i brisanja predbilježbe obzirom da je kupac odbio predati nekretninu u posjed tužitelju. Parnični postupak okončan je presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 14. veljače 2020. posl. br. P- 2156/2019 a ista je postala pravomoćna 30. lipnja 2021., a ovršna 09. rujna 2021.g. Tužitelj je neistinito obaviješten da bi 77% ukupne cijene predstavljalo kaparu koju je ovlašten zadržati ako kupac ne plati ostatak u roku, nije obaviješten o značenju upisa predbilježbe prava vlasništva u zemljišnu knjigu koja pravna radnja je predložena i izvršena od tužene agencije, kao niti o posljedici predaje posjeda bez ovršne klauzule. Tužitelj ne bi zaključio da su mu iste istinito i stručno prezentirane od strane agencije. Raskidom predmetnog kupoprodajnog ugovora tužitelju je nastala šteta za koju je kriva tužena jer joj je tužitelj isplatio iznos provizije za posredovanje u prodaji nekretnine od 61.215,00 kn čime je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine s ciljem i legitimnim očekivanjem da nekretninu proda. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te da se naloži tuženoj isplatu iznosa od 61.215,00 kuna.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prijedlog da se Euroherc osiguranje izvijesti o parnici radi miješanja. Ističe kako je tuženik u cijelosti izvršio svoje ugovorne i zakonske obveze te je tužitelj djelomično isplatio posredničku naknadu u iznosu od 61.215,00 kn. Tuženik je tužitelja doveo u vezu s ZH te su tužitelj i ZH zatim pristupili pregovorima i u konačnici zaključili predmetni Ugovor o kupoprodaji. Zaključeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina, rezultat je pregovora između ugovornih strana koje su u trenutku zaključenja istog bile upoznate i suglasne u cijelosti sa njegovim sadržajem. Tužitelja i kupca doveo je u vezu ovlašteni agent BH i to 11. kolovoza 2018. godine kada je kupcu ZH i njenom suprugu UH, u prisustvu tužitelja i njegove supruge OH, omogućio pregled nekretnine. Netočno je da bi agent potom pozvao prodavatelje i kupca na zaključenje kupoprodajnog ugovora kojeg da je sastavio tuženik, te ga donio na potpis ugovornim stranama, već je ugovor sastavljen sukladno pregovorima između prodavatelja i kupca. Ugovorne strane su u tijeku pregovora često se nalazile i same bez prisutnosti agenta budući isti pričaju i hrvatski i njemački jezik i jer su prodavatelji i kupac u tom razdoblju boravili na otoku Krku. Tužitelj je znao već prilikom prvog upoznavanja s kupcem i razgledavanja nekretnine da kupac ZH nema na raspolaganju cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, već samo iznos od 220.000 EUR. Osporava da bi BH rekao tužitelju da iznos od 220.000,00 EUR predstavlja kaparu. Tužitelj je tijekom cijelog razdoblja pregovora s kupcem na sastanke dovodio i svoju prijateljicu savjetnicu, ujedno i ovlaštenu agenticu za posredovanju u prometu nekretnina sa dugogodišnjim iskustvom, AH koja ga je pravno savjetovala pod kojim uvjetima i na koji način bi tužitelj i njegova supruga trebali ugovoriti prodaju svoje nekretnine. Tužitelj je izričito naveo u čl. 18. Ugovora o kupoprodaji nekretnine da razumije hrvatski jezik i pismo. Tužitelj je prije potpisivanja bio upoznat sa značajem predbilježbe vlasništva, te je netočno da su se tužitelj i tuženik usmeno sporazumjeli da će tužitelj ostatak posredničke naknade isplatiti nakon primitka punog iznosa kupoprodajne cijene. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
5. Podneskom od 23. prosinca 2021. umješač je stupio u parnicu i u potpunosti se pridružio navodima tuženika.
6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporavao navode tuženika i umješača ističući kako rezultat zaključivanja predmetnog ugovora koji ide na štetu tužitelja kao prodavatelja leži u posredovanju tužene, te kako ista nije upozorila tužitelja na značenje upisa predbilježbe kao i predaje u posjed, a sama prezentacija ugovora o kupoprodaji je učinjena tužitelju s neistinitim informacijama da bi iznos od 220.000,00 EUR predstavljao kaparu. Osporava da bi AH savjetovala tužitelja te osporava da tužitelj govori i razumije hrvatski jezik.
7. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u ovosudni spis posl.br. P-2156/2019, izvršio je uvid u ugovor o posredovanju pri prodaji nekretnina od 01. kolovoza 2018. sklopljen između tuženika kao posrednika sa jedne strane te tužitelja i OH kao prodavatelja sa druge strane (list 10 spisa) - (dalje: Ugovor o posredovanju), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 07. rujna 2018. sklopljenog između tužitelja i OH kao prodavatelja te ZH kao kupca (list 11-15 spisa) - (dalje: Ugovor o kupoprodaji), rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk posl.br. Z- 34979/2018 od 10. siječnja 2019. (list 16 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 17- 19, 121 spisa), račun tuženika br. 28-17-18 i uplatnice (list 20-22 spisa), presudu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl.br. P-2156/2019-7 od 14. veljače 2020., pravomoćna 30. lipnja 2021., kao i ispravak presude (list 25-36 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 05. listopada 2018. sklopljenog između ĐH kao prodavatelja i tužitelja kao kupca (list 117-120 spisa), kao što je izvršen i uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu, saslušan je tužitelj (list 98-101 spisa), saslušani su svjedoci OH (list 102-104 spisa), BH (list 104-106 spisa), ZH (list 111-112 spisa), AH (list 113-114 spisa) i NH (list 139-140 spisa).
8. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. U ovom postupku je nesporno da su stranke sklopile Ugovor o posredovanju 01. kolovoza 2018. te da se posrednik obvezao da će prodavatelja dovesti u kontakt s kupcem radi zaključivanja Ugovora o kupoprodaji. Isto tako nije sporno da su tužitelj i OH zastupana po tužitelju sklopili Ugovor o kupoprodaji sa ZH u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je poslove posrednika obavljao svjedok, agent za nekretnine BH.
10. Također nije sporno da se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio postupak posl.br. P-2156/2019 u kojem je donesena presuda 14. veljače 2020. kojom je utvrđeno da je raskinut predmetni Ugovor o kupoprodaji i naložena predaja posjeda, a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-736/2020-2 od 30. lipnja 2021.
11. Sporni su pregovori koji su vođeni između tužitelja i ZH kao i poslovi koje je obavljao BH, sporan je jezik na kojem su vođeni pregovori kao i sam rezultat pregovora. Sporno je da li je dogovoreno da isplaćeni iznos od 220.000,00 EUR predstavlja kaparu te da li je sklapanje i sadržaj tog ugovora predstavljao stvarnu volju stranaka. Sporno je da li tužitelj govori i razumije hrvatski jezik te da li je isti bio upoznat sa sadržajem predmetnog Ugovora o kupoprodaji prije nego što je zaključen.
12. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave budući stranke isto nisu osporavale, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
13. Saslušan je tužitelj koji u svome iskazu u bitnome navodi da ga je agent BH nazvao i to je bio otprilike u mjesecu kolovozu na što mu je on rekao da ima ozbiljne kupce te ga je pitao da li mogu pregledati kuću iznutra. Rekao mu je da mogu te mu je pet minuta kasnije predočio ugovor. Taj ugovor nije mogao pročitati budući da ne razumije hrvatski jezik na što mu je rekao da ne želi sklopiti ugovor, a agent mu je tada rekao da neće doći sa drugim kupcima. Tada je agentu rekao da u ugovor upiše točno tog određenog kupca te da se ugovor odnosi isključivo na njega. Agent se sa time složio te su nakon sat vremena svi došli skupa. U to vrijeme bio je prisutan agent, ZH, njezin muž SH i njihov sin, OH i on. Svi su sjedili vani, a kupci su u to vrijeme razgledavali kuću sa agentom, nakon 15 – 20 min izašli su iz kuće i rekli da im se ta nekretnina sviđa i da bi ju odmah kupili. Razgovarali su kojih sat vremena te im je rekao da neka prespavaju i da će se naći sutra i da će sklopiti taj ugovor. Sutradan su došli agent i obitelj i rekli da bi oni kupili tu nekretninu, no međutim da nemaju dovoljno novaca za kupnju. Tada im je rekao da ukoliko nemaju novaca da ne trebaju sklapati niti ugovor. Agent ga je pitao da li ta obitelj može dati kaparu na što sam mu je odgovorio da ne želi nikakvu kaparu te da kada budu imali novac da tada kupe tu nekretninu, sa čime su se isti i složili. Rekao im je da će ih pričekati, da neće prodavati tu nekretninu, a agent i ZH su otišli sa strane i nešto razgovarali i razmišljali su kako bi se to sve moglo izvesti. Oni su tada napravili ponudu da će mu dati kaparu u iznosu od 220.000,00 EUR a ostatak kupoprodajne cijene da će isplatiti u listopadu. Agent mu je rekao da se njemu ništa ne može dogoditi te ukoliko ne uplate ukupnu cijenu nekretnine da ima svoje novce i to je to. Razgovarao je sa svojom ženom te su zaključili da to ipak nije nikakva prevara. Agent je dostavio Ugovor o kupoprodaji e-mailom i tada je nazvao svoju prijateljicu AH koja govori njem. jezik, ona je pročitala taj ugovor i rekla da to tako ne može ići.
14. Na sastanku kod javnog bilježnika pojavila se cijela obitelj, agent, AH, on i njegova žena, tada je AH razgovarala sa agentom i rekla mu da to ne može stajati da kapara bude tako visoka, a bilo je još nešto. Agent je isto promijenio. AH mu je rekla da se ne može ništa dogoditi no da to ipak nije ispravno. Tada su potpisali taj ugovor, otišli u banku a novac je doznačen na njegov račun na iznos od 220.000,00 EUR. Tada mu je agent dao račun na iznos od 12.000,00 EUR što bankar nije htio doznačiti budući da u ugovoru stoji 285.000,00 EUR a on je dobio samo 220.000,00 EUR, te mu je on izračunao da mu pripada samo 10.000,00 EUR. Kada je ponovo bio u Hrvatskoj razgovarao je sa ZH te ju pitao da li mogu ostatak plaćanja obaviti odmah na što je rekla kako nema novaca. To se isto dogodilo dva puta nakon što je došao ponovno u Hrvatsku.
15. Agenta je nazivao 5 - 6 puta pa i on njega jer nije dobio novac od ZH. Nije pregovarao oko odredaba tog ugovora već je agent rekao da će on sve napraviti. Nije se nikada nalazio sa ZH bez prisutnosti agenta. Prije nego što je potpisao taj ugovor nije sve razumio, no vjerovao je ZH. Prije nego što je potpisao ugovor sa nikim se nije savjetovao glede tog ugovora. Nije znao što je uneseno u čl. 18. ugovora o kupoprodaji, malo razumije hrvatski jezik te ga ne može govoriti, a također mi nije poznato niti hrvatsko pismo. Pregovaranje se vodilo na njemačkom jeziku pa je tako agent pregovarao na njemačkom jeziku. Sudac u predmetu posl.br. P- 2156/2019 ga je je ispitivao na hrvatskom jeziku a odgovarao je na hrvatskom jeziku to što je znao, više puta je krivo odgovarao. Sa agentom RH razgovarao je sa rukama i nogama.
16. Saslušana je svjedokinja OH koja u svome iskazu u bitnome navodi kako ih je agent pitao da li je moguće sklopiti ugovor sa agencijom na što je tužitelj rekao generalno ne ali da može za tog specifičnoga kupca. Nakon toga agent se pojavio sa kupcima te su tada bili prisutni ZH, njezin muž i sin. Oni su pregledali kuću rekli su da su zainteresirani za kupnju na što im je tužitelj rekao neka razmisle da se radi o velikoj cijeni. U jednom trenutku došao je poziv od kupaca da njihovu nekretninu želi kupiti, tada su se našli a tužitelj je poznavao AH koja je također bila prisutna. Radilo se o osobi za koju su znali da može rješavati određene stvari u gradu i da govori hrvatski jezik. AH nije bila prisutna prilikom posjeta kupaca na nekretnini već su se sa njom našli na kavi. AH je tada pročitala ugovor te je također pitala agenta vezano za taj ugovor, nešto je bilo čudno a agent je bio ljut na nju. Agent je sa ZH otišao sa strane, nešto su razgovarali pa se vratili, a agent je kasnije razgovarao sa AH i tužiteljem no to nije bilo prilikom posjeta nekretnini, to je bilo poslije. Sjeća se da kupci nisu mogli platiti cijenu nekretnine odjedanput. ZH je htjela platiti kaparu od 220.000,00 EUR na što je agent rekao da je to sasvim u redu. Ostatak kupoprodajne cijene ZH je htjela platiti dok kraja godine te su rok za isplatu trebali produžiti do kraja 2019. AH je cijelo vrijeme govorila da kapara ne može biti tako velika. Otišli su do banke kako bi vidjeli da li je novac sjeo i vidjeli su da je kapara plaćena. Također je u ugovoru bilo uneseno da ukoliko kupac ne plati do veljače ostatak kupoprodajne cijene da će tada isti ostati bez novaca i bez kuće a što je njima bilo sasvim u redu jer tada ne bi pretrpjeli nikakvu štetu. Kod pregovora vezano za sklapanje toga ugovora bila je prisutna, a prilikom samoga potpisivanja ugovora nije bila. U odnosu na sadržaj ugovora samo je znala za iznos od 220.000,00 EUR koji predstavlja kaparu a ostatak cijene da će se isplatiti naknadno. Također je znala i za proviziju agencije koju je odmah naplatio. Ne zna da li je odmah plaćena ta provizija ali zna da je bilo vrlo skoro. Tužitelj se prije potpisivanja ugovora nije ni sa kime savjetovao osim kod agenta i AH.
17. Tužitelj je pregovarao rukama i nogama a nešto i na hrvatskom. Tužitelj razumije hrvatski jezik samo ukoliko se govori jako sporo i u njegovoj prisutnosti ali čitanje i pisanje u odnosu na hrvatski jezik ne razumije. Tužitelj se nije nasamo nalazio sa kupcima.
18. Saslušan je svjedok BH koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je došao sa kupcima koji su razgledali nekretninu nakon čega su sjeli na terasu i pregovarali. Kupac ZH i suprug ZH su pregovarali na njemačkom jeziku te su svi znali njemački jezik osim njega i na tom jeziku su i pregovarali. Ja uopće nisam znao o čemu su razgovarali budući je cijeli razgovor tekao na njemačkom jeziku. Nije prisustvovao pregovorima glede kupoprodaje te nekretnine te od trenutka kada su se prvi puta vidjeli prošlo je otprilike 20-ak dana a u tom vremenu se nije sastao sa kupcem niti sa prodavateljem. Nakon tog vremena od cca. 20 dana pozvan je od strane tužitelja budući mu je rekao da su se uspjeli dogovoriti te da su zainteresirani za sklapanja ugovora o kupoprodaji, nakon čega je izvijestio kupca ZH. U tom razgovoru odnosno kada su se sastali bili su prisutni tužitelj, njegova supruga ZH, njezin suprug, AH i on. AH je zastupala tužitelja odnosno ona je dogovarala i razgovarala, a on je sa tužiteljem razgovarao na hrvatskom jeziku budući je isti dobro govorio hrvatski ili je to bila neka verzija srpsko-hrvatskog. Čitavo vrijeme su razgovarali na hrvatskom jeziku pa i sa AH koja je tužitelju pomagala, a bila je prisutna i ZH. Tužitelj je rekao što želi da bude u ugovoru na što sam mu je odgovorio da tako nije ispravno da tako piše odnosno da kupac stupi u posjed nekretnine prije nego što se u potpunosti isplati kupoprodajna cijena. Oni to tako nisu htjeli budući je ZH prodala kuću u [adresa] te nije imala dovoljno novaca da u potpunosti isplati kupoprodajnu cijenu. Imala je samo 220.000,00 EUR te da bi ostatak iznosa od 65.000,00 EUR kasnije isplatila a kako je to ugovoreno. ZH je molila tužitelja i njegovu suprugu da joj oni ustupe posjed te nekretnine radi velikog iznosa od 220.000,00 EUR. Tako je ugovoreno iako ih je upozoravao da to tako nije uobičajeno ali oni su inzistirali da se to tako dozvoli. Ugovoreno je da se dozvoljava korištenje te nekretnine do određenog vremena bez plaćanja i nesmetano. Oni inače vrše i poslove prevođenja ugovora ukoliko se ugovor ne razumije, ukoliko stranke ne razumiju jezik na kojem je sastavljen. Apsurdno je da bi iznos od 220.000,00 EUR predstavljao kaparu, a ugovor je napravio po željama stranaka. U braku je sa tuženom. Unos odredbe vezano za korištenje nekretnine naložio je prodavatelj. Sporazumio se sa tužiteljem glede poslova prodaje nekretnine.
19. Saslušana je svjedokinja ZH koja u svome iskazu u bitnome navodi su išli potpisati ugovor o kupoprodajni predmetne nekretnine. prilikom samoga potpisivanja bili su prisutni tužitelj kao i agencija. oD agencije je bio prisutan g. BH i zatim su otišli do banke te su prenijeli novce na tužitelja a to je bilo u iznosu od 220.000,00 EUR. Što se tiče samoga pregovaranja a glede kupnje te nekretnine oni su imali agenta te nisu ništa direktno pregovarali sa tužiteljem. Vezano za ugovor ne zna tko ga je sastavljao ali zna da je agencija radila taj ugovor. Ona se sa tužiteljem upoznala negdje 2018. i to putem agencije, pa ga je tako pozvala kad su išli pogledati tu predmetnu nekretninu, oni su je pogledali i rekli su im kako im odgovara. Pri samom razgledu bio je prisutan jedino posrednik BH a sa njime su razgovarali na hrvatskom jeziku. Sa tužiteljem ništa posebno nisu razgovarali, sa njime su govorili na njemačkom jeziku. Kada su otišli potpisati taj ugovor i kada su odlazili u banku vezano za plaćanje njezin suprug VH bio je vani u kafiću. On je bio prisutan jedino kada su išli pogledati tu nekretninu. On ne razumije hrvatski jezik. Ne sjeća se da li joj je taj ugovor bio jasan ali zna da ga je pročitala. Ona je zajedno sa tužiteljem proučavala taj ugovor a isti na njega nije imao nikakvih primjedbi niti prigovora. Kada je tužitelj čitao taj ugovor kraj njega je bila i gđa. AH. Gđa. AH je tužitelju govorila na hrvatskom jeziku. Taj iznos od 220.000,00 EUR nije predstavljao kaparu već je on bio iznos namijenjen za kupnju te nekretnine. Nakon uplate tog iznosa ona je ušla u posjed nekretnine, i tamo još uvijek živi. Još uvijek nisu isplatili preostalih 65.000,00 EUR. BH je sa tužiteljem razgovarao na hrvatskom jeziku. Cijena je sa tužiteljem bila dogovorena na iznos od 285.000,00 EUR a koja je dogovorena sa tužiteljem s kojim je dogovoreno kako će ta cijena biti uplaćena u dva dijela. Dogovorili su da će drugi dio uplatiti nakon pola godine a tužitelj se sa time složio. Oni su cijenu i način plaćanja sa tužiteljem dogovorili na njemačkom jeziku. Sadržaj ugovora na hrvatskom jeziku bio je odraz njezine volje. Sa tužiteljem su dogovorili da će nakon isplate od 220.000,00 EUR ući u tu nekretninu.
20. Saslušana je svjedokinja AH koja u svome iskazu u bitnome iskazuje kako nije bila prisutna kada su prodavatelj i kupac pregovarali oko prodaji te predmetne nekretnine. Također nije bila prisutna niti bilo kojem sastanku na kojem su oni pregovarali. Jedino je bila prisutna kod potpisivanja ugovora o kupoprodaji i to iz razloga budući je tužitelj njezin dugogodišnji prijatelj te ju je zamolio da provjeri taj kupoprodajni ugovor, a nakon što je isti provjerila, ona ga je savjetovala da se ne unese tabularna izjava bez cjelovite isplate kupoprodajne cijene. Ona nije bila prisutna u prostoriji u kojoj su oni potpisivali taj ugovor već ga je sačekala ispred te prostorije. Nakon što je savjetovala tužitelja on ju je poslušao te je tada BH ispravio taj ugovor. Sa tužiteljem je tada razgovarala na hrvatskom jeziku a on je govorio više na njemačkom jeziku a manje na hrvatskom, on se trudi razumjeti hrvatski jezik ali nije baš da ga uvijek razumije. U odnosu na kaparu ističem kako je tužitelj spominjao kaparu ali ono je bilo dio kupoprodajne cijene no međutim sa tužiteljem nije uopće o tome razgovarala. Ugovor o kupoprodaji je imala par dana prije, dostavljen je od strane RH i to po tužiteljevoj uputi. Ističe kako se u odnosu na predmetni ugovor o kupoprodaji radilo o modalitetu plaćanja isplate od 220.000,00 EUR prilikom samoga potpisivanja ugovora a 65.000,00 EUR nakon.
21. Saslušan je svjedok VH koji u svome iskazu u bitnome navodi kako nije vidio pregovore, niti je bio prisutan u bilo kojem trenutku u kojem su se ti pregovori vodili. Nije bio prisutan kad se sklapao ugovor o kupoprodaji nekretnine. Uopće ne poznaje hrvatski jezik. Sa agentom je razgovarala ZH na hrvatskom jeziku, a ona hrvatski jezik ne govori osobito dobro, ali ga govori. U odnosu na tu nekretninu nije bilo nikakve riječi o kapari. U odnosu na kupoprodajnu cijenu ističe kako se radilo o iznosu od 285.000 EUR, a 220.000 EUR je odmah uplaćeno. ŽH je nakon uplate tih 220.000 eura ušla u posjed nekretnine, a u nju ih je pustio tužitelj. Preostalih 65.000 eura nije uplaćeno. Prilikom obilaska nekretnine bio je prisutan tužitelj no ništa nije govorio glede prodaje te nekretnine kao niti iznosa niti uvjeta prodaje. Taj ugovor o kupoprodaji bio je rezultat dogovora između tužitelja i ŽH.
22. Sud je ocijenio iskaz tužitelja i svjedokinje OH kao nelogičan i neživotan posebice što su njihovi iskazi dijametralno suprotni svim ostalim provedenim personalnim i materijalnim dokazima. Iskaze svjedoka AH, VH, ZH i BH ovaj sud je ocijenio objektivnim i vjerodostojnim, te se njihovi iskazi međusobno podudaraju u svim bitnim dijelovima.
23. Sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. st. 1. propisano da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Sukladno čl. 1049. ZOO- a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Tužitelj potražuje naknadu štete budući je raskidom Ugovora o kupoprodaji tužitelju nastala šteta na način da je tužitelj isplatio tuženoj iznos od 8.124,63 EUR kao proviziju za posredovanje u prodaji predmetne nekretnine, a čime da je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine s ciljem i očekivanjem da nekretninu proda. Ovakav navod tužitelja je neosnovan. Naime, uvidom u predmetni Ugovor o kupoprodaji vidljivo je da je nekretnina u vlasništvu tužitelja prodana kupcu ZH **.**.2018.
24. Tužitelj navodi kako ne bi sklopio predmetni Ugovor o kupoprodaji da je znao sve okolnosti koje se odnose na predmetnu kupoprodaju, već da je tužena pogrešno informirala tužitelja o pravnim posljedicama Ugovora, pa je tužitelj platio posredničku proviziju a bio je primoran raskinuti ugovor. Uvidom u Ugovor o posredovanju vidljivo je da se isto odnosi isključivo na predmetnu nekretninu, te je isto tako navedeno da kupoprodajna cijena nekretnine iznosi 285.000,00 EUR. Uvidom u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji vidljivo je da su kupac i prodavatelj ugovorili cijenu u visini od 285.000,00 EUR, dok je u čl. 7. ugovoreno da će dio kupoprodajne cijene od 220.000,00 EUR biti isplaćen prodavateljima do 10. rujna 2018., a preostali dio od 65.000,00 EUR da će biti isplaćen do 28. veljače 2019. Ugovor su stranke zaključile 07. rujna 2018. a iste su predale nekretninu kupcu ZH u posjed isplatom od 220.000,00 EUR sukladno čl. 11. Ugovora. Iz navedenog zaključak je ovoga suda kako su stranke suglasno dogovorile kupoprodajnu cijenu te kako su suglasno dogovorile način plaćanja u obliku dvostruke uplate, prvotno uplate od 220.000,00 EUR a potom uplate od 65.000,00 EUR, a da su pritom ugovorile da će kupac po isplati iznosa od 220.000,00 EUR stupiti u posjed nekretnine. Da je postojao dogovor stranaka proizlazi iz danih ovjerenih potpisa stranaka.
25. Tužitelj navodi kako je bilo dogovoreno da će iznos od 220.000,00 EUR predstavljati kaparu. Sukladno čl. 303. st. 1. ZOO-a ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Kapara predstavlja znak da je ugovor sklopljen i sigurnost da će ugovor biti ispunjen. Međutim, da bi se radilo o kapari ono mora biti izričito navedeno u ugovoru, pa tako ukoliko nema takve izričite odredbe po kojoj se predaja imovinske vrijednosti, odnosno u konkretnom slučaju novčanog iznosa ima smatrati kaparom, tada se u takvom slučaju neće raditi o kapari bez obzira što je novčani iznos isplaćen. Za postojanje kapare nije dovoljna činjenica da je jedna ugovorna strana drugoj nešto dala već se ugovorne strane moraju sporazumjeti da se radi o kapari.
26. Iz Ugovora o kupoprodaji proizlazi da se iznos od 220.000,00 EUR odnosi na isplatu dijela kupoprodajne cijene, a što ujedno proizlazi iz iskaza svjedoka RH koji je naveo kako je upozoravao tužitelja da ne preda posjed nekretnine prije potpune isplate kupoprodajne cijene, no da je u konačnici ugovor napravljen po kazivanju stranaka odnosno njihovom međusobnom dogovoru, no da iznos od 220.000,00 EUR nikako ne predstavlja kaparu. Isto je i navela svjedokinja AH da se radilo o modalitetu plaćanja kupoprodajne cijene na dva dijela. Stoga je nelogičan i neživotan navod tužitelja da bi se radilo o kapari odnosno da je u trenutku zaključenja ugovora smatrao da je riječ o kapari.
27. Sukladno čl. 2. ZOO-a propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Stranke su mogle sklopiti Ugovor o kupoprodaji na način koji predstavlja njihovu volju i u potpunosti ga prilagoditi njihovim željama i potrebama. Činjenica da stranke nisu unijele u Ugovor da bi se radilo o kapari dovodi do zaključka kako u konkretnom slučaju nema riječi o kapari, niti je tužitelj mogao smatrati da se radi o kapari, te isplata iznosa od 220.000,00 EUR predstavlja isplatu dijela kupoprodajne cijene sa čime je po mišljenju ovoga suda tužitelj bio u potpunosti upoznat.
28. Tužitelj nadalje ističe kako ne razumije hrvatski jezik te da je svjedokinja AH bila prisutna sastanku kod zaključenja i ovjere Ugovora isključivo u svojstvu prevoditeljice jer je Ugovor sastavljen na hrvatskom jeziku. Ovakav navod tužitelja je neosnovan. Naime, iz samog iskaza svjedokinje AH proizlazi kako ju je tužitelj pozvao kako bi provjerila navedeni Ugovor o kupoprodaji a nije bila prisutna u prostoriji u kojoj su oni potpisivali taj ugovor. Iz navedenog razvidno je da AH nije bila prisutna radi prevođenja, te stoga tužitelju nije bilo potrebno prevođenje navedenog ugovora. Isto tako iz iskaza proizlazi kako je AH komunicirala sa tužiteljem na hrvatskom jeziku, te isto tako iz zapisnika u predmetu posl.br. P-2156/2019 proizlazi kako je tužitelj svoj iskaz dao na hrvatskom jeziku. Potpuno je nelogično i neživotno da tužitelju ne bi bio poznat hrvatski jezik u dovoljnoj mjeri da komunicira sa agentom RH budući je naveo kako su se tužitelj i svjedok usmeno sporazumjeli o kupoprodajnoj cijeni, dok je u čl. 18. Ugovora o kupoprodaji uneseno da tužitelj razumije hrvatski jezik i pismo te da je isti upoznat sa sadržajem Ugovora.
29. Ovaj sud ponavlja da stranke svojom voljom sklapaju ugovor i same unose sadržaj ugovora koji će predstavljati njihova prava i obveze. Mišljenje je ovoga suda kako je tužitelj bio upoznat sa samim sadržajem predmetnog Ugovora o kupoprodaji, da je znao da iznos od 220.000,00 ne predstavlja kaparu već samo dio kupoprodajne cijene te da je dopustio kupcu da uđe u posjed nekretnine prilikom isplate dijela kupoprodajne cijene.
30. Isto tako potrebno je istaknuti kako su stranke Ugovora o kupoprodaji u čl. 17. istog ugovorile da ugovorne strane čine mjerodavnim za međusobne odnose samo ono što je sadržano u Ugovoru.
31. Tužitelj potražuje štetu koju je isti pretrpio budući je Ugovor o kupoprodaji raskinut te budući je tužena trebala o svim okolnostima pravnog posla izvijestiti tužitelja. Sukladno čl. 841. ZOO-a posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate. Iz iskaza agenta za nekretnine BH proizlazi da je isti izvrši sve svoje obveze koje proizlaze iz Ugovora o posredovanje, pa je tako doveo tužitelja u vezu sa kupcem, što stranke niti ne osporavaju, te je isti strankama predočio ugovor koji predstavlja njihovu stvarnu volju. Sud nije našao da bi tužena na bilo koji način povrijedila svoje obveze iz Ugovora o posredovanju. Navod tužitelja da ne bi bio upoznat s pravnim posljedicama predmetnog Ugovora o kupoprodaji nije osnovan. Naime, iz iskaza svjedoka BH proizlazi da je ZH molila tužitelja i njegovu suprugu da joj oni ustupe posjed te nekretnine radi velikog iznosa od 220.000,00 EUR što je tužitelj pristao iako ga je BH upozoravao da to ne čini. Isto proizlazi iz iskaza svjedokinje ZH koja je navela kako su sa tužiteljem dogovorili da će nakon isplate od 220.000,00 EUR ući u tu nekretninu. Isto proizlazi iz iskaza OH. Tužitelj je bio upoznat i sa značenjem upisa predbilježbe stvarnog prava i predaje u posjed.
32. Stav je ovoga suda kako je kupac predmetne nekretnine ušao u istu temeljem suglasnosti ugovornih strana a koju suglasnost su unijeli u sam Ugovor. Sve ugovorne odredbe koje se odnose na isplatu dijela kupoprodajne cijene i u odnosu na ulazak u posjed nekretnine su ispoštovane. Činjenica da kupac predmetne nekretnine nije uplatio preostali dio kupoprodajne cijene od 65.000,00 EUR nije od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Naime, sukladno čl. 336. st. 1. ZOO-a ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, što znači da bilo kakvo neispunjenje ugovora obvezuje ugovorne strane. Tužena je u konkretnom slučaju ispunjavala obveze koje proizlaze iz Ugovora o posredovanju a koje obveze su izvršene, slijedom čega je tužitelj tuženoj isplatio iznos od 8.124,63 EUR, čime je ugovorni odnos između tužitelja i tužena prestao ispunjenjem.
33. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2156/2019-7 od 14. veljače 2020. utvrđeno je da je raskinut predmetni Ugovor o kupoprodaji i naložena je predaja posjeda, a potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-736/2020-2 od 30. lipnja 2021. Tužiteljevo potraživanje iznosa od 8.124,63 EUR je nesnovano. Naime, činjenica da ZH nije isplatila preostali dio kupoprodajne cijene te da je došlo do raskida predmetnog Ugovora o kupoprodaji ne utječe na ugovorni odnos koji je postojao između tužitelja i tužene. Tužena je dovela u svezu sa tužiteljem kupca uslijed čega je došlo do zaključenja Ugovora o kupoprodaji, čime je tužena u potpunosti izvršila svoju obvezu. I sam tužitelj u svome iskazu navodi da mu je ZH isplatila cijelu kupoprodajnu cijenu da tada ne bi niti došlo do ovog spora.
34. U odnosu na same pregovore mišljenje je ovoga suda kako je tužitelj aktivno sudjelovao u pregovorima, koliko sa agentom RH sa kojim se sporazumio oko kupoprodajne cijene i ostalih uvjeta sklapanja ugovora, toliko i sa samim kupcem predmetne nekretnine sa kojom se usuglasio oko bitnih sastojaka ugovora te sa kojom je izrazio svoju volju zaključenjem predmetnog Ugovora o kupoprodaji stavljanjem svog potpisa. Netočan je navod tužitelja da plaćena agencijska provizija za posredovanje nije dovela do razumnog očekivanja tužitelja da će zaključenjem predmetnog Ugovora o kupoprodaji i plaćanjem posredničke naknade nekretninu uistinu i prodati. Ovakav navod suprotan je svim provedenim dokazima. Naime, tužitelj kao prodavatelj sklopio je Ugovor o kupoprodaji kao što je Ugovor sklopio i kupac ZH. Sukladno čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Predmet Ugovora je ugovorena cijena od 285.000,00 EUR u odnosu na koju je ugovoreno plaćanje u dva dijela, kao što je predmet Ugovora nekretnina koja je kupcu ZH predana u posjed. Činjenica da je kasnije došlo do raskida tog istog ugovora ne mijenja činjenicu da je Ugovor bio sklopljen i kao takav proizvodio pravne učinke na ugovorne strane.
35. Konačan je zaključak ovoga suda kako do raskida predmetnog Ugovora o kupoprodaji nije došlo zbog neispunjenja ugovorne obveze tužene, već zbog neispunjenja ugovorne obveze ZH koja nije isplatila preostali ugovoreni dio kupoprodajne cijene. Tužena nije prouzročila štetu tužitelju budući nije mogla imati bilo kakav utjecaj na ispunjenje obveza iz Ugovora o kupoprodaji, već je njezina obveza bila samo da dođe do sklapanja Ugovora i to prema suglasnosti ugovornih strana, slijedom čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
36. Neosnovan je prigovor umješača da je došlo do zastare potraživanja obzirom je tužitelj platio proviziju tuženiku 07. rujna 2018. a da je tužba podnesena nakon zastarnog roka od 3 godine. Sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Šteta nije mogla nastati prije nego što tužitelju nije isplaćena preostala kupoprodajna cijena odnosno po čl. 8. Ugovora o kupoprodaji 28. veljače 2019., čime je tužba podnesena unutar zastarnog roka, odnosno tražbina nije prešla u zastaru.
37. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženoj i umješaču priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).
38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužene odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tužene u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 23. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr 8. toč. 1. tarife, za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (21. veljače 2024., 11. travnja 2024., 27. svibnja 2024. i 01. srpnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 300,00 EUR, putni troškovi svjedoka VH u iznosu od 48,86 EUR, troškovi tumača u iznosu od 62,50 EUR 39. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška budući je trošak pristupa objavi presude neosnovan, kao i sudska pristojba na odgovor na tužbu budući je čl.
4. toč. 2. ZSP-a propisano da obveza plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Neosnovan je i trošak sudske pristojbe na presudu.
40. Trošak umješača odnosi se na sastav podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za pristup ročištima u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (21. veljače 2024., 11. travnja 2024., 27. svibnja 2024. i 01. srpnja 2024 u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 EUR
41. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen to je tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženoj i umješaču u obvezi isplatiti parnični trošak u ukupnoj visini od 2.861,36 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točkama II. i III. izreke ove presude.
42. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
43. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.
44. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 28. veljače 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- pun. umješača
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 127,70
EUR