Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-577/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K- 762/2020-18 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-762/2020-2 od 2. listopada 2020., stavljen je izvan snage. Potom je optuženi NR proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, nakon čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom NR primijenjena je uvjetna osuda (iako je pravilno da se uvjetna osuda izriče) na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1., 2. točkom 6. i stavkom 3. ZKP/08 optuženi NR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu paušalne svote od 300,00 Eur-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi NR po braniteljici Katji Jajaš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić sa sjedištem u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Optuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud „nije ponudio ikakve valjane razloge, osim paušalnih navoda, dok je obrazloženje sporne presude samo po sebi apsurdno, neživotno, krajnje nelogično", na koji način pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik u žalbi neutemeljeno ukazuje jer je izreka presude sasvim jasna i razumljiva, u suglasju je sa svojim razlozima, o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge i o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se prvostupanjska presuda može ispitati.

6. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi detaljnu analizu provedenih dokaza, koja je sasvim suprotna analizi dokaza prvostupanjskog suda, zaključujući kako tijekom postupka nije dokazano da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U žalbi se posebno dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje NRS, smatrajući kako je navedena zaposlenica ABC i da joj je oštećeni žrtva ŽR „poslovno nadređena osoba“, a koja okolnost da je dostatan razlog zbog kojeg je navedena svjedokinja svojim iskazom pogodovala oštećeniku žrtvi. Nadalje, razlog o nevjerodostojnosti iskaza svjedokinje NRS optuženik nalazi i u proturječjima u njezinom iskazu i to kada iskazuje kako je inkriminirane prigode „bilo neugodnosti od početka do kraja, odnosno da je bila neugodna atmosfera“, a potom da izjavljuje kako „nitko nije bio neugodan te nije bilo nikakve svađe“.

6.1. Međutim, ovakvim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinje NRS jer istaknute navode optuženik ocjenjuje izvan konteksta cjelokupnog iskaza svjedokinje i tumači ih isključivo na način da mu idu u prilog, a sve u cilju izbjegavanja krivnje. Naime, prvostupanjski sud sasvim je ispravno prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenog žrtve ŽR, koji je detaljno opisao kako je u inkriminiranom razdoblju obavljao funkciju vršitelja dužnosti pročelnika AB i da ga je gradonačelnik inkriminirane prigode uputio da bude nazočan očevidu koji se obavljao u svezi provale u objekt koji je u vlasništvu ABC. Tom prigodom da je zatekao optuženika koji mu je u jednom trenutku kazao kako će ga istući, prebiti, a pretpostavlja da mu je navedene riječi optuženik uputio iz razloga što su u pogledu navedenog objekta bili u tijeku sudski sporovi između ABC i optuženika. Svjedokinja NRS, koja je bila nazočna očevidu, iskazala je kako je u jednom trenutku optuženik počeo vrijeđati ŽR i da je jasno čula kako mu je kazao da ako ga još jednom uzme u usta da će ga prebiti. Svjedok VR iskazao je kako nije vidio ništa neuobičajeno niti da je čuo ikakve psovke ili prijetnje, ali isto tako je naveo kako je prilikom očevida namjerno stajao podalje od ostalih i da nije bio u blizini optuženika niti oštećenika žrtve.

6.2. Da je iskaz oštećenog žrtve BR vjerodostojan proizlazi, ne samo iz iskaza svjedokinje ŽRS, koja je u bitnim i odlučnim okolnostima iskazivala suglasno kao i oštećenik žrtva, već i iz iskaza policijske službenice LR. Naime, oštećenik žrtva je tijekom iskaza naveo kako se nakon upućenih prijetnji od strane optuženika obratio policijskoj službenici LR i kazao joj je kako mu „gospodin prijeti“, na što da mu je ona odgovorila kako sada ne može o tome razgovarati i da neka sve prođe u miru. Svjedokinja LR je iskazala kako je tijekom očevida u jednom trenutku pristupio oštećeni ŽR i kazao „još mi želi prijetiti“, međutim da je ona u tom trenutku proučavala dokumentaciju koju joj je pokazivala ŽRS, međutim da nije ona čula prijetnje, jer da je čula sigurno bi reagirala kao policijski službenik. Dakle, svjedokinja LR potkrjepljuje iskaz oštećenika žrtve, osim što nije čula prijetnje. Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza oštećenog žrtve BR, ne može se zanemariti ni onaj dio iskaza svjedokinje LR kada je istaknula kako je pretpostavljala da bi moglo biti tenzija i neugodnosti, zbog čega je stala između optuženika i oštećenog ŽR, kazavši da je očevid gotov. To što svjedokinja LR nije čula prijetnje koje je optuženik uputio oštećenom žrtvi ŽR nikako ne znači da su iskazi tog oštećenika žrtve i svjedokinje ŽRS nevjerodostojni, posebno kada se uzme u obzir da je, prema vlastitom kazivanju, svjedokinja LR bila okupirana proučavanjem dokumentacije i provođenjem radnje očevida. Osim toga tijekom postupka nije utvrđena ni jedna okolnost zbog koje bi oštećeni žrtva ŽR i svjedokinja ŽRS lažno teretili optuženika pa je sasvim ispravno prvostupanjski sud njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne. U prilog takvom zaključku ide i činjenica da je odmah po inkriminiranom događaju oštećenik žrtva podnio kaznenu prijavu protiv optuženika, zbog kaznenog djela prijetnje.

6.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženi NR postupio na način kako je to pobliže opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, na koje je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg ponašanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga.

7. Iako optuženik u žalbi ne pobija presudu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24) ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u tom dijelu jer je optuženik podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. No, ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni utvrđeno je kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a posebice je na odgovarajući način cijenio stupanj krivnje optuženika, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, kao i pobude zbog kojih je optuženik kazneno djelo počinio. Tako je kao olakotne okolnosti sasvim ispravno prvostupanjski sud cijenio to što je optuženik neosuđivana osoba, invalid Domovinskog rata, dok posebnih otegotnih okolnosti nije utvrdio pa je svemu tome primjereno bilo optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Isto tako ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine jer su ozbiljne posljedice počinjenog kaznenog djela izostale budući da je oštećenik žrtva iskazao kako nakon inkriminiranog događaja s optuženikom „nije bilo nikakvih problema“.

8. Kako navodima žalbe optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08- 24, tako je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu , a na temelju članka 482. ZKP/08-24.

Split, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj