REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-1485/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Jolande Butković, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DH, radi djela prekršaja iz čl. 216. st. 1. toč. 3., kažnjivo po čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 ), povodom optužnog prijedloga PUZ I PPrP Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/3736, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 12. veljače 2025., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku 14. veljače 2025., javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. i čl.183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o

I.) Okrivljeni DH, sin D i I, djevojački F, rođen **.**.1979. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa] gdje ne stanuje, neprijavljeno boravi u [adresa], (kod IH), državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], OŠ, po zanimanju građevinar, nezaposlen, povremeno radi, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, izvanbračna zajednica, otac petero djece, troje mldb., prekršajno i kazneno osuđivan, vode se drugi prekršajni i kazneni postupci,

kriv je

što je 11. veljače 2025. u 23,10 sati, u Zagrebu, upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), krećući se kolnikom Slavonske avenije u smjeru zapada te je kontrolom vozila i vozača kod kbr. 19B i provjerom u IS MUP, utvrđeno da isti upravlja vozilom bez položenog vozačkog ispita odnosno da upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom,

dakle, upravljao je vozilom bez položenog vozačkog ispita odnosno prije stjecanja prava na upravljanje,

čime je počinio prekršaj iz članka 216. stavak 1. kažnjivo po članku 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana

Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 11. veljače 2025. u 23,10 sati do 12. veljače 2025. u 16,00 sati, te vrijeme provedeno u zadržavanju po rješenju suda od 12. veljače 2025. u 16,00 sati do 25. veljače 2025. u 16,00 sati kao 15 (petnaest) dana zatvora, tako da se izjednačavaju 15 (petnaest) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 (petnaest) dana zatvora pa okrivljeni nema ništa za izdržati.

II.) Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

III.) Odbija se prijedlog tužitelja za oduzimanjem vozila reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) s pripadajućim ključevima prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] te se isto ima vratiti vlasniku Santander Consumer Banke odmah po pravomoćnosti presude.

IV.) Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona, dok je okrivljeni temeljem članka 229. stavak 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obvezan naknaditi stvarni trošak premještanja vozila na temelju radnog naloga br. 490599-K-HR-2025 i računa broj 1323-A-4 kojeg je izdala grupa Oryx asistencije u iznosu od 51,24 € (pedesetjedaneurodvadsesetčetiricenta) u roku od 15 (petnaeset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/3736, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 12. veljače 2025., podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da priznaje počinjenje prekršajnog djela i smatra se krivim za isti te da je točno da je 11. veljače 2025. u 23,10 sati u Zagrebu, upravljao vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), krećući se Slavonskom avenijom u smjeru zapada te da je zaustavljen kod kbr. 19 B, gdje su policijski službenici utvrdili da nema položen vozački ispit. Dodao je da je sinoć vozio snahu i unuka sa [adresa] u [adresa] jer supruzi nije bilo dobro da ona vozi te da ima 14 dijagnoza a što se tiče polaganja vozačkog ispita naveo je da se do sada nigdje nije zadržavao duže od 3 mjeseca da bi mogao položiti vozački ispit. Na upit suda čije je vozilo kojim je okrivljeni upravljao, isti je iskazao da je vozilo u vlasništvu austrijske banke jer ga je uzeo na kredit te da je jučer nosio novce za ratu kredita za predmetno vozilo. Na upit suda kako je okrivljeni dobio kredit ako je nezaposlen, isti je iskazao da je bio zaposlen u Austriji i na taj način je dobio kredit te da je radio dvije i pol godine a vratio se iz razloga što mu je supruga bolesna. Naveo je da se vratio u svibnju 2024. a u Austriju je otišao 2022. a u tom periodu od 2022. do svibnja 2024. bio je u Austriji i tamo je radio. Predstavnik tužitelja je naveo da ustraje kod predloženih sankcija budući da je razvidno da se radi o višestrukom povratniku te je unutar MUP-a zauzet stav da se pooštri postupanje prema takvim počiniteljima.

3. Na temelju obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje prekršajnog a koje priznanje je sud ocijenio u skladu sa materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu, sud je temeljem članka 171a Prekršajnog zakona izveo samo one dokaze koji su odlučujući o izboru vrste i mjere sankcije.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju, obavijest, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj], PN PUV PPrP Varaždin, Klasa: 211-07/23-3/974, Ur.broj: 511-14-09-23-1 od 25.1.2023., presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku Poslovni broj: Pp- 462/2023-11, račun 1323-A-4 Oryx Assistance, radni nalog br. 40599-K-HR-2024 Oryx Assistance te u PE za okrivljenog.

5. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenom kao olakotno cijenio iskreno priznanje, činjenicu da nije došlo do težih posljedica te njegove osobne i imovinske prilike u smislu da je isti otac petero djece od kojih je troje malodobnih i koje je dužan uzdržavati dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti u više navrata kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je prekršaj počinio iz razloga što je vozio snahu i unuka sa [adresa] u [adresa] budući da je ista kontradiktorna sama sebi. Okrivljeni je priznao da se navedenog dana i vremena kretao Slavonskom avenijom u smjeru zapada a ne u smjeru istoka dok relacija [adresa] – [adresa] znači kretanje u smjeru istoka. Nadalje, sud isto tako nije prihvatio niti tvrdnju okrivljenika da nije mogao položiti vozački ispit jer nigdje nije duže od tri mjeseca budući da isti u svojoj obrani navodi da je prethodno radio u Austriji 2,5 godina slijedom čega je mogao položiti vozački ispit. Iz tog razloga sud je obranu okrivljenika u smislu opravdavanja zbog počinjenog prekršaja ocijenio kao nelogičnom i kontradiktornom te istu u tom dijelu nije prihvatio kao utemeljenu već ju je ocijenio usmjerenom izbjegavanju kažnjavanja.

6. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela, kao i način počinjenja i sve utvrđene okolnosti, sud se djelo prekršaja odlučio za strožu kaznu - kaznu zatvora, u trajanju za koje smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima, a posebno imajući u vidu navedene otegotne okolnosti, te je sud mišljenja da postoji opasnost ponovnog počinjenja prekršaja te da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, čime će se okrivljeniku jasno staviti do znanja da je nepoštivanje društvenog poretka, sudskih odluka i zakonskih propisa neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje prekršaja zabranjeno i pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. U tom smislu sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju za koje smatra da je primjereno stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja djela i nastaloj posljedici te svim okolnostima slučaja i za koju smatra da će ostvariti svrhu kažnjavanja u kontekstu postizanja specijalne i generalne prevencije. Sud je mišljenja da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora utjecati na okrivljenika da se suzdrži od činjenja prekršaja te da shvati posljedice koje proizlaze iz nepoštivanja pravnih normi i društvenog poretka a da će se na taj način utjecati i na druge pripadnike društva da shvate potrebu i pravednost kažnjavanja počinitelja prekršajnih djela.

7. Okrivljeniku nije primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije budući da je primjena iste nesvrsishodna jer okrivljeni nema položen vozački ispit slijedom čega ionako ne smije upravljati motornim vozilima.

8. Nadalje, iako sud načelno smatra opravdanim traženje tužitelja za primjenom mjere oduzimanja predmeta, u ovom slučaju vozila koje je poslužilo u svrhu činjenja prometnog prekršaja od strane okrivljenika, sud nije udovoljio prijedlogu tužitelja da se trajno i bez naknade oduzme vozilo LE 630CC (A) sa pripadajućim ključem već je odlučeno da se isto ima vratiti vlasniku vozila odmah po pravomoćnosti presude. Tijekom postupka kod ovog suda je zaprimljen dopis vlasnika vozila Santander Consumer Banke uz pripadajuće priloge iz kojeg proizlazi da je vozilo u vlasništvu navedene banke te je temeljem Kredita br. 9340488467 iznajmljeno okrivljeniku. Daljnjom korespondencijom sa opunomoćenikom predmetne banke utvrđeno je da isti navode kako je okrivljeni već do sada nanio značajnu štetu banci budući da nije surađivao s Inkasso biroom i Santander Consumer Bankom već je vozilom napustio Austriju a da nije podmirio dugovanje banci po osnovi kredita te da su svi pokušaji kontakta i pregovora o povratku vozila i podmirenju duga od strane okrivljenika ignorirani. Slijedom navedenog, navedena je banka kao vlasnik vozila apelirala na sud donošenje odluke kojom se predmetno vozilo ima vratiti njima kao vlasniku budući da već trpe značajnu štetu zbog ponašanja okrivljenika a kako se ista ne bi još dodatno povećala. Budući da je sam okrivljeni naveo da je vozilo zapravo vlasništvo austrijske banke jer ga je uzeo na kredit, što potvrđuje sve navedeno, sud je proveo test razmjernosti koji je i dužan provesti prilikom donošenja odluke o oduzimanju vozila.

9. Člankom 76a st. 4. Prekršajnog zakona propisano je da predmet može biti oduzet i od ne vlasnika, i da to ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva te da vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz Državnog proračuna, pod uvjetima propisanim zakonom. Ovome sudu je jasno da je svako oduzimanje predmeta svojevrsno zadiranje u pravo vlasništva neke osobe, a pravo vlasništva zajamčeno je čl.48. Ustava RH i čl.1. Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Upravo iz tog razloga, sud je prije donošenja odluke o oduzimanju vozila, izvršio test razmjernosti, sukladno pravnim stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava. Po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju razmjernost kod oduzimanja predmeta prekršaja odgovara ozbiljnosti povrede, a sankcija (kazna zatvora) odgovara težini djela za čije kažnjavanje je predviđena, međutim obzirom da se radi o vozilu koje nije u vlasništvu okrivljenika već banke kao treće osobe a koja se aktivno uključila u tijek postupka i ima neposredni interes vezano za prirodu odluke koju donosi sud u pogledu predmeta kojim je počinjen prekršaj te obzirom da je kao vlasnik spornog vozila već prethodno poduzimala niz radnji kako bi u svoje vlasništvo vratila sporno vozilo, u konkretnom slučaju sud smatra da bi oduzimanje vozila pravom i savjesnom vlasniku istog prouzročilo prekomjernu i nepotrebnu štetu te da isto ne bilo niti ekonomično niti svrsishodno posebice uzimajući u obzir i odredbu čl. 76a stavak 4. Prekršajnog zakona kojim je propisano da vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje. Stoga, iako je okrivljeni doista pokazao upornost i namjeru u činjenju prekršaja koja proizlazi iz kontradiktornosti njegove obrane kao i iz njegovog ranijeg života te je jasno da isti nema samokritičnosti niti kajanja zbog počinjenja djela slijedom čega bi načelno bilo opravdano oduzeti vozilo, po mišljenju ovoga suda ne postoji odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila kojim je okrivljenik u povratu počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 216. st. 3. istog Zakona, i zaštite prava trećih osoba na mirno uživanje vlasništva. Budući da je vlasnik vozila postupao u skladu sa prirodom svoga posla a to je pružanje financijskih usluga (kredit) te očito nije znao niti je mogao znati kome iznajmljuje vozilo a očito je, kada su se pojavili problemi oko podmirenja dugovanja, poduzeo sve radnje kojima je u danom momentu raspolagao kako bi predmetno vozilo vratio u svoj posjed i vlasništvo te izbjegao štetu što je posebice razvidno iz dostavljene dokumentacije i obavijesti sudu da je s okrivljenikom raskinut ugovor o kreditu i da je vlasnik vozila, tj. banka pokušavala komunicirati s njime radi dragovoljnog vraćanja vozila ali bezuspješno. Slijedom svega navedenog sud ne smatra oportunim u konkretnom slučaju oduzimati vozilo od treće osobe kao vlasnika pa je odlučeno da se isto ima vratiti odmah po pravomoćnosti ove odluke.

10. Sud je odluku o trajnom oduzimanju predmeta donio u zakonom propisanom roku iz čl. 229. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri čemu oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske po pravomoćnosti ove presude te se stavlja na raspolaganje tužitelju MUP-u, PUZ-u, I. PPP Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Sud je okrivljenika oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer je otac petero djece od kojih je troje malodobnih i okrivljeni ih je dužan uzdržavati te je sud mišljenja da bi plaćanjem navedenih troškova bila ugrožena egzistencija okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati međutim, temeljem članka 229. stavak 10. zakona o sigurnosti prometa na cestama isti je obvezan platiti troškove premještanja vozila.

Zagreb, 25. veljače 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Jolanda Butković

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom, DH, ovdje,

2. Ovlaštenom tužitelju, PUZ I PPrP Zagreb, na broj: KLASA: 211-07/25-5/3736, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 12. veljače 2025.,

3. Pismohrana, ovdje.