REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-181/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca ILFM, rođ. **.**.1999., [adresa], **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja, KLASA: UP/I-216-04/25-01/567, URBROJ: 511-15-12-25-1 od 23. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Postaja granične policije Županja, dostavila je 25. veljače 2025. ovome Sudu rješenje, KLASA: UP/I-216-04/25-01/567, URBROJ: 511-15-12-25-1 od 23. veljače 2025. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22., dalje u tekstu Zakon).
2. Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
3. U skladu s člankom 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).
4. Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).
5. Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
6. Predmetnim rješenjem strancu IL, određuje se smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik do 2 (dva) mjeseca jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavaka 1., 2. i 8. Zakona, a prisilno udaljenje stranca se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.
7. Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
8. Dostavljenom spisu prileži i prethodno rješenje o protjerivanju stranca ELFM, KLASA: UP/I-216-04/25-01/567, URBROJ: 511-15-12-25-1 od 23. veljače 2025. zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 2 (dvije) godine, računajući od prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.
9. Stranac ELFM, bez isprave o identitetu, saslušan je u postupku kojom prilikom izjavljuje da je prije otprilike dva mjeseca iz Jordana krenuo s prijateljem LLFM zbog boljih uvjeta života u Europu, u Španjolsku. Prvo je otišao u Tursku, a zatim preko Grčke, S. Makedonije, Kosova, Srbije do BiH. Putovao je na razne načine, često pješice. U BiH, [adresa] je došao prije nekoliko dana te se smjestio u jednom iznajmljenom apartmanu gdje upoznao državljanina Maroka. Boraveći u [adresa] putem mobitela se s njemu nepoznatom osobom dogovorio da im u Orašju na rijeci Savi ostavi čamac kako bi ilegalno mogao ući u Republiku Hrvatsku. 20. veljače 2025. su sva trojica ilegalno čamcem preko rijeke Save ušli iz BiH u Republiku Hrvatsku te su zatečeni od strane hrvatske policije i dana 21. veljače 2025. vraćeni u BiH. Zatim su ponovo u noćnim satima 22. veljače 2025. ilegalno iz BiH ušli u RH, na način da su pješice iz grada Orašja došli do mosta na rijeci Savi te krenuli prema graničnom prijelazu s RH i dolaskom u njegovu blizinu sišli su ispod žice na mostu i spustili se na tlo. Zatim su se uputili nekoliko kilometara u smjeru zapada kada su ponovno zatečeni od strane policije i dovedeni u policijsku postaju. Napominje da u RH ne želi međunarodnu pomoć i da želi otići u Španjolsku. U Republici Hrvatskoj nema rodbine niti prijatelje, niti odobrenje boravka, kako u RH tako niti u jednoj zemlji članici Europske unije.
10. Analizirajući navedene podatke, ovaj Sud također smatra da kod stranca ELFM postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 1., 2. i 8. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje u svojoj izjavi. Osim toga, iz prethodno opisanog ponašanja stranca ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu ili Jordan u budući da mu cilj nije zadržati se u Republici Hrvatskoj, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Francusku.
11. Određeni rok prisilnog smještaja do 2 (dva) mjeseca u kojem se aktivnosti radi prisilnog udaljenja moraju izvršavati s dužnom pažnjom, Sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja i sukladnim odredbama članka 212. stavka 2. Zakona, kako bi se osigurala Zakonom propisana svrha razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode.
12. Slijedom prethodno navedenog, a na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.), ovaj Sud potvrđuje zakonitost predmetnog rješenja po sva tri prethodno postavljena kriterija te je odlučeno kao u izreci.
U Osijeku 25. veljače 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. ELFM – putem TPC Tovarnik, Rudina Mlaka 2, 32249
Tovarnik, poštom uz dopis i dostavnicu
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Postaja granične policije Županja, Dr. Franje Račkog 2A
3. U spis
