Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-367/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebe, radi donošenja privremene mjere u postupku zbog naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pn- 1620/2024-6 od 17. prosinca 2024., dana 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I.Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pn-1620/2024-6 od 17. prosinca 2024.

II. Tuženiku se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere osiguranjem novčane tražbine koji glasi:

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 otuđenje ili opterećenje nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu označene kao k. č. ZGR [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] opisana kao zgrada, robna kuća [adresa], površine 1767 m2 i nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu označene kao kat. čest. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] opisane kao poslovna zgrada broj 60, [adresa] k. o. [katastarska općina].

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka po tužbi radi naknade štete.

III. Ova privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu."

2.Protiv prvostupanjskog rješenja žalbe je podnio tužitelj, pobijajući rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjsko rješenje preinači i prihvati prijedlog, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe je odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

5. Predmet spora je privremena mjera u postupku radi naknade neimovinske štete.

6. Prema odredbi članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

7. Nadalje, prema odredbi članka 344. st. 2. OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

8. Polazeći od navedenog, predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine i jednu od alternativno postavljenih pretpostavki (opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ili vjerojatnost da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu), što znači učiniti vjerojatnim ugrožavajuće ponašanje protivnika osiguranja te pravozaštitnu podobnost predložene privremene mjere da se njome otkloni ili smanji ta opasnost.

9. Na temelju dokumentacije u spisu utvrđeno je da tužitelj iz osnove neimovinske štete u ovoj parnici traži od tuženika iznos od 2.000.000,00 eura, a da pri tom traži od suda odrediti privremenu mjeru radi osiguranja svoje tražbine tako što će sud protivniku osiguranja zabraniti otuđenje nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, označene kao k. č. zgr [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Da bi sud odredio privremenu mjeru treba postojati takvo postupanje protivnika osiguranja kojim on sprječava ili znatno otežava naplatu tražbine na način da svoju imovinu otuđuje, prikriva ili na drugi način njome raspolaže odnosno mijenja postojeće stanje stvari. Pri tom ta opasnost otežavanja ili onemogućavanja naplate odnosno ostvarenja novčane tražbine mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuste tuženika/protivnika osiguranja svjesno poduzete radi ugrožavanja predlagateljeve tražbine. Iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da su nekretnine na kojima je predloženo osnivanje privremene mjere u naravi poslovne zgrade i robna kuća, pri čemu je vrijednost tih nekretnina zasigurno višestruko veća od potraživanja predlagatelja osiguranja. Osim toga prodajom nekretnina protivnik osiguranja ostvario bi prihod iz kojeg bi predlagatelj osiguranja mogao naplatiti svoju eventualnu tražbinu. Pored toga, protivnik osiguranja je financijska institucija čije je poslovanje, općepoznato, stavlja u položaj jedne od vodećih banaka u Republici Hrvatskoj, i kao takva je zasigurno likvidna, odnosno u mogućnosti da u svakom trenutku izmiri sve dospjele obaveze prema drugima.

11. S obzirom da je na predlagatelju osiguranja teret dokaza činjenja vjerojatnim da bi šteta, koja bi nastala za protivnika osiguranja uslijed određivanja privremene mjere, bila samo neznatna, iz njegovih činjeničnih navoda moralo bi proizlaziti ispunjenje te pretpostavke. U konkretnom slučaju šteta koja bi za protivnika osiguranja nastala zabranom raspolaganja nekretninama bila bi ne samo neznatna, nego i nerazmjerno veća od tražbine predlagatelja koje bi se tom mjerom osiguravalo. Svrha privremene mjere je osigurati tražbinu, a upravo suprotno tome, u okolnostima konkretnog slučaja činjenica postojanja zabilježbe takve privremene mjere drastično bi utjecala na nemogućnost unovčenja te imovine, a negativno bi se odrazila i na tržišnu cijenu koju bi bilo moguće postići.

12. Kako predlagatelj osiguranja nije konkretizirao ni učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno zašto bi šteta koju bi pretrpio protivnik osiguranja bila samo neznatna, pa nije učinio vjerojatnim ni postojanje takve alternativno predviđene kumulativno određene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere.

13. Polazeći od navedenog, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, niti da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, koja pretpostavka uz vjerojatnost tražbine kumulativno mora biti ispunjena, to je prvostupanjski sud prijedlog za osiguranje pravilno odbio kao neosnovan. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.

14. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju obveza održavanja ročišta nije propisana zakonom niti sud smatra da je održavanje ročišta svrhovito jer je obveza stranke priložiti dokaze kojima će učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, pri čemu je prvostupanjski sud osobito imao na umu načelo hitnosti propisano člankom 13. stavkom 1. OZ-a i načelo ekonomičnosti propisano člankom 10. stavkom 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

14. Radi toga su, temeljem odredbe članka 380. točke 2. i članka 381. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Tuženiku nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbe jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 25. veljače 2025.

SUTKINJA

dr. sc. Lidija Vojković