REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Povrv-106/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA IMOTSKE KRAJINE d.o.o., Fra Rajmonda Rudeža 1, Imotski, OIB: 50922695010, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI, Split, protiv tuženika ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30.siječnja 2025., na ročištu za objavu dana 25. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Imotskom, Mate Juroša pod posl. brojem Ovrv-85/20 od 20. ožujka 2020. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana od dana primitka rješenja ovrhovoditelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 101,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.02.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.03.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.04.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.05.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.06.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.07.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.08.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.09.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.10.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.11.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.12.2019

-na iznos od 8.46 eura od dana 16.01.2020.

po kamatnoj stopi koja se od dospijeća do 31.12.2022 određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do 30.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023 do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

II/ Nalaže se tuženiku ŽM da tužitelju OIB: 50922695010, nadoknadi i isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 450,77 eura, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 19. ožujka 2020. podnesen je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku u Imotskom, Mati Jurošu, te je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-85/2020 od 20. ožujka 2020.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da je obavijestio tužitelja da u široj okolici njegove obiteljske kuće kao i samog zaseoka Jonjići u mjestu [adresa] uopće ne postoje postavljeni kontejneri niti mjesto za sakupljanje i zbrinjavanje mješovitog komunalnog otpada. Ističe da su i njegova supruga i on osobe starije životne dobi te da bi im kao takvima trebalo pomoći. Nadalje navodi da je ostalim sumještanima i njemu onemogućeno korištenje javne usluge predaje miješanog komunalnog otpada. Prigovaratelj također navodi da mu nikada nije dostavljena „Izjava.“

3. Po izjavljenom prigovoru ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-106/2020 od 20. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Imotskom, Mate Juroša poslovni broj Ovrv-85/2020 od 20. ožujka 2020. i po pravomoćnosti spis ustupio parničnom odjelu ovog suda na daljnje postupanje.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom analitičke kartice partnera za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (list 6 spisa), potpisna lista za obračun: odvoz otpada za 01/2020 (list 26-27 spisa), izjava o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (list 28 spisa)odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Podbablje od 19. prosinca 2017.( listovi 29-41), analitička kartica partnera za razdoblje od 7. srpnja 2016. do 31. prosinca 2022. (listovi 64-68), potpisna lista za obračun: odvoz otpada za 03/2024(listovi 75-77 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Povrv- 352/2024 od 22. studenog 2024. (listovi 82-87 spisa), izveden je dokaz očevida na licu mjesta 30. siječnja 2025. (listovi 96-99 spisa), saslušani su zz tuženika ĐM i tuženik, svjedoci ČM i LM, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4.1. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

4.2. Pregledom analitičke kartice partnera za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. razvidno je da je tuženik za to razdoblje dužan tužitelju iznos od 126,38 eura, dok je tužbom zatražio iznos od 101,50 eura.

4.3. Iz pregledanih računa proizlazi da su navedeni računi izdani na ime tuženika na adresu [adresa], te da računi glase na iznose od 8,46 eura svaki (prikazani u tadašnjoj valuti 63,73 kune).

5. Tuženik, poričući osnovu potraživanja, je naveo da tužitelju (ovrhovoditelju) ništa ne duguje budući da na njegovom mjestu prebivališta nema organiziranog odvoza otpada, već da se kontejneri za odlaganje otpada nalaze na udaljenijoj lokaciji od njegove obiteljske kuće. Ističe da je između istih stranaka već donesena presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev. Također, tuženik ističe prigovor zastare.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za usluge sakupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada za koji su tuženiku izdani računi za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2019., koji prema navodima tužitelja nisu u cijelosti plaćeni od tuženika.

7. Nesporno je da tuženik prebiva na adresi [adresa] u [adresa].

8. Osnovanost svog potraživanja tužitelj temelji na Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom ( članak 7. točka 1. obvezuje na korištenje usluge ) i Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (članak 21. obvezuje korisnika na korištenje usluge ). Tužitelj ističe da je tuženik obveznik plaćanja naknade za javnu uslugu prikupljanja otpada, a sve sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom.

8.1. Osnovani su navodi tužitelja da je tuženik pasivno legitimiran cijeneći odredbu čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, budući da je istom propisano da korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

9. Prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine” broj 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu ZKG), i to odredbom čl. 33. st. 1. ZKG-a propisano da komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu sa odredbama ovog ZKG-a:

1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave,

2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave,

3. služba-vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave,

4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji

5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova

Nadalje, odredbom čl. 52. ZKG-a propisano je da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje, između ostalog i komunalne djelatnosti, dok je čl. 53. istog zakona propisano da cijenu, način i obračun komunalne usluge određuje isporučitelj komunalne usluge na način propisan ovim Zakonom i posebnim propisima. Člankom 57. st. 1. i 2. propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a prema st. 2. cit. članka, obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge. Dakle, pregledom dokumentacije u spisu sud je nesporno utvrdio da je tužitelj jedina osoba koja je ovlaštena za pružanje usluga zbrinjavanja komunalnog otpada na području Imotske krajine te da je u utuženom razdoblju izvršio uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada prema tuženiku, a koja usluga je i dospjela što je razvidno iz vjerodostojne isprave i priloženih računa, a da tuženik svoju obvezu nije izvršio na način da bi istu podmirio, niti je ovom sudu dokazao osnovanost svog prigovora, dapače, tijekom postupka tuženik nije sporio primitak tih računa niti je eventualno istaknuo pisane prigovore na te račune kojima bi eventualno osporio službenu evidenciju tužitelja o tuženiku kao potrošaču, već je samo izrazio nezadovoljstvo načinom postupanja djelatnika tužitelja, inzistirajući da mu dolaze pred njegovu kuću radi odvoza otpada.

10. Prema Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Podbablje, tužitelj je davatelj javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom( članak 10.). Člankom 24. propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge, 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu, 3. kada korisnik usluge odbija preuzeti spremnik u kojem slučaju će davatelj javne usluge istog evidentirati kao korisnika usluge te će o zaduženju/stjecaju statusa korisnika i mogućnostima preuzimanja spremnika pismeno obavijestiti korisnika usluge i jedinicu lokalne samouprave.

11. Na raspravi održanoj 6. prosinca 2024., saslušani su zz tužitelja i tuženik. ĐM, direktor tužitelja je detaljno obrazložio način postupanja tužitelja. Naveo je da već 20-ak godina kamioni tužitelja voze istom ustaljenom rutom, a da već cca 5 godina u mjestu gdje tuženik živi nema kontejnera budući da isti nisu poslužili svrsi, ali da korisnici usluga tužitelja imaju mogućnost ostaviti vreće u kojima odlažu smeće kuda god prolazi vozilo kroz mjesto, te da se na mjestu gdje su prije bili kontejneri sada nalazi sabirno mjesto. Napomenuo je da je tuženik prije uredno podmirivao račune, te da tužitelj nije u mogućnosti mijenjati način djelovanja, odnosno uslugu pružanja svojih usluga jer da kada bi ulazili u svaku ulicu po otpad, da im ne bi bila dovoljna ni 24 sata za obići cijelo područje za koje je nadležan. Također, navodi da tuženik ima mogućnost sklopiti ugovor s trećom osobom radi odvoza metala, plastike, stakla, papira i tekstila, ali za miješani komunalni otpad je ovlašten isključivo tužitelj. 11.1. Na istoj raspravi saslušan je i tuženik koji navodi da je angažirao privatno treću osobu kojoj plaća odvoz, da je starije životne dobi i da mu je supruga bolesna pa da mu nije zgodno nositi smeće 500 metara i duže. Izjavio je da nema namjeru tužitelju plaćati usluge dok mu ne počne skupljati smeće. Naveo je da nikada nije primio izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

11.2. Na raspravi održanoj 20. siječnja 2025. saslušan je susjed tuženika ČM i djelatnik tužitelja LM. ČM naveo je da je i on nezadovoljan uslugama tužitelja, i da se smeće u njihovom zaseoku kupi ispred kuća svih sumještana osim tuženiku i njemu. Svoj otpad nosi do kamiona tužitelja kada ga vidi, da mu susjedi ne bi zamjerili. Svjedok LM navodi da jednom godišnje nosi vrećice za otpad svim korisnicima tužiteljevih usluga i da je dužan zapisati ukoliko netko odbije primitak istih ili ako netko treći primi vrećice za korisnika.

11.3. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta 30. siječnja 2025. na kojem je tuženik pokazao sudu put kojim prolazi vozilo tužitelja (početak [adresa]) te put od odvojka s glavne ceste prema tuženikovoj kući pa sve do njegove kuće. Sud je „golim okom“ utvrdio da od odvojka do tuženikove kuće ima cca 150 metara te da na putu do njegove kuće ima više objekata, što napuštenih, što nastanjenih.

12. Kraj ovakvog stanja u predmetnoj pravnoj stvari, sud je prvenstveno odlučio o istaknutom prigovoru zastare potraživanja. U konkretnom slučaju trebalo je primijeniti članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), jer naknada za odvoz komunalnog otpada predstavlja tražbinu povremenih davanja koja dospijeva mjesečno i zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak prisilne naplate 19. ožujka 2020., a dospijeće najstarijeg računa 0001-10578171-0119 je 16. veljače 2019., to je neprijeporno da nije osnovan prigovor tuženika.

13. Detaljno analizirajući cjelokupnu dokumentaciju u spisu i provedene dokaz, sud je utvrdio da je tuženik dužan podmiriti tužitelju traženo dugovanje. Prije svega, za napomenuti je da je tuženik prije nastalog dugovanja, uredno podmirivao račune tužitelja za njegove usluge. To ne spori ni sam tuženik. Nezadovoljstvo zbog činjenice da mu tužitelj ne dolazi direktno do njegove kuće radi odvoza otpada, ne može biti razlog za prestanak plaćanja usluga tužitelja, a koju uslugu su dužni plaćati svi koji, kao i on sam, imaju prebivalište na tom području. Iako tužitelj navodi da nije dobio izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, to nije razlog da se ne smatra korisnikom tužitelja. Naime, već u samoj izjavi je naznačeno da ukoliko je ne dostavi davatelju usluga u roku od 15 dana od zaprimanja, primjenjivat će se podaci koje je naveo davatelj usluge. Da je tuženik korisnik usluga tužitelja, pa samim tim i obveznik plaćanja usluga tužitelja, proizlazi iz članka 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019). Također, činjenica da je tuženik angažirao treću osobu radi odvoza smeća ne utječe na njegov ugovorni odnos s tužiteljem, a i sam direktor tužitelja je prilikom saslušanja naveo da tuženik uistinu može angažirati treću osobu radi odvoza metala, plastike, stakla, papira i tekstila, ali da je za miješani komunalni otpad ovlašten isključivo tužitelj.

13.1. Dakle, slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik u ugovornoj obvezi s tužiteljem, da tužitelj već dugi niz godina prikuplja otpad svojih korisnika po ustaljenoj ruti, da bi, uzevši u obzir raširenost sela i zaseoka u odnosu na koje je tužitelj nadležan, kada bi isti išao od kuće do kuće, nastali znatno veći troškovi za korisnike usluga, a i vremenski bi bilo gotovo nemoguće da u jednom danu tužitelj obiđe sve korisnike na taj način.

14. Potraživanje tužitelja je osnovano i tuženik ni s čim nije uspješno pobio niti dokazao da nije u obvezi prema tužitelju. Radi se o iznosu od 101,50 kao iznosu glavnice koji se odnosi na račune od veljače 2019., pa do siječnja 2020. koji računi nisu podmireni tužitelju i tuženik ih je obvezan podmiriti što uključuje i zakonske zatezne kamate na navedene iznose jer je tuženik očito u zakašnjenju s plaćanjem. Tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (članak 9. ZOO-a), a kamate je dužan namiriti tužitelju u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a. Radi naprijed navedenog sud je održao na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je dana 20. ožujka 2020 donio javni bilježnik Mate Juroš u Imotskom, pod poslovnim brojem OVRV-85/2020, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Obistinjeni trošak tuženiku u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) se odnosi se na trošak sastavljanja podnesaka od 14. listopada 2024. i 5. prosinca 2024. te zastupanja na ročištima od 15. listopada 2024., 19. studenog 2024., 6. prosinca 2024., 20. siječnja 2025., 30. siječnja 2025., sve u iznosu od po 50 eura, što uvećano za trošak PDV-a, daje iznos od 437,50 eura, uz troškove pristojbe za odluku suda u iznosu od 13,27. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na popisane troškove po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu te podneska od 23. rujna 2024. za traženi iznos po troškovniku (priložen u spis, list 100 spisa), jer ti troškovi po Odvjetničkoj tarifi obzirom na sastav cit. podnesaka ne pripadaju tužitelja. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Imotski, 25. veljače 2025.

S U D A C

Duje Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.