Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-994/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Gavranović odvjetnici iz OD Barović i Gavranović iz Zagreba, Boškovićeva 7, protiv tuženika HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o., OIB: 22247674164, Ljubljana, Slovenčeva ulica 97, zastupanog po odvjetnicima iz OD Župić i partneri iz Zgb, Ulica Pere Budmanija 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP- a, dana 25. veljače 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Huppenkothen Podjetje za Trgovino d.o.o., Slovenčeva ulica 97, 1000 Ljubljana, isplatiti tužitelju HM, iz [adresa], provizije iz radnog odnosa sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako će sve biti specificirano nakon vještačenja.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od utuženja do isplate.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18.07.2024. navodi da je bivši radnik tvrtke Huppenkothen Podjetje za Trgovino d.o.o., OIB: 43961004432 Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 16 (Podružnica Zagreb), osnivač kojeg je Tuženik, a prema ugovoru o radu od 07.12.2021., prema kojem je isti obavljao poslove prodavača (posrednika/zastupnika) građevinskih strojeva posredujući pri sklapanju poslova prodaje i najma ( i najma s mogućnošću otkupa) s kupcima. Ugovor je okončan poslovno uvjetovanim otkazom od 11. siječnja 2024. Tuženik je donio odluku o prestanku podružnice dana 29.02.2024. čime je sukladno ZTD-u tuženik kao osnivač nositelj svih obveza svoje podružnice. Poslodavac je tužitelju za poslove koje je ovaj sklopio odnosno za koje je posredovao a koji su realizirani za trajanja radnog odnosa redovno za isplaćivao ugovorenu dužnu proviziju kako od prodanih tako i od iznajmljenih strojeva (u postotku od najamnine), sve sukladno članku 7. ugovora o radu kojom je ugovoreno da će osim plaće poslodavac radniku isplatiti proviziju od 1,5% od prodanih strojeva (nakon evidentirane uplate od kupca). Obračun provizije vršio se mjesečno. Tuženik je osnivač podružnice koja je potpisnik ugovora o radu s tužiteljem te odgovara za obveze iste. Tijekom radnog odnosa tužitelju je uredno isplaćivana dužna provizija kako od kupoprodaje strojeva sklopljene posredovanjem tužitelja, tako i od unajmljenih strojeva, što između istog kao poslodavca i tužitelja nikad nije došlo u pitanje, što pokazuju dosadašnje uplate po osnovu provizija za iznajmljene strojeve. S obzirom da postoji veći broj poslova zaključen posredstvom tužitelja za trajanja ugovora o radu, od kojih su neki realizirani u cijelosti, dok je realizacija nekih u tijeku, tužitelj se putem punomoćnika obratio ovdje tuženiku dopisom putem e-maila radi dobrovoljne dostave podataka o realiziranim poslovima za koje je tužitelj posredovao (s obzirom da obveza isplate provizije prema ugovoru o radu dospjeva trenutkom evidencije uplate od kupca u što tužitelj nema uvida), međutim tuženik se oglušio. Tužitelj se čak obratio i Huppenkothen Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, Zagreb, Kovinska ulica 4, OIB [osobni identifikacijski broj] (na kojeg je po svemu sudeći preneseno poslovanje bivše podružnice tuženika u RH sukladno obavijesti navedenoj pod toč II. ove tužbe s obzirom navedeno društvo i tuženik imaju istog osnivača odnosno jedinog člana), međutim isti se također oglušio. Budući Tužitelj nikako ne može doći do točnih, preciznih podataka o visini iznosa dugovanih još neisplaćenih provizija, a kojim podacima tuženik raspolaže i ne želi ih dati premda je to s obzirom na prirodu građanskopravnog odnosa među strankama dužan, odnosno da tužitelj ne može postaviti određeni kondemnatorni zahtjev prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj ističe i zahtjev kojim traži od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, čiju će visinu, odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, slijedom čega predlaže temeljem odredbe članka 186.b. u svezi s čl. 325.a Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju izdanu od strane Podružnice tuženika u RH koja je u međuvremenu prestala djelovati, a koja se odnosi na račune izdane kupcima / klijentima na kojima je kao prodavač naveden tužitelj osobno i za koje je posredovao tužitelj, a za prodaju / najam strojeva s pratećim bankovnim izvodima iz kojih su vidljive uplate kupaca za kupoprodaju i najam strojeva, a za koje je posredovao tužitelj, te će se na temelju te dokumentacije provesti vještačenje radi točnog utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine na ime provizije za svaki posao koji je kao prodavač / zastupnik / najmodavac ugovorio tužitelj. Na pripremnom ročištu održanom 04.12.2024. tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u visini od 1.327,36 € (str. 55 spisa). Tužitelj potražuje i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od utuženja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nenadležnosti ovoga suda, odnosno istaknuo je prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu s poslodavcem HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o. – Podružnica Zagreb, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 16 kao zasebnom pravnom osobom, dok tužitelj nije nikada imao bilo kakav poslovni odnos sa ovdje tuženikom koji ima sjedište u [adresa]. S obzirom da tuženik ima sjedište u [adresa], to u ovom predmetu ne može biti nadležan Općinski radni sud u Zagrebu. Iz istog razloga ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije jer stranke nisu međusobno bile u poslovnom odnosu, a što je sve razvidno iz materijalne dokumentacije u spisu. Također, ističe se i nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja jer isti ne može niti potraživati bilo koje podatke ili novčani iznos od druge pravne osobe s kojom nije bio u radnom ili bilo kojem drugom odnosu. Neovisno o gore navedenom, uvažavajući istaknute zahtjeve tužitelja, njegovo svojstvo, činjenicu prestanka radnog odnosa kao i vremenski okvir za koji tužitelj traži podatke, tuženik smatra da je tužitelj u svome zahtjevu nepravovremen odnosno da je prekludiran. Zaključno, kako je iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra za bivšeg poslodavca tužitelja razvidno da je isti brisan iz sudskog registra s danom 29.02.2024.g. te je navedeni poslodavac prestao postojati, to tuženik smatra da u svakom slučaju ne postoje uvjeti za podnošenjem ove tužbe pa se prvenstveno predlaže da se ova tužba odbaci. Uvidom u sudski registar razvidno je da osobe koje su bile ovlaštene za zastupanje bivšeg poslodavca tužitelja, s obzirom na svoju funkciju te kao fizičke osobe, imaju saznanja o ranijim isplatama koje su se vršile tužitelju od strane njegovog poslodavca. Slijedom navedenog, te neovisno o navodima i prigovorima iz toč. II ovog Odgovora na tužbu, ovdje tuženik opreza radi ističe da se u cijelosti protivi predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući da tužitelj uopće nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe jer je raniji poslodavac tužitelja pravovremeno obračunao i isplatio tužitelju sva njegova potraživanja. Također, ne postoji odgovornost ovdje tuženika, a svakako tužba i tužbeni zahtjevi su neosnovani u cijelosti. Tuženik je s danom 27.02.2024 prestao biti osiguranik Huppenkothen Podjetje za Trgovino d.o.o. - Podružnica Zagreb, OIB: 43961004432, Odluka o otkazu kojom je otkazan radni odnos tuženiku je valjana i na snazi te nije pobijana sudskim putem, a gore citirani poslodavac tužitelja je tužitelju za cjelokupni period isplatio sva njegova potraživanja, izvršio je obračun potraživanja tužitelja po svakoj osnovi i za sveukupni period, te takav obračun je tužitelj prihvatio bez protesta kao i što je uredno te bez prigovora u ranijem razdoblju zaprimio svaki novčani iznos. Stoga, ne postoji odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, a također ne postoji ni bilo kakvo potraživanje tužitelja a svakako ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku s bilo koje osnove, slijedom čega je predmetno potraživanje tužitelja u svakom slučaju neosnovano u cijelosti. Također, dokumentacija na koju se poziva tužitelj nije od utjecaja na ovaj postupak niti istom tužitelj dokazuje osnovu niti interes podnošenju ove tužbe. Da tužitelj nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe razvidno je iz činjenice da je upravo tužitelj taj koji je cjelokupne i relevantne podatke te dokaze morao dostavljati svom poslodavcu, slijedom čega upravo tužitelj ima te mora imati cjelokupne podatke i dokaze koje potražuje ovim postupkom. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da se predmetna tužba u cijelosti odbaci iz razloga kako je to navedeno u ovom Odgovoru na tužbu, a podredno predlaže se da se predmetna tužba i tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti uz naknadu troška tuženiku radi zastupanja po odvjetniku u ovoj pravnoj stvari.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07.12.2021. (str. 4-10 spisa), u Odluku Podružnice tuženika iz RH od 11.01.2024. o otkazu ugovora o radu tužitelju (str. 11-13 spisa), u tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava od 26.01.2024. (str. 14-15 spisa), u Odluku tuženika od 05.02.2024. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava (str. 16-17 spisa), u povijesni izvadak iz Sudskog registra za Podružnicu tuženika u RH (str. 18-21 spisa), u ovjereni prijevod sa slovenskog na hrvatski jezik izvatka iz Sudskog / poslovnog registra Slovenije (str. 22- 28 spisa), u obračun plaće za tužitelja za mjesece prosinac 2022., siječanj i veljaču 2024. (str. 29-31, 49 spisa), u odvjetničku opomenu od 27.05.2024. (str. 32-33 spisa), u e-mail poruku od 19.06.2024. (str. 34-35 spisa), u prijavu HZMO-u o prestanku osiguranja za tužitelja (str. 50 spisa), saslušana je svjedokinja ĐM (str. 62-66 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja HM kao stranke (str. 66-68 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja na ime provizije za najam strojeva.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

9. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu navodeći da je tvrtka s kojom je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu tvrtka HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o. – Podružnica Zagreb, OIB: 43961004432, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 16, te da se radi o zasebnoj pravnoj osobi dok tužitelj nije nikada imao bilo kakav poslovni odnos s ovdje tuženikom koji ima sjedište u [adresa], Slovenija. Stoga smatra da za rješavanje ove pravne stvari ne može biti nadležan Općinski radni sud u Zagrebu. Čl. 65. ZPP-a propisano je da je u radnom sporu, pored općemjesno nadležnog suda za tuženika nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad trebao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. S obzirom da je ugovor o radu kojim je zasnovan radni odnosno sklopljen u Zagrebu, nedvojbeno je da je Općinski radni sud izberivo nadležan u ovoj pravnoj stvari. Osim toga čl. 21. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351) propisano je da poslodavac s domicilom u državi članici može biti tužen pred sudom države članice u kojoj ima domicil ili u drugoj državi članici i pred sudom mjesta u kojem je ili iz kojeg je zaposlenik redovno obavljao svoj rad ili pred sudom zadnjeg mjesta u kojem je tako radio ili ako zaposlenik redovno ne obavlja ili nije obavljao svoj rad u jednoj te istoj zemlji, pred sudom mjesta u kojima se nalazi ili se nalazila poslovna jedinica koja ga je zaposlila. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor i mjesne i stvarne nenadležnosti ovoga suda.

10. U odgovoru na tužbu istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije. U čl. 7. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24) navodi se da trgovačko društvo može imati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti. Podružnica se osniva odlukom koju donosi nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik. Podružnice nisu pravne osobe. Njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača. U odluci o osnivanju podružnice navode se: tvrtka i sjedište osnivača; te tvrtka i sjedište podružnice; djelatnosti podružnice; ime i prezime; odnosno imena i prezimena, osobni identifikacijski broj i prebivalište osoba u podružnici ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača. Podružnica prestaje: ako osnivač donese odluku o prestanku podružnice; ako osnivač prestane postojati. Nakon ispunjenja uvjeta za prestanak podružnice, podružnica se briše iz trgovačkog registra. Na brisanje podružnice iz sudskog registra na odgovarajući način se primjenjuje odredbe ovog Zakona o brisanju društva iz trgovačkog registra. Slijedom navedenog, a posebno iz stavka 3. čl. 7. Zakona o trgovačkim društvima, proizlazi da za obveze podružnice odgovara njezin osnivač, a osnivač podružnice u Republici Hrvatskoj je ovdje tuženik. Činjenica prestanka podružnice ima za posljedicu da za njene obveze odgovara osnivač. Tvrtka HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o. – Podružnica Zagreb je prestala postojati brisanje iz sudskog registra s danom 29.02.2024. godine. Tužba tužitelja u ovom predmetu je podnesena 18.07.2024. godine. Za obveze brisane podružnice odgovara njezin osnivač, a njezin osnivač je ovdje tuženik tvrtka HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o., OIB: 22247674164, [adresa]. Iz navedenog proizlazi da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja tvrdeći da tužitelj ne može potraživati niti bilo koje podatke niti bilo koji novčani iznos od druge pravne osobe s kojom nije bio u radnom ili bilo kojem drugom odnosu. U trenutku kada je poslodavac radnika ugašen odnosno kada je prestao postojati odlukom osnivača, a osnivač je tuženik, a radnik ima potraživanje prema svom bivšem poslodavcu, te kod činjenice da osnivač odgovara za obveze brisane podružnice, tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

12. Tužitelj je na ročištu održanom 13.02.2025., između ostaloga iskazao da on u ovom predmetu ne potražuje isplatu provizije od 1,5 % od prodanih strojeva, već da potražuje isplatu provizije od 1,5 % od najma strojeva, a koje provizije su dospjele nakon što je prestao radni odnos tužitelja u ugašenoj podružnici tuženika.

13. Tužitelj je na ročištu održanom 13.02.2025., potvrdio da mu je tuženik isplatio proviziju od 1,5 % od prodanih strojeva do trenutka prestanka ugovora o radu tužitelja u ugašenoj podružnici tuženika.

14. Analizirajući sve provedene materijalne i personalne dokaze, sud je utvrdio sljedeće:

- da je dana 07.12.2021. tužitelj HM iz [adresa] sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa podružnicom tuženika u RH, koja je imala naziv HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o. – Podružnica Zagreb, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 16;

- da se ugovorom o radu koji je naprijed naveden radnik HM zaposlio u sada ugašenoj podružnici osnivača, ovdje tuženika, radi obavljanja poslova radnog mjesta prodavača;

- da je čl. 2. toč. 5. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.12.2021. ugovoreno da radnik nema pravo zaključivati ugovore s kupcima poslodavca već ih može samo posredovati. Potvrda zaključenja ugovora odvija se isključivo u trgovačkom društvu i zahtjeva potpisa ili odobrenje uprave;

- da je kao stalno mjesto rada radnika ugovoreno mjesto Dugopolje kod Splita, a po potrebi i nalogu poslodavca u svako doba i u drugim mjestima unutar i izvan RH;

- da je u čl. 7. Ugovora o radu od 07.12.2021. ugovoreno da će tijekom važenja toga ugovora radnik primati mjesečnu bruto plaću u iznosu od 13.117,00 kuna. U navedeni iznos uključeni su: osnovne plaće utvrđene po složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu i dodatka na plaću zbog godina radnog staža (radnog iskustva). Osim plaće poslodavac će radniku isplatiti proviziju od 1,5 % od prodanih strojeva nakon evidentirane uplate od kupca. Obračun provizije vrši se mjesečno. Za prvu kalendarsku godinu prodajni cilj iznosi 2,5 milijuna eura. Poslodavac će radniku doznačiti njegovu plaću po odbitku svih zakonskih doprinosa, poreza i prireza na bankovni račun koji je radnik dostavio i to najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Radnik je dužan svakoga dana pismenim putem voditi evidenciju svojih djelatnosti po mjestu troška i iste na kraju utvrđenog vremenskog perioda za mjesečni obračun bez odgađanja dostaviti upravi poslodavca na kontrolu i ovjeru;

- da je u čl. 10. Ugovora o radu od 07.12.2021. ugovoreno da prava iz radnog odnosa (npr. Obračun troškova službenog putovanja, dogovorene izdatke prouzrokovane radom radnika, itd.) radnik mora zatražiti u pravilu u pismenom obliku u roku od 15 dana, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od dospijeća ukoliko Zakonom ili Pravilnikom o radu nisu predviđeni duži rokovi za izvršenje plaćanja;

- da je poslodavac tužitelja sada ugašena tvrtka osnivača, ovdje tuženika dana 11.01.2024. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju i to zbog gospodarskih (neostvarivanje planiranih rezultata, smanjena opsega poslovanja) i organizacijskih razloga;

- da tužitelj nije osporavao sudskim putem Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11.01.2024.;

- da je tužitelj odjavljen sa HZMO s danom 27.02.2024.;

- da je poslodavac tužitelja tužitelju isplatio sva njegova potraživanja koja su se odnosila na 1,5 % provizije od prodanih strojeva do trenutka otkazivanja ugovora o radu;

- da je dana 29.02.2024. osnivač, ovdje tuženik donio Odluku o prestanku postojanja svoje inozemne podružnice u kojoj je bio zaposlen tužitelj, te da je ta odluka provedena kroz sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu;

- da je tužba tužitelja u ovom predmetu podnesena 18.07.2024.;

- da je tuženik u ovom predmetu osnivač inozemne podružnica osnivača koja je u međuvremenu prestala postojati odlukom osnivača od 29.02.2024., odnosno da je tuženik u ovom predmetu tvrtka HUPPENKOTHEN Podjetje za Trgovino d.o.o., [adresa];

- da je tužitelj u hrvatskoj podružnici slovenskog osnivača radio kao prodavač strojeva i opreme;

- da je provizija isplaćivana tužitelju uvijek kroz plaću, tj. kao sastavni dio plaće.

15. Osnovni prijepor između stranaka je ima li tužitelj pravo na isplatu stimulacije (provizije) za najam strojeva. Kao što je već naprijed navedeno u čl. 7. st. 3. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.12.2021. godine stranke su ugovorile da će osim plaće poslodavac radniku isplatiti proviziju od 1,5 % od prodanih strojeva (nakon evidentirane uplate od kupca). Iz navedenog proizlazi da je tužitelj s poslodavcem ugovorio isplatu provizije samo za prodaju strojeva, a ne i za najam strojeva. Sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da mu je poslodavac u cijelosti isplatio sve provizije od prodanih strojeva, ali smatra da mu je poslodavac ostao dužan provizije od strojeva za koje je on ugovorio najam sa potencijalnim kupcima strojeva, a koje provizije su dospjele odnosno dospijevaju nakon prestanka njegovog radnog odnosa u hrvatskoj podružnici slovenskog osnivača, koja podružnica je u međuvremenu ugašena. U konkretnom slučaju provizija je stimulativni dio plaće, a obveza isplate stimulativnog dijela plaće tužitelju prestaje s prestankom radnog odnosa radnika. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 07.12.2021., kao što je naprijed navedeno stranke su ugovorile samo isplatu provizije od prodanih strojeva, a ne i za strojeve koji su dani u kratkoročni najam prije kupovine stroja ili povrata stroja. U čl. 2. st. 5. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.12.2021. ugovoreno je da radnik nema pravo zaključivati ugovore s kupcima poslodavca već ih može samo posredovati. Potvrda zaključenja ugovora odvija se isključivo u trgovačkom društvu i zahtjeva potpis ili odobrenje uprave. Stimulativni dio plaće isplaćivan je na osnovi ostvarene realizacije prethodnog mjeseca u tekućem mjesecu. To znači ako je stroj bio prodan, odnosno fakturiran i naplaćen, provizija prodavaču bi bila isplaćena s plaćom za idući mjesec. Bit posla kratkoročnog najma strojeva, prije kupovine stroja ili povrata stroja, je bila da se kroz najam da prilika da potencijalni kupac stroj proba, da s njim radi i da zatvori financijsku konstrukciju kako bi stroj kupio. Ako strojevi nisu bili prodani prodavač nije dobio proviziju. Upravo iz tog razloga je tužitelju i plaćena provizija na mjesečne najmove i obračun provizije su bili mjesečni računi. Ključno je da kupac nije imao obvezu kupiti stroj, već ga je mogao u svakom trenutku bez pitanja vratiti. Između tadašnjeg poslodavca tužitelja i tužitelja nije bio sklopljen niti jedan ugovor o isplati provizije s prodavačem za najam strojeva. Slijedom toga nema niti pravne osnove temeljem koje bi tužitelj imao pravo potraživati od osnivača hrvatske podružnice osnivača, koja podružnica je u međuvremenu ugašena (prestala je postojati) isplatu provizije iz radnog odnosa za najam strojeva. Tužitelj nije bio klasični posrednik između prodavatelja i kupca već je tužitelj bio zaposlenik prodavatelja koji je za ostvareni broj prodaja odnosno prodaja određene vrijednosti imao pravo na stimulativni dio plaće (proviziju). U konkretnom slučaju tužitelj nije bio posrednik već je bio prodavač. Između tužitelja i tužiteljevog poslodavca nije bilo sklopljen ugovor o posredovanju u smislu čl. 835. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). Ugovor o posredovanju je dvostrani, konsenzualni i neformalni ugovor čiji je bitan sastojak suglasnost ugovornih strana o obvezi posrednika da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem treću osobu, kako bi nalogodavac i treća osoba pregovarali o sklapanju jednog ili više ugovora određenog tipa, pod uvjetima u kojima nalogodavac želi sklopiti ugovor sa trećima. Tužitelj je sa hrvatskom podružnicom tuženika imao sklopljen ugovor o radu, a ne ugovor o posredovanju.

16. Slijedom naprijed navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbije kao pravno neosnovan u cijelosti.

17. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

18. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 68 spisa).

19. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

20. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,36 eura. Tuženiku je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova; sastava dva obrazložena podneska od 07.10.2024. i 06.12.2024. u visini od 100 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 04.12.2024. i 13.02.2025. u visini od 100 bodova za svako. To sve zbrojeno iznosi ukupno 500 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.000,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 250,00 eura. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 25. veljače 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Barović i Gavranović iz Zgb

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Župić i partneri iz Zgb